nedjelja, 25. rujna 2016.

Služiti Bogu ili narodu?


Narod iz zavičaja u kojem je Isus othranjen s divljenjem gleda na Isusa i njegove blage riječi. Ovdje Isus nastupa kao pravovjerni Židov, i to u sinagogi, u dan subotnji. No, ne nastupa samo kao „jedan od njih“, već kao rabi, učitelj, jer čita u sinagogi Zakon Božji koji dolazi po proroku Izaiji. Narod je bio ponosan na svog sumještanina, Isusa koji je othranjen među njima. Tu nema problema, jer se radi o vjeri u jednoga Boga, Jahvu. Nije Isus bio bilo tko, bio je službenik u sinagogi, u očima Židova, čovjek koji vodi narod, okuplja narod i služi narodu. Službenik Božji koji služi narodu, to je omiljena fraza loših pastira i nepoučenih vjernika.

Služi Bogu i narodu, to je bio u očima naroda Isus, još samo jedan od mnogih rabina, koji nastoji pročitati ono što narodu prija. Isusov uzvik: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima“ (Lk 4, 21), po reakciji Židova okupljenih u sinagogi jest pogrešno shvaćena hvala upućena narodu. Radosna vijest govori kako su svi Isusu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.

No, Isus tu ne staje, ne obazire se na ljudsku hvalu, već očito pokazuje tko je On. Nije On samo sin Josipov, kako su smatrali. Isus nije samo neki tamo mudar čovjek. Isus je prije svega Krist, onaj o kome su govorili proroci stoljećima prije. A taj Krist je sam Sin Božji, Bog koji je utjelovljen, koji je pomazan Duhom Svetim, jer Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina, tako da je Krist onaj koji šalje Duha.

Proroci koji su djelovali među Židovima nisu dobro prolazili. Ne zato što ne bi bili dobri ljudi, nego zato jer su upućivali narod prema Bogu, Bogu služili, a ne narodu. Ovo dvoje je velika razlika, jer i Krist govori o prorocima koje narod nije prihvaćao, pa ako nisu proroci bili prihvaćeni, kako će onda sam Krist proći?

Vidimo kako Gospodin ne nastupa kao prorok, On ide mnogo dalje, On otvara oči onima koji misle da Ga znaju. On, Krist, nastupa vrlo poučno prema Židovima, i pokazuje kako nemaju cjelovitu sliku svoga Boga. Jedan je Bog Židova, ali taj Bog nije samo Bog onih čiji su preci ubijali proroke, On je Bog izabranih, onih koji priznaju Krista. Sam Ivan Krstitelj, najveći od svih proroka, preteča samoga Gospodina, nije ništa bolje prošao. Čak je prošao gore od svih prijašnjih proroka.

Ivan je prošao još gore od ostalih proroka upravo stoga što nije služio narodu, on je služio Bogu, točnije Onome kojemu i jest bio preteča, samome Gospodinu Isusu Kristu. Odlika služiti narodu stara je koliko i samo djelovanje lažnih proroka. Upravo je karakteristika svakog lažnog proroka: obmanuti narod, biti slavljen u narodu, postati kao narod. Na ovakve Krist, ali i Njegovi učenici, upozoravaju kroz stoljeća.

Vidimo koliko je narod promijenio stav prema Isusu, i to tako brzo. Zaista, prvotni stav je stav podilaženja, jer On je isto što i mi, nama jednak. Takav neiskreni stav je vrlo proziran, te prelazi u mržnju prema samoj Istini. Ubrzo prelazi u otvorenu agresiju, želju za nasilnim ušutkavanjem Istine. No, vidimo kako Bog (Isus) ima druge planove, jer prolazi pored njih, zbunjuje nabrušenu svjetinu i pokazuje kako su prošla vremena ubijanja proroka koji govore istinu.

Sada sama Istina govori, a Istina dolazi po Riječi Očevoj, a to je Krist Gospodin. Istina oslobađa čovjeka, Istina oslobađa čovječanstvo. Ona se ne može ušutkati jer dolazi od Boga.

Proroci koje su ubijali u Izraelu, nisu bili Istina, samo su svjedočili za Istinu. A veći od svih proroka, Ivan Krstitelj, nije samo prorok, jer ne govori samo ono što se ima dogoditi, Ivan ukazuje na samoga Krista. Najviše je povezan s Kristom, i to ne samo po krvnoj liniji, već i po načinu javnog djelovanja, a najviše po mučeničkoj smrti. Upravo je Ivan najjasnije pokazao ono što Isus danas naglašava i nama. Služiti Bogu u punini, bez obzira kako to narod prihvatio, jer Bog traži od svojih službenika upravo borbu za Istinu. Ne slugu naroda.

Što bi značilo služiti narodu kao Bogu posvećena osoba? Nije li to izdaja prve Božje zapovijedi? Ili to znači postati upravo „poput naroda“? Sljubiti se s narodom, i tako zapostaviti službu pastira! Naravno, istina je da se pastir treba brinuti za ovce, ali voditi, a ne popuštati. Upravo je Isus mislio na one koji „služe narodu“ kada je rekao: „Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.“ (Mt 5, 13)

Jasno je iz Isusovih riječi, stava i ponašanja kako On, Krist, nije mlakonja i ne voli mlakonje. Gospodin govori kako prorok  nije dobro došao u svom zavičaju. Zašto? Upravo jer svi znaju tko je On. U maloj sredini je nemoguće ostaviti sebe, držati distancu između sebe i službe. A upravo je službenik Božji, Bogu posvećena osoba, ona koja ne može odvojiti svoj privatni život od službe. To ide zajedno. Kao što Kristove naravi idu zajedno. Tako je svaki svećenik alter Christus – drugi Krist.

Krist daje primjer nama, On želi da mi, Njegovi pastiri, služimo Bogu i tako posvećujemo sebe i narod. Ne može pastir služiti narodu, a da sebe posveti. To je nemoguće! Ispada kako želi da narod posvećuje njega, što je nemoguće, a i služba ne bi imala smisla. Krist je ustanovio sakramente radi spasenja izabranih. Ti izabrani jesu oni koji prihvaćaju Krista. Dakle, pastir daje ono što prima od Glave, a to je Krist. Ukoliko ne prima, ne može ni predati, a treba nekako opravdati svoju ulogu u svijetu. Tada dolazi do parole: služimo Bogu i narodu.

Prvo je jasno, ali ne ide s drugim, jer ne može se služiti narodu, narod je prevrtljiv, ta pogledajte što stoji u evanđelju. A i mentalitet ljudi je različit od kraja do kraja. Nemoguće je služiti i Bogu i narodu, točnije, i Bogu i svijetu. Sam Krist govori: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara“ (Mt 6, 24)

Što nam je dakle činiti? Sve ovo možemo sažeti u Isusovu pouku danu učenicima svih vremena: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“ (Mt 6, 33)

vlč. Kornelije Grgić

1 komentar:

  1. O kada bi bio studen ili vruč. Ali jer si mlak ispljunut ću te iz svojih usta. To govori Gospodin mlakonjama koji se mekušasto oblaće po dvorima biskupija i župa, Bog im je pun želudac i dobri automobili, zavode udovice ne dugim molitvama već dugim razgovorima , cijede komarca kad se uhvate nećeg nebitnog a bitno ni da dotaknu, škakljaju uši da bi ostali na položaju , zamagljuju vid , zatupljuju volju, nameću zakon koji i sami ne drže... I kad im netko otvoreno kaže da su poput okrečenih grobova onda kreću u napad. Brane stećene položaje i pozicije poput onog lošeg upravitelja koji mora predati upravljanje drugome. Takvi pastiri imaju svoje radno vrijeme kao službenici . Neznaju služiti ni Bogu ni narodu već služe sebi jer niti su poslani ,niti pozvani . Nemaju Ljubavi jer ju nisu upoznali . Izokreću Božju riječ tražeći najprije kraljevstvo ljudsko.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši