nedjelja, 9. listopada 2016.

Za ili protiv?


Gospodin nam kaže: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“ (Lk 14, 26.27) Možemo se pitati: Ta tko to od roditelja može mrziti svoje dijete, svoj život ili svoju braću i sestre? Što ovo govori naš milosrdni Bog?

Kako bismo shvatili što Krist govori, prije svega valja upoznati Njega kroz Sveto Pismo i Predaju. Jer ne možemo voljeti Onoga kojeg nismo upoznali. Vidimo kroz ovaj tekst kako Gospodin Isus traži naše aktivno zalaganje; ZA ili PROTIV. Mržnja o kojoj govori Gospodin, nije mržnja prema osobi, već prema grijehu. Bog ne ljubi grijeh, ali ljubi grješnika. To je ogromna razlika, jer On želi da grješnik nadvlada grijeh. I to po Njemu.

Grijeh ne smije voditi naše živote, jer pravda Božja traži odluku. Pravda je odluka ZA ili PROTIV Gospodina i Kraljevstva Božjeg. Naravno, Bog uvijek i do kraja čini odluku ZA čovjeka, što i jest izraz Njegove pravde, koja u svojoj stalnosti postaje milosrđe. Kada Krist govori o mržnji, sjetimo se kako naš Trojedini Bog nije ograničen samo na jedno, ali kao sama ljubav On mrzi grijeh, koji opet jest nedostatak dobra. Sjetimo se također njegovih riječi: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.“ (Lk 12, 51) … Matejevo evanđelje donosi još gore, mač! (Mt 10, 34)

Jesu li ovo zaista Isusove riječi? Naravno da jesu!

Zajedno s Gospodinovim suvremenicima možemo zaključiti: ,,Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ (Iv 6, 60)

Gospodin sam daje odgovor, jer Njega može slušati onaj koji vrši Njegovu volju, a ne onaj koji stvara vlastitu sliku Boga. Gospodin govori o učeniku koji uzima svoj križ i ide za Njim. Jer je vjera bez djela mrtva.

Upravo ovo jest mržnja na navezanost prema osobama ovoga svijeta. Mrzim navezanost, a ne osobu. Mrzim grijeh, a ne grješnika. Upravo je ljudska narav zaražena grijehom, pa čovjek pada u grijeh oholosti, zavisti, navezanosti. Često i kao žrtva pretjerane ljubavi (u stvari navezanosti) prema onima oko sebe. Knjiga Mudrosti uči kako je čovjek je po svojoj naravi „slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone“ (Mudr 9, 5).

Navezanost na osobe uvijek je znak slabosti vlastite grješne naravi, ali i manjak vjere u Onoga koji šalje križ. Čovjek po svojoj slabosti uvijek želi uz sebe imati neku lažnu materijalnu sigurnost. Ta sigurnost jest upravo nesigurnost jer propadljive stvari ovoga svijeta nama zatvaraju sposobnost suobličenja slici Sina Božjega. Mnogo je vrsta navezanosti: navezanost na osobe, događaje, stvari… i sve navezanosti jesu izraz lošeg nošenja vlastitog križa. Štoviše, traženja ugode ovoga svijeta u onome što je meni po volji. Daleko je ovo od misijskog poslanja svakog Kristovog učenika!

Gospodin Isus želi nama dati na znanje koliko je važno živjeti tako da On bude na prvome mjestu. Kao da želi da doslovno trčimo za Njim. Jer ne možemo primiti milosrđe bez jasne pravedne odluke ZA ili PROTIV. Opet ostaje pitanje: Kako milosrdni Isus, naš Bog, može tražiti da mrzimo?

Bog nije ograničen, što znači da nije sam jedno, npr. samo milosrdan, samo pravedan…itd. Bog stvara u svojoj pravdi odluku ZA čovjeka, a sve zato da može udijeliti milosrđe. Kada Bog ne bi bio pravedan, ne bi On mogao donijeti odluku ZA čovjeka, što onda ne bi ni bio Bog, već neka fikcija, slika u glavi pojedinca. Upravo se takvoga Boga, boga po svojoj mjeri trebamo čuvati.

Svete duše u raju jesu suobličene po svojim djelima slici Sina Božjega, one koje su mrzile ovaj svijet da bi ugodile Bogu. Proklete duše opet, jesu suobličene onom strašnom djelitelju svega dobra, vječnom buntovniku protiv Boga. Bog njih ne može voljeti jer su same odbacile ljubav. Sv. Ivan Maria Vianney je govorio kako je pakao izraz Božje ljubavi. I to upravo zato što te duše nisu za života na zemlji ljubile Boga, i nisu uzvratile ljubav za ljubav. Zato ništa više nema dobra u njima jer nisu dopustile da postanu suobličene samome Kristu. Prokleti se ljute na sebe, a ne na Boga.

Vidimo kako upravo Krist traži oprez prema ovim navezanostima koji često dolaze iz ugode. Što znači kako se radi o grijesima tijela. Onaj tamo je meni drag, pa ću u svima tražiti njega. To je pogrešno!

Gospodin želi nama sve najbolje, ali jer sve dobro od Njega dolazi, upravo nas upućuje na sebe samoga. Krenimo od Isusa k Isusu kao pravi učenici jednoga Gospodina. Krist neka nama bude na prvome mjestu, neka nas On oblikuje po svojoj svetoj volji.

vlč. Kornelije Grgić

Nema komentara:

Objavi komentar