srijeda, 9. studenoga 2016.

Zahvaliti Bogu u poniznosti - oznaka prave vjere


Mnogo puta u svom životu postavljamo si u svojim savjestima pitanja. Ali, isto tako, postavljamo si ista ako ne i značajnija pitanja i za druge, svoje bližnje. Koji je cilj sviju nas? Kako doći do Isusa, kojim putem valja poći kako bi Isus bio zadovoljan našim postupcima?!

Na Misi smo svi okupljeni kao vjernici, nema sumnje, no pravo pitanje glasi, KAKVI VJERNICI? Jesmo li zaista na Isusovom putu žrtve, ili tražimo vlastitu duhovnu zadovoljštinu?

U evanđelju imamo sliku vjernika koji vjeruju u Isusa, priznaju Ga Spasiteljem, no, problem nastaje kada ovi „vjernici“ bivaju ozdravljeni. Oni se više ne sjećaju Božjeg zahvata u njihovim životima, već, prije svega, slave sami sebe. Kao pravovjerni Židovi, vjeru Otaca gledaju s pozicije „prava“. Vjerojatno misle, „pa mi imamo pravo na to da nam Bog učini dobro, da nas ozdravi!“ i pokazuju kako su upravo sada duhovno onečišćeni. Kakvo „pravo“ može imati vjernik pred Gospodinom? Možda i mi možemo sebe same pronaći među ovom devetoricom ozdravljenih gubavaca? Da nismo i mi od njih? Evanđelje, Radosna vijest, upravo potiče svakog od nas na vlastito ispitivanje savjesti! Radosna vijest i jest upravo stoga što govori o našem spasenju, točnije, pokazuje nama put do spasenja.

Devetorica gubavaca primili su milost od Gospodina, ali, vratili su nezahvalnost. Brzo oni zaboravljaju u čijim se rukama nalazi njihov život, te što su dužni učiniti. Po njihovom mentalnom sklopu, Bog je DUŽAN učiniti dobro njima, ta oni baštine jedinu pravu vjeru! Što bi oni još trebali, ta njihov je život zahvala Bogu.

Nemojmo se ni mi varati svojim vlastitim dobrim djelima i svojom vjerom. Jer ova devetorica, to smo mi, vjernici koji primamo mnoštvo milosti, ali, vide li ljudi koji nisu vjernici navedene milosti kod nas, osjete li našu ljubav? Volim li ja sve ljude, ili samo svoju obitelj? Onaj jedan gubavac, to je obraćeni nevjernik koji iz ljubavi dolazi Bogu u Crkvu i zahvaljuje na milosti Božjoj. On je Bogu drag, a ne vjernici koji dolaze, ali ne žive ono što ispovijedaju.

Često u životu i mi imamo slična iskustva s ljudima oko sebe. Npr. mi svećenici mnogo puta doživimo neugodnost od deklariranih tzv. pametnih vjernika, a često mnogo veće poštovanje od ljudi koji ne dolaze u Crkvu, i javno istupaju kao nevjernici. Ovdje ne mislim na militantne neprijatelje vjere, već na ljude koji nisu odgojeni kršćanski, a kršćanima nisu postali upravo zbog nas kršćana!

Vrijedi se zapitati jesmo li uistinu svjetlo svijeta, zar ne?

Kakav je vjernik onaj koji bježi od križa, onaj koji čeka Gospodnje čudo nad samim sobom? A upravo takvi vjernici jesu ovih devet gubavaca. Njima je Gospodin Bog samo onaj koji treba da izvede čudo, jer nemaju vjere u Boga, već u same sebe. Sebe postavi na mjesto Boga, i ti si duhovno mrtav! Na ovu opasnost upozorava i prva Božja zapovijed. Zapovijed koja pretpostavlja ostalih devet zapovijedi.
Prema ovome možemo shvatiti i koliko je neznanac u vjeri, ozdravljeni gubavac koji jedini zahvaljuje Gospodinu, uistinu u djelo sproveo onu prvu Božju zapovijed: „Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene!“

Sve ostale zapovijedi unutar dekaloga, ako isključuju ovu, ništa su, jer odnos prema Bogu za vjernika je elementarna opcija koja ne pretpostavlja ništa osim Boga samog. Bog je savršeno dobro, i sve što proizlazi iz Njegova krila, dobro je ukoliko je u Njemu samome. Ono, i oni, koji nisu unutar Božjeg krila, Božjeg Kraljevstva, nisu dio Boga, jer odijelili su se od Njega i postali čisto zlo. To su pali anđeli i proklete duše u paklu. Stoga, svatko tko se djelima protivi Božjem Kraljevstvu ovdje na zemlji, samog sebe liši Božje blizine i bježi od Boga i Njegovog očinskog krila. Kraljevstvo Božje ovdje je, među nama.

Stoga oprez, dragi vjernici! Osobito vi, roditelji! Vi imate moć nad svojom djecom. Ne dopustite sami sebi da dijete trpi zbog vaše zle volje, osobito pazite na svoje riječi, jer imate duhovnu moć nad svojom djecom. Nikad ne recite djetetu: “Od tebe neće biti ništa!“ da ne bi te posljedice upravo vi osjetili kasnije, jer bit čete suđeni onako kako sudite drugima. Osobito bližnjima, svojoj djeci!

Kada promotrimo Isusa, Njegova Svetost nije korila devetoricu bivših gubavaca. Nije poslao nekoga od učenika da ih vrati, te da Njemu na silu zahvale za učinjeno dobročinstvo. Isus pušta da oni u svojoj slobodi odluče što i kako vjeruju, ali, i da snose posljedice svoje bezumnosti. To je sloboda o kojoj govori najjasnije Matejevo evanđelje u 25. glavi. Sloboda od…sloboda za…

Od svijeta, za Isusa.
...ili...
Od Isusa, za đavla (koji je knez ovoga svijeta)

Mi kršćani, nismo ni svjesni tko je naš Bog, jer ako promotrimo ostale religije, naš Bog je onaj koji ne stvara svoje Kraljevstvo na silu, ali, samo ga silnici grabe (Mt 11, 12). Silni u Duhu, a to su oni koji se ne boje Duha ovoga svijeta. Bogovi ostalih religija, sile svoje podanike na poslušnost, uništavaju one koji nisu njihovi do kraja. Ali Isus NE! A mi? Što je s nama? Kako uzvraćamo svome Bogu? Lažnim bogovima? Pogrđivanjem Dana Gospodnjeg? Psovkom i hulom? Uzaludnim spominjanjem Imena Svevišnjeg? Ta sami sebi stvaramo raj ili pakao. Dao Bog da ovo prvo. Raj!

Nije li intrigantno kako se desetorica očistiše, a zahvaliti dođe samo jedan, i to onaj koji ne poznaje Isusa. Tuđinac koji ne zna tko je Bog! Čovjek koji je vrlo vjerojatno imao mnogo bogova. Ali on očito ima ono najvažnije – Ljubav prema Isusu, e, to je zahvalnost!

Nije li i zanimljivo kako je od desetorice jedan zahvalio, a devetorica otišla, što je biblijski izričaj za izgubljen i lutalački način života? Devetorica. To je ni više ni manje nego 90%! 90%, dragi vjernici! 90% vjernika! Na što Vas ovo podsjeća, ta gdje može biti izgubljeno toliko onih koji vjeruju? Ljudskim očima gledano to nije moguće. Toliki postotak je ipak prevelik za svaku statistiku. No ovdje se ne radi o statistici, ne radi se o deklariranim vjernicima. Ne zaboravimo kako su ova devetorica deklarirani pravovjerni Židovi, ljudi koji vjeruju. To govori tekst evanđelja, jer izraz „tuđinac“ govori o poganinu koji ne zna za jednoga pravoga Boga, Jahvu. Pa i Isus je sam rekao kako je poslan prvo izgubljenim ovcama doma Izraelova. I zaista jest! (Mt 15, 24). Govorio je samo Židovima, sve dok Ga nisu razapeli. Njegova Crkva je nastavila Njegovo djelo spasenja prema svim narodima. Ako ne vjerujete, istražite što je bio zadatak prvog Koncila u povijesti Crkve. Koncila u Jeruzalemu, 50. god. n. Kr.

Ponavljam, 90% vjernika!

Svaki komentar je suvišan! Svako tumačenje nema smisla. Sve je jasno. Ta znamo koliko deklariranih vjernika katolika, i tome još Hrvata, ima naša Domovina. Blizu 90%!!!

Isus svojim upitom u evanđelju (a gdje su ostala devetorica?) pokazuje nama ovdje i danas tko je u Njegovim svetim očima zaista vjernik. Onaj koji Njemu zahvaljuje! Onaj koji Njega traži. Onaj koji na Njega misli. Pitanje je: Imamo li strast za Isusa? Želimo li Isusa? Zaslužujem li Isusa?

Kada se nalazimo na svetoj Euharistiji, a euharistija dolazi od grčke riječi euharistein što znači zahvala, zahvaljivanje - prema samom pojmu značenja ove riječi, jasno je što se traži od vjernika kada dođe na euharistiju, ili kako volimo zvati Svetu Misu. Svatko tko dolazi na euharistiju, dužan je zahvaliti Gospodinu na svemu što ima, svemu što baštini u Duhu i materiji, zahvaliti i zahvaljivati. I tek onda moliti! Moliti da duhovno ojačamo kao ovaj ozdravljeni gubavac, čovjek koji je tjelesno i duhovno ozdravio. A Isus je taj koji ozdravlja duhovno, prije svega u nasljedovanju Njegovih zapovijedi, od kojih je najvažnija prva: nemaj drugih bogova uz mene!


vlč. Kornelije Grgić

1 komentar:

  1. https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1717922405099387&set=gm.1244241688965816&type=3&theater PLAMEN LJUBAVI je nas d SVETAC ALOZEK STEPINAC

    OdgovoriIzbriši