utorak, 20. prosinca 2016.

Sveti Ivan Krstitelj pripravlja Kristov dolazak


Nedjelje došašća donose opis Isusovog preteče, Ivana Krstitelja, koji šalje učenike neka pitaju: Jesi li ti Krist? Isus na ovo pitanje ne daje filozofski, a ni znanstveni odgovor. Odgovor našega Spasitelja je onaj koji pretpostavlja čudesa koja nitko u povijesti nije činio, tako da je jasno tko je Isus. Poslije nabrajanja čudesnih događaja, Isus dodaje: ,,I blago onome koji se ne sablazni o mene! (Mt 11, 6).

No, ovdje On ne staje, slijedi opis Ivana Krstitelja, jer Krist opisuje tko je Ivan. Tako utvrđuje vjeru onih koji su dvojili oko toga je li Isus Mesija, Spasitelj, ili nije. Pitanje Ivana Krstitelja možda malo i zbunjuje, jer on pita Isusa po svojim učenicima, a znamo kako je prorok, i više od proroka. No, Ivan zna dobro tko je Isus, jer pripravljao je put Njegovom dolasku. Da nije znao, ne bi ni mogao pripraviti put iz manjka spoznaje. A upravo ova Ivanova spoznaja nije od ovoga svijeta, već je to vjera. A vjera je neshvatljiva spoznaja koju ne možemo objasniti plitkim znanstvenim jezikom ovoga svijeta. Jer lude svijeta izabra Bog da posrami mudre (1 Kor 1, 27), uči nas sveti Pavao apostol.

Ivan Krstitelj šalje svoje učenike k Isusu da utvrdi njihovu vjeru, i da ih stavi na pravi put. Jer dio Ivanovih učenika je poslije slijedio Isusa. Sigurno je bilo mnogo zbunjenih u one dane jer Ivan je krstio vodom, no nije činio čudesa kao Isus, barem ne tolikih razmjera. Mnogi učenici podijelili su se između Ivana i Isusa. I tu je nastupio preteča Isusov, Ivan Krstitelj, koji naglasak stavlja na Isusa kao Spasitelja, a ne samo kao na proroka. Sam je Ivan rekao: On treba da raste, a ja da se umanjujem (Iv 3, 30).

Govor je to koji pokazuje spremnost prihvaćanja Kraljevstva koje ima Gospodara, Kralja na nebu, a ne na zemlji. Ivan pokazuje kako njegova sreća nije od ovoga svijeta, već kako je njegova sreća služiti Bogu čije Kraljevstvo doseže puninu u nebu. Nije li to vjera na kojoj možemo samo zavidjeti? To je vjera, nespoznatljiva spoznaja!

Vratimo se malo Isusu, koji govori o Ivanu kako od žene rođen, ne usta veći od Ivana Krstitelja. Ali i najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći je od njega (Mt 11, 11). Možemo se pitati, kakvo je to Kraljevstvo gdje je najveći ujedno i najmanji? Ima li uopće reda u tome Kraljevstvu? Spasitelj govori o Ivanu tako što postavlja pitanja slušateljima: Što ste došli gledati, trsku koju vjetar ljulja? (Mt 11, 7).

Zaista, Ivan je bio veći od svih proroka jer nije se svijao ni pred kim. Pamtile su se njegove ognjene riječi! Govorio je uvjerenije od bilo kojega proroka, jer je bio preteča Spasitelja, veći od svih proroka koji nisu Isusa susreli licem u lice. Ali Ivan nije doživio „vatreno krštenje“, nije se utkao u novost Kraljevstva koje Krist donosi. Stoga i najmanji član toga Kraljevstva naglo nadiđe i samoga Krstitelja. Ivan je Isusa poznavao i Duhom, bio nadahnut tko je Isus, ali oni koji su u Kraljevstvu nebeskom, oni gledaju Boga licem u lice svu vječnost. To je visio beatifica (blaženo gledanje) po kojem onaj i najmanji u tom Kraljevstvu jest daleko veći od Ivana, jer to traje dovijeka, a Ivanova služba krštenja vodom bila je samo za ovaj svijet.

Ivan Krstitelj je granica između skrušenih i nepokajanih, zato i jest drugi Ilija koji dolazi, po proroku Malahiji, koji govori: Evo ja ću vam poslati Iliju prije nego dođe Dan Gospodnji, dan velik i strašan (Mal 4, 4). Ne radi se ovdje o reinkarnaciji,, već o poimanju vrlo slične službe ove dvojice proroka. Kao što je Ilija prorok, koji je jedini od proroka bio uzet na nebo, tako je i Ivan Krstitelj i više od proroka, po službi završne priprave dolaska Mesijina Kraljevstva, ali i bliske spoznaje tko je On.

Ivan je krstio vodom, a Isus Spasitelj Duhom Svetim i ognjem. Ivanovo krštenje je prolazno i ovosvjetska priprava za prvi Mesijin dolazak. Spasiteljevo krštenje dolazi u Duhu i ognju, što označava jedinstvo u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu. Sam je Krist rekao: „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“ (Lk 12, 49). Oganj je Riječ koja proizlazi od Oca Stvoritelja, dolazi po Sinu Otkupitelju, i širi se po Duhu Posvetitelju. Ako je ovo jasno, jasno je i kako Duh vodi Crkvu, i to kroz oganj koji označava borbu s duhovima ovoga svijeta.

To je duhovni boj, koji ne prestaje do Isusovog drugog dolaska. Ova duhovna borba je i razdijeljenje, jer odjeljuje dobre od zlih kao što pastir luči ovce od jaraca (Mt 25, 32).

Isus Krist dolazi spasiti one koji to i žele, što je i karakteristika Njegovog javnog djelovanja. Preteča Ivan upravo stoga i nije prorok, već više od proroka, jer sudjeluje kao Isusov poslanik pred samu bitku, da izvidi teren za duhovni boj i upozori na dolazak Spasitelja koji ne okuplja mase oko sebe, već oko ljubavi za Boga i bližnjega.

To je Kraljevstvo nebesko!

mamo tri vrste krštenja:

1. Krštenje krvlju - Ivan je primio krštenje krvlju, jer umire kao mučenik poradi svjedočanstva.
2. Krštenje željom koje je primio desni raskajani razbojnik na križu.
3. Krštenje vodom koje smo svi mi primili.

Svaki od ova tri načina uključuje i krštenje Duhom, jer Duh Sveti djeluje u dušama koje se Njemu predaju u vjeri.

Krštenje ognjem pretpostavlja opet zalaganje za ispravno tumačenje Riječi Božje, što uvijek dolazi u sukob sa duhom ovoga svijeta. Podijele koje donosi oganj, točnije duhovni boj, jesu na spasenje onima koji povjeruju. Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! (Rim 8, 1), uči nas poslanica Rimljanima.

Krštenje nas poziva da aktivno živimo u Duhu svoje sakramente koje smo primili. Neka to bude upravo u Duhu služenja Radosne vijesti i ognju zauzetosti za duhovni boj.


vlč. Kornelije Grgić

1 komentar:

  1. Razna tumačenja koja se pojavljuju u posljednje vrijeme da Ivan nije bio siguran da je Isus Krist su novotarije onih koji žele biti veći učenici od Učitelja. Ivan je već u utrobi svoje majke Elizabete sa tri mjeseca prepoznao Krista Spasitelja kod pohođenja Marijina. Ivan zatitravši u utrobi Elizabete njoj signalizira pa ova može reći i nazvati Mariju Majkom Spasiteljevom. Dakle ona sama priznaje da Marija nosi Spasitelja i Gospodina. Nadalje zar sam Ivan kod krštenja Isusova na Jordanu nije svjedok silaska Duha Svetog popračenog Očevim glasom .Krštenje Duhom Svetim poslije kojeg Isus čini čuda. Kasnije Ivan sa sigurnošću tvrdi da je Isus Onaj Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta. Samo krštenje nikome ne garantira automatsko spasenje , nego je uvjet spasenja. Zato i veli za one koji se pokrste da će se spasiti , ali opet ne svi nego samo oni koji prihvate ono što je Krist učinio za nas. A to su mnogi , a nažalost ne svi. Robelar

    OdgovoriIzbriši