srijeda, 25. listopada 2017.

Zatišje pred oluju (I.)


Ovaj tekst temelji se na predavanju vlč. Grunera održanoga u St. Cloudu, Minnesoti. Sadrži aktualnosti iz vremena kada je nastao, za vrijeme pontifikata pape Ivana Pavla II.

Danas smo i na rubu tragedije i na rubu pobjede. Ali prije nego progovorim o tragediji, volio bih naglasiti Gospinu poruku, a i moja poruka je poruka nade, poruka pobjede.

Moramo se sjetiti da je Gospa rekla, a to je i ozbiljno mislila: „Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobjediti, Sveti Otac posvetit će mi Rusiju, Rusija će se obratiti i razdoblje mira bit će dano čovječanstvu“.

To je Njezino proročanstvo. To je Njezino predviđanje. Ono se još nije ostvarilo, ali hoće.

Nadati se i osjećati se dobro

Još se uvijek dobro sjećam kako sam prije mnogo godina, 1984., razgovarao u Los Angelesu s ateistom i kako je, kada sam mu rekao o fatimskoj poruci i obećanju mira, prvi puta vidio znak nade za naš svijet. Nije on doduše nužno povjerovao poruci, ali to je bila prva poruka nade za koju je mogao vidjeti da ima smisla za ovaj svijet.

Postoji dvije vrste nade. Jedna se temelji na ideji da ako samo sakrijemo istinu od samih sebe i ne gledamo loše vijesti, da onda možemo imati taj osjećaj nade u svojim srcima.

Kršćanska nada je puno više od toga. To je prepoznavanje da postoji opasnost; da moramo proći strmim putevima i da usprkos tome imamo mogućnost pobjede.

A kršćanska se nada, naravno, tiče prvenstveno našega vlastitoga vječnoga spasenja. Trebamo biti svjesni da postoje razne opasnosti za svakoga od nas na tom putu u nebo. Iako je to, ako slijedimo Božje milosti i prosvjetljenja, puno lakše nego što svijet želi da vjerujete.

Svjetski događaji i vaše vječno spasenje

Ovdje govorim o ufanju u naše vječno spasenje jer je naše spasenje povezano, u određenoj mjeri, s tekućim događajima. Na jedan način nije, a na drugi jest. Mi ne trebamo biti poput mučenika iz davnina, u vrijeme Rima, ili neko drugo vrijeme. Bez obzira što nam drugi ljudi rade, možemo i moramo biti vjerni Bogu i našemu Gospodinu.

Lakše je za većinu čovječanstva spasiti svoje duše u vrijeme mira, kada nema progona. Postoje mnogi herojski primjeri mučenika u koloseumu, ali ne čujemo često o onima koji nisu bili tako čvrsti i koji su otpali.

Gospa Fatimska je zabrinuta o porezima koje plaćate, o dogovorima za naoružanje i razoružanje koji se događaju, o stanju u svijetu i svim tim vremenitim događajima. Ne zato što su oni važniji od vašega vječnoga spasenja, već upravo zato što je vaše vječno spasenje tako važno.

Kada je papa Ivan Pavao II. išao u Fatimu, govorio je o različitim brigama koje je Gospa spomenula. Papa Ivan Pavao II. rekao je, budući da je Ona naša majka, da je Ona zabrinuta za svaki vidik naših života. Ali Ona je prvenstveno i iznad svega zabrinuta za naše vječno spasenje.

Politika i opće dobro

Neki ljudi misle da su časopis The Fatima Crusader, a možda i vlč. Gruner, previše „politički“. Ako smo zaista katolici, onda moramo u nekoj mjeri biti politički orijentirani. A što pod tim mislim? Ako ljubimo svoga bližnjega kako bi trebali i kako nam Bog zapovijeda, onda trebamo biti zabrinuti oko općega dobra. Politika se bavi zakonima i propisima koji se tiču općega dobra. Današnja diplomacija često radi na našu štetu jer zapravo ne služi općem dobru, nego programu Božjih neprijatelja.

srijeda, 18. listopada 2017.

Sveti Ljudevit Marija Grignon Montfortski o Blaženoj Djevici Mariji


,,Od svih sredstava da zadobijemo Isusa Krista, Marija je najsigurnije, najlakše, najkraće i najsvetije” (Ljubav vječne Mudrosti, 212).

,,Tko želi imati Isusa, mora imati Mariju“ (Lj
ubav vječne Mudrosti, 205).

,,Zato što budeš više gledao Mariju u svojim molitvama, djelima i patnjama... vjeruj mi naći ćeš Isusa Krista koji je uvijek s Marijom velik, silan, djelotvoran i neshvatljiv“ (
Rasprava o pravoj pobožnosti, 165).


,,Marijina je najveća težnja da nas sjedini s Isusom, svojim Sinom, a Sinovljeva je najveća težnja da dođemo k njemu po njegovoj Majci“ (
Rasprava o pravoj pobožnosti, 75).

srijeda, 11. listopada 2017.

Zašto moram trpjeti? (IX.)


Potreba za savršenim obraćenjem

Deveti razlog zašto su nas zadesile razne nedaće može biti sljedeći – moguće je da nam je potrebno savršeno obraćenje, ne možda iz stanja smrtnoga grijeha, nego iz svjetovnoga života i mlakosti.

Nakon posljednjega poglavlja možda biste rekli: „Hvala Bogu da ne pripadam toj vrsti grješnika.“

Pa ipak, možda Vam je prijeko potrebno temeljito obraćenje iz stanja mlakosti ili ravnodušnosti kojih se na neki način treba bojati i više od stanja smrtnoga grijeha.

Koja je točno narav službe koju dajete Bogu? Trudite li se žarko izbjegavati ne samo smrtni grijeh, nego i svaki namjerni laki grijeh? Ili ste bezbrižni zbog lakih grijeha jer ih smatrate sitnicama? Poduzimate li potrebne mjere protiv zaraze duha vremena kao što se čuvate zaraze teške bolesti, ili je vaša duša doslovno upljesnivila te ju je nagrizao crv svjetovnosti koji dominira ovim našim neopoganskim društvom? Jeste li možda jedan od onih koji pokušavaju budalasto pomiriti ono za što je naš Gospodin rekao da se ne može pomiriti, točnije služite li u isto vrijeme dvama gospodarima? Robujete li na bilo koji način trima strastima koje spominje sv. Ivan – požudi tijela, požudi očiju i oholosti života (I. Ivanova 2, 16) – čak i dok si laskate da je vaša služba Bogu tako savršena da nema mjesta za daljnji napredak?

Vrlo je moguće da ste rob požude očiju, neuredne ljubavi prema stvarima ovoga svijeta. Istina, možda ne ciljate na milijunsku zaradu, ali možda pokušavate zaraditi puno više nego što vam je potrebno za pristojno uzdržavanje svoje obitelji. Možda je Vašu dušu obuzela žudnja za zaradom što veće svote novca, koliko god je više moguće. Da biste uspjeli u svojim planovima, ne libite se koristiti nepravedna ili barem upitna sredstva, a zatim se opravdavate govoreći kako i drugi rade to isto, a što svi rade ne može biti tako pogrešno. Vjerujete li zaista da je moguće da ljudi promjene Božje nepromjenjive standarde pravednoga i pogrešnoga tako da će se univerzalno prihvatiti lažni standardi potaknuti gramzljivošću i pohlepom?

Ponavljam, jeste li posve pošteni u svome poslu ili poduzetništvu, ili na civilnome, političkome ili drugome položaju na kojemu se nalazite? Isplaćujete li pravedne plaće svojim zaposlenicima, i odradite li pošteno posao za koji ste plaćeni ako ste radnik? Činite li djela milosrđa i pobožnosti i dajete li obilne milodare u skladu sa svojim mogućnostima? Temeljito proučite svoje ponašanje prema tim mjerilima i pogledajte je li ljubav prema novcu i svjetovnim stvarima polako otupila vašu dušu i učinila je posve neosjetljivom za nebeske stvari, da, učinila vas čak i spremnim da je prodate i pošaljete na vječne muke u pakao.

Ili ste možda porobljeni požudom tijela? Ne odajete se strašnim grijesima nečistoće, ali vodite život ugode bez mrtvljenja, život neograničenog uživanja svakoga zadovoljstva koje vam đavao i svijet nude, a novac omogućuje. Možda si nikada ništa ne uskraćujete, već uživate u svemu što vam se nađe na putu. Tako Vaš čitavi život stoji u izravnoj suprotstavljenosti sa svečanom izjavom našega Gospodina: „Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na sebe križ svoj svaki dan i neka tako ide za mnom!“ (Luka 9,23) – i načina kako je On hodao putem Kalvarije: „Jer tko hoće život svoj da spasi, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, spasit će ga.“ (Luka 9, 24). Razmislite malo o značenjima ovih riječi. Ako izbjegavate samoodricanje, ne prakticirate nikakvo samosavladavanje, ako tetošite svoje tijelo, živite u lagodnosti i raskoši i slobodno uživate u užicima ovoga svijeta, dovodite u opasnost svoje vječno spasenje, ali ako se odričete sebe, trpite radi kreposti, čak i do one mjere da date svoj život radije nego da pristanete na grijeh, onda ćete spasiti život, odnosno vječnu slavu na nebu.

S tim u vezi mogu se citirati riječi istaknutoga kardinala:

„U opasnosti smo da će naše superobilno bogatstvo stvoriti materijalističku civilizaciju, tako naprednu, tako rafiniranu i ostvarenu s takvom izuzetnom podmuklošću izuma da će zaista biti potrebno biti jako snažan i čvrst da nas to ne omekša. Nema sumnje da u odijevanju, užicima i zabavi postoji takva invazija raskoša u našemu višemu društvu, koja je vrlo opasna, i to iz sljedećega razloga: kada si ljudi dopuste ići do ruba dopuštenoga i zakonitoga, vrlo je lako taj rub prijeći i prestupiti crtu prema onome što je zabranjeno. Crta između onoga što je dopušteno i nedopušteno u tim umovima je vrlo blijeda i zasjenjena, i oni koji uvijek hodaju po rubu provalije, vrlo brzo će u nju upasti. Apostol je, govoreći o ženama, rekao: „ A ona koja je u slastima, mrtva je iako je i živa“ (1 Tim 5,6). Mrlja smrtnosti je nešto daleko onima koji žive rafiniranim i raskošnim životima, nešto što niti ne primjećuju. Nema sumnje da je apostolova uputa danas vrlo potrebna našoj zemlji: „Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neću da me što zarobi.“ (1 Kor 6,12) Primijenite to na odijevanje, na užitke, na zabavu, na to koliko trošite, na vaš kućni i privatni život i pronaći ćete široko područje za njezinu primjenu.“ (Kardinal Manning, „The four great events of the day“, str. 57)

petak, 6. listopada 2017.

Svrha čovjekova postojanja


    1. dio – Vjerovanje
1. lekcija – Svrha čovjekova postojanja
  1. Tko nas je stvorio?
Stvorio nas je Bog.

Biblija:
Postanak 1,1; 27 – U početku stvori Bog nebo i zemlju.; Tako stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih.
Djela 17, 24 - 26 – Bog, koji je stvorio svijet i sve, što je u njemu, on, jer gospodar neba i zemlje, ne stanuje u rukotvorenim hramovima, niti prima službe od ruku čovječjih, kao da bi što trebao, kad on sam daje svima život i disanje i sve. I učinio je da od jednoga sav rod ljudski stanuje po svemu licu zemaljskom, i postavio je određena vremena i međe stanovanja njihova.

  1. Tko je Bog?
Bog je vrhovno biće, neizmjerno savršeno, koji je stvorio sve stvari te ih održava na životu.

Biblija:
Psalmi 145, 3 – Velik je Gospod, hvale dostojan veoma; neispitljiva je veličina njegova.
Djela 17, 25 – ...kad on sam daje svima život i disanje i sve.
Djela 17, 28 Jer u njemu živimo, i mičemo se, i jesmo.

  1. Zašto nas je Bog stvorio?
Bog nas je stvorio da pokaže svoju dobrotu i da s nama dijeli svoju vječnu sreću na nebu.

  • Stvarajući nas Bog nije povećao svoju vlastitu sreću jer je On savršeno sretan od vječnosti, ali On je pokazao svoju slavu izvana tako što dijeli svoju dobrotu. Sva stvorenja po samom svom postojanju pokazuju Božju slavu jer sva potpuno ovise o Njemu.
  • Bog je stvorio čovjeka da pokaže svoju slavu na poseban način. Dao je čovjeku razum i volju da može upoznati, hvaliti i ljubiti svog Stvoritelja. Čovjek nalazu u službi Bogu svoju istinsku, iako nesavršenu, sreću u ovome životu. Savršena sreća nam je obećana u sljedećem životu kao nagrada za zasluge koje čovjek stekne ovdje na zemlji. Tako je svrha stvaranja i čovjekova sreća.