petak, 8. prosinca 2017.

Pravda i pravo temelj su prijestolja Njegova


Evo nas u novoj liturgijskoj godini, ona započinje Isusovim govorom o ponovnom dolasku, ali dolasku koji zahtijeva spremnost a ne pospanost. Kao u dane Noine, takav će biti dolazak Sina Čovječjega, govori Gospodin. Svijet ide svojim tokom, sa svojim zakonima i ne obazire se na ono što će biti u vječnosti, već samo ono što je sada i ovdje. Sadašnjost je zamka ovoga svijeta, jer čovjek je zaokupljen životom koji je prolazan. Gospodin otvara budućnost, On misli na našu vječnost koja pretpostavlja zalaganje danas, a ne miran ili udoban život. Nalazimo se u svakodnevnoj duhovnoj borbi ovdje na Zemlji, no ta borba nije vječna, iako je konačna. Borba za Kraljevstvo ljubavi i mira, pretpostavlja ispravan stav pojedinca. Stalno zalaganje za vladavinu pravde na ovome svijetu: pravde a ne prava! Pravda koja izvire iz samog temelja prijestolja Božjega, jer psalam br. 97 govori: Pravda i pravo temelj su prijestolja Njegova! Pravda i pravo zajedno, a ne odvojeno. Pravda i pravo jesu nerazdvojni udovi jednog počela, a to je Bog sam. Gdje nema pravde, nema ni ljubavi, a ljubav je milosrđe. Gdje je pravo odvojeno od pravde, nastaje konfuzija. Zar nije upravo ovo najveći problem nama danas?

Pravda je dati svakome ono što ga pripada na sveopćoj razini, npr. nekoj državi, zajednici, obitelji… a pravednost je učinjena uvijek od pojedinca k pojedincu, npr. gladnoga nahraniti, žednoga napojiti, putnika primiti. Tako dolazimo do pojma pravde i pravednosti koja je istovjetan pojam, a izvor ima u Božjim zapovijedima. Božje zapovijedi pretpostavljaju pravdu (uključujući i pojam pravednosti), a puninu ostvaruju u milosrđu, koja je plod ljubavi proizašle iz pravde. Upravo polazeći od pravde Staroga zavjeta, Ivan govori u svojoj prvoj poslanici: "Ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške" (1 Iv 5, 3).

Kada slušamo evanđelje, nama se često čini kako je život upravo prikazan kao teška žrtva, nemoguća misija koja od nas traži toliko toga. No, Radosna vijest je spasenje, a ne propast. Bog pred nas stavlja izbor ZA ili PROTIV i nadodaje preko proroka Starog zavjeta: "Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek" (Pnz 30,20). Život dakle biraj, a gdje je taj život? On ne pada s neba sam od sebe, nije to mana s neba, nego mnogo više. Život dolazi od konkretnog čovjeka, muškarca i žene, i vrhunac poslanja ima u obitelji. To nije pravo samo po sebi, to je prije svega pravda. Zašto? Upravo jer je Stvoritelj u svojoj Mudrosti stvorio muškarca i ženu kao stup društva, i dao im je zadatak. Pročitajmo pomno Knjigu postanka, i sve je jasno! Tamo stoji zapisana Stvoriteljeva zapovijed: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" (Post 1, 28). Je li jasna Gospodnja zapovijed? Njegova zapovijed ima temelj u pravdi i pravu. Pravdi, jer muško i žensko stvori ih! U pravu jer govori Bog čovjeku kako ga postavlja vladarom svega stvorenja. Gospodin daje od svojega, i to je pravo, pravo koje ima temelj u pravdi, ljubavi prema čovjeku.

Nalazimo se na početku adventskog vremena, to je vrijeme iščekivanja dolaska Spasitelja među nas ljude. Krist nije sišao s neba i uzeo tijelo nekoga čovjeka, nije nikoga opsjednuo. Kako je došao? Došao je k nama kroz zajednicu muškarca i žene, došao je u obitelj. Sveta obitelj je osobito važna u ovom vremenu došašća, jer iz nje kao iz korijena proizlazi Mesija, Spasitelj. Prorok Izaija to ovako donosi svojim suvremenicima: ,,Isklijat će mladica iz panja Jišajeva! Izdanak će izbit iz korijena njegova (Iz 11, 1). Nije li i ovo govor o obitelji? Obitelj je taj panj, važan i nezamjenjiv, na koji se oslanja čitavo stablo. A stablo je Crkva, razgranata na mnoge zajednice diljem svijeta. Vidite, Crkva tako ima svoje temelje u Svetoj Obitelji, to je činjenica koju mnogi ne shvaćaju, ili ne žele shvatiti. A zašto ne mogu shvatiti mnogi?

Upravo je potrebno vratiti se na početke Svetoga Pisma. Vratimo se opet malo na knjigu Postanka, tamo gdje Svevišnji vlada pravdom i pravom, a zanimljivo, nema govora o milosrđu. Zašto? Pa upravo zato što milosrđe dolazi kao plod pravde i prava. A to je čovjek grijehom izgubio.

No, tko je kriv za čovjekov pad? Kriva je Zmija! Promotrimo malo što ona radi: ona izigrava Boga i tako uništava čovjeka. Njezino je ime Diabolos, prevedeno Djelitelj. Đavao je djelitelj, onaj koji ne može smisliti cjelovitoga čovjeka. Muškarac i žena zajedno: ne, on ih mora rastaviti. Braća u slozi: ne, on ih mora rastaviti. Narod u slozi: ne, on ih mora rastaviti…i tako u nedogled. DIVIDE ET IMPERA! Podijeli pa vladaj!

Đavao je tako onaj koji ne čini nešto izvanredno protiv Boga, ne, već se upravo služi tumačenjem Božje Riječi. On tumači Božju Riječ na nepotpun način, onako kako odgovara čovjeku, ne bi li ga zaveo. Sjetimo se samo što govori čovjeku: „Zna Bog onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo. (Post 3, 5). Jesmo li svjesni prevare? Napasnik uvjerava čovjeka kako je čovjek ravan Bogu. Vrlo zamamno, zar ne? Uvjerava ga kako valja živjeti kao da Boga nema, kao da Bog nije potreban čovjeku.

Lukavstvo Zmije ovdje ne prestaje, Zmijina prepredenost počinje od početka. Kako Isus uči, Đavao je čovjekoubojica od početka (Iv 8,44). Što to znači? Znači upravo sljedeće: Đavao ili Zmija vrhunski manipulira Božjim načinom vladanja, i to tako da i ovdje stvara podjelu. Pogađate li gdje je jezgra te podjele?

Upravo u temelju prijestolja Božjega, a to su PRAVDA i PRAVO! Jesmo li svjesni na što Đavao udara čovjeka? Pa upravo na to da traži svoja prava bez pravde! Što jedno bez drugoga dovodi do prokletstva i odvojenosti od Boga. Pravo bez pravde, to je tražila Zmija, prva u povijesti kada je rešetala ljude mameći ih na grijeh. I Isus je rekao prije svoje muke učenicima: „Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu“ (Lk 22, 31).
Traženje prava bez oslonca na pravdu ne rađa milosrđe, već prokletstvo. Prava nitko Božji ne može tražiti jer pravo samo po sebi je Zmijina varka. Sada bi netko od vas mogao pomisliti: A prava radnika? Ali radnici ne traže pravo kao takvo, već prije svega pravdu, a to je ono što im pripada. Pravda im je temelj, a ne pravo samo po sebi. Ako promotrimo riječi Svetoga Pisma, jasno je kako prava postaju prava zamka za one koji su Kristovi učenici. Zato valja braniti obitelj kao temelj društva jer obrana vjere (sjetimo se desnoga razbojnika) nije pravo, već pravda koja donosi blagoslov, a to je život vječni.

Nitko ne zna kada dolazi Gospodar, ali može bdjeti i u pravdi (a to su Božji zakoni) tražiti milosrđe koje je plod ljubavi Gospodara prema slugama. A ukoliko Gospodar raspolaže pravdom (dati svakome što mu pripada), pravo je u paketu, jer pravo je upravo dar pravde Gospodara. Ili kako govori Propovjednik: „Jer kraljeva je riječ najjača, i tko ga smije pitati: Što činiš?“ (Prop 8, 4). Čekajmo svoga Gospodara misleći na Njegove Zakone tako da propitujemo svoju savjest i ostanimo ZA Njegovu Pravdu kako bismo primili i pravo koje ne tražimo, jer punina je LJUBAV (pravda, pravo i milosrđe).

vlč. Kornelije Grgić


Nema komentara:

Objavi komentar