tag:blogger.com,1999:blog-52393639453507330632024-03-20T00:17:57.291+01:00Katolička TradicijaApostolski Polog Vjere: Tradidimus Quod et AccepimusKatolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.comBlogger254125tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-52354008480621881712022-10-10T10:57:00.005+02:002022-10-10T11:04:26.874+02:00Tradicionalni grkokatolički svećenik o pozadini rata u Ukrajini<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiS18LSdQTqee4nEpG24L7tSag0BN9RQMaKwmhc5Z9RicyuczPlBWk2cgehIkW1uQhl2gzji03J0FNRTudmoaxtn-NDpCaRhc-vHNANCCGzNd3D-19VpltY66kZ_nfjZtIQ_FMn0nhLSUDlRZQIn0e9gvi6bMWknWCi3sMBmWvxqd3mL2JCmaivnH3I/s760/_methode_times_prod_web_bin_dad3ae06-464e-11ed-8885-043c27446b97.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="427" data-original-width="760" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiS18LSdQTqee4nEpG24L7tSag0BN9RQMaKwmhc5Z9RicyuczPlBWk2cgehIkW1uQhl2gzji03J0FNRTudmoaxtn-NDpCaRhc-vHNANCCGzNd3D-19VpltY66kZ_nfjZtIQ_FMn0nhLSUDlRZQIn0e9gvi6bMWknWCi3sMBmWvxqd3mL2JCmaivnH3I/s16000/_methode_times_prod_web_bin_dad3ae06-464e-11ed-8885-043c27446b97.jpg" /></a></div><br /><p><i>Prenosimo izvadak iz intevjua s p. Bogdanom Vitrikušom, svećenikom grkokatoličkoga Bratstva sv. Jozafata koje djeluje u Ukrajini te blisko surađuje sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X. oko promicanja Tradicije – čistog i neokrnjenog navještaja katoličke vjere, posebno oko obraćenja istočnih raskolnika (tzv. pravoslavaca) i njihova povratka u Katoličku Crkvu.</i></p><p><br /></p><p><b>Pitanje: </b>Jeste li pročitali izjavu nadbiskupa Carla Marije Viganòa o ratu u Ukrajini? Slažete li se s njom? On kritizira zapadne globalističke elite da su izazvale rat s Rusijom, postavile liberalnu marionetsku vladu u Ukrajini kako bi proširile novi svjetski poredak, da ovaj rat zapravo datira iz 2014. itd. dok se poziva na prethodne pape koji su pozivali na mir i diplomaciju. On u biti prikazuje kako „duboka država“ i „duboka crkva“ guraju modernističku agendu diljem Europe i istoka.</p><p><br /></p><p><b>P. Bogdan Vitrikuš:</b> Prije vašeg pitanja samo sam čuo za stav nadbiskupa Viganòa, ali nisam pročitao članak koji ste spomenuli. Sad sam ga pažljivo pročitao. Sadržaj članka nadbiskupa Viganòa jednostavno je šokantan i za Ukrajince neprihvatljiv. A glavni razlog za to je autorov apsolutno proruski stav. Neki događaji u životu Ukrajine opisani u članku ne odgovaraju stvarnosti, već samo ponavljaju narative ruske propagande. Ne želim suditi o nadbiskupovim namjerama i mislim da je napravio veliku pogrešku: u potrazi za alternativnim izvorom informacija u odnosu na zapadne medije, on je potpuno prihvatio rusko gledište. I čini se da, izbjegavajući jednu krajnost, upada u drugu. Vrlo je čudno da autora ne zanima mišljenje Ukrajinaca kao alternativnog izvora informacija. Na primjer, mogao bi analizirati stajalište katoličkih biskupa Ukrajine. Umjesto toga, on na Ukrajince gleda samo kao na objekt manipulacije zapadnih globalista – a to je za nas uvredljivo. Naša zemlja nije samo bojno polje između Sjedinjenih Država i Rusije, ona je suverena zemlja s oko 40 milijuna stanovnika i jednim od najvećih područja u Europi. I upravo je naša zemlja napadnuta od Rusije i upravo naša vojska vodi rat za slobodu našega naroda.</p><p><br /></p><p>Članak nadbiskupa Viganòa obuhvaća oko 20 stranica i ne mogu ga ovdje u potpunosti i primjereno komentirati. Osim toga, nisam političar i ne znam puno detalja o dotičnim temama, ali želim razjasniti nekoliko ključnih točaka glede Nadbiskupovih stajališta.</p><p><br /></p><p>Ne osporavam da globalisti pokušavaju na različite načine utjecati na ukrajinsku politiku. Ali Rusija čini isto to. Ruska ekspanzionistička politika za nas nije ništa bolja od američkoga globalizma. Ruski mediji šire dezinformacije o životu u Ukrajini, u njihovoj zemlji i u cijelome svijetu.</p><p><br /></p><p>Ovaj rat započeo je 2014. i započela ga je Rusija koja je zaposjela Krim, zatim izazvala separatističke akcije u pokrajinama Donjeck i Luhansk te ih je svojom vojskom podržavala. Nema nikakvog opravdanja za rusku vojnu intervenciju u našoj zemlji. Ako žele otkloniti opasnost od SAD-a ili NATO-a, zašto su onda napali Ukrajinu, a ne npr. Aljasku?</p><p><br /></p><p>Rusko-ukrajinski sukob nije započeo tek 2014. Ima jako duhu povijest konflikata kroz stoljeća. Prisjetimo se npr. genocida nad našim narodom između 1932. i 1933. kada su milijuni Ukrajinaca umrli u umjetno stvorenoj gladi. I Ukrajinska Grkokatolička Crkva doživjela je više razdoblja likvidacije i kravavoga progona od strane Ruskoga Carstva i komunističkog režima. Posljednje razdoblje bilo je od 1946. do 1989., kada je naša Crkva mogla postojati samo duboko u podzemlju.</p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOjSzHI3S-2aKUj9cljPb3m0jfpZ8czN5sGkHKTi9AAvlxc4FKpPrugkncHIALdKpgT12ZMzlLu4Z6j-k52HTpgY-E8igWzTQcIsEk1c9gc-8gFF7gfvUlYXYFzXo313JhjOyMSDNrZBZaobUd4A8Aa8q8Sz_rluRJH-wW5b25DCw52tsnW6mEc3Ma/s800/ordination_pretres_fraternite_saint_josaphat_fsspx.news_.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOjSzHI3S-2aKUj9cljPb3m0jfpZ8czN5sGkHKTi9AAvlxc4FKpPrugkncHIALdKpgT12ZMzlLu4Z6j-k52HTpgY-E8igWzTQcIsEk1c9gc-8gFF7gfvUlYXYFzXo313JhjOyMSDNrZBZaobUd4A8Aa8q8Sz_rluRJH-wW5b25DCw52tsnW6mEc3Ma/s16000/ordination_pretres_fraternite_saint_josaphat_fsspx.news_.jpg" /></a></div><p><br /></p><p>Ima još puno daljnjih takvih očitovanja ruskog šovinizma. Rusija brutalno izjavljuje da ima povijesno pravo na ukrajinsku zemlju, njezina propaganda često širi tezu da su Ukrajinci i Rusi jedan narod, da je ukrajinski jezik dijalekt ruskoga itd.</p><p><br /></p><p>Zašto nadbiskup Viganò ne spominje Putinovu izjavu u Münchenu 2008., da je raspad Sovjetskoga Saveza najveća svjetska katastrofa 20. stoljeća? Ta izjava znači da on želi ponovno uspostaviti Sovjetski Savez da bi ponovno doveo Ukrajinu pod upravu Rusije. Ovdje želim pokazati samo duboke razloge za rusku agresiju protiv Ukrajine. Nitko ne može reći da se ovdje radi samo o konfrontaciji između Rusije i globalističkog zapada i da je Ukrajina samo bojno polje.</p><p><br /></p><p>Naveća uvreda za naš narod je optužba za širenje nacizma. Ovdje neću opovrgavati ruske optužbe koje ponavlja nadbiskup Viganò jer to u okviru ovoga intevjua nije moguće. Ali činjenice ovoga rata pokazuju da su se upravo ruske trupe ponašale poput nacista. Nakon oslobađanja od ruske okupacije gradova kao što su Buča, Irpin i Gostomel, pronađeno je stotine civilnih leševa s tragovima mučenja, leševe silovanih i ubijenih žena koje se pokušalo spaliti.</p><p><br /></p><p>U više prigoda Rusi nisu pustili humanitarnu pomoć u Mariupolj ili u druge okupirane gradove radi dostave namirnica ili evakuacije civila. Ta vojska koja je došla „da bi spasila rusko govorno stanovništvo“, gotovo je posve uništila Mariupolj, grad s više od 400 tisuća ljudi, koji je većinski ruski govornici.</p><p><br /></p><p>Još jednom hvala na razgovoru. Bog vas blagoslovio!</p><p><br /></p><p>Izvor: <a href="https://www.kirchliche-umschau.de/produkt/kirchliche-umschau-juni2022/">Kirchliche Umschau, lipanj 2022.</a></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-45998332161587027652022-03-25T06:45:00.019+01:002022-03-30T17:51:01.996+02:00Je li Djevica Marija zaslužila naše spasenje?<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDQdkKsvot7a4awKfyyeXmrSEeq0MOPQXkR6zuLM0B4NTpVpMXJVi48aTiaSpn14s5yXgGp9DsT15yb_L3HYe5YxCKO5E4u_wOzZcizu9hOauVAaReAyVALKrAJ1FTYFGfuGDFjD2cuD7P5uO7M4htRub1RF-ApB7SxQuMMQofTFZXfcwoSldpzGps/s800/descente_de_croix_0.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDQdkKsvot7a4awKfyyeXmrSEeq0MOPQXkR6zuLM0B4NTpVpMXJVi48aTiaSpn14s5yXgGp9DsT15yb_L3HYe5YxCKO5E4u_wOzZcizu9hOauVAaReAyVALKrAJ1FTYFGfuGDFjD2cuD7P5uO7M4htRub1RF-ApB7SxQuMMQofTFZXfcwoSldpzGps/s16000/descente_de_croix_0.jpg" /></a></div><p></p><p style="text-align: center;"><i>Stauffenbergov poliptih: Skidanje s Križa (detalj)</i></p><p><br /></p><p>Da bi netko bio vrijedan zasluga pred Bogom, mora posjedovati božansku milost; štoviše, mora biti sposoban činiti slobodna djela i, konačno, još uvijek mora biti na Zemlji, na putu – <i>in via</i>, kako kaže teologija.</p><p><br /></p><p>Ovdje dolje Gospa je imala ova tri uvjeta: stoga je imala sposobnost zasluge. Stjecala je zasluge za sebe, kao i drugi pravedni. Ovdje se postavlja pitanje: je li stjecala zasluge i za druge?</p><p><br /></p><p>Papa sv. Pio X. napisao je u enciklici Ad diem illum: „Budući da Marija sve to nosi u svetosti i sjedinjenju s Isusom Kristom i bila je povezana s Isusom Kristom u djelu otkupljenja, ona za nas zaslužuje <i>de congruo</i> [iz primjerenosti], jezikom teologa, ono što Isus Krist zaslužuje za nas <i>de condigno</i> [iz pravde] te je ona vrhovna Službenica raspodjele milosti.”</p><p><br /></p><p>Sveti Pio X. na temelju toga potvrđuje:</p><p><br /></p><p>-- Postojanje zasluge i njezina narav – iz primjerenosti.</p><p>--Dva temelja ove zasluge: osobna Gospina svetost i združivanje Svete Djevice s njezinim božanskim Sinom u djelu našega spasenja.</p><p>--Doseg ove zasluge: Zasluga de congruo Djevice Marije ima isti doseg kao i zasluga de condigno Spasitelja.</p><p><br /></p><p>Teologija nam omogućuje da razjasnimo ovaj dragocjeni nauk</p><p><br /></p><p>Djevica koja bi mogla zaslužiti ima pravo na obećanu nagradu. Njezina se zasluga mjeri veličinom njezine ljubavi kojoj nema ravne ni više, osim Kristove. Koliki je njezin doseg?</p><p><br /></p><p>Ovoj zasluzi moraju se postaviti određene granice jer ono što je u načelu zasluga je ono što nije zavrijeđeno.</p><p><br /></p><p>* U načelu sveopće zasluge ljudi: Utjelovljenje ili božansko majčinstvo. Sam Krist nije zaslužio ni jedno ni drugo.</p><p><br /></p><p>* U načelu osobne zasluge Djevice: njezino Bezgrešno Začeće, njezina početna milost, njezina konačna ustrajnost.</p><p><br /></p><p>Ali nije potrebno ograničavati Marijine zasluge na milosti koje su dane nakon Muke. Spasenje pravednika Staroga Zavjeta moglo bi se priznati s obzirom na zasluge Isusa Krista i Marije.</p><p><br /></p><p>Koja su djela Djevice zaslužila spasenje? Za Isusa Krista su sva njegova djela bila zaslužna, ali određene su nagrade vezane uz djela koja nalikuju njima. Dakle, Isusova Muka zaslužuje spasenje jer je Bog htio dati spasenje kao odgovor na ovaj čin.</p><p><br /></p><p>Isto vrijedi i za Marijinu supatnju: Bog uzima u obzir ljubav Majke Božje uključenu u njezinu supatnju i kao odgovor daruje joj spasenje duša zasluženo de congruo.</p><p><br /></p><p>Usporedba Marijinih zasluga s onima od Krista i svetaca omogućuje dodatnu jasnoću</p><p><br /></p><p>1) Marijine zasluge i Kristove zasluge.</p><p><br /></p><p>Po svojoj naravi zasluga Isusa Krista je u strogoj pravdi; pridružena je Sinovom poslanju. Ona od Djevice je po prikladnosti: ovisi o ljubavi koju Bog širi u Djevičinoj duši.</p><p><br /></p><p>U načelu Isusova zasluga ima za svoje temelje glavnu milost koja Mu omogućuje da prenese Svoju zaslugu Svojim članovima, kao i milost hipostatskoga sjedinjenja, koja joj daje beskonačnu vrijednost. Marijina zasluga ima za svoj temelj puninu milosti i božansko majčinstvo.</p><p><br /></p><p>2) Gospine zasluge i zasluge drugih pravednika.</p><p><br /></p><p>U svomu dosegu Marijina je zasluga sveopća jer svi primaju njezin plod. To proizlazi iz Gospinoga božanskoga majčinstva koje joj daje posebnu brižnost za sve koji će biti udovi Kristovi. Njezin pristanak dan kod Navještenja obuhvatio je svo to djelo. Zasluga pravednoga čovjeka je posebna: svi ljudi ne primaju plod zasluga pravednoga čovjeka.</p><p><br /></p><p>Prema primjeni plodova zasluga, Djevica zaslužuje ne samo milosti koje treba primijeniti na ljude, nego i milosti koje se stječu za ljude – u njezinoj supatnji. Ali pravedan čovjek zaslužuje samo milosti koje treba primijeniti na ljude.</p><p><br /></p><p>Tako nam sjajne riječi svetoga Pija X. otkrivaju razmjere Marijine supatnje i suotkupljenja koji su zaslužili naše spasenje s Kristom i po Njemu.</p><p><br /></p><p>Izvor: https://fsspx.life/en/news-events/news/did-virgin-mary-merit-our-salvation-71731</p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-28914582036398799482022-03-18T11:38:00.002+01:002022-04-01T12:15:32.691+02:00Ruski rat i fatimska poruka<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgWdNNFk1LlIjrX2h2hVFSl0Uop40xOgYBM8SqSrRvtRoZWmNm_qBj8rerGtIMhOg8k6PjvXPk9W3IiAaMIlO0UkxwkH_-ovWCXNqzhn5chbkQzhFX87kOmzKOMRlw7tyfURRcneeFZogIEqMI6go6KXgjt6JOb-EvTrQb0ViHppORb-aF2aM1cwyCW=s1200" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="700" data-original-width="1200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgWdNNFk1LlIjrX2h2hVFSl0Uop40xOgYBM8SqSrRvtRoZWmNm_qBj8rerGtIMhOg8k6PjvXPk9W3IiAaMIlO0UkxwkH_-ovWCXNqzhn5chbkQzhFX87kOmzKOMRlw7tyfURRcneeFZogIEqMI6go6KXgjt6JOb-EvTrQb0ViHppORb-aF2aM1cwyCW=s16000" /></a></div><br /><p></p><p><b>Fatimska poruka, interpretativni ključ za naše vrijeme<br /></b><br />Fatimska poruka je ključ za tumačenje dramatičnih događaja iz posljednje dvije godine, a posebno onoga što se događa u Ukrajini.<br /><br />Razumljivo je da bi ta perspektiva trebala biti strana suvremenom čovjeku uronjenom u relativizam, ali ono što je najupečatljivije je sljepoća tolikih katolika, nesposobnih da se uzdignu do onih visina koje nam jedine omogućuju razumijevanje događaja u dramatičnim trenucima trenutne povijesti. A mi, nakon pandemije COVID-a, proživljavamo dramatični rat.</p><p><b>Kolaboracionistička potpora</b></p><p>Ovo su činjenice. Dana 21. veljače 2022. godine ruski predsjednik Vladimir Putin je u govoru naciji najavio priznanje neovisnosti separatističkih republika Donjecka i Luganska, a zatim naredio slanje vojske u regiju Donbasa s ciljem „osiguranja mira“. Dana 24. veljače Putin je u drugome govoru izjavio da je odobrio „posebnu vojnu operaciju” ne samo u Donbasu, nego i u istočnoj Ukrajini. Ruska invazija na Ukrajinu ubrzo se pokazala mnogo širom i tragičnijom nego što se očekivalo, izazvavši u cijelom svijetu duboki strah.</p><p>Kakva je bila reakcija Italije i Zapada na rusku agresiju na Ukrajinu? S jedne strane došlo je do eksplozije osjećaja ogorčenja i solidarnosti s ukrajinskim narodom. S druge strane, međutim, razvio se osjećaj afiniteta prema Putinovoj inicijativi, što je dovelo do stvaranja pokreta koji nazivam „kolaboracionističkim“.</p><p>Pojam „kolaboracionizam“ označava, političkim jezikom, ideološku potporu stranoj državi koja napada drugu (ili vlastitu) državu. Ovaj izraz je formiran tijekom Drugog svjetskog rata kako bi označio suradnju s nacistima na teritorijima koje su okupirali. Kolaboracionizam nije samo čin suradnje: to je ideologija, eksplicitna ili implicitna, koja u slučaju ruske invazije na Ukrajinu zaslužuje da je se analizira u tri različita značenja koja je dosad poprimila.</p><p><b>Bolje poražen nego mrtav?</b></p><p>Prva je pozicija onih koji govore ili misle da je Putin apsolutno u krivu, ali on pobjeđuje te bi opiranje vodilo Ukrajinu i Europu u veća zla nego što to čini trenutna invazija. Primjerice, prema talijanskom novinaru Vittoriu Feltriju „Zelensky je gori od Putina, kojemu je predao svoje nespremne ljude na klanje”; ukrajinski se vođa trebao predati i nije trebao pružati otpor. Zapravo, „bolje da bude poražen nego mrtav“.</p><p>Iza slogana „bolje poražen nego mrtav” krije se filozofija života, a to je filozofija onih koji svoj poseban interes stavljaju ispred bilo kojeg drugog razmatranja višeg reda. Nema vrijednosti ni dobara, koliko god ona plemenita bila, za koja se isplati žrtvovati i umrijeti. Ako se ruskoj invaziji želi dati prednost pred otporom protiv nje, to znači da je život, materijalni život, što je moguće mirniji i duži, vrhovno i temeljno dobro.</p><p>To je životna filozofija pacifista koji su se 80-ih, kada su Sovjeti postavljali svoje rakete SS-20 protiv Europe, suprotstavili projektilima NATO-a sa sloganom „bolje crven nego mrtav”. To je životna filozofija onih koji su se 1939. godine pitali je li ispravno „umrijeti za Gdanjsk“, prema sloganu koji je lansirao francuski socijalistički političar Marcel Déat (1894. – 1955.) kako bi ustvrdio da ne vrijedi riskirati rata za obranu grada Gdanjska, čijim bi osvajanjem po svoj prilici bile zadovoljene Hitlerove ambicije. Socijalist Déat će kasnije osnovati stranku nacionalsocijalističke inspiracije i predstavljati tipičan primjer kolaboracionizma.</p><p>Ako je to pozicija koja se mora zauzeti pred agresorom, Putinovim zahtjevima bi se moralo udovoljiti kako bi se spriječila smrt i patnja naroda, čak i ako bi nakon Ukrajine izvršio invaziju na baltičke zemlje i pod nuklearnom ucjenom na dio zapadne Europe. To je zapravo logički slijed.</p><p>Ukrajinski muškarci koji ne napuštaju svoju zemlju ili se vraćaju u borbu nakon što su osigurali sigurnost svojim obitelji na Zapadu, svojim izborom izražavaju suprotnu filozofiju života, onu koju je protivna europskom relativizmu. Filozofija onih koji su spremni žrtvovati svoje živote za svoju vjeru, za ljubav prema slobodi i neovisnost svoje domovine, za ljubav prema vlastitoj časti i osobnom dostojanstvu. Istinski napredak naroda usko je povezan s tim duhom žrtve. Iz toga se zapravo rađaju svetost i junaštvo.</p><p><b>Ima li Putin razloge za invaziju?</b></p><p>Drugi kolaboracionistički razlog može se formulirati u sljedećoj tezi. Putin je pogriješio, ali nije samo on pogriješio. Što znači da Putin isto tako ima svoje razloge. Koji su to razlozi? Na primjer, činjenica da je Zapad nakon pada Berlinskog zida navodno ponizio Rusiju okružujući njezin teritorij NATO trupama.</p><p>Ovaj se argument čini razumnim, ali ako želimo biti razumni, moramo se sjetiti da je NATO rođen kao sustav obrane od Varšavskog pakta; da Rusija nije pobijedila, nego izgubila Hladni rat i da je Hladni rat između dviju velesila proizašao iz nesretnog mirovnog sporazuma na Jalti iz veljače 1945. godine, kada je uz pristanak zapadnih vlada Europa bila podijeljena na dvije zone utjecaja kojim je sovjetski komunizam postao apsolutni gospodar istočne Europe.</p><p>Mir na Jalti, koji je redefinirao granice Europe nakon Drugog svjetskog rata, bio je pak plod Versajskog ugovora, koji je Njemačku teretio kao odgovornu za Prvi svjetski rat, nametnuvši joj teške sankcije i prepustivši Poljskoj koridor kod Gdanjska. Trebamo li reći da je Hitler isto tako imao svoje razloge za invaziju na Poljsku, jer grad Gdanjsk nije bio ništa manje njemački nego što je Donbas ruski?</p><p>Bez obzira na razloge, Hitler je imao plan koji je bio jednako ekspanzionistički kao i Putinov, a današnji povjesničari, baš kao i jučerašnji političari, ne slažu se s Nevilleom Chamberlainom, koji se 30. rujna 1938. godine trijumfalno vratio iz Münchena s krhkim mirom, dok je Winston Churchill rekao: „Dobili ste izbor između rata i sramote. Izabrali ste sramotu i imat ćete rat”.</p><p><b>Vodi li Putin pravedni rat?</b></p><p>Kako bi se možda izbjegao ovaj laki prigovor, kolaboracionizam upada u treću formulaciju, koherentniju, ali u isto vrijeme izuzetiju od prva dva razloga. Jednostavno govoreći „Putinov rat“ je pravedan rat. Ako je riječ o pravednom ratu, onda je otpor ukrajinskog naroda nepravedan i zapadne sankcije Rusiji su nepravedne, jer se sankcije primjenjuju na one koji nisu u pravu, a ne na one koji su u pravu.</p><p>Zašto bi Putin trebao biti u pravu? Zašto bi ovo trebao biti pravedni rat? Ne samo zato što Putin brani nacionalni interes svoje zemlje, koja je posramljena od strane Zapada, nego njegov rat ima etičku dimenziju, u što nas uvjerava Ruska pravoslavna crkva prema riječima moskovskog patrijarha Kirila koji je rekao da se Putin bori protiv izopačenog Zapada koji odobrava homoseksualni <i>pride</i>. Štoviše, sam se Putin često predstavljao kao branitelj obitelji i tradicionalnih vrijednosti koje je Zapad napustio. </p><p>Međutim, u svome govoru u klubu Valdai 22. listopada 2021. godine, u kojem je napao rodnu teoriju i kulturu otkazivanja, Putin je priznao da je Rusija doživjela, mnogo prije Zapada, moralnu dekadenciju koju je sam Putin osudio. Dana 7. prosinca 1917. godine, nekoliko tjedana nakon što su boljševici preuzeli vlast, u Rusiji je formalno uveden razvod; dok je pobačaj legaliziran 1920. godine; i to po prvi put u svijetu bez ikakvih ograničenja. Upravo je u Rusiji proveden prvi prijelaz s političke (revolucije) na seksualnu revoluciju, s eksperimentalnim vrtićem Vere Schmidt (1889.-1937.), stvorenim 1921. godine u centru Moskve, gdje su djeca uvođena u prerane seksualne odnose.</p><p>Došlo je do uvođenja zabrana i promjene zakona u vezi razvoda, pobačaja, seksualne revolucije, ne od strane Putina nego od Staljina, 1936. godine, kada je shvatio da će njegova politička moć biti potkopana zbog kolapsa morala u Rusiji. Putin je po tome sličan Staljinu. </p><p>Danas je Rusija zemlja koju karakteriziraju pobačaji i razvodi, s najvećom stopom razvoda u svijetu, čak i ako su zabranjeni homoseksualni prideovi. Uostalom, koje su to tradicionalne vrijednosti u kojima Putin nalazi svoje nadahnuće? To su vrijednosti Moskovske patrijaršije, koja se danas oslanja na Putina kao što se jučer oslanjala na Staljina. Putin se, kao i Staljin, zauzvrat oslanja na Moskovsku patrijaršiju. Moskovska patrijaršija koristi političku moć radi obrane primata u pravoslavlja; dok država koristi Crkvu da učvrsti osjećaj identiteta i domoljublja ruskog naroda.</p><p>Rusko „imperijalno poslanje” ne odgovara samo Putinovim geopolitičkim ambicijama, već i zahtjevu patrijarha Kirila, koji je Putinu povjerio poslanje stvaranja euroazijskog „trećeg Rima” na ruševinama katoličkog Rima, predodređenog da nestane kao i sav Zapad. Može li katolik prihvatiti ovu perspektivu?</p><p>Duboko je žalosno što je ugledni katolički nadbiskup kao Carlo Maria Viganò predstavio Putinov rat kao pravedan rat protiv Zapada. Zapad je prvorođeni sin Crkve, danas sve više izobličen revolucijom, ali još uvijek prvorođenac. Europljanin koji ga se odriče pod izlikom da se bori protiv <i>novog svjetskog poretka</i> je poput sina koji se odriče svoje majke.</p><p>Štoviše, <i>novi svjetski poredak</i> je stara utopija koja je zamijenjena utopijom <i>novog svjetskog poretka</i>. Vladimir Putin je, kao i George Soroš, vođa svjetskog nereda. Putin je, kako primjećuje međunarodni analitičar Bruno Maçaes, uvjeren da je kaos temeljna funkcija moći i da se s dobrim razlogom „može smatrati Jaldabaotom, gnostičkim demijurgom, sinom kaosa i vođom duhova podzemlja“.</p><p><b>Crkva i pad Zapadnog Rimskog Carstva</b></p><p>Novi svjetski nered podsjeća nas na onaj koji je doživjelo Zapadno Rimsko Carstvo pod naletom barbarskih invazija. Među datumima koji su ušli u povijest je 31. prosinca 406. godine, kada je mnoštvo germanskih plemena prešlo zaleđenu rijeku Rajnu i probilo granice (limes) Rimskog Carstva.</p><p>Jedni od tih naroda (germanskih plemena), Vandali, provalili su u Galiju, prešli Pireneje i Gibraltarski tjesnac, opustošivši rimske provincije u Africi.</p><p>Rimsko Carstvo bilo je prožeto relativizmom i hedonizmom, kao što je i Zapad danas. Jedan od vodećih središta korupcije bila je Kartaga, glavni grad rimske provincije Afrike, koja je uživala reputaciju „raja“ za homoseksualce. Tadašnji kršćanski pisac, Salvijan iz Marseillea (400. – 451.), piše da su „barbarske ruke pokušavale osvojiti zidine Kartage dok je kršćanska zajednica u grada divljala u cirkusima i nemoralnostima kazališta. Dok su neki poginuli u borbi, drugi su i dalje bludničili unutar zidina samoga grada”. Vandali su umjesto toga, poput drugih germanskih naroda koje je opisao Tacit, živjeli „u suzdržanoj skromnosti, neiskvareni javnim priredbama ili dražima razuzdanih gozbi. (...) Zato što se kod njih ne simpatiziraju poroci, a upropaštavanje i iskvarenost se ne nazivaju modom”.</p><p>Što su kršćani trebali učiniti? Otvorio gradska vrata Vandalima?</p><p>Nekoliko kilometara dalje od Kartage postojao je grad Hipon, čiji je biskup bio sveti Augustin, koji je razmišljao upravo o invaziji barbara kada je pisao svoje remek djelo „O državi Božjoj“. U to vrijeme konzul rimske provincije Afrike bio je grof Bonifacije, vjerni prijatelj svetog Augustina, kojeg je Prokopije Cezarejski, zajedno s Flavijem Aecijem, nazvao „posljednjim pravim Rimljaninom”.</p><p>Biskup Hipona nije pozivao na predaju, nego na otpor barbarima, pišući Bonifaciju: „Ne traži se mir da bi se izazvao rat, nego se rat vodi da bi se postigao mir. Stoga se nadahnjuj mirom kako bi pobjedom doveo do dobra mira one koje pobijediš”.</p><p>Bonifacije se povukao u tvrđavu grada Hipona koju su opsjedali Vandali. Tijekom opsade, koja je trajala četrnaest mjeseci, sveti Augustin je umro u kolovozu 430. godine, u dobi od sedamdeset i šest godina. Tek kada je sv. Augustin umro, Vandali su osvojili grad. Bonifacijev otpor omogućio je istočnim trupama da se iskrcaju u Africi i udruže svoje snage s Bonifacijevim.</p><p>Tijekom tih istih godina drugi su biskupi poticali otpor protiv barbara. Sv. Nikazije je umro u katedrali u Reimsu; sv. Eksuperije, biskup Toulousea, pružao je otpor Vandalima do izgnanstva; sv. Lupus branio je grad Troyes, čiji je bio biskup; sv. Aignan, biskup Orléansa, organizirao je obranu svoga grada od Huna, omogućivši Aecijevim rimskim legijama da se organiziraju protiv Atile i poraze ga. Katolički biskupi nisu rekli „bolje barbari nego smrt“!</p><p><b>Uzrok rata prema fatimskoj poruci</b></p><p>Ako želimo zaustaviti rat, onda moramo ukloniti uzroke rata. Doista, pravi i temeljni uzrok rata, pandemije i ekonomske krize koja se oblikuje na horizontu su grijesi čovječanstva koje je okrenulo leđa Bogu i njegovom zakonu.</p><p>U ukazanjima u Fatimi 1917. godine Gospa je rekla da otklon europskih naroda od Boga dovodi do božanske kazne koja se očituje ratom:</p><p>„Bog će kazniti svijet zbog njegovih zlodjela ratom, glađu, progonom Crkve i Svetoga Oca. Da bi se to spriječilo, doći ću i moliti posvetu Rusije momu Bezgrješnom Srcu i pričest zadovoljštine prvih subota. Ako se ispune moje zahtjevi, Rusija će se obratiti i bit će mir. Ako ne, ona će proširiti svoje zablude po cijelome svijetu, izazivajući ratove i progone Crkve. Dobri će podnijeti mučeništvo, Sveti Otac će morati mnogo propatiti; razni narodi bit će uništeni. Na kraju će pobijediti moje Bezgrješno Srce. Sveti Otac posvetit će mi Rusiju, ona će se obratiti i svijetu će biti dano određeno razdoblje mira”.<br /></p><p>Fatimska poruka nije samo opći poziv na molitvu i pokoru, ona je prije svega najava kazne i konačnog trijumfa božanskog milosrđa u povijesti.</p><p><b>Je li Ivan Pavao II. posvetio Rusiju?</b></p><p>Ima onih koji misle da je posvetu Rusije izvršio Ivan Pavao II., na dan 25. ožujka 1984., kada je na Trgu sv. Petra posvetio cijeli svijet Bezgrešnom Srcu Marijinu, dok je u samome govoru spomenuo „narode koji su čekali posvetu i imaju povjeravanje u nas”.</p><p>Sestra Lucija je isprva rekla da je nezadovoljna ovom posvetom u kojoj Rusija nije eksplicitno spomenuta, ali se kasnije predomislila, smatrajući posvetu Ivana Pavla II. ispravnom.</p><p>Mišljenje sestre Lucije je svakako mjerodavno, ali je u suprotnosti s autoritativnijim Gospinim riječima koje nam je prenijela ista sestra Lucija.</p><p>Dana 29. kolovoza 1931. sestra Lucija poslala je biskupu Leirije strašno proročanstvo našega Gospodina. Primila je proročanstvo prema kojemu: „Nisu htjeli poslušati moj zahtjev. Poput kralja Francuske, oni će se pokajati i učiniti to, ali će biti kasno. Rusija će proširiti svoje zablude po cijelom svijetu, potičući ratove i progoneći Crkvu. Vjernici će biti mučeni, a Sveti Otac će mnogo trpjeti“.</p><p>Prošlo je trideset osam godina od 25. ožujka 1984. godine. Spektakularni raspad sovjetskog režima bez ustanka ili pobune 1991. godine činio se kao, a možda je i bio, djelomičan rezultat toga posvećenja. Međutim, Rusija se nije obratila i komunizam nije umro. Vladimir Putin je nacionalistički boljševik koji nije odbacio zablude komunizma, a Kina je službeno komunistička nacija koja je 7. ožujka 2022. godine izjavila da je njezino prijateljstvo s Rusijom „vrlo čvrsto”.</p><p>Ipak, čak i među katolicima ima onih koji Putina smatraju „kathéchonom“, preprekom ostvarenju <i>novog svjetskog poretka</i>, štitom protiv Antikrista koji predstavlja Zapad, koji je Petrov Rim. Rat je, kažu, produžio izvanredno stanje pandemije, a to ne može biti slučajnost.</p><p>Odgovaramo da je to istina jer dolazak rata nakon pandemije, s posljedičnim režimom izvanrednog stanja, ne može biti slučajnost jer slučajnosti nema, ali onaj tko drži konce svemira nije Orwellov „Big Brother“, bog koji sve zna i koji je svemoćan poput zlog boga gnostika. Ono što vlada svemirom i sve upravlja na slavu Božju je Božanska Providnost. Iz toga proizlaze kazne koja danas bičuju nepokajano čovječanstvo preko epidemija i ratova, a sutra preko planetarne ekonomske krize. Sve to nije priprema za dolazak Antikrista, već je to ostvarenje neuslišanog proročanstva iz Fatime.</p><p>Ukrajinski biskupi zamolili su papu Franju da Rusiju posveti Bezgrešnome Srcu Marijinu. Željno se pridružujemo ovom apelu koji dolazi iz Kijeva dok je grad bombardiran i opkoljen.</p><p><b>Naša nada</b></p><p>Iz Moskve ne dolazi svjetlo nade. Može li svjetlo nade doći iz Kijeva?</p><p>U Fatimi je Gospa prorekla obraćenje Rusije, ali obraćenje je povratak izvoru, a podrijetlo Rusije datira od obraćenja svetog Vladimira, kijevskog kneza. Kijevska Rusija bio je jedan od prvih naroda koji je postao dijelom srednjovjekovnog kršćanstva, prije nego što se našla pod dominacijom Mongola, a potom i moskovskih knezova koji su preuzeli proturimsko nasljeđe Bizanta. Ipak, dio ukrajinskog naroda zadržao je katoličku vjeru i na saborima u Firenci (1439.) i Brestu (1595.) pronašao svoj put nazad u Katoličku crkvu. Pio XII. je u enciklici „Orientales omnes Ecclesias“ od 23. prosinca 1945. godine poticao Ukrajince da ustraju u svojoj vjernosti Rimu: „Razotkrijte lukavštine onih koji obećavaju ljudima zemaljske užitke i veću sreću u ovom životu, ali uništavaju njihove duše”, jer „Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga” (Mt 10, 39sl).</p><p>U petom stoljeću Goti, Vandali i Huni napali su Rimsko Carstvo kako bi podijelili njegov teritorij. Danas Rusija, Kina, Turska i arapski svijet žele uzeti bogato naslijeđe Zapada, koje smatraju, kako je rečeno, „smrtno bolesnim”.</p><p>Netko će možda reći; gdje si, Stilihone koji si se odupro Gotima; gdje si, Bonifacije koji si branio Afriku od Vandala; gdje si Aecije koji si porazi Hune? Gdje su kršćanski ratnici koji su uzimali oružje da bi obranili svijet koji je umirao?</p><p>Odgovaramo da protiv neprijatelja koji napadaju imamo moćno oružje. Protiv nuklearne bombe grijeha, Gospa je dala u ruke Papi mogućnost da posveti Rusiju Bezgrešnom Srcu Marijinu, a u naše ruke stavila je krunicu i omogućila nam pobožnost prvih subota u mjesecu.</p><p>No, ona je prije svega u naša srca stavila želju za trijumfom Bezgrješnog Srca nad ruševinama Putinovog režima, kineskog komunističkog režima, islamskih režima i režima korumpiranog Zapada. Samo ona to može učiniti; a od nas traži nepokolebljivo povjerenje da će se to dogoditi, jer je to nepogrešivo obećala. Zato se naš otpor nastavlja.<br /><br /></p><div style="text-align: right;">Roberto de Mattei</div><br />Izvor: https://rorate-caeli.blogspot.com/2022/03/russias-war-and-message-of-fatima-by.html<p></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-53622701155259194802022-02-17T20:28:00.004+01:002022-02-17T20:28:22.646+01:00Liturgijske i teološke knjige u PDF formatu<p><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaB2HNCMKU6jvzsAghEEOls9j6feW_P1OGhmwFuXIWK2YzaeVNygD1kejgj1NRz7X7lhZMZwIOs7QzH0YLmHtrD-YxST9B57b91PP5My2OK1WzmRgcXzNhC05Qn7kCXQo0NNCAixCkr9k/s1536/Teolo%25C5%25A1ke+i+liturgijske+knjige.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="864" data-original-width="1536" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaB2HNCMKU6jvzsAghEEOls9j6feW_P1OGhmwFuXIWK2YzaeVNygD1kejgj1NRz7X7lhZMZwIOs7QzH0YLmHtrD-YxST9B57b91PP5My2OK1WzmRgcXzNhC05Qn7kCXQo0NNCAixCkr9k/s16000/Teolo%25C5%25A1ke+i+liturgijske+knjige.jpg" /></a><br /><br />Predstavljamo našu digitalnu knjižnicu u kojoj ćemo objavljivati teološke i liturgijske naslove koji još nisu dostupni u elektroničkom formatu. Lista će se redovito aktualizirati. U nastavku slijedi popis dostupnih naslova.<br /><br /></p><p><a href="https://drive.google.com/file/d/1ZsEKZ15FXpqw5l9RPef4tOeIo3gtF6z8/view?usp=sharing">Božje dijete (molitvenik za djecu)</a></p><p><a href="https://drive.google.com/file/d/1oD2HYIuH1wJIFQLtqBPl3vD4btqJYsbi/view?usp=sharing">Lekcionar – poslanice i evanđelja za tradicionalni rimski obred</a></p><p><a href="https://drive.google.com/file/d/1cJ2q2nkoCo1kMCBaQFTIFP7C5PytvuUg/view?usp=sharing">Mali božanski oficij<br /></a></p><p><a href="https://drive.google.com/file/d/1SEF80UJK7kfPX0I24NztsvXuuDSvZIsm/view?usp=sharing">Priručni obrednik (dodatak) za Đakovačku biskupiju</a></p><div><a href="https://drive.google.com/file/d/1IPo3XqEgzOiLw-4n2MiR4QtyfA4JnF-6/view?usp=sharing">Rimski obrednik (1893.)</a></div><p><a href="https://drive.google.com/file/d/1IQxUeqmuzcimy7lnzO1oNc0EFWTII5gk/view?usp=sharing">Vlastita slavlja Bosansko-srijemske biskupije</a><br /></p><p><a href="https://drive.google.com/file/d/1zo3baR-XwdNy_BnmyDZ08G1WGq0E6HkY/view?usp=sharing">Vlastita slavlja Zagrebačke nadbiskupije</a></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-56393418090840287272022-02-08T15:19:00.001+01:002022-02-08T18:32:38.364+01:00Otvoreno pismo zbunjenim tradicionalnim katolicima - dodatak<p style="text-align: justify;"><b> Uvod</b></p><p style="text-align: justify;">Moje otvoreno pismo privuklo je priličnu pozornost (vidi originalni članak <a href="http://katolickatradicija.blogspot.com/2021/12/otvoreno-pismo-zbunjenim-tradicionalnim.html" rel="nofollow">ovdje</a>). Moja motivacija za pisanje bila je dijelom zbog objave 'Otvorenog pisma 12 tradicionalista' (pogledajte moju kritiku <a href="http://katolickatradicija.blogspot.com/2021/12/dvanaest-istaknutih-katolika-opiru-se.html" rel="nofollow">ovdje</a> – poveznica), a drugim dijelom zbog moje frustracije lošim odlukama koje sam vidio kako se donose i diljem svijeta blogosfere i kod prijatelja tijekom desetljeća.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Ima nekoliko točaka koje zaslužuju da se u njih malo dublje uroni:</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">1.<span style="white-space: pre;"> </span>Sedevakantizam</p><p style="text-align: justify;">2.<span style="white-space: pre;"> </span>Naše staleške dužnosti</p><p style="text-align: justify;">3.<span style="white-space: pre;"> </span>Napuštanje nauka sv. Tome zbog vlastitog shvaćanja 'sensus fidei'</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><b>Sedevakantizam</b></p><p style="text-align: justify;">Osobno nemam ništa protiv sedevakantista. Zapravo, neki od onih koje sam susreo u blogosferi bili su izuzetno pristojni i inteligentni.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">To ne mijenja činjenicu da smatram da je njihovo razmišljanje manjkavo i vidio sam kako se kod ljudi koji su bili dobronamjerni, ali nisu uspjeli ostati sabrani, razvilo do svog logičnog kraja. Imam na umu jednu osobu koja je u roku od nekoliko godina otišla od FSSPX => otporaš => sedevakantist (od Pija XII.) => sedevakantist (od Pija X.) => sedevakantist (od Pija V.) => sedevakantist (slobodni igrač – Crkva je propala itd.).</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">U svom otvorenom pismu iznio sam sljedeću tvrdnju:</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><i>"Sedevakantisti desetljećima govore da je Petrova Stolica prazna. Osim što to ne može biti, jer je Prvi vatikanski sabor izjavio da će biti pâpa do kraja svijeta. Ali mi samo želimo izliku da bismo zvocali hijerarhiji – pogotovo s papom Franjom. To bi bilo zgodno, no da bismo to mogli nužno bismo trebali zanijekati nekoliko dogmi katoličke Crkve. Drugim riječima, trebate postati protestanti, prebirući i izabirući što vjerovati, a u čemu kreativno izmišljati toplu vodu."</i></p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">U toj tvrdnji izostavio sam razna objašnjenja i prešao na konačnu posljedicu njihovog stava. Kao što je jedan od mojih duhovnih vođa jednom rekao: vidim posljedicu odluke i idem ravno prema njoj, a da pritom druge ne uvlačim u svoje rezoniranje objašnjavajući neke od međukoraka. Pronaći pravu razinu istančanosti na blogu je teško i primao sam komentare da su objašnjenja predugačka. Stoga, da ostane zabilježeno, evo raščlambe nekih koraka u tom postupku.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Ovisno o varijanti sedevakantizma, bilo je dosad brojnih konklava, šest za inačicu Pija XII. (NB: Papa Ivan Pavao I. nedostaje na popisu ispod). Svaki je od njih prihvaćen od strane crkvenog Učiteljstva (<a href="https://www.catholicculture.org/culture/library/dictionary/index.cfm?id=33261" rel="nofollow">Ecclesia docens</a>) kao i vjerničkog puka (<a href="https://www.catholicculture.org/culture/library/dictionary/index.cfm?id=33260" rel="nofollow">Ecclesia discens</a>). Slijedeći doktrinu Crkve, ovo nam prihvaćanje pruža nepogrešivu sigurnost da je izabrana osoba uistinu Papa (unatoč bilo kakvim očitim problemima s izborom itd.). Za više detalja <span style="color: #cc0000;">pogledajte ovaj<a href="https://tradicat.blogspot.com/2014/08/dogmatic-fact-or-fancy.html" rel="nofollow"> članak</a></span> iz 2014. (link).</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p></p><div style="text-align: justify;">Kada sam prikazao ovaj jasni nauk sedevakantistima, svjedočio sam kako pokušavaju napraviti okrugli kvadrat birajući manje bitne elemente kako bi očuvali svoje uvjerenje, obično usredotočeni na to da je papa pravilo vjere. O tome se <span style="color: #cc0000;">govori na drugim </span><a href="http://www.trueorfalsepope.com/p/sedevacantistwatch-profession-of-truth.html" rel="nofollow"><span style="color: #cc0000;">mjestima</span> </a> i rekao bih da je papa nepogrešiv u određenim okolnostima i da izvan toga ostaje pogrješiv čovjek – kao što je kroz stoljeća otkrivala povijest Crkve. Unatoč tome, njihove tvrdnje logično ne negiraju nauk o kojemu se raspravlja na gornjim poveznicama, nego imaju uvjerenje koje ne žele napustiti pa mijenjaju svoju percepciju. Prema mom iskustvu, ovdje se zapravo ne radi o papama, već o lažnom uvjerenju o tome kakva bi Crkva trebala biti i kada se suoče sa stvarnošću, oni pokušavaju promijeniti svoju percepciju stvarnosti. Ovo je kognitivna disonanca na djelu – <span style="color: #cc0000;">pogledajte ovaj <a href="https://tradicat.blogspot.com/2013/01/cognitive-dissonance.html" rel="nofollow">članak</a></span> iz 2013. za više detalja.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEin537pwZI9ismU9dDgqttdMvyp_q8-nHMX8AwENE89N1AIQob-ZaSTGz3ph93ubWEgBTBJF31NWptxfHFNn47LAvQYiHEDOvWmMqbOMUTjNCiXYVBL_At2FdhiqtHUA952eGWhYbn1DWwfyKN5VFNxxa71IRdbujBHZxv8fNc2JxtFLnfZAVEHQJe_Ng" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img data-original-height="816" data-original-width="1056" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEin537pwZI9ismU9dDgqttdMvyp_q8-nHMX8AwENE89N1AIQob-ZaSTGz3ph93ubWEgBTBJF31NWptxfHFNn47LAvQYiHEDOvWmMqbOMUTjNCiXYVBL_At2FdhiqtHUA952eGWhYbn1DWwfyKN5VFNxxa71IRdbujBHZxv8fNc2JxtFLnfZAVEHQJe_Ng=s16000" /></a></div><p style="text-align: center;"> Kognitivna disonanca</p><p style="text-align: justify;">Papa je povezan sa vidljivošću Crkve (<span style="color: #cc0000;">vidi ovaj <a href="https://tradicat.blogspot.com/2014/05/the-four-marks-of-church-of-christ.html" rel="nofollow">članak</a>)</span>. Pomisao da Katolička crkva nije uspjela uspješno izabrati valjanog papu u 68 godina od smrti pape Pija XII. znači da je dio jednog od obilježja Katoličke crkve cijelo to vrijeme izostao. Iz moje perspektive, to je u suprotnosti s dogmom koju je proglasio Prvi vatikanski sabor (vidi dolje) i nepogrešivosti Katoličke crkve. Utvrdimo jasno da je DOGMA KATOLIČKE CRKVE da će biti nasljednika sv. Petra do svršetka svijeta.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="color: #990000;">Tko dakle kaže, da nije po ustanovi samoga Gospodina Krista, ili po Božjem pravu, da blaženi Petar u prvenstvu nad čitavom Crkvom ima trajne nasljednike; ili da rimski prvosvećenik nije nasljednik blaženog Petra u istom prvenstvu: neka bude kažnjen anatemom.</span> (izvor <a href="https://www.papalencyclicals.net/councils/ecum20.htm" rel="nofollow">PapalEncyclicals</a>)</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Sedevakantisti vole tvrditi da ne postoji definirano ograničenje trajanja međuvlašća. Točno, najduže međuvlašće trajalo je nekoliko godina i to je bilo zaknito međuvlašće u kojemu nije izabran nasljednik sv. Petra. Međutim, mi nismo u toj situaciji. Izabrano je nekoliko nasljednika koji su ispunjavali uvjete za valjane izbore. Nisu bili baš dobri pape – ali to je samo stvarnost situacije.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Međuvlašće se ne može protezati do u nedogled kao izgovor da bi se ignoriralo niz loših papa. Postoje određeni elementi upravljanja Crkvom koji su pridržani papi, uključujući izbor kardinalskog zbora koji će izabrati njegovog nasljednika. To također uključuje imenovanje biskupa u biskupije, izbor poglavara dikasterija, proglašenje dogmi, itd. Dakle, međuvlašće od 68+ godina nije održivo u svjetlu dogme da će se Katolička crkva održati do kraj svijeta (vidi <a href="https://tradicat.blogspot.com/2013/05/everything-you-wanted-to-know.html" rel="nofollow">poveznicu</a>). Teoretska 'zaobilaženja' ove činjenice samo stvaraju više problema, a neki su ih već doveli do njihovog logičnog zaključka – da laici sami biraju papu. Otuda i razni "sede" pape koji su se pojavili tijekom desetljeća... Čak sam poznavao jednog od njih dok je bio bogoslov FSSPX-a. Evo članka koji pokriva neke od vidika <span style="color: #990000;"><a href="https://canonlawmadeeasy.com/2017/04/20/can-you-be-both-a-catholic-and-a-sedevacantist/" rel="nofollow">sedevakantizma</a></span> na <a href="https://canonlawmadeeasy.com/2017/04/20/can-you-be-both-a-catholic-and-a-sedevacantist/" rel="nofollow">CanonLawMadeEasy</a>.</p><p style="text-align: justify;"> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTLvk-3QXyDmtDF2pmSNBqoTdVUrsK91UH9a0lslaXGNINrkb9CLeJlbF8mzJx4gdeyoINjjJpzmPFKKYKT4itVHhs3qsUkl5iOnV07L_c80EbXHzqW1du75pjSdpEkrYn8ZCVmUx5dISBGQLec43iUdMH_deduS9oQRbQiBu9OkMoQmvEAxHV33DB-g/s664/popis papa.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="664" data-original-width="601" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTLvk-3QXyDmtDF2pmSNBqoTdVUrsK91UH9a0lslaXGNINrkb9CLeJlbF8mzJx4gdeyoINjjJpzmPFKKYKT4itVHhs3qsUkl5iOnV07L_c80EbXHzqW1du75pjSdpEkrYn8ZCVmUx5dISBGQLec43iUdMH_deduS9oQRbQiBu9OkMoQmvEAxHV33DB-g/s320/popis papa.png" width="290" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="text-align: justify;">Izvor: Papal Encyclicals: https://www.papalencyclicals.net/popelist</span></div></div></div><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><b>Staleške dužnosti</b></p><p style="text-align: justify;">Svatko od nas ima svoje staleške dužnosti, drugim riječima odgovornosti kojima se trebamo pozabaviti i dati im prioritet u odnosu na druge, više dobrovoljne aktivnosti. Ako su vaše dužnosti uređene, možete prijeći na to da pomognete drugima. Na primjer, ovaj blog je izvan mojih staleških dužnosti i radim na njemu kada je sve ostalo u mojoj sferi dužnosti uređeno.</p><p style="text-align: justify;">Također bih želio napomenuti nešto uz jednu od završnih fraza u izvornom članku:</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-size: medium;"><i>"Stoga, svi vi tradicionalni katolici, shvatite svoje dužnosti, ispunite ih i prestanite se baviti životima drugih ljudi. Oni su njihov problem, ne pravite ga svojim."</i></span></p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">To valja uzeti u kontekstu riječi koje sam ranije napisao:</p><p style="text-align: justify;"><i><span style="font-size: medium;">"Trebamo prvo ispuniti naše vlastite dužnosti prije nego pomognemo nekome drugome. To je njihov posao, a tek kad je naša vlastita ‘kuća’ uređena, možemo krenuti van. Nekima izgleda da su različite krize izlika da uzmaknu od svojih dužnosti. To je ogromna pogreška. Ako ne ispunjavate svoje dužnosti, onda ste u spirali smrti."</span></i></p><p style="text-align: justify;"><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiC3c7ncIUKYIuEIM5jIo5PLpvaTMAXbFBTSkrKgiwynEHsrtiQGqB1aiAds28RgyZwxJgblHxedagxrwqk0VaRGIzy8FUAJ0zeAey9HosAoWAgyb-F9cSljx1Fiy_Ts6Mkv7WQDNt-YsrlqSDbeTbgaBtap8vDcEQrVc15dH_cUOX7DVu7FZDt0-YayQ/s960/mucice.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="960" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiC3c7ncIUKYIuEIM5jIo5PLpvaTMAXbFBTSkrKgiwynEHsrtiQGqB1aiAds28RgyZwxJgblHxedagxrwqk0VaRGIzy8FUAJ0zeAey9HosAoWAgyb-F9cSljx1Fiy_Ts6Mkv7WQDNt-YsrlqSDbeTbgaBtap8vDcEQrVc15dH_cUOX7DVu7FZDt0-YayQ/s16000/mucice.jpg" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p style="text-align: justify;">Da objasnim ovo, iz moje perspektive, tjeskoba koju su stvorili problemi ("mucice" prašine) koji okružuju pandemiju (tj. maske, ograničenja, cjepiva, bolesti, itd.) odvraćaju pažnju od onoga što trebamo učiniti i od onoga što je stvarno važno.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Ako trebate nositi masku da biste nabavili hranu ili dobili posao, hoćete li poslušati vlasti ili ne, vaš je izbor.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Ako se osjećate bolesno, hoćete li se pokoravati vlastima ili ne, vaš je izbor.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Prijateljev ujak je umro u prosincu jer je rođak 'nijekatelj covida' imao blage simptome i svejedno je posjetio njihovu rodbinu. Covid su prenijeli svojoj baki i ujaku sa srčanim problemima. On je umro, baka je preživjela. Imali su izbor i sad je on mrtav – nadamo se da je bio spreman.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Ako ste uvjetovani primiti cjepivo ili izgubiti posao, onda možete poslušati i zadržati svoj posao ili ne, to je vaš izbor. Samo budite svjesni da imate moralno opravdanje za cijepljenje i da imate izbor učiniti to ili ne.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="color: red; font-size: medium;">NB: Fokusirao sam se na moralnost cijepljenja. Postoji više pitanja koja treba uzeti u obzir pri donošenju bilo kakve odluke.</span></p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Moja preporuka je da izbjegavate sve FudMucker (StrahNesigurnostSumnja – SNS smutitelje, op.) <a href="https://tradicat.blogspot.com/2013/10/fear-uncertainty-doubt-fud.html" rel="nofollow">teoretičare zavjere</a>, i nemojte biti tužni, ljuti ili se osjećati loše zbog toga, nego umjesto toga učinite sve što možete da ispunite svoje staleške dužnosti. Naprotiv, usredotočite se na izbore koje <span style="color: red;"><u>vi</u></span> morate donijeti za probleme i situacije s kojima se suočavate. Ne one koje čine vlasti jer je to izvan vaših staleških dužnosti.</p><p style="text-align: justify;"><b><br /></b></p><p style="text-align: justify;"><b>Sv. Toma Akvinski nasuprot navodnom "sensusu fidei"</b></p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Još jedna mogućnost kroz koju nisam proveo svoje čitatelje bila je moja prosudba dvanaestorice autora o sv. Tomi:</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Tradicat:"Jedno nedavno <a href="http://katolickatradicija.blogspot.com/2021/12/dvanaest-istaknutih-katolika-opiru-se.html" rel="nofollow">'otvoreno pismo' poziva tradicionalne katolike</a> (link) da slijede moderne katolike ostavljajući po strani načela sv. Tome Akvinskog. Ozbiljno, kako tradicionalni katolik može napisati tako nešto, a i dalje misliti da je na pravom putu?"</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">U svojoj recenziji njihovog otvorenog pisma napisao sam:</p><p style="text-align: justify;"><i>"Ako bismo slijedili njihov argument, svi bi se tradicionalni katolici trebali vratiti u svoje Novus Ordo župe jer velika većina katolika NISU tradicionalni katolici. Ostavljajući po strani ovu očitu pogrešku u zaključivanju (tj. gaf) autora, oni sugeriraju da trebamo napustiti stoljeća primjene načela sv. Tome Akvinskog jer ih neki ljudi ne razumiju ili se s njima ne slažu? Zaista, želja da se traže i biraju osobna vjerovanja i načela zarazila je čak i tradicionalne katolike."</i> (Tradicat: <a href="http://katolickatradicija.blogspot.com/2021/12/dvanaest-istaknutih-katolika-opiru-se.html" rel="nofollow">Komentar otvorenog pisma</a>)</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Evo odlomka koji sam doveo u pitanje:</p><p style="text-align: justify;"><i>"Zbog citata T. Akvinskog kojeg koristi o. Sélégny, De malo, q. XIII, a.4, ad 17, postavlja se ozbiljno pitanje: može li se razmišljanje velikog Tome Akvinskog ovdje primijeniti? Vjerski osjećaj se suprotstavlja tome da bi Toma Akvinski bio sudionikom sadašnje tiranije laži." </i>(Vidi <a href="http://katolickatradicija.blogspot.com/2021/12/dvanaest-istaknutih-katolika-opiru-se.html" rel="nofollow">članak</a>)</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Evo odlomka na koji su dvanaestorica autora iznijeli primjedbu:</p><p style="text-align: justify;"><i><b>"Drugim riječima, čini li grijeh onaj koji se okoristi nekim već učinjenim grijehom? Odgovor daje sveti Toma Akvinski: „Jedno je pristati i suglasiti se s nekime u opakosti, a drugo je iskoristiti nečiju opakost za dobro; jer na opakost pristaje onaj kojemu je ugodno da druga osoba sudjeluje u njoj i možda i njega na nju navede i to je uvijek grijeh; ali tuđom zloćom koristi se onaj koji preokrene tu zloću koju netko čini u neko dobro i na taj način Bog koristi grijehe ljudi kako bi od njih proizišlo neko dobro; stoga je dopušteno čovjeku iskoristiti neki grijeh za dobro drugoga.“ (De Malo, q. XIII, a. 4, ad 17. Vidi Summa Theologica, II-II, 78, 4)."</b></i> (<a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/practical-considerations-vaccination-against-covid-19-68811" rel="nofollow">FSSPX.News: Praktična razmatranja</a>)</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Evo ovdje citata za potpuni kontekst:</p><p style="text-align: justify;"><i>"Nipošto nije dopušteno navesti čovjeka na grijeh, ali je dopušteno iskoristiti tuđi grijeh za dobar cilj, budući da čak i Bog koristi sav grijeh za neko dobro, jer iz svakoga zla izvlači nešto dobro kao što je navedeno u Enchiridionu (xi). Stoga, kada je Publicola upitao je li dopušteno primiti zakletvu koju je dao čovjek koji se zaklinje lažnim bogovima (što je očiti grijeh, jer im daje božansku čast), Augustin (Ep. xlvii) je odgovorio da onaj tko zakletvu čovjeka koji se kune lažnim bogovima koristi, ne za lošu, nego za dobru svrhu; ne sudjeluje u njegovom grijehu prizivanja zloduha, već u njegovom dobrom činu kojim je održao svoju riječ. Međutim, ako bi ga naveo da se zakune lažnim bogovima, sagriješio bi. U skladu s tim, također moramo odgovoriti na to pitanje da nipošto nije dopušteno navesti čovjeka da posuđuje pod uvjetom kamate: ipak je zakonito posuđivati za kamatu od čovjeka koji je spreman na to i koji je kamatar po zanimanju; pod uvjetom da zajmoprimac ima u vidu dobar cilj, kao što je olakšanje svojih ili tuđih potreba. Tako je također dopušteno čovjeku koji je upao među lopove dati im svoju imovinu (koju griješe otimajući) kako bi spasio svoj život, po primjeru desetorice ljudi koji su rekli Išmaelu (Jeremija 41,8 ): 'Ne ubijaj nas, mi imamo u polju skrivenu zalihu.'" </i>(Summa Theologica, II-II, 78, 4)</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><i>"Jedno je nekome dati pristanak u zloći; druga je stvar koristiti nečiju zloću za dobro. Jer onaj tko odobrava da drugi čini zlo i tko drugoga možda na to navede, usuglašava se s drugim u zloći, a to je uvijek smrtni grijeh. Ali onaj tko zlo koje drugi čini, okreće na neko dobro; on zloću drugoga koristi za dobro, pa čak i Bog na taj način koristi grijehe ljudskih bića i iz grijeha izvlači nešto dobra. I tako je također dopušteno da ljudska bića koriste tuđi grijeh za dobro. A kada je Publicola upitao bi li bilo dopušteno koristiti zakletvu osoba koje se zaklinju lažnim bogovima, u kojoj one očito griješe, Augustin je dao sljedeći odgovor. 'Onaj tko koristi pouzdanost onih koji su se otvoreno zakleli lažnim bogovima, i to za dobro, a ne za zlo, ne povezuje se s njihovim grijehom zaklinjanja đavlima, već se povezuje s njihovim kreposnim obećanjem da će govoriti istinu. Ali ako bi netko odobrio da se drugi zaklinje lažnim bogovima i tko bi drugoga na to naveo, sagriješio bi. Isto tako, u vezi s predmetom o kojem se raspravlja, trebali bismo reći da osoba ne griješi ako posuđuje uz kamatu i koristi opakost zajmodavca za neko dobro. Ali ako bi netko potaknuo zajmodavca koji nije bio spreman posuditi uz kamatu da to učini, nesumnjivo bi u svakom takvom slučaju sagriješio kao pristanak na tuđi grijeh."(De Malo, q. XIII, a. 4, ad 17</i> (Pitanje 13, članak 4, Odgovor na prigovore #17)</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Evo kako raščlanjujem ovu izjavu:</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="color: #741b47;">O čemu sveti Toma govori u dva članka koja citira p. Sélégny</span>? Jedan je iz Summa Theologica, a drugi iz Quaestiones disputatae de malo. Kao što je gore prikazano, ovi se članci bave pitanjem možemo li se okoristiti tuđim zlim činom.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Odgovor je bio: da, možemo i p. Sélégny je ispravno primijenio navedena načela.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="color: #741b47;">Je li misao svetog Tome relevantna?</span> Spor koji je u pitanju glasi je li ili nije dopušteno imunizirati se moralno okaljanim cjepivom. Moralna ljaga proizlazi iz ubojstva djeteta, očito zlog čina. Naš čin je imunizacija, očito dobar čin.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Odgovor je: da, misao svetog Tome je relevantna jer se izravno bavi dotičnim načelima.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="color: #741b47;">Jesu li dvanaestorica autora u pravu kada se pozivaju na 'sensus fidei'?</span>'Sensus fidei' je čudan izraz za prizivanje jer on općenito znači da Crkva kao cjelina prihvaća istinu vjere. U ovom slučaju, budući da u Crkvi ne postoji jednoglasnost o ovoj temi, čini se da oni jednostavno misle na osjećaj ljudi poput njih samih, drugih pristaša FSSPX-a – koji se ne slažu sa FSSPX-om, Rimom.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Odgovor je: ne, oni se ne pozivaju ispravno na pojam 'sensus fidei'.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Tu se čini da njihov argument glasi da se mnogi tradicionalni katolici protive korištenju moralno okaljanih cjepiva, stoga postoji 'sensus fidei'. Smatram da je ovo argument brojki: ima nas puno pa smo u pravu. Kao što je navedeno: da je to slučaj, budući da tradicionalisti predstavljaju mali broj katolika, trebali bi 'zatvoriti butigu' i vratiti se u svoje moderne župe.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="color: #741b47;">Što bi učinio sveti Toma Akvinski?</span> Kako je vlč. Sélégny ispravno citirao sv. Tomu, a oni se ne mogu natjerati da prihvate primjenu tog načela, to me navodi na zaključak da bi radije vjerovali da bi sveti Toma stao na njihovu stranu i ne bi pristao biti 'suradnik' (protivnika). To je sjajan primjer kognitivne disonance. Oni ne mogu zamisliti stvarnost u kojoj bi se sveti Toma složio s primanjem moralno okaljanih cjepiva pa mijenjaju svoju percepciju stvarnosti.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Odgovor je: Sveti Toma bi stao uz Rim i FSSPX jer su oni ispravno primjenili načela.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Činjenica da dvanaestorica navode nevjericu da bi sv. Toma bio "suradnik u sadašnjoj tiraniji laži" podržava ovu perspektivu. Zato sam zaključio da će oni načela svetog Tome ostaviti po strani jer objektivno ne podržavaju njihov stav.<br /><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhjh0Q6tYhqqpozsyBRnjJ0ZiUBYDRt3EW0FU0gAXQ_4eKCs0Yc7HLNiez9BYSYHpkXzS3wHbGwiWH3OH8R3waH4-H6gipkhzpSJh4pLrdrDlUDxtvO54hsCnBAJDOJr_4U999WFkvPc4STkHIHF0DGB1fUsX8v13L0zKJDv-Bzv8VG5hQ5akk9XnC1=s1935" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="408" data-original-width="1935" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhjh0Q6tYhqqpozsyBRnjJ0ZiUBYDRt3EW0FU0gAXQ_4eKCs0Yc7HLNiez9BYSYHpkXzS3wHbGwiWH3OH8R3waH4-H6gipkhzpSJh4pLrdrDlUDxtvO54hsCnBAJDOJr_4U999WFkvPc4STkHIHF0DGB1fUsX8v13L0zKJDv-Bzv8VG5hQ5akk9XnC1=s16000" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p></p><div><div style="text-align: justify;"><b>Zaključak</b></div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Očito je da u Crkvi vlada velika zbrka i po vjerskim i po svjetovnim pitanjima.</div><div style="text-align: justify;">Nakon desetljeća života u ovom stanju zbunjenosti, na temelju mog iskustva i iščitavanja stvari, čini se da mnogi dobri ljudi (i tradicionalni i moderni katolici) više ne prepoznaju prijatelja od neprijatelja. Postoji jaka tendencija da se drže onoga za što <span style="color: red;"><u>vjeruju da je istina,</u></span> nasuprot onoga što <u><span style="color: red;">je stvarno istina</span></u> čak i kada im se daju objektivni dokazi.</div><div style="text-align: justify;">Doista je zbrka.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Izvor:<a href="https://tradicat.blogspot.com/2022/01/open-letter-to-confused-traditional.html" rel="nofollow"> https://tradicat.blogspot.com/2022/01/open-letter-to-confused-traditional.html</a></div></div>Senushttp://www.blogger.com/profile/00660517855642117465noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-87921633096701009362022-01-26T19:47:00.001+01:002022-01-27T02:16:27.216+01:00Praktična razmatranja o cijepljenju protiv COVID-19<div style="text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEikV9O5xy1Qe6gJtmWzCyynTQZUs_uKRM6yXsNwwrbRGQtp0w2zfT1PHp7RzTFxPqM3l5UVdHsIHm03Ouadg__prrGezRgT3yl3nKjz9VAqao-5CVBaZ5SCvJVCkPwfnO9658Va6Rf4lbr4xWlwLCdiBgiRSRvmoZIdgA3Ct-SAMnIKoqtGKGgUQMbqXg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEikV9O5xy1Qe6gJtmWzCyynTQZUs_uKRM6yXsNwwrbRGQtp0w2zfT1PHp7RzTFxPqM3l5UVdHsIHm03Ouadg__prrGezRgT3yl3nKjz9VAqao-5CVBaZ5SCvJVCkPwfnO9658Va6Rf4lbr4xWlwLCdiBgiRSRvmoZIdgA3Ct-SAMnIKoqtGKGgUQMbqXg=s16000" /></a></div><br />Ako postoji predmet koji trenutno uznemirava savjesti, onda je to zasigurno pitanje cijepljenja protiv Sars-Cov-2 koji se još naziva COVID-19. Posvuda je u vijestima, razgovorima, detaljima svakodnevnog života i prodire u svačije živote donoseći metež i tjeskobu. Dakako da za to postoje razlozi. Bilo kako bilo, apsolutni i kategorički stavovi koji se često šire, poput onoga u kojima se one koji su cijepljeni smatra Judama, a one koji se odbiju cijepiti mučenicima ili obrnuto, čine se u najmanju ruku pretjeranima i ponekad ukazuju na očit nedostatak bratske ljubavi.</div><div style="text-align: justify;"> </div><div style="text-align: justify;">Dakle, suočeni s ovom problematikom, kako ćemo odrediti praktično vladanje koje bismo svi trebali usvojiti?</div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;"><b>Primjedbe o cjepivu</b></div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;">Postoji nekolicina prigovora koji se odnose na cjepiva protiv COVID-19 i mogu se proučiti iz nekoliko aspekata: znanstvenog, medicinskog, političkog i socijalnog.</div><div style="text-align: justify;">Neka cjepiva, napose ona koja se proizvode pomoću tzv. mRNA metode, kritiziraju se zbog neispunjavanja određenih uobičajenih znanstvenih kriterija. Naime: prekratko vrijeme njihovog razvijanja, vrlo brzo stavljanje u promet, nezadovoljavajuće kliničke faze njihovog ispitivanja, zanemarivanje raznih mogućih nuspojava itd. To zasigurno izaziva određenu dozu nesigurnosti u utemeljenost znanosti koja stoji iza ovih cjepiva. </div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Također treba napomenuti da štetne nuspojave, manje ili više ozbiljne, nisu dovoljno uzete u obzir ili su loše procijenjene, pa čak i prikrivene. Strahuje se da nepoznate posljedice cijepljenja predstavljaju značajnu opasnost, ili barem veću od onoga koliko se priznaje. Neki laboratoriji u kojima se cjepivo proizvodi uspjeli su utvrditi nedostatke kod drugih proizvođača… Budući da je zdravlje u današnjem svijetu postalo prioritet, ovi faktori zabrinjavaju čak i zagovornike cijepljenja. </div><div style="text-align: justify;">Kritizira se i politička volja koja stoji iza kampanja za cijepljenje. Na cijepljenje se gleda kao na korak prema svjetskoj dominaciji manje ili više skrivenih sila. Obvezno cijepljenje za pojedine skupine ljudi u pojedinim državama također se smatra kršenjem slobode pojedinca. To izaziva osjećaj nelagode koji također nije neutemeljen.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Napokon, uspostavom „zdravstvene propusnice“ diljem zemlje također se upozorava i na društvene posljedice ove situacije, uključujući individualnu, socijalnu i vjersku slobodu. Neki s pravom ističu da cijepljenje mora biti dobrovoljno i da se ne smije prikriveno nametati time što će se odvajati one koji ga odbijaju. Razni načini pritiska koji se koriste kako bi se ljude natjeralo prema ovom „rješenju“ dovode do sve većeg i opravdanog ogorčenja mnogih.</div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;"><b>Cijepljenje: razboritost odluke</b></div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;">Jesu li ti prigovori dovoljni da se<i> a priori</i> osudi onoga koji bi pristao na cijepljenje?</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Ovdje treba imati na umu da je cijepljenje, kao i bilo koji konkretan ljudski čin, stvar osobne razboritosti, pa čak i obiteljskog opreza ako uključuje djecu. Odnosno, na svakom pojedincu je da donese odluku u skladu s razumom koji mu je dan i okolnostima u kojima se nalazi.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Doista, svaki ljudski čin zahtijeva da se uzme u obzir moralni cilj, svrha i okolnosti – osobito okolnosti mjesta, vremena i sredstva. Međutim, te okolnosti neizbježno variraju ovisno o svačijoj situaciji. Svatko, stoga, mora odlučiti sam tako što će uzeti u obzir svoje okolnosti i stajalište o mogućim rizicima kojima njegovo djelovanje izlaže njega i one oko njega.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Doduše, pohvalno je poslušati savjete i potražiti pomoć kako bi se razaznao najbolji postupak. Naposljetku, dotična osoba je ta koja može najbolje izabrati i mora donijeti odluku jer ona najbolje zna svoje potrebe. Možemo biti manje ili više vješti u vođenju svojih života, ali na nama je da donesemo razboritu odluku.</div><div style="text-align: justify;"> </div><div style="text-align: justify;">Uzmimo za primjer razna osiguranja koja možemo imati. Neka su obavezna, druga su dobrovoljna, npr. životno i zdravstveno, i na svakome ja da odluči želi li takvo osiguranje ili ne. Drugi primjer odnosi se na pušače. Pušenje je stvar osobnog izbora i na svakom pojedincu je hoće li ili neće steći tu naviku uzimajući u obzir rizike kojima se izlaže.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Može se dogoditi da neke odluke nisu baš najbolje. Iako su manje dobre, nisu nužno loše i treba ih se poštivati. Ponekad vidimo ljude koji se ponašaju na način koji smatramo nepromišljenim i moguće je da smo uistinu u pravu. Pošto smo pokušali sve kako bismo prosvijetlili ove ljude, preporučljivo je učiniti korak unatrag od izbora koji oni na kraju odaberu. Ponekad se čak dogodi da su pogreške korisne jer daju priliku nekome da se ispravi i napreduje.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Ovo je samo podsjetnik na elemente koji se mogu primijeniti na sve moralne čine.</div><div style="text-align: justify;">Iz ovih razmatranja slijedi zaključak da je na svakom pojedincu da odluči u skladu sa svojim razboritim prosuđivanjem hoće li se ili neće cijepiti. Nakon istraživanja, promišljanja, pa čak i konzultiranja s nadležnim osobama za procjenu gore navedenih primjedbi, svatko može slobodno donijeti odluku u skladu sa svojim poznavanjem i shvaćanjem okolnosti. Jednako je nekorektno nekome određivati kako da se ponaša u ovom slučaju kao što je i u odnosu na osiguranje, duhan ili čak prehranu.</div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;"><b><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh8NvM9UZ69MXdgNiJd_pfHiQYBzaAxYEIG65La8u41k2cKaU-q_LwqfbHI366FBZ51jSNPy0EOtYY0r_ojnyoPlhH_fa33ou0zDHjR1lrMFL4rx5uhgz99Ft3jE-5bPItivvHt6ZcQw1hpYXEumawdF6aJwM31ZeoJieHHlwBW4fy49y48mQj9Bts7xA" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh8NvM9UZ69MXdgNiJd_pfHiQYBzaAxYEIG65La8u41k2cKaU-q_LwqfbHI366FBZ51jSNPy0EOtYY0r_ojnyoPlhH_fa33ou0zDHjR1lrMFL4rx5uhgz99Ft3jE-5bPItivvHt6ZcQw1hpYXEumawdF6aJwM31ZeoJieHHlwBW4fy49y48mQj9Bts7xA=s16000" /></a></div><br />Dodatna razmatranja</b></div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;">Konačno, može biti slučaj da postoji veća ili manja potreba da se cijepimo. Stoga, ako nije moguće pristupiti umirućima kako bi im se podijelili sakramenti ako nismo cijepljeni, trebali bismo izabrati spasenje bližnjega, a ne vlastito zdravlje i spokoj.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Isto vrijedi i za one koji su obvezani po pravdi u sukladnosti sa svojim staleškim dužnostima skrbiti za spasenje svojih bližnjih. </div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Isto vrijedi i za postizanje vremenitog ili društvenog općeg dobra. Vojnik koji daje život za domovinu vezan je dužnošću, doktor je vezan naravnim zakonom liječiti pacijente. Takve dužnosti mogu zahtijevati da se koristimo sredstvima koja su nužna za njihovo izvršavanje.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Druga potreba, ona koja proizlazi <i>iz ljubavi</i>, ponekad zahtijeva da se žrtvujemo kako bi se osiguralo spasenje ili dobro našega bližnjega. Ona nema istu snagu kao potreba koju nameće pravda, ali svejedno postoji i tiče se svakoga čovjeka u odnosu na bližnjega. Primjerice, ako je zdravstvena propusnica nužna za putovanje, može se dogoditi da nas obveza da ispunimo dužnost iz ljubavi prema bližnjemu potakne da pristanemo na cijepljenje.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Istina je da se trenutne okolnosti mogu smatrati prisilnima – zlouporabom ovlasti – kao što se vidi po pritisku kojim se nameće ljudima da se cijepe. Strah od povećanog nadzora također nije samo plod mašte, ali osvijestimo si da pristajemo podvrgnuti se pritiscima i ograničenjima radi pravde, bratske ljubavi, općega dobra i duhovnoga dobra.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Znamo da nas uobičajene situacije poput korištenja pametnog telefona, kreditne kartice, surfanja internetom ili čak vožnje automobila izlažu državnom nadzoru u gotovo svakom trenutku. Neki izbjegavaju takvo praćenje tako što odbijaju koristiti ta elektronička pomagala, ali drugi ili nemaju izbora zbog svoje profesije ili prihvaćaju to ograničenje u nadi da će se postići neko dobro.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Mora se, stoga, zaključiti da pristanak na cijepljenje protiv COVID-19 u nekim slučajevima može biti izrazito razborit čin u moralnom smislu. Svatko mora odlučiti hoće li to učiniti ili ne, ovisno o svojim okolnostima, nakon što se informirao i poslušao savjete ljudi koji su stručni u tom području.</div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;"><b>Moralna razboritost cijepljenja</b></div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;">Međutim, preostaje jedan prigovor koji se može iznijeti u ovoj fazi: cjepiva se pripremaju ili proizvode na stanicama koje omogućavaju uzgoj virusa u proizvodnom procesu. Međutim, kao što je već spomenuto, neka se cjepiva pripremaju na tkivima koja su uzgojena iz stanica dobivenih pobačajem. Nije li u tom slučaju apsolutno nemoralno koristiti takva cjepiva? Nisu li najbolje namjere nemoćne opravdati ovaj izbor? Kao što sveti Pavao kaže: „Ne činimo zlo kako bi se postiglo neko dobro.“</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Napomenimo prvo da pojedina cjepiva koja su stavljena na tržište ne predstavljaju takav problem, npr. Curevac koji se proizvodi u Njemačkoj. Na njih se, stoga, ne odnosi ovaj problem, ali nije uvijek moguće dobiti ta „čista“ cjepiva u određenoj zemlji.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">U slučaju cjepiva koja su povezana s pobačajem, moralna načela već su postavljena, ali razmislimo kako bismo još više razjasnili situaciju. Postavlja se pitanje: je li dopušteno okoristiti se učinjenim pobačajem tako što ćemo se cijepiti proizvodom koji je načinjen od takvih stanica?</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Drugim riječima, čini li grijeh onaj koji se okoristi nekim već učinjenim grijehom? Odgovor daje sveti Toma Akvinski: „Jedno je pristati i suglasiti se s nekime u opakosti, a drugo je iskoristiti nečiju opakost za dobro; jer na opakost pristaje onaj kojemu je ugodno da druga osoba sudjeluje u njoj i možda i njega na nju navede i to je uvijek grijeh; ali tuđom zloćom koristi se onaj koji preokrene tu zloću koju netko čini u neko dobro i na taj način Bog koristi grijehe ljudi kako bi od njih proizišlo neko dobro; stoga je dopušteno čovjeku iskoristiti neki grijeh za dobro drugoga.“ (<i>De Malo</i>, q. XIII, a. 4, ad 17. Vidi <i>Summa Theologica</i>, II-II, 78, 4).</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Ovdje se ne radi o zlu koje netko sam počini, nego o grijehu koji je počinio netko drugi. Zato je prvenstveno potrebno osuditi počinjeni grijeh, a ne pristati na njegovu zloću.</div><div style="text-align: justify;">Ta osuda je nutarnja, ali može biti potrebno pokazati je i izvanjski, osobito kad je u pitanju izbjegavanje skandala koji bi mogao proizići iz te upotrebe: bilo sablazan prema bližnjemu ili pak rizik od relativiziranja inicijalnog grijeha, bilo iz navike ili iz vlastitog interesa.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Moramo jasno dati do znanja da ne pristajemo uz grijeh od kojeg imamo koristi i zato ćemo biti oprezni da djelujemo samo iz „razmjernog“ razloga.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">To znači da što je ozbiljniji i skandalozniji počinjeni grijeh, to ozbiljniji mora biti razlog iz kojeg ćemo se okoristiti njime; isto tako, što je bliži taj grijeh svojem dobrom učinku, tj. što više ima utjecaja na učinak, to više se mora zahtijevati ozbiljan razlog.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">U ovom slučaju treba imati na umu da, iako je pobačaj gnjusan zločin koji svakako uključuje rizik od sablazni, on, međutim, dopušta proizvodnju cjepiva samo neizravno i vrlo udaljeno. Stoga je moguće da postoji razuman motiv za pristanak na cijepljenje, npr. neizbježan gubitak profesije ili društvene odgovornosti, potreba za posjetom starijoj osobi kako bismo joj pomogli i kako ne bi ostala sama… Dakle, ako postoji valjan razlog razmjeran mogućim opasnostima, nije nemoralno cijepiti se proizvodom koji je pripremljen ili ispitan na već spomenutim fetalnim stanicama.</div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;"><b>Zaključak</b></div><div style="text-align: justify;"><b><br /></b></div><div style="text-align: justify;">Cijepljenje protiv COVID-19 ostaje i dalje škakljivo pitanje o kojem se raspravlja. Mnoge složene teorije u sukobu su i nije lako jasno sagledati stvari. Nepoznanice, pritisci i politička pitanja samo doprinose problemu, pogotovo jer ne možemo zanemariti stvarnu činjenicu da COVID postoji i da odnosi živote.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Bilo kako bilo, budući da je cijepljenje individualni izbor i predmet osobne razboritosti, bitno je da se ne pretvori u dogmatsko ili teološko pitanje. Svatko treba biti prepušten vlastitoj razboritosti i milosrđe bi trebalo biti zakon koji regulira djelovanje po ovom pitanju, kao i po bilo kojem drugom.</div><div style="text-align: justify;">Neka svatko nastoji prosvijetliti svoju prosudbu bilo kakvom pomoći koju može dobiti i to prvenstveno na nadnaravni način, molitvom i utjecanjem Duhu Svetomu.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">To će mu pomoći da preuzme svoju odgovornost pred Bogom i tako donese odluku u potpunoj slobodi.</div><div style="text-align: justify;">Nadalje, njegov bližnji trebao bi u srcu poštivati i prihvatiti tu odluku koja nije njegova, hoće li se cijepiti ili ne.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: right;">p. Arnaud Sélégny</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/practical-considerations-vaccination-against-covid-19-68811">https://fsspx.news/en/news-events/news/practical-considerations-vaccination-against-covid-19-68811</a></div></div>Senushttp://www.blogger.com/profile/00660517855642117465noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-43754324829896392532022-01-18T20:33:00.001+01:002022-01-18T23:39:49.109+01:00Istinite i lažne zavjere u povijesti<p style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOXVwYR1J-JQPJ7roUMhdlqZT8vdmA9l42v-_6GkL6FDn448tSp-bGYgTAsH1HTUb3vHsMHqeaDaNkmENMeOe9zRcRZ-TeEyS95lmK9caVMXEk8icg8NmSBHQXk02cNi2YcNoEyJlFiH3x/" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img data-original-height="587" data-original-width="1004" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOXVwYR1J-JQPJ7roUMhdlqZT8vdmA9l42v-_6GkL6FDn448tSp-bGYgTAsH1HTUb3vHsMHqeaDaNkmENMeOe9zRcRZ-TeEyS95lmK9caVMXEk8icg8NmSBHQXk02cNi2YcNoEyJlFiH3x/s16000/image.png" /></a></div><br /></div> Među zaboravljenim obljetnicama 2020. bila je i dvjestota obljetnica smrti oca Augustina Barruela, jednog od vrhunskih kontrarevolucionarnih pisaca 19. stoljeća.<p></p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Barruel je rođen u Villeneuve-de-Bergu u Francuskoj 2. listopada 1741. i u dobi od šesnaest godina pridružio se Družbi Isusovoj koju je, pak, nakon što je bila zabranjena u Francuskoj, 1773. zabranio i papa Klement XIV, pod pritiskom iluminističkih vladara. Barruel je živio kao biskupijski svećenik u Parizu, gdje je između 1788. i 1792. napisao <i>Le Helviennes ou lettres provinciales philosophiques</i> (1781.) protiv Rousseauove i Voltaireove "filozofske stranke" i vodio <i>Journal ecclésiastique </i>koji je iz tjedna u tjedan neprestano nastavljao osuđivati odgovornost iluminata u Francuskoj revoluciji koja je upravo izbila.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Nakon masovnih pokolja 1792. bio je prisiljen skrivati se, a zatim je emigrirao u London, gdje je napisao <i>Histoire du clergé la Révolution française </i>(1793.) te <i>Mémoires pour servir à l'histoire di jacobinisme</i> (Fauche, 1799.) . Ovo je djelo doživjelo veliki uspjeh, više puta ponovo izdavano i prevedeno na glavne europske jezike (djelo je ponovno objavila <i>La Diffusion de la Pensée Française</i>, 1974. i 2013., s uvodom Christiana Lagravea). Posljednje godine života proveo je u zajednici isusovaca u Rue des Postes u Parizu, gdje je i umro 5. listopada 1820. godine.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">U trećem i četvrtom dijelu svojih <i>Memoara</i>, Barruel je razotkrio postojanje zavjere protiv prijestolja i oltara od strane "bavarskih iluminata", tajnog reda kojeg je 1776. osnovao Adam Weishaupt (1748-1830), profesor kanonskog prava na Sveučilištu u Ingolstadtu. Iluminati su službeno predlagali moralno usavršavanje svojih članova, ali cilj sekte, strukturirane prema strogoj postupnosti, bila je društvena revolucija u komunističkom stilu. Program društvene anarhije otkriven je samo sljedbenicima na najvišim razinama.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Policija bavarskoga vojvode (Karl Theodor) je 1786. otkrila zavjeru i zaplijenila opsežnu dokumentaciju koja je poslana na europske sudove kao izvještaj. Otac Barruel došao je u posjed dokumenata i objavio ih u svom djelu. Početkom 20. stoljeća je nekatolički povjesničar masonerije, René Le Forestier (1868.-1951.), pomno istraživao njemačke arhive i pronašao potpunu potvrdu onoga što je Barruel objavio. <i>"Barruel"</i>, piše,<i>"je pročitao sve. Njegovi brojni citati prevedeni su s njemačkoga pomalo slobodno, ali vjerno. Iz zbunjujuće mase dokumenata koje je prikupio, iz temeljite analize izvornih spisa, uspio je izvući pomalo tendenciozno, ali potpuno izvješće o organizaciji, redu i njegovoj povijesti."</i> (<i>Les Illuminés de Bavière et la franc-maçonnerie allemande,</i> Hachette, Pariz 1914., str. 687-688).</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Iluministička sekta je preživjela do te mjere da je princ Metternich 1832. napisao da vjeruje da nikada nije ni uništena (<i>Mémoires</i>, Plon, Paris 1882, V. sv., str. 368).</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Godine 1818. je stari jakobinski revolucionar Filippo Buonarotti osnovao u Ženevi <i>Savršene i uzvišene meštre</i>, revolucionarno tajno društvo koje je odražavalo organizacijsku strukturu i program iluminata Bavarske. Povjesničar marksističkog porijekla, Armando Saitta, otkrio je i objavio dokumente talijanskog revolucionara (<i>Filippo Buonarroti. Contributi alla storia della sua vita e del suo pensiero, Storia e Letteratura</i>, Rim, 1950.-1951.). Na prvoj razini društva ispovijedale su se liberalne ideje i poštivanje vjere; na drugoj razini je sljedbenik iniciran u radikalniju, republikansku doktrinu, koja je uključivala ubojstvo tiranina; na trećoj razini je otkriven konačni program sekte: uspostava komunističkog društva.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Drugi znanstvenik, James H. Billington, profesor povijesti na Harvardu i Princetonu, dokumentirao je u opsežnom djelu zavjereničko i tajno podrijetlo glavnih političkih pokreta 18. i 19. stoljeća, potvrđujući da postoji <i>"suptilna linija apostolskog naslijeđa od Buonarottija do Lenjina”</i> (<i>Fire in the Minds of Men: Origins of the Revolutionary Faith,</i> Basic Books, 1980.; talijansko izdanje: Il Mulino, Bologna, 1986., str. 27). Postojanje ove zavjereničke tradicije je dokumentirano i neosporno. Dokazi postoje. Među povjesničarima, katolicima ili antikatolicima, s desne ili lijeve strane, može doći do razilaženja u tumačenju činjenica, ali ne i u njihovom postojanju.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Nasuprot tome, karakteristika lažnih teorija zavjere je da ne mogu ponuditi nikakvu dokumentaciju ili sigurnost. Kako bi nadoknadili nedostatak dokaza, koriste se tehnikom pripovijedanja koja više obuzima emocije nego razum i zavodi one koji su činom vjere već odlučili vjerovati u tu nategnutu priču potaknuti strahom, ljutnjom i ogorčenošću. Ovi se sentimenti potiču u vrijeme krize, kao što se događa usred pandemije koronavirusa koja se trenutno događa. Stoga uspjeh teorija poput one Q Anona ne iznenađuje, što je došlo do izražaja kada smo saznali da su među sljedbenicima ove fantastične pripovijesti Ashli Babbitt, ubijena 6. siječnja u Campidogliju i Jack Angeli, šaman Q Anona, sada 'muški simbol' invazije.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Q Anon prikuplja svoje sljedbenike kroz otkrića anonimnog korisnika interneta, zvanog Q. (Q Anon je skraćenica za "anonimni korisnik"), koji se predstavlja kao službenik obavještajne službe kojeg su američki predsjednik Trump i Pentagon imenovali da <i>"pošalje stanovništvu vitalne informacije, koje su inače skrivene”</i>. Trumpa se uključilo u sveobuhvatnu bitku protiv skrivene svjetske vlade sotonističkih pedofila, takozvane Kabale, koja je preuzela vlast u Sjedinjenim Državama nakon atentata na Johna F. Kennedyja i od tada duboka država kontrolira sve, osim vojnih snaga. QA sljedbenici potvrđuju, između ostalog, da duboka država drži u podzemlju kao zarobljenike milijune djece, nakon što ih otme kako bi ih silovali i pili njihovu krv, da bi od njih dobili psihotropnu tvar: adrenokrom koji bi djelovao na svojevrsno pomlađivanje onih koji ga koriste.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">QA smatra da je pandemija Covida instrument "Kabale" za porobljavanje čovječanstva. Isprva je QA zanijekao postojanje virusa; nakon toga je potvrdio da je virus stvorila duboka država za provedbu "Velikog reseta", ali predsjednik Trump će okrenuti oružje protiv neprijatelja čekajući "Veliko buđenje", odnosno prag novog "zlatnog doba” kome će na čelu biti Trumpom s vojskom.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Nedavni događaji u Sjedinjenim Državama ne ukazuju na skori trijumf predsjednika Trumpa, već na njegov pad. Unatoč tome, QA će kod svojih sljedbenika bez ikakvih problema promijeniti scenarije. U eri post-istine, istinito i lažno, stvarno i imaginarno, sada se isprepliću, u atmosferi zadivljujućeg gubitka razuma i ravnoteže.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Za postojanje zavjere s ciljem uništenja Crkve i kršćanske civilizacije nisu potrebne nove teorije, budući da je to već dokazano poviješću; ne treba ni tajnost, budući da Revolucija sada djeluje glasno i otvoreno. Ovdje je ključan kriterij. Jedina prava zavjera protiv koje se vrijedi boriti je zavjera snaga tame protiv Katoličke Crkve. Sve ostalo je sporedno.</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: right;">Roberto de Mattei</p><p style="text-align: justify;"><br /></p><p style="text-align: justify;">Izvor: <a href="https://rorate-caeli.blogspot.com/2021/01/de-mattei-true-and-false-conspiracies.html">https://rorate-caeli.blogspot.com/2021/01/de-mattei-true-and-false-conspiracies.html</a></p><div style="text-align: justify;"><br /></div>Senushttp://www.blogger.com/profile/00660517855642117465noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-7890590232870477312022-01-13T16:19:00.005+01:002022-01-14T09:57:35.712+01:00 Okaljana cjepiva i krađa posmrtnih ostataka<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjbyQ4Oqy3_kSNmVI3KEMzQ2kiZwzgqiCwjLkKjqBdlMr-Qpmo40jIQMcsSXZ4NAbA9kZ_z-THVfGpSlDQjVc7cMU6dwNt-zJzqIkoU7qYgajJIZrV_-Sh_D33zdGWmAnPP1RlvGFIOVNfuldP8hxk2JJSFc7Efk0rZwyTCyXfaLhwn8InVZxOwiZgpoA=s1280" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="964" data-original-width="1280" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjbyQ4Oqy3_kSNmVI3KEMzQ2kiZwzgqiCwjLkKjqBdlMr-Qpmo40jIQMcsSXZ4NAbA9kZ_z-THVfGpSlDQjVc7cMU6dwNt-zJzqIkoU7qYgajJIZrV_-Sh_D33zdGWmAnPP1RlvGFIOVNfuldP8hxk2JJSFc7Efk0rZwyTCyXfaLhwn8InVZxOwiZgpoA=s16000" /></a></div><br /><div>Teško je pratiti sve različite trke koje su pokrenute u raspravi o dopuštenosti cjepiva protiv COVID-19 i ovo nije pokušaj da se to učini. Ovo je specifičan odgovor na dva kratka tretmana problema cjepiva razvijenih, testiranih ili proizvedenih pomoću stanica uzetih od (ili poteklih od onih koje su tako uzete) dojenčeta koje je ubijeno pobačajem.</div><div><br /></div><div>To su tekstovi od vlč. Michaela Copenhagena, <a href="https://cogforlife.org/wp-content/uploads/VaccineFrCopenhagen.pdf" rel="nofollow">ovdje</a>, i vlč. Phila Wolfea,<a href="https://cogforlife.org/fr.phil-wolfe/" rel="nofollow"> ovdje</a>.</div><div><br /></div><div><u>Argument</u></div><div><br /></div><div>Oba svećenika svoje argumente temelje na dužnosti vraćanja ukradene imovine. Stanice pobačenog djeteta očito nisu u zakonitom vlasništvu institucija ili istraživača koji ih koriste. Kao što je <a href="https://casuistrycentral.blogspot.com/2021/02/on-tainted-vaccines.html" rel="nofollow">ovdje</a> napomenuto, stupanj uporabe ovih stanica u proizvodnom procesu varira, a čini se da se ovi autori uglavnom bave slučajem u kojem se one koriste najopsežnije; argumentacije radi neka to bude slučaj testiranja. Njihova tvrdnja je dakle da, budući da je pogrešno stjecati, koristiti ili imati koristi od ukradene imovine, onda je pogrešno uzimati cjepivo; ozbiljnost prekršaja dodatno je otežana vrstom krađe o kojoj je riječ, koja uključuje ubojstvo žrtve i nedostatak poštovanja prema njegovim posmrtnim ostacima.</div><div><br /></div><div>O. Copenhagen:</div><div>Primatelj je neposredni sudionik u počinjenju kontinuirane krađe ljudskih ostataka stečenih namjernim ubijanjem, njihovog skrnavljenja iskorištavanjem i trgovinom, kao i krajnjeg propusta da se oni s poštovanjem pokopaju.</div><div><br /></div><div>O. Wolfe:</div><div>Ljudsko tkivo dobiveno na takav način nije predmet posjedovanja i nikada ne može biti predmet posjedovanja, bez obzira proizvode li se cjepiva za svaku bolest na zemlji. Zlo korištenje fetalnog tkiva za nečije dobro ne može opravdati situaciju: to je vapijuće kršenje pravde.</div><div><br /></div><div><u>Odgovor na argument</u></div><div><br /></div><div>1. Je li ovo načelo restitucije stvarno u pitanju? Ne.</div><div><br /></div><div>Primjena obveze povrata na ovaj problem je iznenađujuća. Moglo bi se pomisliti da je, ako je pobačaj moralno jednak ubojstvu nevinih, posjedovanje posmrtnih ostataka žrtve najmanji problem s kojim se čovjek suočava. Svakako je točno da te posmrtne ostatke treba pokopati s poštovanjem, ali se pitanje <i>restitucije</i> kao takve zapravo ne postavlja, jer se čini krajnje malo vjerojatnim da postoje bliski rođaci koji bi bili voljni primiti ukradenu imovinu.</div><div><br /></div><div>Ako, opet, kako bih radije rekao u skladu s pravnom tradicijom Engleske i Walesa, ljudsko tkivo <i>nikada</i> nije 'predmet posjeda' i ne može se kupiti ili prodati, onda se zapravo ne radi o krađi, već jednostavno o nepoštovanju uzimanja i korištenja ljudskog tkiva. Ovo je moralno pitanje, ali ako se odvoji od pitanja ubojstva, ono nije jako ozbiljno.</div><div><br /></div><div>Pretpostavimo da je lopov ušao u moju kuću i uzeo neke moje žive stanice iz zavoja koji sam koristio ili folikula dlake u mom češlju ili stanica obraza na mojoj četkici za zube i pobjegao s njima kako bi razvio liniju stanica u kojoj će uzgajati viruse u istraživačke svrhe. Trebao bih imati pravo žaliti se, svakako, ali što se tiče povreda mog tjelesnog integriteta, one su na donjem kraju ljestvice.</div><div><br /></div><div>2. Je li dužnost neostvarivanja koristi od ukradene imovine apsolutna? Ne.</div><div><br /></div><div>Pretpostavimo da smo Copenhagenu i Wolfeu priznali da problem jest u ukradenoj imovini, onda je pitanje je li dužnost da se ne smije koristiti ukradena imovina apsolutna. Osobito u svjetlu činjenice da je u praktične svrhe nemoguće pronaći bilo koga kome bi se u ovom slučaju restitucija mogla izvršiti, znači li činjenica da je predmet ukraden u nekom trenutku u prošlosti da je zabranjeno njegovo korištenje danas?</div><div><br /></div><div>Odgovor je jasno 'ne'. Sasvim je točno da se ukradena roba, čak i kada je kupljena u dobroj vjeri, mora vratiti svom pravom vlasniku, ali očito je da ovo načelo nije namijenjeno da se primjenjuje preko određene praktične granice. Vlasnik zemlje koji pronađe blago koje je zakopao razbojnik prije dvije stotine godina nije dužan ući u trag potomcima prvobitnih vlasnika i vratiti im ga. (U još jednom čudu zakona Engleske i Walesa, ono zapravo pripada Kruni: iako ne zato što je ukradeno, nego samo zato što je zakopano s namjerom da se otkopa.)</div><div><br /></div><div>Sugestija da bi, ako je očito nemoguće ući u trag izvornim vlasnicima, bilo moralno nedopustivo da itko na ikoji način ima koristi od blaga je, žao mi je što moram reći, šašava.</div><div><br /></div><div>Dogodilo se da sam nedavno otkrio da je kuća koju posjedujem više od desetljeća izgrađena na zemljištu preuzetom u privatno vlasništvo prema Zakonu o ograđenim prostorima Ujedinjenog Kraljevstva iz 1773. Smatram da je ovaj Zakon, a još više način na koji se primjenjivao, temeljito nepravedan. Znači li to da ne bih trebao živjeti u njoj? Što da učinim? Da ju spalim? Mislim da mnogi Amerikanci i Kanađani imaju još drastičniji problem, s okupiranom zemljom koja je nekada pripadala domorodačkim starosjediocima.</div><div><br /></div><div>Engleska aristokratkinja koja je naslijedila imovinu koja je bila u vlasništvu redovničke zajednice sve do ukinuća samostana, prije nego što je postala katolkinja doista je zbog nemirne savjesti iznijela svoj problem tadašnjem papi. A imovina ne samo da je bila pokradena, nego je pokradena svetogrdno i uz sve moguće nepravde. Papa (mislim da Lav XIII.) joj je rekao ono što bi joj rekao tko god obdaren zdravim razumom: smiri se! Bilo je to davno. [Vjerujem da sam pročitao ovu anegdotu u <i>Faith and Fortune</i> od Madeleine Beard, ali trenutno ne mogu doći do svojeg primjerka knjige.]</div><div><u><br /></u></div><div><u>Problem s okaljanim cjepivima</u></div><div><br /></div><div>U prethodnim opažanjima nije mi bila želja umanjiti ozbiljnost pobačaja. Naprotiv, mislim da je problem s argumentom koji su iznijeli Copenhagen i Wolfe upravo u tome što on odvlači našu pozornost od pravog problema, neizrecivog zločina pobačaja, te je umjesto toga usredotočuje na relativno manje pitanje povijesne krađe.</div><div><br /></div><div>Vrlo je iznenađujuće da se Copenhagen i Wolfe ne usredotočuju konvencionalnim načinom na stupanj suradnje potencijalnih korisnika cjepiva u pobačaju, alternativne mogućnosti koje su im otvorene i stupanj neugodnosti u odbijanju cjepiva koja su tako kompromitirana. Mogu samo pretpostaviti da je njihov alternativni pristup pokušaj da se zaobiđe iznimno dobro utabani put kojim se manualistička tradicija vodi u rješavanju takvih slučajeva i pokušava stvoriti izravan put za povezivanje krajnjeg korisnika cjepiva s nečim intrinzično zlim.</div><div><br /></div><div>Budući da ovaj pokušaj, po mom mišljenju, propada, prisiljeni smo se vratiti na tradicionalni način analize problema. Jasno je da savjestan krajnji korisnik prihvaćanjem cjepiva ne mora imati namjeru da pobačaju pruži bilo kakav iskaz podrške, a jednako je jasno da je cijepljenje samo udaljeno povezano s izvornim pobačajem. Nije, dakle, pitanje crno-bijele stvari intrinzičnoga zla, radnji koje se nikada ne mogu učiniti bez obzira na posljedice, već je pitanje u bliskost veze, ozbiljnosti izvornog zločina i 'neugodnost' (u tradicionalnoj terminologiji) neupotrebe cjepiva. Udaljena materijalna suradnja sa zlom može biti dopuštena ako je izbjegavanje zla ozbiljno teško.</div><div><br /></div><div>Naši prethodnici u vjeri nisu prihvatili ovaj zaključak zbog mekoputnosti ili nedostatka revnosti. To je jedini mogući zaključak koji se može izvući. Odbiti činiti intrinzično zle radnje povremeno će zahtijevati herojstvo, ali ono je uvijek moguće. Izbjegavati svaku suradnju sa zlom, čak i udaljenu materijalnu suradnju, jednostavno je nemoguće. Ne mogu glasovati, plaćati poreze, koristiti internet, otvarati bankovni račun ili nadzirati trgovački lanac, bez udaljene materijalne suradnje sa zlom: pobačajima, lihvarstvom, nepravednim ratovima, pornografijom, ropskim radom i tako dalje. Naravno da moramo prosvjedovati, ali i naši prosvjedi mogu izgubiti na snazi ako prosvjedujemo zbog <i>svačega.</i></div><div><br /></div><div>Ako samo promotrimo svijet medicine, često se postavlja pitanje koristi od nacističkih eksperimenata. No, nama predmetno puno bliže, a možda i primjenjivije na Copenhagena i Wolfea, mogli bismo se zapitati o djelovanju 'uskrisitelja' (ljudi koji su iskopavali pokojnike iz grobova u svrhu medicinskih istraživanja nad njihovim tijelima, op.) koji su nekoliko stoljeća opskrbljivali studente medicine spornim subjektima iz svježe iskopanih grobova, a posebno ako je krvnik bio aljkav u svom poslu. Cijela moderna medicina temelji se na spoznajama dobivenim na temelju proučavanja ovih nesretnika. Međutim, sama raširenost problema donosi svoje nesretno rješenje. Ne imati koristi od toga rada je nemoguće, a mi nismo dužni činiti nemoguće.</div><div><br /></div><div>Stupanj suradnje s pobačajem koji je uključen u korištenju okaljanih cjepiva veći je, a izvorni zločin ozbiljniji od stupnja suradnje s pljačkom grobova koja je uključena u angažmanu liječnika, čije se obrazovanje osniva na znanju koje je utemeljeno na tom zločinu. Nadalje, izbjeći tu suradnju nije tako sveobuhvatno nemoguće. To je istina i pozivam čitatelje da ozbiljno shvate problem. Ipak, očito nije slučaj da je uzimanje cjepiva suštinski zlo te će njegova dopuštenost varirati ovisno o okolnostima krajnjeg korisnika.</div><div><br /></div><div>Izvor: <a href="https://casuistrycentral.blogspot.com/2021/02/tainted-vaccines-reply-to-copenhagan.html">https://casuistrycentral.blogspot.com/2021/02/tainted-vaccines-reply-to-copenhagan.html</a></div><div><a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/Sat_anatomije_dr._Nicolaesa_Tulpa" rel="nofollow">Slika</a></div>Senushttp://www.blogger.com/profile/00660517855642117465noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-24304946086021890912022-01-08T08:51:00.002+01:002022-01-10T22:45:41.419+01:00 Slučaj Viganò: Tko je pravi autor izjava nadbiskupa Viganòa?<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjIVF6qkqBcA9eQmMZpgGda5EJXXQ1QtCOu-eqdAODFJIhAucjpRHQmx4VRXr70QHl3Xa27PY9qtMO_3XuPPcD33ZbbgbklyelhfSb3_FPPow-XUWjVxyzrhiqsf4AR4JdmK2f8wWvtwn1CBhid4mPgQtqfuLSpa9H_Fg6gY4gSGt66uRrNuDy5pnlrUg=s800" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="498" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjIVF6qkqBcA9eQmMZpgGda5EJXXQ1QtCOu-eqdAODFJIhAucjpRHQmx4VRXr70QHl3Xa27PY9qtMO_3XuPPcD33ZbbgbklyelhfSb3_FPPow-XUWjVxyzrhiqsf4AR4JdmK2f8wWvtwn1CBhid4mPgQtqfuLSpa9H_Fg6gY4gSGt66uRrNuDy5pnlrUg=s16000" /></a></div><br />Tko je pravi autor izjava nadbiskupa Carla Maria Viganòa u godinama 2020.-2021.? <p></p><p><br /></p><p>Pokušajmo ponuditi odgovor na pitanje koje smo postavili u Corrispondenza Romana, počevši od sigurne metode: analize i usporedbe spisa s tekstovima drugih autora koji se mogu pratiti na webu. Ono što se u znanstvenom žargonu naziva <b>stilometrijsko istraživanje</b>.</p><p><br /></p><p>Stoga, analiza leksičkih i stilskih elemenata dovodi nas do samo jednog mogućeg autora: "Cesare Baronio" ili "Baronius", od 2010. do 2020. kreator i autor bloga Opportune Importune.</p><p><br /></p><p>"Cesare Baronio" je, međutim, samo pseudonim i sljedeći korak bit će pokušati otkriti njegov identitet.</p><p><br /></p><p>Proveli smo opsežnu analizu sličnosti stila i sadržaja između Baronijevih tekstova i onih koje ćemo sada pripisati Viganòu II, kako bismo razlikovali ove izjave iz 2020.-2021. od vrlo različitih tekstova Viganòa I iz godina 2018.-2019. Zbog prostora ograničit ćemo se na samo nekoliko primjera.</p><p><br /></p><p>Zajedničko za Baronija i Viganòa II je primjena pojmova za progresivce "protucrkva", "koncilska sekta" (<a href="https://opportuneimportune.blogspot.com/2018/11/il-classismo-petulante-della-setta.html" rel="nofollow">ovdje</a> i <a href="https://www.marcotosatti.com/2020/09/02/vigano-mons-lefebvre-an-exemplary-confessor-of-the-faith/" rel="nofollow">ovdje</a>) ili "inovatori" (<a href="https://opportuneimportune.blogspot.com/2017/01/la-carita-pelosa-dei-novatori.html" rel="nofollow">ovdje</a> i <a href="https://www.marcotosatti.com/2021/06/15/res-novae-interview-with-mgr-vigano-about-the-liturgy-of-vatican-ii/" rel="nofollow">ovdje</a>).</p><p><br /></p><p>Drugi vatikanski koncil obojica više puta definiraju kao "idol". Za Baronija, dok "koncilski idol ne bude svrgnut, zajedno s nesretnim sjećanjem njegovih arhitekata, bit će nemoguće kazniti velike svećenike koji su pedeset godina opsjedali Rim" (10. siječnja 2013., ovdje <a href="https://opportuneimportune.blogspot.com/2013/01/distinguo.html" rel="nofollow">link</a>). Viganò II u svom nedavnom Intervjuu o liturgiji, također definira II. vatikanski kao idola te poput Baronija uspostavlja ekvivalenciju II.vatikanski - Novus Ordo Missae.</p><p><br /></p><p>Baronio i Viganò II, kada govore o Novus Ordo Pavla VI., uvijek govore o "reformiranom obredu"ili "montinijanskom obredu". Viganò II piše da su "arhitekti te liturgije" bili <b>"prelati za koje se često sumnjalo da pripadaju slobodnom zidarstvu, notorno progresivni</b>"(ovdje <a href="https://www.marcotosatti.com/2021/06/15/res-novae-interview-with-mgr-vigano-about-the-liturgy-of-vatican-ii/" rel="nofollow">link</a>); Baronio pak govori o "<b>obredu koji su sastavili ozloglašeni progresivni i masonski prelat</b>i" (25. studenog 2018., ovdje <a href="https://opportuneimportune.blogspot.com/2018/11/questa-o-quella-per-me-pari-sono-in.html" rel="nofollow">link</a>).</p><p><br /></p><p>Knjige nove liturgije za Baronija su "tiskani misali koji su imali funkciju<b> fabule</b> za izdanja na raznim nacionalnim jezicima" (15. siječnja 2013., ovdje <a href="https://opportuneimportune.blogspot.com/2013/01/abyssus-abyssum-invocat.html" rel="nofollow">link</a>). Za Viganòa II te su liturgijske knjige "zamišljene kao nacrt, <b>fabula</b> na milosti i nemilosti manje ili više talentiranih glumaca u potrazi za javnim pljeskom" (ovdje <a href="https://www.marcotosatti.com/2021/06/15/res-novae-interview-with-mgr-vigano-about-the-liturgy-of-vatican-ii/" rel="nofollow">link</a>).</p><p><br /></p><p>Za Baronia "prikazanje potpuno nestaje kako bi se napravilo mjesta za <b>židovsku molitvu</b> s panteističkom aromom" (25. studenog 2018., <a href="https://opportuneimportune.blogspot.com/2018/11/questa-o-quella-per-me-pari-sono-in.html" rel="nofollow">ovdje</a>); Viganò II ovu molitvu definira kao "<b>Talmudsko prikazanje</b>" (ovdje <a href="https://www.marcotosatti.com/2021/06/15/res-novae-interview-with-mgr-vigano-about-the-liturgy-of-vatican-ii/" rel="nofollow">link</a>).</p><p><br /></p><p>Prema Viganòu, "takozvana 'gotička misnica' u oblicima koji su prethodili Koncilu, posebno u Francuskoj, postala je ona vrsta<b> ponča </b>koji nam je nakon Koncila proslijeđen kao obnavljanje izvornog oblika", ali je "povijesna kao i liturgijska krivotvorina" (ovdje <a href="https://www.marcotosatti.com/2021/06/15/res-novae-interview-with-mgr-vigano-about-the-liturgy-of-vatican-ii/" rel="nofollow">link</a>). Baronio je napisao da je: “koncilska misnica užasan <b>pončo</b> koji nema nikakve veze s planetom (misnicom, op.) koju je opisao sveti Karlo Boromejski (Instructionum fabricae, 1557), a koju nalazimo prikazanu na mnogim freskama, slikama, minijaturama i emajlima od srednjeg vijeka" (11. siječnja 2014.,<a href="https://opportuneimportune.blogspot.com/2014/01/caro-padre-ariel-non-sono-daccordo.html" rel="nofollow"> ovdje</a>).</p><p><br /></p><p>Viganò osuđuje "pokušaje da se reformirana liturgija učini prezentabilna s objektivno beskorisnim operacijama<b> ušminkavanja</b>" (ovdje <a href="https://www.marcotosatti.com/2021/06/15/res-novae-interview-with-mgr-vigano-about-the-liturgy-of-vatican-ii/" rel="nofollow">link</a>). Baronio piše da su "operacije ritualnog <b>ušminkavanja</b> Novus Orda po našem mišljenju u većini slučajeva predodređeni za najjadniji brodolom" (15. siječnja 2013., ovdje <a href="https://opportuneimportune.blogspot.com/2013/01/abyssus-abyssum-invocat.html" rel="nofollow">link</a>).</p><p><br /></p><p>Moglo bi se nabrajati unedogled, ali ono što je najvažnije izvan verbalnih podudarnosti jest identičan ton koji izražava samozadovoljno liturgijsko, teološko i povijesno znanje kojim se Baronio razmetao deset godina na svom blogu, ali je potpuno odsutan iz dvogodišnjih javnih izjava Viganòa I.</p><p><br /></p><p>No, tko se to krije iza pseudonima Cesarea Baronija (1538.-1607.), poznatog oratorijanskog kardinala i povjesničara, učenika svetog Filipa Nerija?</p><p><br /></p><p>Moglo bi se reći da rješenje misterija nije jako važno, jer nije važno "tko" je to rekao, već "što" je rečeno. Problem, međutim, proizlazi upravo iz nekih ekstravagantnih izjava Baronija–Viganòa II., prijesvega u pitanjima eshatologije i "Velikog reseta", koje postavljaju uznemirujuća pitanja o pravom identitetu teološko-liturgijskog savjetnika milanskog nadbiskupa.</p><p><br /></p><p>Nažalost, čini se da se iza pseudonima Cesarea Baronija ne krije teolog sigurnog nauka, već lik koji ne da nema nedostatak inteligencije i crkvene kulture, već mu nedostaje dosljednosti i integriteta koji bi ga činili pouzdanim kao suradnika. Lik koji je u svom životu preuzeo i nastavlja preuzimati višestruke identitete i koji s posljednjim preuzetim identitetom, identitetom nadbiskupa Viganòa, postiže ono što je možda oduvijek želio: predstaviti se kao crkvena osoba bez pastoralnih obveza i vladanja koje ovaj visoki poziv podrazumijeva.</p><p><br /></p><p>U ovom trenutku preostaje samo imenovati lik, koristeći ne opće glasine, već dokumente i izvore koje smo pregledali: ime "uzoritoga Cesarea Baronija" je Pietro Siffi.</p><p><br /></p><p>No tko je ta osoba?</p><p><br /></p><p>Moramo započeti od određenog datuma. Dana 8. svibnja 2020. nadbiskup Viganò pokrenuo je <a href="https://www.aldomariavalli.it/2020/05/07/appello-per-la-liberta-della-chiesa-e-del-pensiero/" rel="nofollow">apel</a> protiv "Novog svjetskog poretka", osuđujući "novu kulu Babilonsku, COVID kulu od karata, farsu o cjepivu, prijevaru velikog reseta", zajedno s potpisima kardinala Gerharda Müllera, Josepha Zena Zekiuna i Roberta Saraha, koji ga je kasnije povukao. Ovaj je apel bio prvi dokument koji je potaknuo ozbiljna pitanja u njemu bliskom katoličkom svijetu, do te mjere da je naveo neke od njegovih prijatelja i obožavatelja da ga ne podrže.</p><p><br /></p><p>Ono što je od tad izašlo na vidjelo je da se nadbiskup Viganò obratio jednom od svojih suradnika kako bi organizirao objavu i potpisivanje apela. U tom mjesecu svibnju, suradnik je poslao "VAŽNO I HITNO!" obavijest u kojoj je "na zahtjev preuzvišenoga nadbiskupa Viganòa" uputio zahtjev za podršku dokumenta, koju valja poslati na njegov osobni e-mail.</p><p><br /></p><p>I tako, u obavijesti iz svibnja 2020.,<b> ime i e-mail adresa suradnika nadbiskupa Viganòa zaduženog za prikupljanje potpisa bilo je Pietro Siffi</b>, poznate i kontroverzne osobe u talijanskom tradicionalističkom svijetu.</p><p><br /></p><p>Pietro Siffi rođen je u Veneciji 11. rujna 1969. Krizmu je primio u župi sv. Zaharije i Atanazija 22. svibnja 1984. Nakon školovanja u gimnaziji "Marco Foscarini" u Veneciji, stupio je u Svećeničko bratstvo sv. Pija X., gdje je u bogosloviji"Saint Curé d'Ars" u Flavignyju sur Ozerain (Francuska) 1. veljače 1990. primio sakrament potvrde"sub conditione" (uvjetno, op.). Dva dana kasnije primio je tonzuru u Flavignyju, postavši član FSSPX-a. Ali nakon nekog vremena napustio je ili je bio prisiljen napustiti Bratstvo. Ne znamo razloge, kao što ne znamo koji su ga razlozi nekoliko godina kasnije naveli da napusti Institut Krista Kralja Velikog Svećenika u Griciglianu gdje je ušao (i izišao) kao bogoslov.</p><p><br /></p><p>Od 1990. do 1994. Siffi je pohađao Sveučilište Sorbonne (ovdje <a href="https://radaris.it/p/Pietro/Siffi/" rel="nofollow">link</a>), a zatim mu se neko vrijeme gubi trag, iako ga neki smatraju autorom posramljujuće knjige objavljene pod pseudonimom.</p><p><br /></p><p>Pietro Siffi je svakako nastavio gajiti svoje crkvene interese. Godine 2007. putem tiska Marietti Editore uredio je ponovno izdanje Zbornika praktične liturgije oca Ludovica Trimelonija s predgovorom kardinala Daría Castrillon Hoyosa, predsjednika Papinske komisije Ecclesia Dei.</p><p><br /></p><p>U Compendiumu Trimelonija, Siffi se predstavlja kao predsjednik Archivum Liturgicum u Ferrari. Dana 14. ožujka 2007., na blogu Archivum liturgicum, "Baronio" ili "Baronius" je objavio da se sprema izdavanje Zbornika praktične liturgije (ovdje<a href="http://archivum.ilcannocchiale.it/%2522%2520http:/archivum.ilcannocchiale.it/" rel="nofollow"> link</a>), ali prva najava objave djela datira od 25. rujna 2006., a Siffi je predstavljen kao predsjednik Archivum Liturgicum Sacrosanctae Romanae Ecclesiae…</p><p><br /></p><p>Već je bilo najavljeno da će Benedikt XVI. liberalizirati starorimsku liturgiju (ovdje<a href="http://archivum.ilcannocchiale.it/%2522%2520http:/archivum.ilcannocchiale.it/" rel="nofollow"> link</a>). Baronio/Siffi očito ima dobre informacije iz tradicionalnog i vatikanskog svijeta te je 2007. godine objavio knjigu o misi sv. Pija V. (<a href="https://www.itacalibri.it/autori/pietro-siffi/?idC=61685&idO=16434" rel="nofollow">ovdje</a> i ovdje <a href="https://www.mariettieditore.it/autore-pietro-siffi" rel="nofollow">link</a>).</p><p><br /></p><p>Članak Roberta Berette u Avvenireu od 25. siječnja 2008. recenzira daleko od blistavih riječi treće izdanje Zbornika praktične liturgije od Trimeloni-Siffija, tad u njegovom drugom pretisku. Avvenire od 29. siječnja 2008. objavio je odgovor Siffija, koji se predstavio kao "Pietro Siffi degli Ordelaffi, grof od Sassorossa" (vidi ovdje <a href="http://www.statusecclesiae.net/it/common-ground/regolette-e-liturgia-una-discussione-su-avvenire/" rel="nofollow">link</a>). U stvarnosti, u Zlatnoj knjizi talijanskog plemstva koju je izdao Collegio Araldico, izdanja 1986.-1989. i kasnije, pokazalo se da nema ničeg takvog kao što je grof Siffi degli Ordelaffi.</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEikjQ2_sCyk-ap448oDPgHOL93rlNI3tqq29FS9hE0k_Du89NE0nSODT30lh28IeAPpKSED0_cpv7SZ2WdmIoa2UMY0YBNsdzn4bxbfcZEF8NFN0D6CrVxoSyeL7HLOYPq-xcTVuppWFxKFwqqTPaCFh0n6my0RAWm3tPgU7iLe4TtX-x1F7vIYrLjGVA=s768" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="432" data-original-width="768" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEikjQ2_sCyk-ap448oDPgHOL93rlNI3tqq29FS9hE0k_Du89NE0nSODT30lh28IeAPpKSED0_cpv7SZ2WdmIoa2UMY0YBNsdzn4bxbfcZEF8NFN0D6CrVxoSyeL7HLOYPq-xcTVuppWFxKFwqqTPaCFh0n6my0RAWm3tPgU7iLe4TtX-x1F7vIYrLjGVA=s320" width="320" /></a></div><br /><p><br /></p><p>Siffi nije samo tradicionalistički pisac i liturgičar. On je i poduzetnik. Godine 2010. stvorio je <i>"Ars Regia" u Ferrari (ovdje <a href="https://ars-regia.blogspot.com/2010/" rel="nofollow">link</a>) koju predstavlja na "mekan" i zavodljiv način kao "studio za dizajn interijera specijaliziran za opskrbu prestižnim dodatcima za opremanje i ekskluzivnim umjetničkim tkaninama”. "Naši dodaci za opremanje unose dašak suptilne elegancije i šarma u dom ili hipsterski prostor, izdvajajući se iz ponude masovne proizvodnje i pružajući izrazito ekskluzivnu i glamuroznu udobnost, pri čemu ovaj izraz ne znači samo ljepotu, već stav, osjećaj, stanje duha, sa svim implikacijama elegancije, senzualnosti i zavodljivosti. Moderan imidž, kultivirani i izazovan šarm Istoka i Indije, slikovit i nepogrešiv luksuz koji podsjeća na poznate lokacije Azurne obale, Grčke, Španjolske ili Kalifornije, elementi su koji mogu radikalno poboljšati izgled privatnih rezidencija, mjesta uz more, lounge bar: strast za stanovanjem i životom, za domaćom toplinom, ali i za hirovitim svjetovnim žarom."</i></p><p><br /></p><p>Tijekom molitve Angelusa 10. listopada 2010. pojavio se novi papinski grb za Benedikta XVI., ukrašen tijarom po drevnom običaju. Siffi, tvorac grba, komentirao je: <i>"Ovaj grb, u cijelosti ručno izvezen, izradila je radionica svetog ruha u Ferrari Ars Regia i vraća štit s amblemima Pape i palija ukrašenim crvenim križevima . (…) Razlika u odnosu na prethodni model – koji neki pripisuju kardinalu Montezemolu – je u tome što ovaj grb ponovno nosi tijaru – trostruku krunu vrhovnog pape – umjesto mitre, vraćajući drevni običaj, koji čak ni Ivan Pavao II. nije dokinuo</i>” (ovdje<a href="https://secretummeummihi.blogspot.com/2010/10/recuperada-la-tiara-en-el-escudo-papal.html" rel="nofollow"> link</a>).</p><p><br /></p><p>Na Angelusu 24. listopada 2010. grb je isto tako misteriozno je nestao kako se i misteriozno pojavio. Evo komentara Baronija, za koji mnogi znaju da je pseudonim koji je Pietro Siffi odabrao da nastavi na novom blogu Opportune Importune, koji je otvoren 2010., sa svojim naučenim spoznajama iz područja teologije i liturgije.</p><p><br /></p><p><br /></p><p>Baronio brani Pietra Siffija i Ars Regia, a zatim nekima odgovara u pompoznom i pomalo feminiziranom stilu:<i> "Čini mi se da nad Pietrom Siffijem prevaže neka vrsta prilično licemjernog ostracizma, kojeg ne hrane toliko konkurenti koji su danas najviše u modi koliko nekolicina sitnih likova, ulickanih i demode, koji svoje vrijeme provode ocrnjujući tuđe živote, a nemaju vlastiti. (...) Zabrinjavajuće je to što ove tajne ekstremističke tribine organiziraju minijaturne pontifikale, razvlačeći metre i metre mramorirane svile između blagovaonice i spavaće sobe i ne ustručavaju se šepuriti čak i na internetu vrlo otužnim sobama preplavljenim čipkom i vezovima, mediokritestkim dnevnim sobama u stilu dvadesetih, sa sklopivim sjedalima, prostirkama, slikom Dvanaestorice u blagoslovu, prelatskim šeširom okićenim resicama, broševima, gumbima za manžete od maminih kameja, zlatnim naočalama, gramofonima i cijelim repertoarom rekvizita kao u L'amica di nonna Speranza.</i></p><p><i><br /></i></p><p><i>(…) Vjerujem da će se prije ili kasnije Siffi ili netko na njegov račun, umoriti trpjeti ove stalne napade i da će početi uzvraćati – kako se ono kaže – milo za drago, uzvraćajući objede ovim uškopljenim buržujima i bez stručnosti i bez očekivanja, koliko bogatima snobovskim ambicijama toliko siromašnima u osjećaju za mjeru. I siguran sam da bi kada bi se razotkrili neki mali žrtvenici, kad bi se iznijele na vidjelo određene neugodne istine, vjerojatno prestali zadavati jad bližnjemu..."</i> (ovdje <a href="https://opportuneimportune.blogspot.com/2010/12/quod-erat-demonstrandum.html" rel="nofollow">link</a>).</p><p><br /></p><p>2011. godine Siffi je zajedno s Fabiom Zardijem osnovao studio za planiranje i uređenje koji je 2019. godine podijeljen u dvije tvrtke: Fabio se bavi cvjetnim dizajnom i dekoracijom, Pietro se posvećuje planiranju i organizaciji događanja (eventa, op.) uključujući vjenčanja (vidi ovdje <a href="https://pietrosiffi.com/about/" rel="nofollow">link</a>).</p><p><br /></p><p>Siffi ležerno prelazi s kulturne i književne aktivnosti na liturgiju, od sakralnog namještaja do organizacije vjenčanja, a na ovom potonjem polju otkrivamo zabrinjavajuće objelodanjenje: mnogolična osoba organizira čak i gay vjenčanja!</p><p><br /></p><p>Na web stranici Pietra Siffija nalazimo, između ostalog: "oznaka projekta: brak gay" (ovdje <a href="https://pietrosiffi.com/it/project-tag/matrimonio-gay/" rel="nofollow">link</a>) i uslugu "vjenčanja" dvojice muškaraca, Armana i Dylana, na grčkom otoku Santoriniju zajedno s videom (ovdje link). Homoseksualna putnička agencija Travelgay naziva Santoroni <i>"sjajnim otokom, toplim i gostoljubivim, smještenim u Egejskom moru, nakon Mikonosa nesumnjivo najcjenjenijeg na talijanskom tržištu, a također omiljenog na gay i lezbijskom tržištu" </i>(ovdje <a href="https://www.travelgay.it/viaggi-gay-santorini.asp" rel="nofollow">link</a>).</p><p><br /></p><p>Siffijev sadašnji ili bivši poslovni partner, Fabio Zardi, također se bavi gay vjenčanjima. Zanimljivo je primijetiti da se Zardijev telefonski broj (ovdje <a href="https://fabiozardi.com/contacts/" rel="nofollow">link</a>) poklapa sa Siffijevim brojem (ovdje <a href="https://pietrosiffi.com/testimonial/arman-dylan-2nd-july-2018/" rel="nofollow">link</a>).</p><p><br /></p><p>Dakle, je li onda duh-pisac nadbiskupa Viganòa, koji je oduvijek s pravom osuđivao postojanje gay lobija unutar Crkve (<a href="https://lanuovabq.it/it/il-papa-ha-coperto-mccarrick-giusto-che-si-dimetta" rel="nofollow">ovdje</a> i<a href="https://www.lifesitenews.com/opinion/archbishop-vigano-responds-to-new-film-in-which-pope-endorses-homosexual-civil-unions/" rel="nofollow"> ovdje</a>), zapravo figura koja simpatizira homoseksualce (gay-friendly, op.)?</p><p><br /></p><p>U ovom slučaju nadbiskup Viganò, koji je vrlo ugledan prelat, riskira da izgubi svoju vjerodostojnost i mora shvatiti da ju može povratiti tek kada promijeni ton i sadržaj svojih javnih izjava, nemarno povjerenih kontroverznom suradniku. Ne može se odvojiti ono što se javno pojavljuje pod imenom nadbiskupa Viganòa od identiteta onoga za koga se čini da je autor njegovih spisa.</p><p><br /></p><p>Na ovom mjestu pitamo nadbiskupa Viganòa: je li istina ili ne da on u cijelosti ili djelomično koristi pomoć Pietra Siffija?</p><p><br /></p><p>Je li nadbiskup Viganò bio svjestan Siffijevih višestrukih aktivnosti?</p><p><br /></p><p>Ali najvažnije pitanje koje mu postavljamo je sljedeće: je li se nadbiskup Viganò spreman javno distancirati od lika za kojeg sugeriramo da bi mogao biti njegov 'duh-pisac'?</p><p><br /></p><p>Nadbiskup Viganò je čovjek koji je možda nepromišljen, ali je svakako pošten. Tražimo od njega da govori istinu, jer istina iskupljuje svaku zabludu, dok laž opterećuje zabludu, čak i neporočnu, teškom moralnom odgovornošću.</p><p><br /></p><p>Što se tiče Pietra Siffija, nismo htjeli ulaziti u njegov privatni život, koji pripada samo njemu, već smo se ograničili na iznošenje onoga što se o njemu javno zna, čak i pod različitim identitetima i krinkama. Također ga molimo da prizna svoju odgovornost, boreći se pod svojim pravim imenom u intelektualnoj raspravi našeg vremena, kojoj je dao i nastavit će davati svoj doprinos.</p><p><br /></p><p>Što se nas tiče, išli smo putem savjeta koji je sveti Pio X. dao novinarima, a Lav XIII. povjesničarima: Crkva se nikada ne boji Istine.</p><p><br /></p><p style="text-align: right;">Emmanuele Barbieri</p><p style="text-align: right;">Roberto de Mattei</p><p><br /></p><p>Izvor:<a href="https://www.corrispondenzaromana.it/vigano-case-who-is-the-real-author-of-the-writings-of-archbishop-vigano/" rel="nofollow"> https://www.corrispondenzaromana.it/vigano-case-who-is-the-real-author-of-the-writings-of-archbishop-vigano/</a></p>Senushttp://www.blogger.com/profile/00660517855642117465noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-20941426197201750032022-01-05T23:54:00.002+01:002022-01-05T23:54:25.680+01:00Slučaj Viganò: Nadbiskup i njegov dvojnik<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjJxZoqaUn5Y09F8wnIztWnEs9Latetj5NHd4tJzTvZp7lMuloJ1l5U0WQkAucgllsU72wRgoR6LXFG71mAESwo34e_OUUoJplHZSo7W-rdeTQNQlh7iKqTVsxIFlR3iR-Su9bNFPSXYbWExbZW7-dLgjiMfNga0RSk_sLJW5pMxnKnFtACgd0l91Yy=s768" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="538" data-original-width="768" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjJxZoqaUn5Y09F8wnIztWnEs9Latetj5NHd4tJzTvZp7lMuloJ1l5U0WQkAucgllsU72wRgoR6LXFG71mAESwo34e_OUUoJplHZSo7W-rdeTQNQlh7iKqTVsxIFlR3iR-Su9bNFPSXYbWExbZW7-dLgjiMfNga0RSk_sLJW5pMxnKnFtACgd0l91Yy=s16000" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Pontifikat pape Franje kreće prema zalasku, kao što mnogi do sada priznaju, ali zalazak Sunca može biti olujan i nitko ne zna koliko će duboka tama slijediti iza njega prije nego što zora konačno osvane.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">Ostavka kardinala Marxa iz Münchenske nadbiskupije jedan je od znakova sve veće oluje, ali postoji još jedan prijeteći oblak, tim više zabrinjavajući što ga ne donosi vjetar progresivizma, već vjetar onoga što se zove tradicionalizam. Oblak ima oblik, ako ne i lik, slavnog prelata: preuzvišenoga Carla Marije Viganòa, naslovnog nadbiskupa Ulpiane i bivšeg apostolskog nuncija u Sjedinjenim Državama. Dakle, što se događa?</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">Nadbiskup Viganò istaknuo se u službi Crkvi, koju je uvijek obavljao velikodušno i u duhu predanosti. Nakon briljantne diplomatske karijere, od 2009. do 2011. bio je tajnik vatikanskoga guvernorata, stekavši brojne neprijatelje odlučnošću kojom je djelovao na sanaciji financija Svete Stolice. Godine 2011. Benedikt XVI. imenovao ga je apostolskim nuncijem u Sjedinjenim Američkim Državama. Tu je dužnost sjajno obnašao do 12. travnja 2016., nakon što je navršio 75 godina, kada je papa Franjo prihvatio njegovu ostavku. Kako je sam nadbiskup Viganò otkrio 23. lipnja 2013., novi papa ga je primio i svojom uobičajenom iskrenošću upoznao s katastrofalnom situacijom dijela klera u Sjedinjenim Državama, s posebnim osvrtom na slučaj kardinala McCarricka.</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">Papa ga je saslušao, ali ništa nije učinio, nego je naprotiv dopustio da se situacija pogorša. Bergogliovski pontifikat dosegao je vrhunac svoje krize nakon objavljivanja pobudnice Amoris Laetitia od 19. ožujka 2016. Sve veća zabrinutost nadbiskupa Viganòa zbližila ga je s katolicima koji su pokazivali duh sinovskog otpora prema papi Franji. Konačno, 22. kolovoza 2018. bivši američki nuncij objavio je dramatično svjedočanstvo u kojem je razotkrio postojanje mreže korupcije u Crkvi, prozivajući odgovorne, počevši od najviših crkvenih vlasti. Objave nadbiskupa Viganòa nikada nisu opovrgnute, već naprotiv potvrđene mjerama koje je papa Franjo poduzeo protiv kardinala McCarricka. U strahu za svoju sigurnost, ali i radi diskrecije, nadbiskup Viganò povukao se na tajno mjesto gdje još uvijek boravi. Druge izjave uslijedile su nakon hrabre prve izjave, od dokumenta Scio cui credidi (Znam kome sam povjerovao) od 28. rujna 2018. do dugog intervjua za Washington Post od 10. lipnja 2019. Ono što je karakteriziralo ove izjave je da su bile rijetke i ograničene u svom sadržaju. Nadbiskup Viganò izrazio se čvrsto, ali samo o pitanjima o kojima je izravno znao, s jednostavnošću i plemenitošću jezika. To je bila osnova njegove vjerodostojnosti.</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">U 2020., godini pandemije, nešto se neočekivano promijenilo i na pozornici se pojavio novi nadbiskup Viganò. Kada govorimo o 'novom' nadbiskupu Viganòu, naravno ne mislimo na njegovu privatnu osobu, već na njegov javni identitet, što se vidi iz niza izjava koje je počeo objavljivati, počevši od poziva od 8. svibnja 2020. protiv "novog svjetskog poretka". Ovaj apel nije propustio izazvati ozbiljne sumnje u njemu bliskom katoličkom svijetu, do te mjere da je neke od njegovih prijatelja i obožavatelja naveo da ga ne prihvate. Ton njegovih sve brojnijih publikacija postao je pompozan i sarkastičan, a teme su se proširile na područja teologije i liturgije, u kojima je uvijek govorio da nema stručnosti, protežući se čak i na razmatranja geopolitike i filozofije povijesti, strano njegovom načinu razmišljanja i izražavanja. Dvije tradicionalistima drage teme, liturgija i II. vatikanski koncil, postale su njegova omiljena tema, u kontekstu filozofije povijesti kojom je dominirala ideja "velikog resetiranja", što bi kroz medicinsku diktaturu i masovno cijepljenje dovelo do istrebljenja čovječanstva. Papa Franjo, kojega se tu općenito naziva "Bergoglio", bio bi jedan od arhitekata ovog plana.</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">Onima koji su ga najbolje poznavali ili onima koji su pažljivo pratili njegove izjave, odmah je bilo jasno da postoje neslaganja između izjava nadbiskupa Viganòa iz 2020.-2021. i onih iz 2018.-2019. Jedno pitanje se sve upornije nameće: je li nadbiskup Viganò doista autor spisa protekle godine?</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">U ovoj točci treba dati pojašnjenje. Korištenje suradnika za vlastite izjave samo po sebi nije ništa strašno. Pape i šefovi država rutinski koriste "pisce duhove" koji za njih provode istraživanja ili daju književni oblik njihovim idejama. Često se i sportaši i glumci služe novinarima kada pišu svoje knjige dojmova ili memoare.</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">Ali postoje dva rizika koja treba imati na umu. Prije svega, netko tko potpisuje tekst, bez obzira na to je li on autor ili ne, preuzima odgovornost za njega i u pogledu forme i u sadržaju izjave, te mora biti vrlo oprezan da njegova misao i jezik ne postanu iskrivljeni.</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">Kao drugo, netko tko priznaje očinstvo teksta trebao bi dati opće smjernice kako bi pisac mogao djelovati kao njegova ruka, a ne kao njegov um. Zapravo bi bilo opasno da "pisac duh" bude taj koji će odrediti liniju mišljenja potpisnika teksta. A to se može dogoditi kada nevidljivi autor zasjeni vidljivoga, zbog veće stručnosti ili snage osobnosti.</div><div class="separator" style="clear: both;"> </div><div class="separator" style="clear: both;">Još opasnija situacija bila bi stvaranje takvog međuodnosa ovisnosti da vidljivi autor više ne bi mogao bez nevidljivog, čiji bi nestanak ili želja za guranjem neprihvatljivog sadržaja za vidljivog autora stvorila dramatičnu "komunikacijsku prazninu".</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">Pitanje koje postavljamo stoga je sljedeće: analiza jezika i sadržaja dokumenata koje je stvorio nadbiskup Viganò tijekom godina 2020.-2021. otkriva autora drugačijeg od autora iz godina 2018.-2019. Ali ako nadbiskup Viganò nije autor njegovih spisa, tko sada popunjava njegove riječi, a možda čak i njegove misli?</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">Nikada ne bismo otvorili ovaj slučaj da toliko dobrih tradicionalista nije kao kvazi-magisterij predstavljalo izjave, ne nadbiskupa Viganòa, nego njegovog "dvojnika". Pojašnjenje je potrebno za dobro Crkve i duša koje u nadbiskupu Viganòu imaju referentnu točku, ali i radi prelata koji je tako dobro služio Crkvi i mogao bi joj i dalje služiti.</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: right;">Roberto de Mattei</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">P.S. Nadbiskupa Carla Mariju Viganòa je u više od godinu dana već nekoliko osoba privatno izvijestilo o postojanju ovog problema.</div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both;">Izvor: <a href="https://www.corrispondenzaromana.it/the-vigano-case-the-archbishop-and-his-double/">https://www.corrispondenzaromana.it/the-vigano-case-the-archbishop-and-his-double/</a></div></div>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-73820994735315620392022-01-02T10:12:00.005+01:002022-01-02T19:11:26.987+01:00Biskup Williamson skrenuo. Podnaslov: Udaljuje se još jednim korakom od nadbiskupa Lefebvrea<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiIofGdJsynoi-TyFgrdl22Ei11hX-YOy1e_4vjZPS1nsyIYABPoGDXTORr8lDR1baJpDuCXAOWKNljU0R5PMmLnb0dtHU1K8SlFc-h4mZbE9DOpGhTNORwHU7LNzgFeqjIlZv-7cGUR5evlS-DuRSFvkBn1w2R5S_-O-9bPNm-tqfz3C33ZvXKUnn9=s311" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="256" data-original-width="311" height="526" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiIofGdJsynoi-TyFgrdl22Ei11hX-YOy1e_4vjZPS1nsyIYABPoGDXTORr8lDR1baJpDuCXAOWKNljU0R5PMmLnb0dtHU1K8SlFc-h4mZbE9DOpGhTNORwHU7LNzgFeqjIlZv-7cGUR5evlS-DuRSFvkBn1w2R5S_-O-9bPNm-tqfz3C33ZvXKUnn9=w640-h526" width="640" /></a></div><br /> <br /><p></p><p>U svojim 'komentarima' (415) biskup Williamson započinje:</p><p><br /></p><p><i>"Treba li Menzingen tražiti priznanje od Rima?</i></p><p><i>Ne! Kako otpadnici mogu odobriti takvu molbu?"</i></p><p><br /></p><p>Ovdje imamo dvije bitne stvari.</p><p><br /></p><p>Prvo, biskup Williamson implicira da je FSSPX (Menzingen) tražio razgovore i 'traži' priznanje. A zapravo je Rim bio taj koji je zatražio razgovore, odobrio uvjete i želi riješiti pitanje kanonske situacije FSSPX-a.</p><p><br /></p><p>Drugo, uopćavanja biskupa Williamsona koja metu sve pred sobom jednostavno vode do raskola.</p><p><br /></p><p><i>"... Generalni poglavar objavljuje argumente kako bi obranio i opravdao svoju nezasitnu težnju za ugradnjom FSSPX-a u glavnostrujašku Crkvu. On tvrdi da je Bratstvo u pravu što razgovara s današnjim rimskim službenicima. On u biti iznosi dva argumenta."</i></p><p><br /></p><p>Kao i obično, sumnjam da biskup Williamson miješa istinu i fikciju. On implicira da Bratstvo 'neumoljivo' teži za 'uključivanjem FSSPX-a u glavnostrujašku Crkvu'. Pa, ako bi Crkva ispunila šest uvjeta, u čemu je onda problem? Ako bi biskup Fellay odstupio od puta zacrtanog u posljednjem Generalnom kapitulu, tek tada bi imao neke osnove za svoje zaključke.</p><p><br /></p><p><i>"Ovo treba ispitati da oni ne bi nastavili stvarati pomutnju."</i></p><p><br /></p><p>Iskreno, s obzirom na njegovu prošlost, pretpostavljam da će biskup Williamson biti taj koji će stvarati pomutnju.</p><p><br /></p><p><i>"Prvi od ta dva argumenta glasi: Katolička Crkva, kao neokaljana Kristova Zaručnica, mnogo je više od svojih iskvarenih službenika, jer je ona cjelina u kojoj su ti službenici samo dio. Ali katoličko Bratstvo svetog Pija X. mora ostati u kontaktu s Katoličkom crkvom. Stoga mora održavati kontakt i nastaviti pregovarati s korumpiranim službenicima."</i></p><p><br /></p><p>U ovome FSSPX samo slijedi katolička načela i stope nadbiskupa Lefebvrea, gdje je on jednostavno rekao 'zašto nastavljam ići u Rim – jer je to srce Crkve'.</p><p><br /></p><p>Druga stvar je da biskup Williamson voli da stvari budu jednostavne, crne i crne (vodstvo FSSPX-a loše, vodstvo Crkve još lošije). To mu olakšava da održava svoju poziciju i čuva netaknutim zid između stvarnosti i njegovih uvjerenja (kao i uvjerenja njegovih sljedbenika).</p><p><br /><br /><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjquZdNWNGl44lSutoUNczqpQYn_5rxnr4Yn7Xiae2EGgkX0e_LNkY9YUxlQxT53lO9ptw0YxX7FTfm7VcuIDK_PkWrL_a86ECgS3AxbsS4o9u2chmCNwb8yOlEWD2NqXwqNDeuLJqkx5oZMTf_yNcqv8P4bH_2_rxOOdxxiiTEUfdxX-rC31_ssIIP=s1056" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="816" data-original-width="1056" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjquZdNWNGl44lSutoUNczqpQYn_5rxnr4Yn7Xiae2EGgkX0e_LNkY9YUxlQxT53lO9ptw0YxX7FTfm7VcuIDK_PkWrL_a86ECgS3AxbsS4o9u2chmCNwb8yOlEWD2NqXwqNDeuLJqkx5oZMTf_yNcqv8P4bH_2_rxOOdxxiiTEUfdxX-rC31_ssIIP=s16000" /></a></div><div><div><br /></div><div>Međutim, to nije stvarnost. Jednostavno rečeno, oni koji imaju vlast u Crkvi su na pozicijama vlasti i FSSPX im duguje poslušnost u slučajevima kada izdaju legitimne zapovijedi. To što on vjeruje da su oni SVI otpadnici i odbija uvidjeti da ima nekih koji se bore protiv tame jednostavno je način na koji biskup Williamson održava svoj brand.</div><div><br /></div><div>Jednostavna rješenja ne funkcioniraju uvijek u složenim situacijama. Naravno, rad kroz složenu situaciju s ljudima (po mom iskustvu svaki put kad je čovjek uključen u problem – složeno je) zahtijeva vrijeme, energiju, strpljenje i milosrđe. Što od toga nedostaje biskupu Williamsonu i 'Otporu'?<br /><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhEVO-XAzeM2qDqg5WsLofJBBi_nNnfbzqpFwFj2hrNRLYJMbUDgyKwti3g5P5sMyhvx2Q1khn_DiWVJIg5Qnj5AeKnGBwmlAK2AXfwxJyuz7aJeRPtvot2ngHpd5pUPBca8LYLRbcPpzkPF11BgcK9_8Pi7zC447hWd1k-XKciNdi6zWr3zcD2JTIL=s640" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="414" data-original-width="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhEVO-XAzeM2qDqg5WsLofJBBi_nNnfbzqpFwFj2hrNRLYJMbUDgyKwti3g5P5sMyhvx2Q1khn_DiWVJIg5Qnj5AeKnGBwmlAK2AXfwxJyuz7aJeRPtvot2ngHpd5pUPBca8LYLRbcPpzkPF11BgcK9_8Pi7zC447hWd1k-XKciNdi6zWr3zcD2JTIL=s16000" /></a></div><br /></div><div><div>Biskup Williamson zatim nastavlja 'pobijati' iznesene točke izjavljujući da:</div><div><br /></div><div><i>"... Doista, katolici moraju crpiti od neokaljane Kristove Zaručnice sve što im je potrebno da dođu u Nebo, ali nikada neće moći crpiti svoj duhovni život iz pokvarenosti iskvarenih crkvenih službenika. A ako su ti službenici toliko korumpirani u vjeri da kontakt s njima aktivno ugrožava tu vjeru katolika koja je sama osnova katoličkog duhovnog života, onda katolici moraju aktivno izbjegavati takve službenike... 'Cor Unum' iznosi argumente kao da neomodernisti ne predstavljaju opasnost za vjeru!"</i></div><div><br /></div><div>Što zagovara biskup Williamson? U osnovi, prekid veza s Rimom dok stvari ne budu izgledale bolje. Kanonski to znači odbijanje zajedništva s drugim članovima Crkve Kristove. To odgovara definiciji raskola (šizme).</div><div><br /></div><div><i>"Nadbiskup Lefebvre je izveo ispravan zaključak ... Nadbiskup je zaključio da su oni toliko iskvareni u vjeri da više neće imati ništa s njima sve dok opet ne budu ispovjedali vjeru velikih antiliberalnih papinskih dokumenata kao što su Syllabus, Pascendi i Quas Primas."</i></div><div><br /></div><div>Evo još nekih iskrivljivanja stvarnosti za njegove sljedbenike. Nadbiskup Lefebvre je rekao mnogo toga i vrhunac je pristranosti ignorirati ono što je rekao, a što ne podržava zaključak biskupa Williamsona.</div><div><br /></div><div><i>"Kao i uvijek, mislim da su djela uvjerljivija od riječi. Neki mi kažu da bih lako mogao napisati papi veliko pismo. No, već dvadeset godina pišemo pisma koja nikamo ne stižu. <u><span style="color: red;">Još jednom, djela govore više od riječi. Kada otvaramo bogosloviju ili kada stvaramo priorate ili kada otvaramo škole, kada našim časnim sestrama rastu zvanja i samostani se množe, to je jedini način da prisilimo Rim na pregovore.</span></u> Nije pitanje moje prisutnosti, pitanje je djela koje činimo. U Rimu su svjesni da ono što radimo nije ništa. Biskupi se malo živciraju kada se pojavimo na ovom ili onom mjestu pa se žale Rimu i Rim zna što se događa. </i><span style="color: red;"><i><u>Stoga ne mislim da je prikladno pokušavati kontaktirati Rim</u></i></span><i><u><span style="color: red;"> (Napomena: Rim je 2000. godine pristupio FSSPX-u – kako je predvidio nadbiskup Lefebvre)</span></u>. Mislim da još moramo čekati. Čekati, nažalost, da se situacija s njihove strane još pogorša. Ali sve do sada oni nisu htjeli priznati tu činjenicu. (<a href="http://tradicat.blogspot.ca/2013/09/one-and-two-years-after-sspx-episcopal.html">Nadbiskup Lefebvre - godinu dana nakon biskupskih posvećenja 1989.</a>) (<a href="http://tradicat.blogspot.ca/2015/03/reality-check-for-la-resistance.html">Tradicat: Provjera stvarnosti za 'Otpor'</a>)</i></div><div><br /></div><div>Ovo definitivno ne podržava narativ biskupa Williamsona (crno na crnome) i percepciju stvarnosti. Dakle, kako bi održao svoja uvjerenja, on treba (i mora) mjenjati percepciju stvarnosti. Što je na tom planu sljedeće?</div><div><br /></div><div><i>"... ne samo da Bratstvo ne bi trebalo razgovarati s koncilskim službenicima, ono bi trebalo, uz uvažavanje ljubavi i poštovanja, bježati od njih kao od kuge, iz straha da se ne zarazi njihovim opasno zaraznim koncilskim zabludama, osim ako i do onog trena kad, točno kako je rekao nadbiskup Lefebvre, oni pokažu da napuštaju svoj koncilijarizam i vraćaju se pravoj katoličkoj doktrini."</i></div><div><br /></div><div>Ovo je utvrđivanje teme 'prekinuti zajedništvo' dok se 'oni ne obrate'. Naravno, znamo iz prethodnih 'komentara' da biskup Williamson vjeruje da će se prvo dogoditi čudo i da FSSPX treba pričekati čudo prije nego što se javi na telefon kada Rim nazove.</div><div><br /></div><div><i>"Drugi argument je da je rimsko dopuštenje biskupima da posjećuju bogoslovije Bratstva (uključujući Écône) dokaz rimske 'dobronamjernosti' prema Bratstvu, jer je Rim 'u nedoumici kako se nositi s Bratstvom'. I opet se tu i tamo koja lastavica smatra da označava ljeto rimskog obraćenja. Ta naivnost oduzima dah. Rim točno zna kako se nositi s Bratstvom: slati koncilske biskupe u bogoslovije Bratstva da svojim budućim svećenicima pokažu kako su ljudi koncilske Crkve ugodni i dobronamjerni. Tada će se na kraju Bratstvo jednostavno uliti u novorednu Crkvu."</i></div><div><br /></div><div>Prema mom iskustvu stvari su rijetko crno-bijele ili čak crno-crne. Moguće je da je kardinal Müller nakon sinode promijenio stav o FSSPX-u, a prema otkrićima p. Couturea, to i činjenično stoji. Činjenica je da postoje biskupi koji se suprotstavljaju 'sinodalizmu'. Optužba za naivnost iskreno ide na stranu biskupa Williamsona u njegovom tretiranju ljudi kao dvodimenzionalnih kartonskih kulisa. Na primjer, tko je to kardinala Muellera prisilio na ispovijest vjere u (Marijino) vječno djevičanstvo? FSSPX. Tko to sada govori u ime crkvene dogme u ovoj novoj fazi crkvene krize: kardinal Müller.</div><div><br /></div><div>Stvari nisu crno-crne, čak ni crno-bijele. One su šarene. To što se biskup Williamson nije u stanju nositi s ovom složenošću nije krivnja ljudi kojima se suprotstavlja niti njihovog Stvoritelja. To je vlastiti izbor biskupa Williamsona.</div><div><br /></div><div><i>"FSSPX uopće nema što tražiti od ovih rimskih službenika, koji su možda postavljeni na te službe, ali su sigurno otpadnici. A ako ih nešto navodi da misle da su oni, objektivno i kolektivno, bilo što drugo nego otpadnici, bit će 'kao i oni, lažljivci' (usp. Iv 8, 55)."</i></div><div><br /></div><div>Ovdje biskup Williamson ponovno miješa nekoliko različitih stvari. Prva je opća optužba za otpadništvo nad svim rimskim službenicima koji su samo 'možda' imenovani na svoje položaje. Na što on ovdje implicira?</div><div><br /></div><div>Valjda znam što Crkva uči o korumpiranim crkvenim službenicima:</div><div><br /></div><div><i>"Čak i ako je hijerarhija 'pokvarena zločinom', oni su i dalje unutar Crkve i zadržavaju svoj autoritet" (Katekizam Tridentskog sabora)</i></div><div><br /></div><div>Ako su svi rimski službenici otpadnici, znači li to da u cjelini više nisu katolici? Biskup Williamson doista treba početi biti jasniji i primjenjivati prave razlike, inače se čini da vrijede sljedeće riječi:</div><div><br /></div><div><i>"Jer bi se nakon vjekova pronašlo zlih ljudi koji bi, poput majmuna koji bi se htio predstaviti za čovjeka, tvrdili da su samo oni katolici, te bi bezbožno i drsko tvrdili da je samo u njima Katolička crkva." (Tridentski katekizam)</i></div><div><br /></div><div>Druga stvar je što vjerujem da je ovo zapanjujuća promjena za biskupa Williamsona – kada je 1988. izjavio:</div><div><br /></div><div><i>"Molimo za Papu da učini ono što bi sasvim jasno trebao učiniti, da Bratstvu prizna pravni položaj i stanje koje ono u potpunosti zaslužuje i kome je to apsolutno potrebno za dobro sveopće Crkve, a kamoli Bratstva..."</i></div><div><br /></div><div>Za osobu čiji sljedbenici vjeruju da se nije promijenio, ovo mi izgleda kao velika promjena u stavu. Od FSSPX-a koji 'apsolutno treba' pravni položaj (kanonski status) do izbjegavanja rimskih službenika kao kuge.</div><div><br /></div><div>Naravno, njegovi pristaše će reći da se nije promijenio, dok se zapravo promijenio. Jer nisu svjesni da biskup Williamson i 'Otpor' svakim 'komentarom' koračaju sve dalje i dalje od puta nadbiskupa Lefebvrea.<br /><br />Izvor: <a href="https://tradicat.blogspot.com/2015/06/bishop-williamson-goes-awry-subtitled.html">https://tradicat.blogspot.com/2015/06/bishop-williamson-goes-awry-subtitled.html</a></div></div>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-21616714809911802892021-12-30T00:28:00.006+01:002021-12-30T00:28:48.603+01:00Najozbiljnija zavjera nije protiv ljudskih prava, nego protiv vrhovnih Božjih prava<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi_u2If5C0v7ZpQziaCk5T_-2fCinrd1_RGw4kwHRUZYzUinTbEVfD-YbD0VjLSqRfy_5ZU4X6VQLWmkEP4aUjFBDJVN69jPYs6wmgBa4DylA5o_g3-GQXJyf9ZoAtNgri8dlUyg_-BV0t32XCvXHX6jhXrw8bQyA92aSRXQ5qTkAUKclbZeJtjm6PA=s680" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="511" data-original-width="680" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi_u2If5C0v7ZpQziaCk5T_-2fCinrd1_RGw4kwHRUZYzUinTbEVfD-YbD0VjLSqRfy_5ZU4X6VQLWmkEP4aUjFBDJVN69jPYs6wmgBa4DylA5o_g3-GQXJyf9ZoAtNgri8dlUyg_-BV0t32XCvXHX6jhXrw8bQyA92aSRXQ5qTkAUKclbZeJtjm6PA=s16000" /></a></div><br /><div style="text-align: center;"><b> Najstrašnija zavjera: zavjera šutnje</b></div><p></p><p><br /></p><p>Od erupcije koronavirusa na svjetskoj pozornici u siječnju 2020. svakodnevni život zapadnog čovjeka promijenio se na neočekivane načine. Ove promjene u našim životima su koliko radikalne toliko i zbunjujuće te otvaraju uznemirujuća pitanja o pandemiji koja je u tijeku.</p><p><br /></p><p>Mnogi govore o zavjerama, spletkama, urotama povezanima s COVID-19 i cjepivima za borbu protiv njega, ali zaglušujuća galama o tim pitanjima izaziva sumnju.</p><p><br /></p><p>Takozvani antivakseri uvjereni su da postoji megazavjera okultnih sila za nametanje univerzalne diktature. Ove teorije jako su raširene na društvenim mrežama. Tradicionalni masovni mediji te ideje označuju kao obmane, ali umjesto da ignoriraju ili isključuju antivaksere, oni im nude naslovne stranice novina i televizijske emisije uživo, povećavajući njihovu prisutnost. Dojam je da je interes onih koji manipuliraju javnim mnijenjem stvarati umjetne i ometajuće kontroverze, dok su stvarni problemi obavijeni zavjerom šutnje.</p><p><br /></p><p>U svojoj enciklici Divini Redemptoris od 19. ožujka 1937., papa Pio XI. izjavio je da je vrlo moćna pomoć širenju komunizma 'zavjera šutnje' svjetskog tiska. "Kažemo zavjera jer je nemoguće drugačije objasniti kako je tisak, inače toliko željan iskorištavanja čak i malih svakodnevnih događaja iz života, mogao tako dugo šutjeti o užasima počinjenim u Rusiji, Meksiku, pa čak i u velikom dijelu Španjolske; a da je imao relativno vrlo malo za reći o tako golemoj svjetskoj organizaciji kao što je ruski komunizam. Ta je šutnja djelomično posljedica kratkovidnog političkog usmjerenja, a favoriziraju je razne okultne sile koje već dugo rade na rušenju kršćanskog društvenog poretka."</p><p><br /></p><p>Kako ne primijetiti da iste okultne snage koje je Pio XI. spominjao danas šute o odgovornosti komunističke Kine u širenju koronavirusa, ali i općenito o domaćim progonima režima Xi Jinpinga i njegovom planu gospodarskog i vojnog osvajanja svijeta? Kinesko-komunistički plan za 'novi svjetski poredak' puno je stvarniji od mnogih pseudozavjera, koje služe samo za unošenje pomutnje u umove zapadnoga čovjeka, psihički oslabljenog pandemijom koja ne pokazuje znakove odumiranja.</p><p><br /></p><p>I kako netko može poreći postojanje zavjere šutnje o zločinu pobačaja, odgovornom za više od četrdeset milijuna smrti diljem svijeta svake godine? Genocid počinjen po zakonu, nad najnevinijim žrtvama u vodećim civiliziranim zemljama, onima koje su se bile okupile u Rimu od 20. do 21. listopada na samitu G20 2021., zainteresirane za sve osim za vjerske i moralne probleme o kojima ovisi budućnost čovječanstva.</p><p><br /></p><p>Prema jednom <a href="https://voiceofthefamily.com/why-is-abortion-the-worst-of-crimes/">izvrsnom komentaru</a>, iako je pobačaj gnusan, njegov najveći zločin nije počinjen protiv tjelesnog, nego duhovnog života ove nerođene djece u koju je Bog, u trenutku začeća, ulio dušu i odredio ih za vječnu slavu. Ovo najveće dobro nije blijeda sjena u usporedbi sa zemaljskim životom, koji je ograničen i prolazan. Težina pobačaja leži upravo u tome: zauvijek lišiti pobačena stvorenja blažene vizije Boga, najveće sreće za ljudsko biće.</p><p><br /></p><p>Najgora zavjera, dakle, nije ona protiv ljudskih prava, nego ona protiv vrhovnih Božjih prava. Parafrazirajući ono što dom Prosper Guéranger navodi u svom klasičnom djelu O značenju povijesti, moramo ponoviti da je svaka ideologija, svaka kulturna ili politička vizija koja zanemaruje nadnaravni poredak tek lažni sustav koji ništa ne objašnjava i ostavlja povijest čovječanstva u kaosu i trajnoj kontradikciji. Kršćanin, naime, prosuđuje događaje, ideje, ljude, s Božjeg stajališta, u svim okolnostima, ne zaboravljajući da su prirodne katastrofe, ratovi i društveni prevrati često posljedica javnih grijeha društva koje Boga potkrada za slavu koja mu pripada.</p><p><br /></p><p>Crkva bi se toga trebala sjećati svaki dan: sva zla čovječanstva imaju svoje podrijetlo u grijehu; javni grijeh je ozbiljniji od grijeha pojedinaca, a Bog kažnjava društvene grijehe pošastima epidemija, ratova, ekonomskih kriza i prirodnih katastrofa. Ako se svijet ne pokaje, a prije svega ako ljudi Crkve šute, kazne koje su isprva izrečene na blag način, predodređene su da postanu sve strože, dovodeći čak do uništenja čitavih naroda. Fatimska poruka je to najavila kao nepovratnu sudbinu.</p><p><br /></p><p>Šutnja o ovoj poruci i o djelovanju Božanske Providnosti u povijesti je najstrašnija zavjera čija čovjek danas može postati žrtva.</p><p><br /></p><p style="text-align: right;">Roberto de Mattei</p><p><br /></p><p>Izvor: <a href="https://rorate-caeli.blogspot.com/2021/11/the-most-serious-conspiracy-is-not.html">https://rorate-caeli.blogspot.com/2021/11/the-most-serious-conspiracy-is-not.html</a></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-21480192005250497252021-12-25T20:30:00.002+01:002021-12-26T00:08:06.406+01:00Čestit Božić!<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEitg6AAZXLxahilQ0Urp9PCngDJi9DbptbLnKwtDIOcRacnxNc26Z7oAVP0C9s6OTVsRPK0n7SJEbL8VgEdyfaplwpkKHwkEtkGqrz0Qx4nuoBIRt5L3XP1uiHuXlZHlX-M-7_g5Jlst5A/s1600/nativity-2.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="612" data-original-width="603" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEitg6AAZXLxahilQ0Urp9PCngDJi9DbptbLnKwtDIOcRacnxNc26Z7oAVP0C9s6OTVsRPK0n7SJEbL8VgEdyfaplwpkKHwkEtkGqrz0Qx4nuoBIRt5L3XP1uiHuXlZHlX-M-7_g5Jlst5A/s16000/nativity-2.jpg" /></a></div>
<br />
<br />
<div align="justify" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; orphans: 2; widows: 2;">
<i><span style="font-family: Times New Roman, serif;"><span style="font-size: medium;"><span style="font-variant: normal;"><span style="color: black;"><span style="letter-spacing: normal;"><span style="font-weight: normal;">U
ono vrijeme: izda car August naredbu da se izvrši popis svega
svijeta. Ovaj se prvi popis izvršio, kad je Kvirin bio upravitelj
Sirije. I svi su išli da se prijave, svaki u svoj grad. Tako pođe i
Josip iz grada Nazareta u Galileji u Judeju, u grad Davidov Betlehem,
jer je bio iz doma i roda Davidova, da se upiše s Marijom, svojom
zaručenom ženom, koja je bila trudna. Kada su bili ondje, dođe joj
vrijeme da rodi. I rodi svojega Sina prvorođenca, povi ga u pelenice
i položi u jasle, jer nisu našli mjesta u svratištu. – U onom su
kraju pastiri noću bdjeli i čuvali svoje stado. I Gospodnji anđeo
stane do njih i obasja ih Božja svjetlost, a oni se vrlo prestraše.
Anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost koja
će biti svemu narodu: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj,
to je Krist Gospodin. I evo vam znaka: Naći ćete Dijete povijeno u
pelenice i položeno u jasle.« I najednom se s anđelom nađe
mnoštvo nebeske vojske koja je hvalila Boga pjesmom: Slava Bogu na
visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje.</span></span></span></span>
</span></span>
</i></div>
<div align="justify" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; orphans: 2; widows: 2;">
<br />
</div>
<div align="justify" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; orphans: 2; widows: 2;">
<span style="font-family: Times New Roman, serif;"><span style="font-size: medium;">(Luka
2, 1-14; evanđelje Mise ponoćke)</span></span></div>
<div align="justify" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; orphans: 2; widows: 2;"><br /></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; orphans: 2; text-align: center; widows: 2;">
<span style="font-family: Times New Roman, serif;"><span style="font-size: medium;"><b>Svim
čitateljima sretan i blagoslovljen Božić – da novorođeni
Spasitelj svijeta vječno živi u našim srcima!</b></span></span></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-12528528869261306202021-12-20T12:00:00.003+01:002021-12-20T12:00:00.167+01:00Kada pomutnja prodre u katolički svijet<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiWMYlKzw4IIHeoeo_yAJ5qLQ1WOaHubtUc5S52JDroYDkYimTtNkmU7aVIRDJYS_Y_rlCxNfKIYyOaiZcyTMOye_Jpqc6EJcriBGezDbxP6N8Te_KBwe3H4pWB6ICFdHeIaUNJvPa9Qm3E40nzTDNCCsq0M7n2WPOJvh81sWRejki_FpQuWhVOW95d=s700" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="455" data-original-width="700" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiWMYlKzw4IIHeoeo_yAJ5qLQ1WOaHubtUc5S52JDroYDkYimTtNkmU7aVIRDJYS_Y_rlCxNfKIYyOaiZcyTMOye_Jpqc6EJcriBGezDbxP6N8Te_KBwe3H4pWB6ICFdHeIaUNJvPa9Qm3E40nzTDNCCsq0M7n2WPOJvh81sWRejki_FpQuWhVOW95d=s16000" /></a></div><p>U svom čuvenom govoru održanom na blagdan svetih Petra i Pavla, 29. lipnja 1972., Pavao VI. govoreći je o stanju postkoncilske Crkve izjavio da je imao osjećaj kao da je "kroz neku pukotinu sotonin dim ušao u hram Božji".<br /><br />Sotonin dim je gusta magla koja uzrokuje dezorijentaciju i kaos. U težnji za neomodernizmom tijekom proteklih pedeset godina, dim zbrke prožeo je Crkvu; međutim, od njega je ostao sačuvan arhipelag otoka, koji bismo mogli definirati kao 'tradicionalni svijet'. Na tim se otocima razvio pokret za povratak u red, koji ima oblik otpora određenim dokumentima i postupcima pape Franje, od postsinodalne pobudnice Amoris laetitia do ustoličenja Lutherovog kipa i idola Pachamame u Vatikanu. Međutim, 2020. godine dogodilo se nešto novo. Čini se da je duh kaosa uvelike prodro čak i na otoke katoličke tradicije, budeći kontroverze i ogorčenost na kojima je do tada vladala konvergencija načela i djelovanja. Dobra upotreba razuma često je ustupila mjesto emocionalnim impulsima, dosljednost proturječnostima, čvrsti dokazi ekstravagantnim narativima.<br /><br />Primjer ove zbrke bio je međunarodni summit održan online, 30. svibnja 2021., na temu: "Veliko buđenje čovječanstva? Post-Covid doba: naša budućnost između znanosti i transcendencije." Događaj posvećen mons. Antonio Liviju (1938.-2020.), nedavno preminulom katoličkom filozofu, okupio je petnaestak imena, od kojih samo tri imaju međunarodni ugled: nadbiskup Carlo Maria Viganò, američki političar Robert F. Kennedy i ruski filozof Aleksandar Dugin.</p><p><br /><a href="http://nasljedujmariju.blogspot.com/2021/11/poruku-nadbiskupa-viganoa-na-velikoj.html">Robert F. Kennedy ml.</a>, kao i cijela njegova obitelj, pripada Demokratskoj stranci te je 2008. financirao predizbornu kampanju Hillary Clinton. Smatra se vođom pokreta protiv cijepljenja u Sjedinjenim Državama i naveden je kao jedan od 'dezinformacijskih 12', dvanaest glavnih influencera koji, prema izvješću Centra za suzbijanje digitalne mržnje, stoje iza 65 posto svih objava i tvitova protiv cijepljenja podijeljenih na Facebooku i Twitteru. Njegova treća supruga je glumica Cheryl Hines.</p><p><br />Kennedy se ograničio na slanje poruke simpoziju koju je pročitala jedna od njegovih talijanskih učenica, dr. Antonietta Gatti. Supruga je istraživača Stefana Montanarija; oboje se bave borbom protiv 'zdravstvene diktature' i znanstvenog dogmatizma. Poput ostalih govornika na konferenciji, u neoborivom stilu i načinu proklamirali su i znanstveno nedokazane 'istine', poput one da nema pandemije koronavirusa; da nema zdravstvenog izvanrednog stanja; da su cjepiva ne samo beskorisna nego i štetna; da oni koji su cijepljeni predstavljaju stvarnu opasnost od zaraze za druge, a ne oni koji to nisu učinili. To pokazuje kako ideje protiv cijepljenja također mogu postati stroža zdravstvena dogma od cijepljenja.</p><p><br />Robert Kennedy je uz to ultraekolog, kao i jedan od drugih govornika, Eduardo Zarelli iz Edizioni Arianna. Zarelli je jedan od propagatora takozvane 'duboke ekologije' u kojoj je antropocentrična paradigma zamijenjena 'ekocentričnom' paradigmom i prema kojoj je čovjek samo izdanak Gaje, 'Majke Zemlje'. Duboka ekologija čovjeka vidi kao dio organskog kontinuuma koji se sastoji od međusobno povezanih elemenata: životinjskih i biljnih vrsta, prehrambenih lanaca, hidrogeoloških i klimatskih čimbenika. Nema kvalitativne razlike između života čovjeka, životinje, biljke ili stijene. Jedino što čovjeku preostaje, kako je zamislio jedan od Zarellijevih mentora, Aldo Leopold, jest da 'počnu razmišljati kao planine', odnosno odustati od razmišljanja. (Pensare come un montagna, izdavač Piano B, 2019.) Čini se da ova kozmologija nije previše daleko od religije prirode promovirane na panamazonskoj sinodi pape Franje, koju su također oštro kritizirali drugi govornici, počevši od nadbiskupa Viganòa.</p><p><br />Drugi ugledni govornik, novinar Aldo Maria Valli, predstavio se kao liberalni katolik koji se pridržava vrijednosti demokracije i parlamentarizma koje negira državna tiranija. Osvrnuvši se na Alexisa de Tocquevillea u svom govoru, pozvao je na prosvjed protiv suspenzije ustavnih jamstava i osobnih sloboda. Još jedan online govornik, Alexandar Dugin, piše u svojoj knjizi Politički platonizam da se "iza 'demokracije', shvaćene kao politički režim s odgovarajućim sustavom vrijednosti, kriju Zapad, Europa i Sjedinjene Države. Za njih 'demokracija' predstavlja oblik sekularnog kulta ili instrument dogmatske politike, pri čemu je za potpuno prihvaćanje u zapadnom društvu potrebno prije svega biti 'za' demokraciju.". Ali "podizanjem toga na rang dogme i odbacivanjem njezinih alternativa okončana je sama mogućnost slobodne filozofske rasprave".</p><p><br />Dugin, sljedbenik neopaganina Juliusa Evole (1898.-1974.) i osnivač Nacional-boljševičke partije u Rusiji, ogorčeni je neprijatelj liberalne demokracije kojoj se suprotstavlja imperijalizam s barbarskim korijenima. Bilo bi zanimljivo znati što Valli i drugi govornici misle o njegovoj tezi da je "mongolska država Džingis-kana ponudila Rusiji važno iskustvo centraliziranog imperijalističkog uređenja, što je uvelike predodredilo naš uspon kao Velike sile od 15. stoljeća, kada je Zlatna sila Horda propala, a moskovska Rusija se nastanila na području sjeveroistočne Euroazije". Dugin to iznosi u svom "Manifestu Velikog buđenja protiv Velikog reseta". Danas Putinova Rusija, nasljednik Džingis-kana, ima misiju "biti 'Katéchon', 'onaj koji zadržava', sprječavajući dolazak konačnog zla u svijet". Stoga, objašnjava Dugin, "Rusko imperijalno buđenje treba biti simbol univerzalne pobune naroda i kultura protiv liberalnih globalističkih elita. Ponovno rođena kao carstvo – kao pravoslavno carstvo – Rusija će biti primjer ostalim carstvima: kineskom, turskom, perzijskom, arapskom, indijskom, kao i latinoameričkom, afričkom... i europskom. Umjesto jedinstvenog globalističkog 'Carstva' Velikog reseta, rusko buđenje trebalo bi se poklopiti s početkom ere koju karakteriziraju višestruka carstva, koja odražavaju i utjelovljuju bogatstvo ljudskih kultura, tradicija, religija i vrijednosnih sustava." Među referentnim točkama za nacionalboljševika Dugina je kinesko komunističko carstvo. On piše: "Trenutni kineski čelnik Xi Jinping spreman je napraviti taktičke kompromise sa Zapadom, ali je odlučan u osiguravanju rasta i jačanja suvereniteta i neovisnosti Kine".</p><p><br />Naravno, Dugin o tome nije govorio na konferenciji, a nitko nije razumio ni ono o čemu je govorio. Međutim, on se pojavio kao najistaknutija osoba susreta, zajedno s nadbiskupom Viganòm. No čini se da je teško povjerovati da bi potonji, kao i drugi govornici, mogli prihvatiti žestoku averziju ruskog politologa prema Zapadu i "latinskoj herezi" Rimske crkve.<br /><br />Naravno, na akademskim konferencijama prisutni su različiti stručnjaci s različitim tezama. Ali summit o 'Velikom buđenju' nije bio znanstveni skup, već 'militantni'. U takvim slučajevima se ocjenjuje cjelokupna poruka prenesena na događaju. Pitamo se koja je to poruka dana na ovoj konferenciji, ako ne ona o ogromnoj zbrci na štetu tradicionalnog katoličkog svijeta.<br /><br /></p><div style="text-align: right;">Roberto de Mattei</div><br />Izvor: https://voiceofthefamily.com/when-confusion-enters-the-traditional-world/?mc_cid=9fe1816722&mc_eid=15ea7393a4<p></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-39729663645555589942021-12-17T10:20:00.030+01:002021-12-17T17:32:19.400+01:00Vrhovni autoritet Kongregacije za nauk vjere ne može se osporavati deklaracijom<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh2ivGpeWkVwIg9G3xqNu3SszUSpjvSmXjp4SK3foCxPv6_o4Pugt0Yc-9oHaUqYAA12M2eAPF1cEB9z_pOfhsxM3YwkdjwOCFyyC3ArBkg2aD4PXebgMHsmygqyC9S_iea_UetNXRRCF4L50kZwOkL1UiWR7ltakDUn5VUojgph22s81SoRHiCbWth=s1155" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="770" data-original-width="1155" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh2ivGpeWkVwIg9G3xqNu3SszUSpjvSmXjp4SK3foCxPv6_o4Pugt0Yc-9oHaUqYAA12M2eAPF1cEB9z_pOfhsxM3YwkdjwOCFyyC3ArBkg2aD4PXebgMHsmygqyC9S_iea_UetNXRRCF4L50kZwOkL1UiWR7ltakDUn5VUojgph22s81SoRHiCbWth=s16000" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p><a href="https://lifepetitions.com/petition/petition-catholic-leaders-must-reject-the-abortion-tainted-covid-vaccine-and-mandates">Deklaracija koja se suprotstavlja</a> "moralnoj dopuštenosti eksperimentalnih injekcija za COVID-19 povezanih s pobačajem" (u nastavku samo kao Deklaracija) kruži među katolicima na privatnoj razini već nekoliko dana kako bi se skupili potpisi klerika i laika kao protivljenje "prihvaćanju ovih moralno okaljanih, opasnih i neučinkovitih proizvoda, zajedno s nepravednim odredbama za njihovo primanje, koje se nameću milijunima studenata i radnika diljem kršćanskoga Zapada".<br /><br />Ono što nas potiče da kritiziramo ovu Deklaraciju prije njezine objave je poštovanje koje gajimo prema nekim promicateljima inicijative. Doista smo uvjereni da izjava prema kojoj oni koji se cijepe čine grijeh predstavlja tešku zabludu koja se protivi Kongregaciji za nauk vjere i suglasju eminentnih moralnih teologa i bioetičara (uključujući <a href="https://voiceofthefamily.com/ethical-questions-concerning-covid-19-vaccines/">Willema kardinala Eijka</a>, <a href="https://www.academia.edu/49827644/Using_Abortion_Derived_Vaccines_A_Moral_Analysis">o. Ezru Sullivana (OP)</a>, <a href="https://www.jahlf.org/wp-content/uploads/2021/05/What-to-do-with-the-Anti-Corona-Vaccine_.pdf">prof. Josefa Seiferta</a>, <a href="https://casuistrycentral.blogspot.com/2021/02/tainted-vaccines-reply-to-copenhagan.html?m=0">dr. Josepha Shawa</a>, <a href="https://www.immunize.org/talking-about-vaccines/furton.pdf">Nacionalni katolički bioetički centar</a>, <a href="https://christusrexhrvatska.blogspot.com/2021/07/je-li-upotreba-cjepiva-za-covid-19.html">p. Arnauda Sélégnyja</a>). Nadalje, ovo mišljenje sije neopravdane probleme savjesti i predstavlja pravi "autogol", kao što ove krhke teze antivakserskog segmenta tradicionalističkog svijeta definira talijanski novinar Francesco Boezi. Ovi katolici, <a href="https://www.ilgiornale.it/news/cronache/lautogol-fronte-conservatore-cosa-succede-vaticano-sui-1988944.html">prema Boeziju</a>, prijete ugroziti vjerodostojnost cijelog pokreta, ostavljajući modernistima nesmetanu plovidbu za budućnost.<br /><br />Deklaracija je, kako smo je primili, sastavljena od dvadeset i četiri točke s uvodnim pravnim pojmovima "budući da", nakon čega slijedi kratak zaključak koji na temelju preambule iznosi razloge za odbacivanje "moralne dopustivosti eksperimentalnih injekcija za COVID-19 okaljanih pobačajem".<br /><br />Prve dvije točke Deklaracije odnose se na odlomke konstitucije Gaudium et spes (51 §3, 27) i Evangelium Vitae (br. 58) koji ponovno potvrđuju osudu pobačaja. Osuda, bilo bi dobro precizirati, koja je od pamtivijeka dio crkvenog Učiteljstva te je potvrđena ovim dokumentima.<br /><br />Četvrta i peta preambula odnose se na <a href="https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/vatikan-biljeska-o-moralnosti-koristenja-nekih-cjepiva-protiv-covid-19/">Bilješku o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv COVID-19</a> koju je 21. prosinca izdala Kongregacija za nauk vjere (Bilješka).<br /><br />Prema ovom važnom dokumentu, "moralno je prihvatljivo primiti cjepiva protiv COVID-19 u čijem se procesu istraživanja i proizvodnje koristilo stanične linije iz pobačenih fetusa" (br. 2, naglasak u izvorniku). "Temeljni razlog moralnu dopuštenost upotrebe tih cjepiva jest to što je vrsta sudjelovanja u zlu (pasivna materijalna suradnja) pobačaja iz kojega potječu te stanične linije, od strane onih koji koriste tako dobivena cjepiva, daleka. Moralna dužnost izbjegavanja takve pasivne materijalne suradnje nije obvezujuća ako postoji ozbiljna opasnost, poput širenja opasnoga patogena koji se ne može suzbiti na drugi način, u ovome slučaju virusa SARS-CoV-2, koji uzrokuje COVID-19. Zato se mora smatrati da se u takvome slučaju sva cjepiva koja su prepoznata kao klinički sigurna i učinkovita može koristiti čiste savjesti, sa sigurnim znanjem da korištenje takvih cjepiva ne čini formalnu suradnju s pobačajem od kojega potječu stanice korištene u proizvodnji tih cjepiva. No mora se naglasiti da moralno dopušteno korištenje tih vrsta cjepiva, u uvjetima koji ga čine moralnim, u sebi ne čini odobravanje, pa čak ni neizravno, praksi pobačaja, i da to korištenje nužno pretpostavlja da se oni koji koriste ta cjepiva suprotstavljaju toj praksi." (br. 3). Bilješka Svete Stolice dodaje da "praktični razum čini očitim to da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno. U svakome slučaju, s etičkoga gledišta, moralnost cijepljenja ne zavisi samo o dužnosti da se štiti vlastito zdravlje, nego i o dužnosti čuvanja dobrobiti cijele zajednice. U odsutnosti drugih sredstava zaustavljanja, pa čak i sprječavanja epidemije, dobrobit zajednice može preporučivati cijepljenje, naročito da se zaštite najslabiji i najizloženiji. No oni koji zbog svoje savjesti odbijaju cjepiva proizvedena sa staničnim linijama iz pobačenih fetusa moraju dati sve od sebe kako bi, uz korištenje drugih zaštitnih sredstava i ispravnoga ponašanja, izbjegli to da postanu prijenosnici uzročnika zaraze. Naročito moraju izbjegavati rizik zdravlju onih koji se iz medicinskih ili drugih razloga ne mogu cijepiti, a koji su najranjiviji." (br. 5, naglasak u izvorniku).<br /><br />Deklaracija sažima Bilješku Svete Stolice, navodeći da ona "izričito utvrđuje da ostaje 'moralna dužnost izbjegavanja takve pasivne materijalne suradnje' u zločinu pobačaja korištenjem navedenih injekcija; ipak objašnjava da ta dužnost 'nije obvezna' u prisutnosti 'teške opasnosti' koju se može izbjeći 'cjepivom' i kada nije dostupna 'etički besprijekorna COVID-19' alternativna terapija". To autoru Deklaracije omogućuje da točki 6. doda: “I ako barem tih kriterija nema, moralno je nedopušteno primiti navedene injekcije". Ako se pažljivo čita tekst, to nije točno.<br /><br />Kongregacija za nauk vjere implicitno se priznaje kao vrhovni autoritet u području vjere i morala, ali kasnija preambula (br. 6) kaže da: "Budući da unatoč tome u Bilješci u kojoj se izražava mišljenje da se trenutačno 'pandemijsko širenje virus SARS-CoV-2 koji uzrokuje Covid-19' nužnu predstavlja 'tešku opasnost' kako bi se opravdala uporaba cjepiva okaljanih pobačajem, takva prosudba nadilazi mjerodavnosti biskupa da bi je mogli donijeti na autoritativan način, jer je njihova mjerodavnost definirano na ono što se odnosi na područja vjere i morala (LG 25)".<br /><br />Tim riječima Deklaracija pokušava potkopati vjerodostojnost Bilješke Svete Stolice, navodeći da je mjerodavnost Kongregacije za nauk vjere ograničena na područje vjere i morala te se ne proteže na područje medicine. Bilješka bi stoga bila bezvrijedna jer se temelji na lažnim ili netočnim znanstvenim podacima. Od te točke, tj. od preambule br. 7 do br. 21., Deklaracija navodi niz znanstvenih podataka prema kojima COVID-19 pandemija ne predstavlja ozbiljnu opasnost, a cjepiva su neučinkovito i doista štetno oruđe za njezino zaustavljanje.<br /><br />Argumentirajući na taj način, sastavljači Deklaracije tvrde da su došli do moralnih zaključaka suprotnih onima Kongregacije za nauk vjere, bazirajući se na znanstvenim podacima, dok istovremeno optužuju Kongregaciju za nauk vjere da je nekompetentan u znanstvenom polju. Pitanje je očito: koja je znanstvena kompetencija onih koji su napisali dokument? I zašto bi bilo zakonito da pojedinci formuliraju moralni sud na temelju znanstvenih podataka ako Kongregacija za nauk vjere to ne može činiti?<br /><br />Podaci na kojima se temelji prosudba Kongregacije za nauk vjere su sveopće prihvaćeni od strane zdravstvenih vlasti svih naroda svijeta. Jesu li podaci lažni? Pođemo li od načela da sve nacionalne ili međunarodne institucije lažu, sva moderna medicina i bolnička njega propadaju. Kako ih zamijeniti? Doista, postojanje pandemije s nebrojenim milijunima potvrđenih slučajeva i milijunima smrtnih slučajeva u svijetu, činjenica je koja spada u konkretno iskustvo svakoga od nas, čak i prije nego što uzmemo u obzir podatke WHO-a koji ukazuju na 250 milijuna potvrđenih slučajeva i 5 milijuna smrtnih slučajeva. A dokazi su temelj svake filozofske i moralne prosudbe. S druge strane, antivakseri koji danas poriču ozbiljnost bolesti često su isti oni koji su dugo vremena poricali njezino postojanje (a djelomično to čine i danas). Kako je moguće zamisliti da nešto što ne postoji istovremeno nije ozbiljno?<br /><br />Nakon ovog dugog i neprimjerenog upada u znanstveni svijet, preambule 22, 23 i 24 Deklaracije ponovno kao neospornu istinu predlažu tezu o moralnoj nezakonitosti cijepljenja protiv COVID-19, na temelju teksta p. Michaela Copenhagena ( koju je dr. Joseph Shaw već temeljito opovrgnuo): “Budući da daljnja moralna analiza otkriva odbacujuću primjedbu u opažanju da primatelj svake takve injekcije postaje 'neposredan sudionik u počinjenju kontinuirane krađe ljudskih ostataka dobivenih namjernim ubijanjem, njihovim skrnavljenjem zbog ljudskog iskorištavanja i trgovine, kao i krajnji propust da se ostaci s poštovanjem pokopaju'".<br /><br />Deklaracija završava ovim riječima: "Mi dolje potpisani ovim putem utvrđujemo da se, čak i pod pretpostavkom da se pojedinac u potpunosti protivi tvrdnji da su ova genetski utemeljena cjepiva okaljana užasnim zločinom pobačaja, da je zbog prisutnosti bilo kojeg od sljedeća tri prethodno izložena stanja, objektivno moralno nedopušteno da netko prihvati ova cjepiva:<br /><br /></p><ul style="text-align: left;"><li>očiti nedostatak 'teške opasnosti' koju predstavlja COVID-19,</li><li>pozitivna dostupnost sigurnih i učinkovitih 'etički besprijekornih COVID-19' terapija,</li><li>i nepostojanje adekvatnih testnih podataka koji su moralno potrebni čak i za pokušaj izračunavanja analize rizika i koristi za takve eksperimentalne genske terapije."</li></ul><br />Dakle, nakon što su Kongregaciji za nauk vjere zanijekali pravo na upotrebu znanstvenih podataka i koristeći (pseudo) znanstvene podatke za izjavu o moralnoj istini, došlo je vrijeme da sastavljači Deklaracije zauzmu mjesto Kongregacije za nauk vjere kao vrhovni moralni autoritet i da to na Internetu objave katolicima diljem svijeta.<br /><br />Međutim, kako sveti Pio X. uči u enciklici <a href="http://christusrexhrvatska.blogspot.com/2013/05/enciklika-pape-pija-x-pascendi-dominici.html">Pascendi</a>, Učiteljstvo Crkve ne rađa se iz individualne savjesti i nema demokratski oblik. Pravilo vjere i morala leži u Tradiciji Crkve, a ne u potpisima prikupljenim na webu. A sensus fidei je uistinu takav samo kada ustanovi izravnu suprotnost između onoga što crkveni ljudi predlažu i onoga što je Crkva uvijek naučavala. To nije slučaj s Bilješkom Kongregacije za nauk vjere koja nas uvjerava u moralnu zakonitost cjepiva.<br /><br /><div style="text-align: right;">Roberto de Mattei</div><p></p><p><br />Izvor: <a href="https://voiceofthefamily.com/the-supreme-authority-of-the-congregation-for-the-doctrine-of-the-faith-may-not-be-challenged-by-declaration/">https://voiceofthefamily.com/the-supreme-authority-of-the-congregation-for-the-doctrine-of-the-faith-may-not-be-challenged-by-declaration/</a></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-6078877007148448802021-12-14T16:52:00.004+01:002021-12-14T19:49:02.019+01:00Otvoreno pismo zbunjenim tradicionalnim katolicima<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjlDEmgGDYPsO2dplzP8UihdJiFph7iWXVLEitgy6zHEsUKOvhyumEfaIYhoujaxseMvdeXXjMjb3d72l_l6SnK3INSVO5YbrAwI8JM7OxraYP5DSv4Cg_2JutS3ClMAALnZNr5itMiPINKncd-qBPCy-IlsUYmAkly5iho1SUxPOhQjJBQKQUEuoWa=s678" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="375" data-original-width="678" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjlDEmgGDYPsO2dplzP8UihdJiFph7iWXVLEitgy6zHEsUKOvhyumEfaIYhoujaxseMvdeXXjMjb3d72l_l6SnK3INSVO5YbrAwI8JM7OxraYP5DSv4Cg_2JutS3ClMAALnZNr5itMiPINKncd-qBPCy-IlsUYmAkly5iho1SUxPOhQjJBQKQUEuoWa=s16000" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p>Čini se da je kriza Katoličke Crkve prekrila velom zbunjenosti sve katolike, budući da su oni na vlasti, koji bi trebali biti osobe od povjerenja, jedan po jedan izdali to povjerenje.<br /><br />Naravno, kroz više od 50 godina ova konfuzija se raširila svijetom dok se razne individue i skupine utrkuju za masovnu pažnju.<br /><br />Tko god pogleda po novostima društvenih mreža naići će na ljude koji elektronski vrište kroz vaše računalo / mobitel / tablet da ugrabe vašu pažnju, da vas uzbune, uskomešaju vaše osjećaje i drže vas u tom stanju.</p><p><br />U ovom dobu trenutnog zadovoljanja potreba za informacijama, lako se pogubiti u svoj toj buci. Baš kao na donjoj slici, ne možete vidjeti stvarni signal,a oni veći šiljci su samo jače erupcije buke koje povremeno izrone iz "gužve" buke. Nema skrivene poruke u buci, to je samo buka. Nema šanse da razlikujete signal od buke, važno od nevažnoga.<br /><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgydY-YYdYOCWJqOiMKBhhFCoTson-eUp3CHPJUrWgQiv2aGlYAMiAaTqcNOPRxYFMFaLUQrFl7gBOpUyjz2nOYTiVcSzpJqN1oVKswbwe2GjjyB4Cj8nFiCFs5Qhc0YmJ_9aqGWMV5Fn2poGaQjJKfRYB_dbbLdqb3YRG7f1uI2RY6nKEbOZCIgPHd=s700" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="525" data-original-width="700" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgydY-YYdYOCWJqOiMKBhhFCoTson-eUp3CHPJUrWgQiv2aGlYAMiAaTqcNOPRxYFMFaLUQrFl7gBOpUyjz2nOYTiVcSzpJqN1oVKswbwe2GjjyB4Cj8nFiCFs5Qhc0YmJ_9aqGWMV5Fn2poGaQjJKfRYB_dbbLdqb3YRG7f1uI2RY6nKEbOZCIgPHd=s16000" /></a></div><p><br />Kao tradicionalni katolici imamo desetljeća primjera ljudi koji slijede buku.</p><p><br />Sedevakantisti desetljećima govore da je Petrova Stolica prazna. Osim što to ne može biti jer je Prvi vatikanski sabor izjavio da će pâpa biti do kraja svijeta. Ali mi stvarno želimo izliku da bismo zvocali hijerarhiji – pogotovo s papom Franjom. Bilo bi to zgodno, no da bismo to mogli nužno bismo trebali zanijekati nekolicinu dogmi katoličke Crkve. Drugim riječima, trebate postati protestanti, prebirući i izabirući što vjerovati, a u čemu kreativno izmišljati toplu vodu.</p><p><br />Onda imamo "Otpor", novi od 2012. nadalje, i stari, od 1982. nadalje, koji vrište sa YouTubeu videima o "izdaji" FSSPX-a. A evo nas, deseljeće ili u nekim slučajevima i pet desetljeća, a FSSPX i dalje radi što je uvijek radio – prijanja uz nauk Katoličke Crkve. Pa ipak, "Otpor", u nedostatku pravih "izdaja" očajnički traga za bilo čim na što bi mogli pokazati i vrištati "Vidi ovo, to je izdaja". "Otporaši" koje ja znam napravili su nevjerojatno loše odluke. Naročito jedni koji su počeli ugošćivati "Otpor" u St. Mary’s, postali su razočarani, okrenuli se drugoj grani "otporaša", te potom sedevakantistima, onda sljedećima, pa sljedećima, dok nisu ostali potpuno "sami u kući". Zadnje što sam čuo o njima je da vjeruju da su oni sami ostali zadnji vjerni ostatak Crkve. Kakvo je to onda proviđanje Oca za duhovno dobro svoje djece?</p><p><br />Onda imamo cviljenje oko COVID-19, maski i teorije zavjere – zasad dosta rečeno.</p><p><br />Povrh svega toga imamo buku oko cjepiva, je li cijepljenje moralno, opasnosti od cjepiva, opasnosti od necijepljenja, jesu li svijetski moćnici stvorili cjepiva i tako dalje, i tako dalje.</p><p><br />Jedno nedavno <a href="http://katolickatradicija.blogspot.com/2021/12/dvanaest-istaknutih-katolika-opiru-se.html">"otvoreno pismo" poziva tradicionalne katolike</a> da slijede moderne katolike, zaobilazeći načela svetog Tome Akvinskog. Ozbiljno, kako tradicionalni katolik može napisati takvo što i još uvijek misliti da je na pravom putu?</p><p><br />Uz to, ljudi su mi govorili: "Ti znaš da su tvoja stajališta o cjepljenju protivna većini tradicionalnih katolika". To je stvarno loš argument budući da, lako bih mogao reći, tradiconalni katolici su mikroskopski postotak Katoličke Crkve, i slijedom te logike, trebali bismo prihvatiti i Novus ordo i Drugi vatikanski.</p><p><br />Uza sve ove "bisere", tradiconalni katolici su se samo i dalje zaigrali slijedeći mamac do naredne "VELIKE" stvari. Što god to bilo.</p><p><br />Ovo pismo je moj poziv tradicionalnim katolicima POSVUDA da se odmaknu od ludila, udahnu, i počnu razmišljati o tome što je doista važno.<br /><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhi65XJgZcYvXDMj6WKk5xxrJx9XMWIkNEGqELDl6bw622KLncoHHVYdtN0dgOmb6Prrtz3H_3JF8NB-h0w8Bp5M0yEGyZaEsFdiAZ6D_BNmb8j-qMcdix1M5uKSQPqghtDa1mN0QeLFytsrQcmV7ff8n-MuVgFxNHbHn2jqdKEm-D977spLskJsZUy=s1210" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="680" data-original-width="1210" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhi65XJgZcYvXDMj6WKk5xxrJx9XMWIkNEGqELDl6bw622KLncoHHVYdtN0dgOmb6Prrtz3H_3JF8NB-h0w8Bp5M0yEGyZaEsFdiAZ6D_BNmb8j-qMcdix1M5uKSQPqghtDa1mN0QeLFytsrQcmV7ff8n-MuVgFxNHbHn2jqdKEm-D977spLskJsZUy=s16000" /></a></div><p><br />Ovdje smo da bismo "upoznali, uzljubili Boga i služili mu u ovom životu, da bismo bili sretni s njime u sljedećemu". Za one koji su zaboravili, da bismo bili sretni s našim Gospodinom u vječnom životu, prvo moramo "spasiti svoje duše", potom duše onih za koje smo odgovorni.</p><p><br />To znači da moramo ispuniti svoje staleške dužnosti, što je u ovoj krizi teže, ali ne i nemoguće.</p><p><br />Trebamo prvo ispuniti naše vlastite dužnosti prije nego pomognemo nekome drugome. To je njihov posao, a tek kad je naša vlastita ‘kuća’ uređena, možemo krenuti van. Nekima izgleda da su različite krize izlika da uzmaknu od svojih dužnosti. To je ogromna pogreška. Ako ne ispunjavate svoje dužnosti, onda ste u spirali smrti. Naše stalešle dužnosti su filter koji nam pomaže čuti signal, koji nam govori što moramo činiti da bismo bili spašeni.</p><p><br />To je oštrica britve koju moramo upotrijebiti da prerežemo buku iz naših života i shvatimo što je važno.<br /><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgYFeMedsBokOLCbCEabYRDvccnN12R6ZpMR4lMIpbzoy6s-nrb8cd_EhvtxN_Ndj6YilT7kykVHaOp_6Mfo-F_Uvw0WkLksZaeTDvpruZExtGj8ZpZ-b48iID8OXyvEEdzJCGPM7d35jZsDhoDTiU3zTuAIBLJuWt-oY6m0_BoMDy5Jsn5kQCrjaAA=s324" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="156" data-original-width="324" height="308" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgYFeMedsBokOLCbCEabYRDvccnN12R6ZpMR4lMIpbzoy6s-nrb8cd_EhvtxN_Ndj6YilT7kykVHaOp_6Mfo-F_Uvw0WkLksZaeTDvpruZExtGj8ZpZ-b48iID8OXyvEEdzJCGPM7d35jZsDhoDTiU3zTuAIBLJuWt-oY6m0_BoMDy5Jsn5kQCrjaAA=w640-h308" width="640" /></a></div><br /><p>Stoga, svi vi tradicionalni katolici, shvatite svoje dužnosti, ispunite ih i prestanite se baviti životima drugih ljudi. Oni su njihov problem, ne pravite ga svojim.<br /><br />Osim ako ste političar, onda imate još i veću dužnost i trebate zatražiti zagovorne molite jer put je podmukao čak i za one čiji je teret da idu njime.</p><p><br />Izvucite korist iz ovoga došašća da biste razumjeli svoju obvezu prema Bogu, zemlji i obitelji.<br /><br />Izvor: <a href="https://tradicat.blogspot.com/2021/11/an-open-letter-to-confused-traditional.html">https://tradicat.blogspot.com/2021/11/an-open-letter-to-confused-traditional.html</a></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-37458632729180519002021-12-10T16:48:00.005+01:002021-12-29T15:00:38.324+01:00Biskup Schneider i cjepiva ili Bože, oslobodi nas katoličkih zvijezda<p> <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiCxlw4jawSg_Ix7q-PtKnD2oLCizd0DZshHDYyBCka4ZmGxS6USKI9rn0Haer_dFh_uAY3trSJyM8n8hVr_wq0451yAj1KnziJKttsY3aUlBZ-NKz5jDe_dR62ySq8sSNANpEpj-7alY6_ODvUJmxh_hmD3qy3K8bzTjRHpmt2aU4rCdnQG7flJKPR=s1000" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="633" data-original-width="1000" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiCxlw4jawSg_Ix7q-PtKnD2oLCizd0DZshHDYyBCka4ZmGxS6USKI9rn0Haer_dFh_uAY3trSJyM8n8hVr_wq0451yAj1KnziJKttsY3aUlBZ-NKz5jDe_dR62ySq8sSNANpEpj-7alY6_ODvUJmxh_hmD3qy3K8bzTjRHpmt2aU4rCdnQG7flJKPR=s16000" /></a></p><br /><p></p><p>Upoznao sam biskupa Schneidera i iznimno ga poštujem. Tako sam pročitao njegovu izjavu o cjepivima protiv COVID-a s težištem na dva ključna katolička načela.</p><p><br /></p><p></p><ul style="text-align: left;"><li>Dvostruki učinak</li><li>Suradnja u zlu</li></ul><p></p><p><br /></p><p>Prije početka, želio bih vam svrnuti pozornost na svoju <a href="http://tradicat.blogspot.com/search/label/Series%20-%20Vaccines">seriju članaka o moralnosti cjepiva</a>.</p><p><br /></p><p>Evo sažetka da vam uštedim vrijeme.</p><p><br /></p><p>1. Načelo dvostrukog učinka ne može se primijeniti jer se stvarni čin ubojstva (pobačaj) dogodio prije nekoliko desetljeća.</p><p>2. Ovdje se radi o suradnji u zloj situaciji.</p><p>3. Ako smo cijepljeni moralno okaljanim cjepivom, naša je suradnja u zlu udaljena.</p><p>4. Katolici nemaju obvezu izbjegavati daljnje grešne prilike.</p><p>5. Upotreba moralno okaljanih cjepiva doista potiče njihov daljnji razvoj i još gore, razvoj novih besmrtnih staničnih linija stvorenih od ubijenih beba.</p><p>6. Zbog #5, imamo obvezu zahtijevati moralna cjepiva (postoji niz neokaljanih cjepiva u razvoju) i zatražiti ih kada su dostupna.</p><p><br /></p><p>Načela su ključna jer ona trebaju usmjeravati naše djelovanje u vremenu krize. Dobra načela omogućuju nam da imamo čistu savjest nakon što se kriza razriješi.</p><p><br /></p><p>Time zaključujemo sažetak načela.</p><p><br /></p><p><b>Pregled izjava</b></p><p><br /></p><p>Cijelu izjavu možete pronaći na mrežnoj stranici časopisa <a href="https://www.crisismagazine.com/2020/covid-vaccines-the-ends-cannot-justify-the-means">Crisis Magazine</a>.</p><p><br /></p><p>Pa prijeđimo onda na stvar...</p><p><br /></p><p><i>"Sve veći broj crkvenih ljudi (biskupske konferencije, pojedini biskupi i svećenici) govori da bi, u slučaju da ne postoji alternativno cjepivo koje koristi etički dopuštene tvari, bilo moralno dopušteno da katolici primaju cjepiva napravljena od staničnih linija pobačene djece."</i></p><p><br /></p><p>Kratko pojašnjenje – dotične su stanične linije izvedene iz stanica dvije pobačene bebe. Za ove stanične linije nisu potrebni novi pobačaji. Postoje i druge stanične linije koje su neokaljane.</p><p><br /></p><p><i>"Pristaše ovoga stava pozivaju se na dva dokumenta Svete Stolice: prvi, Papinske akademije za život, naslovljen je 'Razmatranje o moralnosti upotrebe cjepiva koja su dobivena korištenjem stanica pobačenih ljudskih embrija', objavljen 9. lipnja 2005.; drugi, uputa Kongregacije za nauk vjere, nosi naziv 'Dignitas Personae, o određenim bioetičkim pitanjima' i izdana je 8. rujna 2008. Oba ova dokumenta dopuštaju korištenje takvih cjepiva u iznimnim slučajevima i na ograničeno vrijeme, na temelju onoga što se u moralnoj teologiji naziva udaljenom, pasivnom, materijalnom suradnjom sa zlom. Spomenuti dokumenti tvrde da katolici koji istodobno koriste takva cjepiva imaju “dužnost da iznesu svoje neslaganje i da traže da njihov zdravstveni sustav učini dostupnim druge vrste cjepiva”."</i></p><p><br /></p><p>Nisam siguran u vezi s 'ograničenim vremenom' jer postoji niz moralno okaljanih cjepiva koja daleko nadilaze raspravu o COVID-u.</p><p><br /></p><p><i>"U slučaju cjepiva napravljenih od staničnih linija pobačenih ljudskih zametaka, vidimo jasno proturječje između katoličkoga nauka da je potrebno kategorički, i izvan sjene svake sumnje, odbaciti pobačaj u svim slučajevima kao teško moralno zlo koje vapi u nebo za osvetu (vidi Katekizam Katoličke crkve br. 2268, br. 2270), i praksu da se cjepiva dobivena od pobačenih fetalnih staničnih linija smatraju moralno prihvatljivima u iznimnim slučajevima 'nužne potrebe' - na temelju udaljene, pasivne, materijalne suradnje. Tvrditi da takva cjepiva mogu biti moralno dopuštena ako nema alternative je samo po sebi proturječno i ne može biti prihvatljivo za katolike."</i></p><p><br /></p><p>Biskup je pogriješio. Slijedeći nauk kako je on izložen u dokumentima, cjepiva su moralno okaljana po stečenim spoznajama i staničnim linijama dobivenim od ubijenih beba. Čin cijepljenja moralno okaljanim cjepivom predstavlja daljnju suradnju u zlu od prije nekoliko desetljeća.</p><p><br /></p><p>Mislim da je također važno shvatiti da pobačaj u načelu nije novi grijeh, to je jednostavno ogavno ubojstvo i od tog ubojstva (na udaljeni način) izvlačimo korist. Baš kao što Sjevernoamerikanci imaju koristi od ubojstava i nemoralnih postupaka raznih vlada u njihovim odnosima s Indijancima. Isto smo tako stekli koristi od 'istraživanja' koja su počinili razni njemački liječnici tijekom Drugoga svjetskoga rata.</p><p><br /></p><p><i>"Teološko načelo materijalne suradnje svakako je valjano i može se primijeniti na čitav niz slučajeva (npr. u plaćanju poreza, korištenju proizvoda od robovskog rada itd.). Međutim, ovo načelo se teško može primijeniti na cjepiva napravljena od fetalnih staničnih linija, jer oni koji svjesno i dobrovoljno primaju takva cjepiva ulaze u svojevrsnu povezanost, iako vrlo udaljenu, s procesom industrije pobačaja. Zločin pobačaja toliko je monstruozan da je svaka vrsta povezivanja s ovim zločinom, čak i vrlo udaljena, nemoralna te je katolik, kad toga postane potpuno svjestan, ne može prihvatiti ni pod kojim okolnostima. Onaj tko koristi ova cjepiva mora shvatiti da njegovo tijelo ima koristi od 'ploda' (iako su koraci uklonjeni nizom kemijskih procesa) jednog od najvećih zločina čovječanstva."</i></p><p><br /></p><p>Ovo izgleda kao pozivanje na emocije. Ono što nedostaje je jasan argument zašto se načelo udaljene suradnje u zlu ne može primjeniti na slučaj ubojstva. Grijeh je grijeh, zlo je zlo. Bez obzira na smrtni grijeh, ne možemo u njemu surađivati u neposrednom i bližem smislu.</p><p><br /></p><p>Ovdje se radi o udaljenoj i dalekoj vezi putem niza radnji, a ne samo kemijskim procesom, kako to impliciraju potpisnici. Ubojstvo dvoje djece bilo je naprosto prvi čin i ovaj nemoralni čin kvari preostala moralno dopuštena djela u lancu. Nadalje, pobačaj nije izveden u svrhu stvaranja cjepiva. To je bio sekundarni djelatni cilj klinike za pobačaje.</p><p><br /></p><p><i>"Svaka veza s procesom pobačaja, čak i najudaljenija i implicitna, bacit će sjenu na dužnost Crkve da nepokolebljivo svjedoči o istini da pobačaj treba potpuno odbaciti. Ciljevi ne mogu opravdati sredstva. ... prihvaćanje ovih cjepiva od strane katolika, uz obrazloženje da to uključuje samo 'daljnju, pasivnu i materijalnu suradnju' sa zlom, išlo bi na ruku neprijateljima Crkve i oslabilo bi je kao posljednje uporište protiv zla pobačaja."</i></p><p><br /></p><p>Bacanje sjene ne uklanja svjetlo uključenih načela. Ili je sudjelovanje u udaljenom zlu dopušteno ili nije.</p><p><br /></p><p>Ili je primanje moralno okaljanih cjepiva udaljena suradnja ili nije. Grijeh je grijeh, a ubojstvo je samo jedno zlo na ovome svijetu.</p><p><br /></p><p>U sljedećim odlomcima potpisnici nastavljaju ponavljati ovaj poziv na različitim razinama, uključujući sljedeće:</p><p><br /></p><p></p><ul style="text-align: left;"><li>Gospodin je rekao da će na kraju vremena i izabrani biti zavedeni (usp. Mk 13,22). Danas cijela Crkva i svi vjernici katolici moraju nužno težiti tome da se ojačaju u nauku i vjerskoj praksi.</li><li>U suočavanju sa zlom pobačaja, katolici se više nego ikad moraju 'uklanjati od svake vrste zla' (1 Sol 5,22). Tjelesno zdravlje nije apsolutna vrijednost.</li><li>Poslušnosti Božjemu zakonu i vječnom spasenju duša treba dati prvenstvo.</li><li>Cjepiva dobivena iz stanica okrutno ubijene nerođene djece jasno su apokaliptičnog karaktera te mogu biti navještaj žiga zvijeri (vidi Otkr. 13:16).</li></ul><p></p><p><br /></p><p>Sve to ništa ne govori o spomenutim načelima te se čini da jednostavo stvara pomutnju.</p><p><br /></p><p><i>"Ova izjava je napisana uz savjet liječnika i znanstvenika iz raznih zemalja. Značajan doprinos dali su i laici: bake, djedovi, očevi i majke obitelji te mladi. Svi konzultirani – neovisno o dobi, nacionalnosti i profesiji – jednoglasno su i gotovo instinktivno odbacili ideju o cjepivu dobivenom od staničnih linija pobačene djece. Nadalje, smatrali su da je opravdanje za korištenje takvih cjepiva (tj. 'udaljena materijalna suradnja') slabo i neprikladno. To je utješno i ujedno vrlo znakovito: njihov jednoglasni odgovor je daljnje očitovanje snage razuma i sensusa fidei."</i></p><p><br /></p><p>Ovo pozivanje na ankete raznih vjernika, liječnika i znanstvenika me ražalostilo. Ovo nije 'odraz sensusa fidei', već anketa i pogrešan pristup koji još uvijek zanemaruje povijest okaljanih cjepiva i načela kojima se trebamo služiti da bismo usmjeravali svoje postupke.</p><p><br /></p><p><b>Katoličke zvijezde</b></p><p><br /></p><p>A sada... da objasnim "Bože, oslobodi nas katoličkih zvijezda".</p><p><br /></p><p>Tradicionalni katolici su desetljećima proganjani jer su katolici. To je teška situacija i kada netko govori kako bi učvrstio naša uvjerenja, imamo sklonosti da mu gravitiramo i držimo se svake njegove riječi (napisane i izgovorene).</p><p><br /></p><p>Problem s junacima je u tome što su ljudi i stoga pogrešivi.</p><p><br /></p><p>Primjerice, Michael Cohen, koji je neko vrijeme bio miljenik katoličkih krugova. Zatim je naišao na zid katoličkog učenja... i napustio vjeru. Biskup Williamson je sličan slučaj.</p><p><br /></p><p>Sada na biskupa Schneidera...</p><p><br /></p><p>Dakle, iako poštujem i divim se velikom dijelu onoga što je biskup Schneider rekao i učinio, ne mogu podržati njegovo odstupanje od gore navedenih načela.</p><p><br /></p><p>Ne želim odbaciti biskupa Schneidera, ali (još jednom) upozoravam katolike svih vrsti i skupina da procijene što govore naši katolički junaci u svjetlu katoličkog nauka i načela. To je jedini način da se uvjerimo da nas ne vode u ponor.</p><p><br /></p><p>Osim ove teme, koliko sam primijetio, biskup Schneider je bio odlučni pobornik, usklađen s katoličkim naukom i načelima.</p><p><br /></p><p><b>Zaključak</b></p><p><br /></p><p>Dao sam ovom članku podnaslov "Bože, oslobodi nas katoličkih zvijezda" s razlogom. Sklonost za potvrdom vlastitog mišljenja je stvarna i dobronamjerne osobe kao što je LifeSite News će gravitirati onima koji utvrđuju njihovu perspektivu.</p><p><br /></p><p>To je opasno ako se katolička načela emocionalno odbace, kao što vjerujem da je učinjeno u ovom slučaju. Bilo je opasno kada je biskup Williamson to učinio, a jednako je opasno kada biskup Schneider slijedi njegov primjer... Pretpostavljam da će oni koji ne poznaju spomenuta načela biti ljuti zbog ove tvrdnje – neka. U oba slučaja biskupi zanemaruju stvarnost, ljudsku prosudbu i načela. Barem u slučaju biskupa Schneidera to nije tako odbojno i društveno neprihvatljivo kao u slučaju biskupa Williamsona.</p><p><br /></p><p>Ukratko, suzdržavanje od moralno okaljanog cjepiva nije brdo na kojemu sam spreman umrijeti ako to mogu učiniti slijedeći katolička načela.</p><p><br /></p><p>Izvor: <a href="https://tradicat.blogspot.com/2021/01/bishop-schneider-and-vaccines-or-may.html">https://tradicat.blogspot.com/2021/01/bishop-schneider-and-vaccines-or-may.html</a></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-37725167797423893712021-12-03T09:18:00.008+01:002021-12-29T14:38:01.222+01:00Dvanaest istaknutih katolika opiru se PiusX-u protiv cjepiva<p><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhHwRCRwKOhdMvvY89Ujnc3rEeZZPv-PoW6ikCjhM5cgTdMfPD4fhl0fE42tzNV2z_4YsXAe6ePuUoLq7mv7u5zxm8mYfm2lx_f6w9-XwKkzYDpXETpOVpxldD1b5dyaMSMJrxIyu8Byb5_KfvSbUcHe17UbaQky-ENzf2w3TwzAVPIyc54p_y7mnPG=s640" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="480" data-original-width="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhHwRCRwKOhdMvvY89Ujnc3rEeZZPv-PoW6ikCjhM5cgTdMfPD4fhl0fE42tzNV2z_4YsXAe6ePuUoLq7mv7u5zxm8mYfm2lx_f6w9-XwKkzYDpXETpOVpxldD1b5dyaMSMJrxIyu8Byb5_KfvSbUcHe17UbaQky-ENzf2w3TwzAVPIyc54p_y7mnPG=s16000" /></a></p><br /><br /><p></p><p>Tako je i druga skupina <a href="https://www.gloria.tv/post/i4ZdJ6jfM16i2bT6xvQHsJpSx">'istaknutih katolika' iznijela svoje mišljenje</a> o stavu FSSPX-a o upotrebi moralno okaljanih cjepiva.</p><p><br /></p><p>Postoje neke alarmantne stvari u članku, ne zbog pozicije FSSPX-a, već zbog toga koliko su se autori udaljili od pravoga razuma i načela.</p><p><br /></p><p>Pa... <a href="http://nasljedujmariju.blogspot.com/2021/12/kratki-kriticki-komentar-izjave-o.html">prijeđimo onda na stvar, zar ne</a>???</p><p><br /></p><p><i>„Prisjetimo se informacija koje su bile temeljne u svim raspravama i razmišljanjima da novo COVID cjepivo u mnogim slučajevima uključuje stanične linije pobačene djece (u stvaranju cjepiva i/ili u testiranju). Prema izvještajima onih koji u tome sudjeluju, čak se i živa djeca vade iz majčine utrobe i seciraju se na živo, bez anestezije (!). U tom smislu, kao primjer jasnoće možemo uzeti riječi pomoćnog biskupa Athanasiusa Schneidera (‚kanibalizam‘, ‚početak apokalipse‘).“</i></p><p><br /></p><p>Činjenice su jednostavne: u mRNA cjepivima surađuje se u činu ubojstva dvoje zasebne djece na udaljeni način. Ostala djela povezana su s time da su to također ubojstva i da su ljudski ostaci možda negdje korišteni u procesu istraživanja. Ne postoji (čitaj nula) uzročna veza koja se može povezati s drugim ubojstvima.</p><p><br /></p><p>Drugo, kada smo imunizirani, ne jedemo ljudske ostatke. Upotreba ovog jezika jednostavno je pogrešan pokušaj da se ubojstvo nevinih u utrobi uzdigne iznad drugih ubojstava.</p><p><br /></p><p>Ključne točke: Težina djela (ubojstvo) ostaje ista – bez obzira na to koliko je metoda užasna. </p><p><br /></p><p><i>„Izjava oca Sélégnyja ne oslikava adekvatno strašan zločin pobačaja s kojim je povezana proizvodnja cjepiva. Grubo rečeno, proizvodnja i/ili testiranje cjepiva uključuje ljudsku žrtvu.“</i></p><p><br /></p><p>Autori opet posežu za manipulativnim jezikom. Grijeh pobačaja zapravo je grijeh ubojstva. Nema naznaka da ljudi koji abortiraju svoju djecu to čine kako bi ih žrtvovali određenom božanstvu. </p><p><br /></p><p><i>„Štoviše, korištenje cjepiva je uzrokovalo mnogo smrti i vrlo ozbiljne zdravstvene probleme u zadnjih jedanaest mjeseci pa se mora govoriti i o žrtvovanju ljudi.“</i></p><p><br /></p><p>Ovome „mnogo smrti“ nedostaju dva važna dijela konteksta. Kao prvo, broj ljudi u državama koji su na popisu umrlih zbog cjepiva je oko 14.000 od više od 200 milijuna cijepljenih. Drugo, 14.000 treba staviti u kontekst oko 800.000 ljudi koji su umrli od bolesti.</p><p><br /></p><p>Što se tiče emocionalnog spominjanja „ljudskih žrtava“, najjednostavniji odgovor je: 'ozbiljno, to je najbolje što imate?' </p><p><br /></p><p><i>„Zbog citata T. Akvinskog kojeg koristi o. Sélégny, De malo, q. XIII, a.4, ad 17, postavlja se ozbiljno pitanje: Može li se razmišljanje velikog Tome Akvinskog ovdje primijeniti? Vjerski osjećaj se suprotstavlja tome da bi Toma Akvinski bio sudionikom sadašnje tiranije laži.“</i></p><p><br /></p><p>Ako bismo slijedili njihov argument, svi bi se tradicionalni katolici trebali vratiti u svoje Novus Ordo župe jer velika većina katolika NISU tradicionalni katolici. Ostavljajući po strani ovu očitu pogrešku u zaključivanju (tj. gaf) autora, oni sugeriraju da trebamo napustiti stoljeća primjene načela sv. Tome Akvinskog jer ih neki ljudi ne razumiju ili se s njima ne slažu? Zaista, želja da se traže i biraju osobna vjerovanja i načela zarazila je čak i tradicionalne katolike.</p><p><br /></p><p><i>„Moralna i teološka analiza djelovanja uključuje tri aspekta: predmet djelovanja, namjeru i okolnosti. Prema našim opažanjima, analiza okolnosti ima vrlo malo, čak i među crkvenim službenicima, a nažalost, i kod o. Sélégnyja.“</i></p><p><br /></p><p>Nailazimo na problem u ovoj izjavi (iznenađujuće). Čin i namjera su ispravni. Okolnosti treba pobliže definirati, inače bismo upali u pogrešku koja je sadržana u njihovom sljedećem odlomku. Okolnosti su, ukratko rečeno, težina zlog čina u kojem surađujemo na udaljeni način (tj. ubojstvo nevinog čovjeka), i odgovarajući rizik za osobu koja čini čin suradnje (u ovom slučaju, imuniziranoga). O tome je već bilo riječi na ovom blogu. Dakle, rizik u ovom slučaju može biti imunizacija ili neimunizacija. Tome treba dodati nedavne obveze o cijepljenju koji su primjenjeni na različita područja državnih službi. Dovoljno je reći da postoji virus koji uzrokuje umiranje ljudi. Samo pod ovim uvjetom, moralno je da se imuniziramo. Ako je nečije preživljavanje ugroženo, recimo zbog obveznog cijepljenja, također se može cijepiti. Svemu tome u prilog govori i ČINJENICA da je suradnja udaljena.</p><p><br /></p><p><i>„Sljedeće treba uzeti u obzir:“</i></p><p><br /></p><p>Autori koji kreću u zamršeni serijal teorija zavjere. Jeste, to je jedini način kako to opisati.</p><p><br /></p><p>Kratki sažetak:</p><p><br /></p><p style="text-align: left;"></p><ul style="text-align: left;"><li>Bill Gates i "ostali"</li></ul><ul style="text-align: left;"><li> Epidemije virusa se mogu kontrolirati i vjerojatno ih kontrolira Gates.</li><li> Gates se zalaže za smanjenje populacije... i navodi da bi u tu svrhu trebalo primijeniti kampanje cijepljenja <span style="color: red;">(Ok, ovo je jednostavno kravlji izmet. Pročitao sam taj govor i tu ponavljaju još jednu teoriju zavjere... ohladite, momci...)</span></li><li> mRNA cjepiva samo neznatno smanjuju prijenos <span style="color: red;">(Ovdje su pomiješali istinu i fikciju. Cjepiva smanjuju ozbiljnost bolesti, ali istina je, ne stvaraju protuvirusno polje sile oko nas)</span></li></ul><p></p><p><br /></p><p></p><ul style="text-align: left;"><li>Autori se zatim pozivaju na "razlučivanje duhova", što znači traženje đavla ispod svakog kamenčića. Završavaju ovom pjesmicom: "U svjetlu ovih činjenica, bespredmetan je pokušaj tumačenja ovog zla moralno-teološkom sofisticiranošću." Stvarno? Oprostite, dragi moji čitatelji, ovi autori nude puno načina emocionalne manipulacije, malo činjenica i puno napuštanja katoličkih načela.</li></ul><p></p><p><br /></p><p></p><ul style="text-align: left;"><li>Oni upućuju na: „nepromjenjivu moralnost, što, u konačnici, znači apsolutnu zabranu intrinsece malum, intrizično zlog postupanja.." Po takvome je intrinzično zlo biti imuniziran, a pritom ostaje činjenica da naša suradnja, <span style="color: red;">AKO SE ODLUČIMO CIJEPITI</span>, ostaje udaljena.</li></ul><p></p><p><br /></p><p>Završavaju još jednim emotivnim pozivom na spomen nadbiskupa Lefebvrea. Klasik, ccc, „Što bi rekao nadbiskup Marcel Lefebvre?"</p><p><br /></p><p>I dok autori kritike ne mogu zamisliti ++Lefebvre da to odobrava, ja mogu! Zašto? Zato što se dobri Nadbiskup oslanjao na katolička načela – uključujući sv. Tomu, da bi ona vodila naše postupke u svijetu koji je poblesavio (tj. poludio).</p><p><br /></p><p>Stoga moram zaključiti da su autori još jedna kolateralna šteta u ovoj krizi Crkve. Izgubili su pravi razum zagovarajući napuštanje sv. Tome i pribjegavajući ljudima koji glasno viču u modernom Hyde Parku... internetu.</p><p><br /></p><p>Možda bih trebao napisati otvoreno pismo podrške FSSPX-u. </p><p><br /></p><p style="text-align: left;"><i>(Tekst naslova i citati uzeti su iz referenciranih tekstova)</i></p><p><br /></p><p>Izvor: <a href="https://tradicat.blogspot.com/2021/11/gloriatv-twelve-prominent-catholics.html">https://tradicat.blogspot.com/2021/11/gloriatv-twelve-prominent-catholics.html</a></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-77984639214412914192021-10-08T17:31:00.000+02:002021-10-08T17:31:28.252+02:00Milost božanskoga majčinstva<p style="text-align: center;"> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjb44eBnXEBE0ES4ijzc3tG8_YdmGOTLP_Lf5JE6XMfh_PkL4POHDDSln8Q7wd97iEDG-4sClVc9EToTrmm_G9PGY6-Ey-E85FFnAgB6tuJjQnSaYm22IXteDndkl6CD9BIi9WAnWmsG9vdxW9h0kJ_60ZBNhBgQ7tEoV0eq3Zqje6rsbv3-ryEp488=s800" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjb44eBnXEBE0ES4ijzc3tG8_YdmGOTLP_Lf5JE6XMfh_PkL4POHDDSln8Q7wd97iEDG-4sClVc9EToTrmm_G9PGY6-Ey-E85FFnAgB6tuJjQnSaYm22IXteDndkl6CD9BIi9WAnWmsG9vdxW9h0kJ_60ZBNhBgQ7tEoV0eq3Zqje6rsbv3-ryEp488=s16000" /></a></div><p></p><p style="text-align: left;">„Kristovo čovještvo, iz činjenice da je sjedinjeno s božanstvom; stvoreno blaženstvo iz činjenice da je uživanje Boga; i Blažena Djevica iz činjenice da je ona Majka Božja; sve to ima određeno beskrajno dostojanstvo od beskonačnoga dobra, a to je Bog. I iz toga razloga ne može biti ništa bolje od toga; kao što ne može biti ništa bolje od Boga.” (<i>Summa Theologiæ</i>, I, q.25, a.6, ad. 4)<br /><br />Upravo ovim snažnim riječima sveti Toma Akvinski daje nam shvaćanje veličine milosti božanskoga majčinstva. U ovomu članku iz <i>Summa Theologiæ</i> postavlja pitanje: Može li Bog učiniti nešto bolje od onoga što čini? A on odgovara: da, jer je Božja moć beskonačna.<br /><br />Ali on čini iznimku za tri elementa stvaranja: čovještvo Isusa Krista, blaženo gledanje svetaca na nebu i Blaženu Djevicu Mariju.<br /><br />Papinsko učiteljstvo daje nam isti nauk: „Dostojanstvo Majke Božje toliko je uzvišeno da ništa stvoreno ne može biti iznad njega”, Lav XIII., <i>Quamquam pluries</i>.<br /><br />Ili nadalje: „časna Majka Božja od čitave se vječnosti na skriveni način pridružila Isusu Kristu u jednoj te istoj odredbi o predodređenju“, Pio XII., <i>Munificentissimus Deus</i>.<br /><br />Imamo ove riječi istoga pape: „Stoga se ne može sumnjati da je presveta Marija daleko iznad svih ostalih stvorenja u dostojanstvu i nakon njezinoga Sina posjeduje primat nad svime”, <i>Ad caeli reginam</i>.<br /><br /><b>Razum otkriva temelje ovoga čudesnoga uzvišenja</b><br /><br />Božansko majčinstvo izravno je usmjereno (prilagođeno) Utjelovljenju iz kojega proizlaze sve milosti, sve karizme, sve službe.<br /><br />Postajući čovjekom, Bog ne samo da uzima ljudsku narav, nego uzima i <i>ljudsko majčinstvo</i>: On mu daje nadnaravno i božansko bivstvo po milosti koju ulijeva u Marijinu raspoloživost kako bi ju uzdigao k sebi i k onomu koji postaje njezin Sin.<br /><br />Pravi učinak ove milosti u Mariji jest mogućnost da sjedini cijelo svoje biće s „plodom svoje utrobe”, što je čini majkom i „suradnicom” u poslanju njezina Sina.<br /><br />Stoga, milost prikladna božanskomu majčinstvu je <i>odnos</i> Marije prema osobi Riječi, odnos koji je upisan u njezino biće popraćen znanjem i ljubavi. Ona djeluje na neki način kao Marijin ulazak u red božanskih osoba.<br /><br /><b>Djevica Marija neraskidivo je povezana s Utjelovljenjem</b><br /><br />Marija je stoga od svih stvorenih bića jedina, nakon Kristova čovještva, ali i s njim, koja dopire do božanske osobe kao takve. Ista milost koja je uzdigla Kristovo čovještvo do hipostatskoga sjedinjenja uzdiže Mariju do božanskoga majčinstva. Oboje proizlaze od istoga dara.<br /><br />Među svom stvorenom stvarnošću, samo ljudska narav Krista i Marijino majčinstvo intrinzično su i izravno usmjereni hipostatskom sjedinjenju i sačinjavaju njihov pravilan odnos prema Bogu.<br /><br />Kao što je rekao sv. Anzelmo: „Zasigurno je bilo prikladno da Djevica bude urešena čistoćom od koje se veća ne može zamisliti, osim one Božje. Nju kojoj je Bog Otac htio dati Sina Jedinorođenca, Onoga koga je iz svoga vlastitoga srca rodio kao jednakoga samomu Sebi, da Ga ljubi kao samoga Sebe i da svoga Sina jedinca dade na takav način da bude jedan te isti Sin zajednički i Djevici i Bogu Ocu; ovu Djevicu koju je sam Sin izabrao da u biti postane Njegova majka; ova Djevica od koje je Duh Sveti htio začeti Onoga od koga je i sam proizašao”, <i>De conceptu virginali</i>.<br /><br /><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/grace-divine-maternity-69024" target="_blank">fsspx.news</a></i><br /></p>emanuelhttp://www.blogger.com/profile/12320064330326440855noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-82526213037812368792021-09-08T17:29:00.000+02:002021-09-08T17:29:38.974+02:00Marija, Majka Božja<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUXP-q9T4PQ14IeNLoxDuIcQ0jDkir0LvbDACj7ySe4CXiLE6VTZNVyNkxWOEEmx44OzD_oUIdw1L4vPP1ocK_rz5W3hwJjRk_61QOjLcGRj5p1sW1qN6nm1sQhvZZXw19DXzNvIkQab8/s800/mere_de_dieu_1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUXP-q9T4PQ14IeNLoxDuIcQ0jDkir0LvbDACj7ySe4CXiLE6VTZNVyNkxWOEEmx44OzD_oUIdw1L4vPP1ocK_rz5W3hwJjRk_61QOjLcGRj5p1sW1qN6nm1sQhvZZXw19DXzNvIkQab8/s16000/mere_de_dieu_1.jpg" /></a></div><p></p><p>U hvalospjevu o Mudrosti, koji Crkva primjenjuje na Blaženu Djevicu, Sveto Pismo kaže: „Tko mene sluša, taj se neće osramotiti. Tko radi sa mnom, taj ne griješi. Oni koji me proučavaju, imat će vječni život”, Knjiga Sirahova 24, 22. <br /><br />Na ovaj poziv nastoje odgovoriti sljedeći redci, zajedno s naknadnim spisima o istoj temi: objasniti Djevicu Mariju, razmatrajući o svim vidicima njezina otajstva. Ili, drugačije rečeno, stvoriti jednu vrstu katekizma o Blaženoj Djevici, kojemu prema prihvaćenomu terminu možemo dati ime mariologija.<br /><br />U svakomu početku potrebno je pokušati odrediti središte, načelo objašnjenja iz kojega sve ostalo mora zračiti. U pitanju koje je pred nama, ovo načelo nije teško otkriti: to je <b>božansko majčinstvo</b>.<br /><br />No, prije nego što zaronimo u ovo nadnaravno otajstvo, kao uvodna riječ, bilo bi dobro razmotriti ljudsko majčinstvo. Budući da je Bog, da tako kažemo, koristio sve ljudske resurse kako bi ih doveo do savršenstva kada je, da bi postao čovjekom, pristao postati čovječji.<br /><br />Ljudsko rađanje je ostvarenje u redu stvorenoga bića <b>onoga, što je više i tajanstvenije u samomu redu božanskoga života</b>. Prije nego što se rodila od žene po ljudskoj naravi, Riječ je rođena od Oca po božanskoj naravi.<br /><br />Ljudsko se rađanje sastoji od dva vidika, prirodno neodvojiva: sjedinjenja dvaju komplementarnih bića u jednomu jedinomu generativnomu činu, samom činu rađanja. Rađati znači <b>dati vlastitu narav drugomu, koji nije ja sâm</b>.<br /><br />Karakteristika rađanja je stvoriti iz sebe novu jedinku iste vrste. Rađanje se postiže samo u trenutku kada postoji <i>drugi</i>, koji proizlazi od prvoga. Ono što je karakteristično za rađanje je da posljedica proistječe iz njezinoga uzroka, proizlazi iz njega.<br /><br />Taj je pojam o proizlaženju toliko bitan da se nalazi čak i u Bogu. Dakle, <i>roditi se</i> od drugoga, <i>proizaći</i> od njega, duboko je otajstvo, podložno ostvarenju na beskonačan način, savršen i čist. U božanskomu rađanju ne nalazimo ni ovisnost, ni materiju, ni podjelu naravi, već prenošenje od jedne jedinstvene i <i>iste</i> naravi k <i>drugoj osobi</i>.<br /><br />U ljudskoj naravi, otac i majka tvore samo <i>jedno</i> jedino načelo novoga bića, koje iz njih proistječe. No nakon toga, majka nastavlja djelovati sama u produžetku ove zajedničke generativne radnje.<br /><br />Sporost, kontinuitet, međuovisnost koja se stvara između majke i djeteta, daje presudnu važnost ovomu produžetku. Majka je mnogo više od oca strukturirana za dijete. Rođenje je doista bolno, jer je trudnoća stvorila vitalno ujedinjenje, čak i po fizičkomu pogledu.<br /><br />Ali ljudska narav nije čisto materijalna; u biti je također i duhovna. Naravno, tijelo koje su začeli roditelji je materijalno, ali ono moli za ljudsku dušu koja zahtijeva intervenciju Stvoritelja, koji je ovdje sâm po sebi predviđen. Dakle, oni koji su odmah odgovorni za novo biće su njegovi roditelji.<br /><br />Iz toga slijedi da ljudsko rađanje <b>ima osobu kao svoje načelo i rezultira osobom</b>. Ovo je načelo od velike važnosti u mariologiji, jer uspostavlja vrlo poseban odnos između Djevice Marije i njezina Božanskoga Sina, koja se iz toga razloga može zvati <b>Majkom Božjom</b>.<br /> <br /><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/mary-mother-god-68463" target="_blank">fsspx.news</a></i><br /></p>emanuelhttp://www.blogger.com/profile/12320064330326440855noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-45690007489090792372021-08-03T14:26:00.004+02:002021-08-08T15:00:03.496+02:00Kriza vjere u Njemačkoj prema Benediktu XVI.<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNC1p2N3gMHblp0MExkKYzYlCLjdY0QszGGUs7a6sRfz42MCL0aZtS-m3YRa2_U-aZcEOJeEwCre9jhJ47EIN8NCWahk8-yKCCFl5-1s4uCazllT0yhxgN7_sKsUpACTK23xXIT4lzBvM/s800/pape_benedict_xvi.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNC1p2N3gMHblp0MExkKYzYlCLjdY0QszGGUs7a6sRfz42MCL0aZtS-m3YRa2_U-aZcEOJeEwCre9jhJ47EIN8NCWahk8-yKCCFl5-1s4uCazllT0yhxgN7_sKsUpACTK23xXIT4lzBvM/s16000/pape_benedict_xvi.jpg" /></a></div><br /> <p></p><p>Joseph Ratzinger dao je intervju mjesečniku Herder Korrespondenz, koji bi trebao biti objavljen u izdanju od kolovoza, u povodu 70. obljetnice njegova svećeničkog ređenja koje je bilo 29. lipnja 1951. godine.</p><p><br /></p><p>U ovom intervjuu on prepričava svoje prve korake u svećeništvu, kao kapelan. Odlomak iz ovog intervjua daje strogu izjavu o vjeri u Njemačkoj, posebno među onima na odgovornim pozicijama.</p><p><br /></p><p>U to je vrijeme budućem kardinalu Ratzingeru pala na pamet ideja da Crkvu treba učiniti „nesvjetovnom“. Doista, ta godina kapelanije omogućila mu je da vidi da mnoge funkcije koje se tiču ustroja i života Crkve obavljaju ljudi koji uopće ne dijele vjeru Crkve.</p><p><br /></p><p>Tada mu je sinulo da su se „vjera i nevjera na čudan način pomiješali i da će to neizbježno u jednom trenutku izaći na vidjelo i uzrokovati raskid koji će vjeru na kraju pokopati“.</p><p><br /></p><p>Od tada je problem postao još izraženiji. U crkvenim institucijama – bolnicama, školama, Caritasu – mnogi ljudi koji djeluju na odlučujućim položajima, ne dijele unutarnje poslanje Crkve i tako u mnogim slučajevima zamagljuju svjedočanstvo ovih ustanova. To je posebno uočljivo u izjavama i objavama za javnost.</p><p><br /></p><p>Izraz „institucionalna Crkva“ osmišljen je kako bi izrazio kontrast između onoga što se službeno zahtijeva i onoga u što se osobno vjeruje. Izraz „institucionalna Crkva“ upućuje na unutarnje proturječje između onoga što vjera želi i što stvarno označava te njezine depersonalizacije.</p><p><br /></p><p>Nažalost, previše je točno da službene tekstove Crkve u Njemačkoj uvelike oblikuju ljudi za koje je vjera samo službena. U tom smislu, veliki dio službenih tekstova Crkve u Njemačkoj povezan je s ovom institucionalnom Crkvom.</p><p><br /></p><p>Šest desetljeća kasnije, na svom putovanju u Njemačku kao papa, Benedikt XVI. vidio je „sve veće otuđenje značajnih segmenata krštenih od života Crkve“. „Da bi ostvarila svoje poslanje“, rekao je u poznatom govoru u Fribourgu, „ona će se uvijek morati udaljiti od svoje okoline, kako bi se učinila takoreći 'nesvjetovnom'.“</p><p><br /></p><p>Sve dok je u službenim tekstovima Crkve izražena samo funkcija, a ne srce i um, egzodus iz svijeta vjere će se nastaviti. Riječ sekularizacija ukazuje na negativan dio ovog pokreta.</p><p><br /></p><p>Optužba koju je iznio umirovljeni papa osobito je ozbiljna: ona sugerira odvajanje crkvenih dužnosnika od vjere, što traje već desetljećima. Ova odvojenost objašnjava samopravednički karakter njemačke teologije, koja sebe vidi kao rješenje za sva zla Crkve, u zaobilaženju tradicionalnih pozicija.</p><p><br /></p><p>Ona odražava, prema Josephu Ratzingeru, više ili manje pogansku misao, za koju je vjera samo odjeća koja služi kao izgovor i kamuflaža.</p><p><br /></p><p>Ova dramatična situacija nesumnjivo bi trebala privući veću pozornost Rima a posebno Petrovog nasljednika, umjesto da to bude stanje Tradicionalne Mise, koja se smatra pravim otrovom kojega se treba riješiti što je prije moguće. </p><p><br /></p><p><i>Izvor: https://fsspx.news/en/news-events/news/crisis-faith-germany-according-benedict-xvi-67846</i></p><p><br /></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-30181173276250695542021-07-27T20:40:00.000+02:002021-07-27T20:40:43.075+02:00Bog je sve stvorio za vas<p style="text-align: center;"> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjGqP7bP1SYhnq-DA83uRm73XSrMQowG6ILn7oUTs5DN3b0Xjm6CYjd3WoNyAXmExmKDL3r9LhOoDeMtc8kTtJYUwQj41v-X9iOWpnW3Cq9z_UOXleb5FHpb2chUK2icB9ZErsMaK4vyw/s800/regina_mundi.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjGqP7bP1SYhnq-DA83uRm73XSrMQowG6ILn7oUTs5DN3b0Xjm6CYjd3WoNyAXmExmKDL3r9LhOoDeMtc8kTtJYUwQj41v-X9iOWpnW3Cq9z_UOXleb5FHpb2chUK2icB9ZErsMaK4vyw/s16000/regina_mundi.jpg" /></a></div><p></p><p style="text-align: left;">Svatko tko nešto čini, čini to s nekom svrhom. Ako Bog takoreći izlazi iz svoga unutarnjega trojstvenoga života kako bi stvarao, onda On uvijek ima u vidu cilj zbog kojega sve ovo čini, naime, „veličanje Njegove slave“ (Efežanima 1, 6). On, Krist, zakoniti je baštinik vjekova, Omega, odredište prema kojemu je sve uređeno od vječnosti.<br /><br />Sveti Lovro Brindizijski kaže: „Radi Kristove časti i slave Bog je stavio svemir u postojanje [...]. Kad je počeo smišljati planove za Svoju kraljevsku utvrdu na ovomu svijetu, Bog je predodredio Krista kao siguran, snažan i čvrst temelj, koji zauvijek jamči obnovu zdanja, ako bi se ono oštetilo olujom vremena.<br /><br />A budući da je Arhitekt svijeta utemeljio izgradnju svijeta, sa svojim bićem, svojom milosti i slavom, na Kristu na ovaj način, On može ljubiti sve samo radi Krista. Sve stvorenje, Crkva i Raj, naravno i nadnaravno, kraljevski je domjenak kojega Bog Kralj priređuje iz ljubavi i poštovanja prema svojemu kraljevskomu Sinu.”<br /><br />Stoga, ako je Krist kao čovjek, kao Marijin sin, cilj zbog kojega je stvoren svijet, onda je i Marija također cilj, u Njemu i ovisna o Njemu. Poznati egzeget Kornelije à Lapide na sljedeći način komentira dva retka iz Sirahove knjige: „Učinio sam da na nebesima izlazi svjetlost koja nikad ne prestaje“ (Sirah 24, 6).<br /><br />„U doslovnomu smislu trebali bismo čitati: ja sam bila razlog zašto je Bog stvorio svjetlost, nebesa, more, rijeke i čitav svemir. Jer Božje je stvaranje uređeno u svrhu opravdanja i proslavljanja svetaca, djela koje je Krist izvršio pomoću Blažene Djevice. Jer naravni poredak stvoren je i uspostavljen radi poretka milosti.<br /><br />Dakle, jer je Blažena Djevica kao Kristova Majka posljedično tomu postala Posrednicom cjelokupnoga milosnoga poretka koji je uspostavio Krist, iz istoga je razloga postala konačni cilj stvaranja svemira.<br /><br />Jer svrha su svemira Krist, Njegova Majka i sveci. To znači da je ovaj svemir stvoren da bi sveci mogli uživati u milosti i vječnoj slavi posredstvom Krista i Blažene Djevice. Iako su Krist i Marija dijelovi svemira i prema tome kasniji od svemira s obzirom na njihov materijalni uzrok, ipak su oni prije svemira prema svom konačnom uzroku.<br /><br />Stoga postoji određena međusobna ovisnost između stvaranja svemira i dolaska Krista i Blažene Djevice. Bog je želio rođenje Krista i Marije ni na koji drugi način nego na ovomu svijetu. I nadalje, nije želio postojanje ovoga svijeta bez Krista i Marije; doista, stvorio ga je radi njih. Htio je da se čitav svemir, kao i red milosti povežu i urede prema Kristu i Blaženoj Djevici kao njihovo ispunjenje i svrha.<br /><br />Sukladno tome, Krist i Blažena Djevica konačni su uzrok stvaranja svemira, a istodobno su i njegov formalni uzrok, tj. njegov prototip, njegov izvorni plan. Jer red milosti, u kojemu Krist i Marija zauzimaju prvo mjesto, ideja je i prototip prema kojemu je Bog stvorio i uredio poredak naravi i cijelog svemira.”<br /><br />I tako s udivljenjem shvaćamo, da je čak i na početku Njegovoga rada izvana, Bog imao Gospu sa sobom. Ona je prvo stvorenje, izabrano prije postanka svijeta, kako bi u Kristu i s Kristom bila prototip, izvorni plan, primjer i konačni uzrok svega što postoji.<br /><br />Preplavljen ovim otajstvom, sv. Maksimilijan Kolbe uzvikuje: „Dopusti mi da te slavim, o Presveta Djevice. (...) u tebi samoj Bog je proslavljen neusporedivo više nego u svim Svojim svecima. Za tebe je Bog stvorio svijet. Za tebe je i mene Bog pozvao u postojanje. Zašto mi se dodjeljuje takva sreća? O, daj da te slavim, Presveta Djevice!”<br /> <br /><i>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/dieu-tout-cr%C3%A9%C3%A9-pour-vous-67686" target="_blank">fsspx.news</a></i><br /></p>emanuelhttp://www.blogger.com/profile/12320064330326440855noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-86047240124519195822021-07-22T17:17:00.006+02:002021-07-22T20:09:14.356+02:00Kostarikanski biskupi zabranjuju tradicionalnu Misu<p> <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhDfkCD7N8OZbH28R0CbMwBX0FJz0iKqF1VMFTWcCg4u0WjMhCHtIL26fACSKAkQsXNM6_cpJWg8QRM-fCsYGV4qjFVB-LCyNEtMLySKhMtQumtH6KQptfKFszlaSnQ7rGarxGaR6JqExg/s800/conference_episcopale_costa_rica.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhDfkCD7N8OZbH28R0CbMwBX0FJz0iKqF1VMFTWcCg4u0WjMhCHtIL26fACSKAkQsXNM6_cpJWg8QRM-fCsYGV4qjFVB-LCyNEtMLySKhMtQumtH6KQptfKFszlaSnQ7rGarxGaR6JqExg/s16000/conference_episcopale_costa_rica.jpeg" /></a><br /><br /></p><p>Porukom objavljenom na njihovoj Facebook stranici – Comunicación Conferencia Episcopal de Costa Rica – kostarikanski biskupi u potpunosti su zabranili tradicionalnu Misu u cijeloj zemlji.</p><p><br /></p><p>Biskupi objašnjavaju da je služenje tridentske Mise u Kostariki „tema koja već dugo privlači pozornost biskupske konferencije Kostarike“. Potom su biskupi poduzeli kolegijalnu raspravu koja je dovela do radikalne odluke.</p><p><br /></p><p>U razlaganju se naglašava da su se ovlaštenja Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. koristila „za povećanje udaljenosti, utvrđivanje razlika i izgradnju opozicije“.</p><p><br /></p><p>Zbog toga su biskupi uvjereni „da među nama nema objektivnog opravdanja za upotrebu liturgije koja prethodi reformi iz 1970.“ Uistinu, kaže, nikada nije bilo skupina vjernika koji su prianjali uz ranije liturgijske oblike.</p><p><br /></p><p>Štoviše, oni koji su „vjerovali da su za njih ovi drevni liturgijski oblici 'posebno prikladni' (Summorum Pontificum, uvod) (...) nisu imali 'razinu liturgijske izobrazbe i pristupa latinskom jeziku koji bi im omogućavao da potpuno, svjesno i aktivno sudjeluju u liturgijskim slavljima' što zahtijeva sama narav liturgije“.</p><p><br /></p><p>Dodaju da „oni koji izražavaju privlačnost prema starim oblicima ne izražavaju uvijek svoju zahvalnost 'valjanosti i zakonitosti liturgijske reforme, dekreta Drugog vatikanskog sabora i Učiteljstva rimskih prvosvećenika' (Traditionis custodes )“.</p><p><br /></p><p>Iz ovih razmatranja biskupi izvode svoju odluku: „Uzimajući u obzir različite elemente utvrđene motuproprijem Traditionis custodes, preciziramo da nijedan svećenik nije ovlašten nastaviti slaviti bogoslužje prema staroj liturgiji“.</p><p><br /></p><p>Uz to, „bogoslovi i novi svećenici moraju se formirati (...) u skladu s ovim odredbama“. Ova formacija mora biti jasno „usmjerena na uvažavanje i praksu liturgije koju je potvrdio Drugi vatikanski sabor, što je 'jedini izraz lex orandi rimskog obreda'“.</p><p><br /></p><p>Na kraju se precizira da „liturgija, koja se slavi prema knjigama koje su objavili sv. Pavao VI. i Ivan Pavao II., mora biti očuvana od bilo kojeg elementa koji dolazi iz drevnih oblika. Molitve, odjeća ili obredi koji su bili specifični za liturgiju prije reforme 1970. ne bi se trebali uvoditi u naša slavlja.“ Hajdemo potpuno očistiti prošlost...</p><p><br /></p><p><b>Zabrinuti svećenici</b></p><p><br /></p><p>Kostarika ima barem jednu redovničku družbu čiji svećenici, iako malobrojni, celebriraju prema tridentskom obredu. Ovdje su oni potpuno nezakonito zakinuti.</p><p><br /></p><p>Jer, uz dužno poštovanje preuzvišenoj gospodi biskupima iz Kostarike, ova Misa ne može biti zabranjena budući da je zaštićena bulom Quo primum. To je uostalom utvrdilo povjerenstvo od devet kardinala za Ivana Pavla II., koje je pojasnilo da biskup ne može zabraniti svećeniku služiti Misu sv. Pija V.</p><p><br /></p><p>Doduše, u prošlosti je bilo cijelo more zlouporabe ovlasti u raznim zemljama, u vrijeme proglašenja Novus orda. Ali to nije spriječilo da tridentska Misa i dalje posvećuje duše.</p><p><br /></p><p>Zaista se čini da smo se vratili u doba Pavla VI. kojemu se Papa divi i uzima ga za uzor. Ali mi više nismo u tom dobu, a jedino što ove zabrane pokazuju je bijes povezan s dramatičnim nedostatkom autoriteta koji, ne mogavši se nametnuti moćnima, napada slabe. </p><p><br /></p><p>Izvor: https://fsspx.news/fr/news-events/news/les-évêques-du-costa-rica-interdisent-la-messe-traditionnelle-67576</p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-72278693735479106262021-05-02T08:00:00.001+02:002021-05-02T08:00:00.251+02:00Marija, ogledalo božanskoga jedinstva<p style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMDgMizgKGzkwxYhHqrm7uEZIWRki6Ej2TnCPiHKnZU2jSJlDRyJ9I49SFYGGfqpp_yBzfSwUwxrbckudz_Z1KXSKdqwOg6t7onEoHfVIMlVWUIGOu-N1OlZFk_TxYFLiibUo9sgP5Q1Q/s800/miroir_de_dieu.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMDgMizgKGzkwxYhHqrm7uEZIWRki6Ej2TnCPiHKnZU2jSJlDRyJ9I49SFYGGfqpp_yBzfSwUwxrbckudz_Z1KXSKdqwOg6t7onEoHfVIMlVWUIGOu-N1OlZFk_TxYFLiibUo9sgP5Q1Q/s16000/miroir_de_dieu.jpg" /></a></p><p></p><p style="text-align: left;"> </p><p style="text-align: left;">Kada je nadbiskup Lefebvre govorio o Blaženoj Djevici Mariji, često ju je volio opisivati kao „Kristovo Ogledalo”.</p><p style="text-align: left;"><br />Sv. Ivan Eudes vrlo duboko objašnjava ovaj pojam, pokazujući da je Marija prije svega živa sličnost božanske ljubavi i svih Božjih svojstava. <br /><br />„Bezgrješno Srce Marijino najsavršeniji je izražaj i veličanstveni sažetak svih svojstava božanske biti. To je ono Srce koje je poput prekrasnoga ogledala, u kojemu najgorljivija Isusova ljubav prema Njegovoj najljubeznijoj Majci, oslikava sva savršenstva Njegova božanstva i Njegova čovještva.”</p><p style="text-align: left;"><br />Zatim, On vidi u Njoj ogledalo božanskoga jedinstva: „Jer kao što je Bog uistinu jedan i jedinstven u beskrajnoj uzvišenosti sve svoje veličine, jedini moćan, jedini dobar, jedini mudar, jedini milosrdan, jedini pravedan, jedini besmrtan, jedini blažen, jedini Gospodin, jedini Svevišnji.” <br /><br />„Dakle u cijelomu svemiru postoji samo jedno Srce Majke Božje; i ovo je Srce vrlo jedinstveno u svom redu i izvrsnosti svojih savršenstava, nadmašujući po snazi, mudrosti, dobroti, milosrđu, pobožnosti, ljubavi, dobročinstvu i svim vrstama vrlina, uzvišenih odlika, sva savršena srca ljudi i anđela.” <br /><br />Božje jedinstvo ovdje je predstavljeno osobito sa stajališta Njegove apsolutne transcendencije, punine i izvora svakoga dobra. Sva su bića poput mnogih zraka koje dolaze iz jednoga izvora svjetlosti. <br /><br />Svaka stvar i svako biće, koje je stvoreno i koje će ikada biti stvoreno proizlazi od Boga. On je izvor svega i sve je sadržano u Njemu kao njihovomu sveopćemu uzroku i kraju. <br /><br />Dakle, Blažena Djevica najljepši je odraz ovoga Božjega „svega i jednoga”. Nadmašujući sva savršenstva svetaca i anđela, Ona ih sve sadrži u svojemu Srcu. Zbog toga je anđeo naziva: gratia plena - punina milosti. <br /><br />„Ovo jedinstveno Srce uvijek je imalo samo jednu ljubav, i to je najčišća Božja ljubav. Nikada u sebi nije trpjelo mnoštvo suvišnih misli, beskorisnih želja i ispraznih naklonosti, koje obično ispunjavaju i razdjeljuju bijedna srca Adamove djece; uvijek je imalo samo jednu misao, jednu svrhu, jednu volju, jednu naklonost, jednu namjeru i sasvim jedinu želju: naime, ugoditi Bogu i učiniti u svemu i na svakomu mjestu Njegovu preslatku volju.” <br /><br />U Mariji postoji još jedan vidik radi kojega blista briljantnost ovoga „Ogledala božanskoga jedinstva”: zbog istočnoga grijeha, ljudi u sebi nose podijeljenost, mnogostrukost, proturječnost, protivljenje. To je doista Adamov grijeh, koji je odvajajući nas sve od Boga također učinio da čovjek izgubi jedinu svrhu svoga života i zbog toga su njegove misli i želje rasute i idu u svim smjerovima, imajući samo tragove ovoga božanskoga jedinstva. <br /><br />U Bezgrješnoj Djevici je naprotiv sve sjedinjeno, jer su inteligencija, volja, želja srca, tijela i duše usmjerene u potpunosti i isključivo prema istomu i jedinomu cilju: ljubavi Božjoj. <br /><br />Budimo po Njoj još odlučniji obratiti svoje duše prema Onome koji je „jedini svet, jedini Gospodin, jedini Svevišnji, Isus Krist“ na takav način, da ga u potpunosti odražavaju.<br /><br />Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/mary-mirror-divine-unity-66019" target="_blank">fsspx.news</a><br /></p>emanuelhttp://www.blogger.com/profile/12320064330326440855noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5239363945350733063.post-22026785687773642522021-04-18T10:25:00.004+02:002021-04-18T16:57:47.585+02:00Božanski zagrljaj<p><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJgpDZ6DlTeWeZUexmgzLAjbV-IL7XSnsAZYnxoOZ5J8UFTZeq0TPaE12v6tfjMA3WewdbBkpq690duIP0HIuaI2jcdgYejJD41Oa-3lWZmG-shc6MHYzOBFxq6tQXdW1xW0-Q6VoRFkI/s800/christ_ressuscite_et_sa_mere.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJgpDZ6DlTeWeZUexmgzLAjbV-IL7XSnsAZYnxoOZ5J8UFTZeq0TPaE12v6tfjMA3WewdbBkpq690duIP0HIuaI2jcdgYejJD41Oa-3lWZmG-shc6MHYzOBFxq6tQXdW1xW0-Q6VoRFkI/s16000/christ_ressuscite_et_sa_mere.jpg" /></a><br /><br /></p><p>Nakon zagrljaja smrti koji slama srce, kad je žalosna Majka pritisnula slomljeno i beživotno Tijelo svojega Sina uz svoje žalosno srce, slijedi najslađi zagrljaj života: Djevica Majka obuhvaća svojega Sina, blistavoga novom i vječnom slavom, uza svoje srce.</p><p>Užasan izgled onoga krvavoga lica u prizoru „Ecce Homo (Evo Čovjeka)” slijedi ekstatičan izgled onoga drugoga sjajnoga ukazanja: „Evo Bogočovjeka – Isusa uskrsloga!”</p><p><br /></p><p>Kako se Mariji ovo božansko lice moralo činiti lijepim, još više radi kontrasta s drugim tragičnim i nezaboravnim prizorom!</p><p><br /></p><p>Uistinu, nikada nije mogla razdvojiti ove dvije slike, jer obje su bile dio onoga što je bilo stanje Njezinoga Sina: On je bio „crv, a ne čovjek, ruglo ljudima, prezir narodu“ (Ps 21, 7). Sada se „najljepši od sinova ljudskih“ (Ps 44, 3), vratio kao prije Muke, pa čak i više, jer je uskrsnuo na neprolaznu slavu.</p><p><br /></p><p>U Betlehemu je to bio zagrljaj slabosti, na Kalvariji zagrljaj žrtve; sada je to zagrljaj slave.</p><p><br /></p><p>Razumljivo je da su se pobožne žene poklonile ničice na tlu i samo se usudile poljubiti Njegove božanske noge: „One pristupiše k njemu, obujmiše noge Njegove i pokloniše mu se” (Mt 28,9).</p><p><br /></p><p>Razumljivo je da se Isus suzdržao i izrekao privremeno odricanje čistoj i preobilnoj naklonosti Marije Magdalene, koja bi voljela ostati uvijek kraj Njegovih nogu: „Nemoj me se dodirnuti!” (Iv 20, 17).</p><p><br /></p><p>Ali u ovom susretu Isusa i Marije to je najnježniji i najpotpuniji zagrljaj, najviše sinovski i majčinski.</p><p><br /></p><p>Ne da se Djevica Marija pred Isusom nije vidjela beskrajno malom, kao stvorenje pred svojim Stvoriteljem, ali unatoč tome, ovo božansko slavno Tijelo bilo je oblikovano u Njoj. Ona je Isusa rodila, a Njezina beskrajna malenkost sadržavala je zapravo naslov superiornosti nad Isusom: majke nad sinom. Samo je Ona, od svih majki na Zemlji, sada mogla u zagrljaju sa svojim Sinom ponoviti: „Moj ljubljeni Sin” u strogom i punom smislu te riječi.</p><p><br /></p><p>Njezin nježni Sin, kojega je uzalud pokušavala umiriti i zagrliti tijekom Njegove agonije na Križu, o kojemu je ukočeno razmišljala na koljenima, sada bi je mogao ponovno zagrliti nakon strašne kušnje.</p><p><br /></p><p>U usporedbi s Marijom Magdalenom, Gospa nije bila ništa manje puna naklonosti prema Isusu.</p><p><br /></p><p>Ali za razliku od Marije Magdalene, u Njezinu srcu nije bilo ničega impulzivnoga, ničega nekontroliranoga ili na bilo koji način u kontrastu od savršenstva vrlo razborite i svete Djevice; u vanjskoj manifestaciji nije bilo ničega nepravodobnoga ili neprikladnoga, što bi zaslužilo Isusovo upozorenje.</p><p><br /></p><p>Za razliku od Magdalene, Djevica je svoju vjeru zadržala netaknutom i stoga slavni izgled Njezina Sina nije izazvao tu omamljenost i iznenađenje, koje tako lako preplavljuje našu nesavršenu ljudsku narav.</p><p><br /></p><p>Kakav sjaj kreposti u Mariji, i u ponoru poniznosti na jaslama i u oceanu tuge podno Križa, i u bezgraničnoj radosti pred slavnim Isusom!</p><p><br /></p><p>Kakva unutarnja i vanjska dominacija cijeloga Njezinog bića, zahvaljujući jednomu pokretu, koji je oživio Njezino Srce: božanska volja i božanska ljubav!</p><p><br /></p><p>Izvor: <a href="https://fsspx.news/en/news-events/news/divine-embrace-65551" target="_blank">fsspx.news</a></p>Katolička Tradicijahttp://www.blogger.com/profile/10349914799057547044noreply@blogger.com0