Michael Voris, urednik neokonzerativno
orijentirane stranice i internet-televizije 'Church Militant TV' izdao je
prošle godine videouradak u kojem se na klevetnički način obara na Svećeničko
bratstvo sv. Pija X. Na taj napad odgovorio je kolumnist Remnant Newspapera Chris Jackson opsežnim
odgovorom u kojemu je opovrgnuo svaku točku iznesenu u videozapisu.
Prvi i drugi nastavak ovog odgovora već su objavljeni; ovdje donosimo treći
nastavak.
Voris: II. Vatikanski sabor je u redu jer su na njemu
sudjelovali biskupi istočnih obreda
Kasnije Voris nastavlja
dokazivati kako njegovo licemjerje nema granica. On izjavljuje:
FSSPX-ova priča (o
II. vatikanskom saboru) kaže da su kontrolu nad koncilom sv. Ivana XXIII.
preuzeli modernisti i neoprotestanti. No, FSSPX-ova verzija povijesti je
nepotpuna i pretjerana. Nažalost, to što je uragan otpada od vjere poharao
Crkvu u kasnim 60-tim [nema izvanrednog stanja, Michael?] čini to tumačenje
vrlo prihvatljivim. Mnogi katolici kad to čuju, kažu: "Ah, izgleda da su u
pravu jer pogledaj samo to razaranje." FSSPX potpuno ignorira ključnu i
bitnu ulogu istočnih katoličkih obreda na koncilu i kasnije.
Ozbiljno? FSSPX-ov
"nepotpun i pretjeran" pogled na preuzimanje kontrole nad Koncilom (pogled
koji je i Michael Voris djelio 2010. i nikad ga nije povukao) je dokazano pogrešan zbog prisutstva nekih biskupa istočnog
obreda? Ozbiljno? Baš suprotno, progresivci su namjerno odabrali određene
liturgijske prakse istočnih obreda izvan konteksta i onda ih koristili da bi
nametnuli svoje vlastite novotarije na rimski obred. I Voris se izgleda potpuno
nasjeo na taj liberalni izgovor. Također, ako je Voris u pravu, mogli bi
očekivati da će katoličke crkve istočnih obreda u Americi biti procvali bedemi
doktrinalnog i liturgijskog pravovjerja. Je li to slučaj? Sjetite se da su
dokumenti II. Vatikanskog sabora primjenjeni na sve obrede Crkve, uzrokujući
doktrinalni kaos u svima od njih. No, jednu stvar znamo sigurno. Da je Papa
Pavao pokušao ukinuti istočne liturgije i nametnuti svoj Novus ordo na istočne
obrede 1969. vidjeli bismo slavni primjer otpora kakav nikad nije viđen u
Crkvi; otpor koji se trebao dogoditi u latinskom obredu.
Voris pogrešno razumije Ecclesia Dei,
ponovno ga opovrgava Karl Keating
Nakon toga Voris se opet vraća temi
nepostojećeg "raskola" i, nažalost, doista sam sebe sramoti. On kaže
da je Ivan Pavao II. u Ecclesia Dei govorio o FSSPX kao "odvojenoj
Crkvi". On ništa takvoga nije učinio. Voris je to jednostavno krivo
razumio. Zbog toga ga je opovrgao nitko
drugi negoli otac neokatolika, Karl Keating:
„...baš nakon 43. minute, Voris govori:
"U pismu koje je sv. Ivan
Pavao II. napisao potvrđujući Lefebvreovo izopćenje, on je govorio o FSSPX-u
kao "odvojenoj Crkvi": "S velikom boli je Crkva saznala za
nezakonita biskupska ređenja koje je 30. lipnja podijelio nadbiskup Marcel
Lefebvre, koja su poremetila sav trud uložen prethodnih godina da se osigura
potpuno zajedništvo s Crkvom Svećeničkog Bratstva Sv. Pija X. koje je ustanovio
isti mons. Lefebvre."
Ovdje postoji nejasnoća u
prijevodu. Čini se kao da se može pročitati da stoji: "Crkvu Svećeničkog
bratstva Sv. Pija X". Da je to ispravan način čitanja, onda je sigurno
Papa namjeravao uputiti da se FSSPX drži kao odvojena Crkva, i to bi značilo da
je FSSPX u raskolu od Katoličke Crkve. Ali to nije ono što ta rečenica stvarno
znači.
Ponovno je pročitajte i
stavite između Crkve i Svećeničkog Bratstva zarez, i tako Papa ne govori o
"Crkvi Svećeničkog bratstva sv. Pija X.“ već o potpunom zajedništvu
FSSPX-a s Crkvom. Drugim riječima, mi trebamo pročitati riječ "Crkva"
kao dio izraza "potpuno zajedništvo s Crkvom", ne kao dio izraza
"Crkvom Svećeničkog bratstva Sv. Pija X.".
Voris senzacionalizira Nadbiskupove
riječi
Voris također, poput nekih prijašnjih
liberala, odlučuje zloporabiti i senzacionalizirati Nadbiskupov odabira riječi
"nezakonito dijete" u poznatoj propovijedi iz 1976. tako što je
odlučio citirati samo rečenicu koja sadrži tu riječ:
„I
upravo zato je taj savez kojeg žele liberalni katolici između Crkve i
Revolucije, preljubnički savez. Iz
preljubničke veze mogu nastati samo nezakonita djeca. A tko su ta nezakonita
djeca? To su naši obredi. Obred nove mise je nezakoniti obred. Sakramenti su nezakoniti
sakramenti. Ne znamo više da li ti sakramenti daju milost ili je ne daju. Ne
znamo više daje li nam ta misa Tijelo i Krv Gospodina našega Isusa Krista, ili
ne daje.“
Michael Davies odgovara:
Sljedeće poglavlje koje ću
citirati izazvalo je mnoštvo nepovoljnih komentara, prvenstveno zbog uporabe
riječi "vanbračno dijete", pogotovo povezano sa svećenicima koji
dolaze iz reformiranih bogoslovija. Liberali su se brzo uhvatili za taj odlomak
da bi implicirali kako je Nadbiskup htio osobno uvrijediti te mlade svećenike.
Ništa ne može biti dalje od istine. Pažljivo čitanje spornog poglavlja će
pokazati da je Nadbiskup pravio valjanu analogiju i rabio te riječi s velikom
preciznošću. Nažalost riječ "vanbračno dijete" zvuči puno
uvredljivije na engleskom nego na francuskom i iz tog razloga bih volio da je
Nadbiskup upotrijebio neki drugi izraz da bi priopćio poruku.
Kao što će tekst razjasniti,
on je kao prvo uzeo sliku s kojom se često susrećemo u Starom zavjetu i koja je
često izraženo puno žešćim terminima nego što su oni koje je rabio Nadbiskup:
da je nevjernost židovskog naroda bila jednaka preljubu. Izrael je bio Gospodnja
bračna družica; i kada su Židovi zalutali na mjesta žrtvenika poganskih idola i
sudjelovali u njihovim kultovima, to je činilo preljubničku vezu. Veliko
iskušenje s kojim se susreću katolici još od francuske revolucije je ulazak u
preljubničku vezu s liberalizmom, prožimajućim duhom našeg vremena. Od II.
vatikanskog sabora su veliki dijelovi Crkve podlegli tom iskušenju, nitko
očitije od francuske hijerarhije. Slično tome, pokušava se ujediniti (na isti
preljubnički način) katoličko i protestantsko bogoslužje i nauk. Tako su mnogi
mladi svećenici koji danas izlaze iz naših bogoslovija (s čime imam osobno
iskustvo) koji su zbunjena mješavina liberalizma i protestantizma, s možda
nešto preostalog katoličanstva. Njihova zbunjenost je tolika da ne bi mogli imenovati
svoje duhovne pretke da ih pitate i nazvati ih doktrinarnom vanbračnom djecom
je grubo, ali točno. Svakome tko je prisustvovao tipičnom služenju nove Mise ne
treba posebno napominjati da je nazvati ga nezakonitim obredom još umjereni
izraz.
Voris izravno kopira materijale sa sedisvakantističke stranice kako bi
dokazao da je nadb. Lefebvre raskolnik?
Voris tada ide dalje tako što tvrdi da je
Nadbiskup dao brojne "raskolničke" izjave u svom životu. Izmlatio je
dva "citata" koja bi navodno trebali biti Nadbiskupovi:
"Ovaj Koncil predstavlja
s našeg gledišta i gledišta rimskih vlasti novu crkvu koju oni zovu koncilska
crkva."
"Nismo mi u raskolu, već
koncilska crkva."
Propovijed u Lilleu,
29.kolovoza 1976. pred mnoštvom od 12.000 ljudi. Te riječi se pojavljuju u
izravnoj neispravljenoj verziji propovijedi kako su je novinari snimili i
objavili.
Ovdje je poveznica na cijelu Nadbiskupovu
propovijed od toga dana. Izazivam svakoga da u njoj pronađe bilo koji od
prijašnjih citata:
http://www.sspxasia.com/Documents/Archbishop-Lefebvre/Apologia/Vol_one/Chapter_13.htm
Jedino mjesto gdje se mogu naći oba citata je na stranici koju vodi svećenik sedevakantist, p. Cekada. On je bio objavio članak koji je napisao sedisvakantist laik, John Lane. Izgleda da je g. Voris s te stranice uzeo doslovno oba citata jer ih je citirao od riječi do riječi, budući da se sljedeći čudan citat kao izvornik nalazi samo na toj stranici.
Jedino mjesto gdje se mogu naći oba citata je na stranici koju vodi svećenik sedevakantist, p. Cekada. On je bio objavio članak koji je napisao sedisvakantist laik, John Lane. Izgleda da je g. Voris s te stranice uzeo doslovno oba citata jer ih je citirao od riječi do riječi, budući da se sljedeći čudan citat kao izvornik nalazi samo na toj stranici.
Propovijed u Lille-u, 29.
kolovoza 1976. pred mnoštvom od 12000 ljudi. Te riječi se pojavljuju u izravnoj
neispravljenoj verziji propovijedi kako su je novinari snimili i objavili.
Iako Voris prikazuje kao da su
oba citata iz propovijedi u Lilleu, Lane navodi da je prvi citat iz Le
Figaro od 4. kolovoza 1976. Netko je ostavio komentar da je to tekst
intevjua s nadbiskupom Lefebvreom od 2. kolovoza 1976. u istim novinama Le
Figaro te nisam bio u mogućnosti potvrditi točnost tog teksta. Što se tiče
optužbe o navodnoj "izvornoj neispravljenoj verziji propovijedi",
cijela službena verzija koja je dostupna ne sadrži taj citat. Uspio sam pronaći
sličan citat u novinskom izvještaju događaja, ali on je pripisan Msgr.
Francoisu Ducaud-Bourgetu, ne Nadbiskupu Lefebvreu.
Izraz „koncilska Crkva“
upotrebljava sam Rim da bi opisao sebe
Bez obzira na autentičnost
citata, Voris pridaje nepotrebnu pozornost izrazu „koncilska Crkva“. No, njega
nije izmislilo Bratstvo, već je to sam rimski izraz. Msgr. Giovanni Benelli,
zamjenik Državnog tajnika, napisao je msgr. Lefebvreu u pismu 25. lipnja 1976.
(naglasci umetnuti) sljedeće:
Sveti Otac me zadužuje ovog
dana da potvrdim mjeru o kojoj ste bili obaviješteni u njegovo ime, de mandata speciali: odsada ne smijete
više podjeljivati svete redove. Nemojte koristiti izgovor o zbunjenom stanju
bogoslova koji trebaju biti zaređeni: to je samo prilika da se objasni njima i
njihovim obiteljima da ih ne možete zarediti za službu Crkvi protiv volje
Vrhovnog svećenika Crkve. Nema ništa beznadno u njihovim slučajevima: ako imaju
dobru volju i ako su ozbiljno pripravni za prezbitersku službu u iskrenoj vjernosti
koncilskoj Crkvi.
Nadbiskup Lefebvre je odgovorio
na taj novi pojam „koncilske Crkve“ 12. srpnja 1976.:
Tako se čini
nemogućim prići osnovnom problemu, koji je sporazum između koncilske Crkve, kao
što ju je nazvao sam Msgr. Benelli u svojem zadnjem pismu, i Katoličke crkve. Neka
ne bude greške. To nije pitanje razlike između msgr. Lefebvrea i pape Pavla VI.
To je pitanje radikalne neuskladivosti između Katoličke crkve i koncilske
Crkve, gdje je Misa Pavla VI. simbol i program koncilske Crkve.
Nadbiskup Lefebvre o raskolu svojim vlastitim riječima
Ironično je da Voris ranije
citira intervju nedokazane autentičnosti koji potječe navodno od 2. kolovoza
1976. kao dokaz da je Nadbiskup bio raskolnik, kada postoji njegov provjerljiv
citat na tu temu iz intervjua koji je dao 3. kolovoza 1976. novinama Nouvelliste iz Siona, Valais, Švicarska,
u Econeu. Taj citat jasno objašnjava njegov nadasve opravdan stav:
Novinar: Ne idete
li Vi prema raskolu?
Mgr. Lefebvre:
Kada mi netko kaže: “uzrokovat ćete raskol“, ja im kažem da nisam ja taj koji
uzrokuje raskol; ja ostajem na potpuno tradicionalnoj liniji. Tako ja ostajem
ujedinjen s Crkvom koja postoji dvije tisuće godina i ne činim ništa drugo osim
onoga što se uvijek činilo kroz dvije tisuće godina, ništa drugo osim onoga za
što su mi čestitali, a sada sam za tu istu stvar osuđen! To je kao da sam
izbačen, gotovo da sam izopćen; konačno, suspendiran sam, a radim potpuno iste
stvari koje sam činio trideset godina svog života i u to vrijeme mi je dana
svaka moguća i zamisliva počast.
Nitko mi neće
oduzeti moje uvjerenje da se nešto dogodilo u Crkvi. Na Koncilu je prihvaćeno
novo usmjerenje pod vodstvom liberalnih kardinala koji su imali kontakte s
masonima i koji su željeli tu otvorenost svijetu koja je njima tako draga;
otvorenost svijetu je rezultirala Deklaracijom o vjerskoj slobodi koja znači
praktično, u stvari, jednakost svih religija. Tako da više nema katoličke države,
nema potvrde da Crkva jedina posjeduje istinu, i tolike druge stvari koje nas
očito suprotstavljaju Koncilu. Cijeli problem je tu, cijela „ekonska drama“,
ako se to tako može nazvati, je tu. Osobno stoga ne mislim da sam ja taj koji
uzrokuje raskol. Neka mi se pokaže čime uzrokujem raskol, neka me se ispita.
Tražim da me ispita Kongregacija za nauk vjere, ako zaista osporavam katoličku
vjeru, ako sam zaista protiv discipline Crkve. Ja tvrdim da od Koncila vlasti u
Crkvi – ne kažem Papa jer ja ne znam koji je Papin utjecaj na izdane odredbe;
ali oni koji imaju moć, barem u rimskim kongregacijama, su u postupku odvođenja
Crkve u raskol.
Što je raskol? To
je raskid, raskid s Crkvom. Ali raskid s Crkvom također može biti raskid s
Crkvom prošlosti. Ako netko raskine s Crkvom od dvije tisuće godina, on je u
raskolu. Već je bio koncil koji je proglašen raskolničkim. Tako da je moguće da
jednoga dana, za dvadeset godina, za trideset, za pedeset godina - ja ne znam -
da će Drugi vatikanski sabor biti proglašen raskolničkim jer ispovijeda stvari
koje su protivne Tradiciji Crkve i koje su uzrokovale unutar Crkve.
Kardinal Müller kaže da je FSSPX u raskolu dok sam dovodi u
pitanje Euharistiju i Marijino trajno djevičantsvo
Voris tada sa žaljenjem priznaje
da je kardinal Hoyos potvrdio da FSSPX nije u formalnom raskolu jer formalno ne
odbijaju Papin autoritet. Tada Voris upada u logički sofizam. Prvo ponavlja,
barem pet puta, citat Pape Benedikta kako FSSPX nije u „potpunom zajedništvu“,
dok zanemaruje činjenicu da je Papa Benedikt, u tom istom pismu, jasno
izgovorio činjenicu da stanje FSSPX-a ne odgovara definiciji raskola. Potom
odnekud iznenada iskopava usputni komentar kardinala Müllera u kojem kaže:
Kanonsko izopćenje
biskupa zbog njihovog nezakonitog ređenja je povučeno, ali de facto sakramentalno izopćenje ostaje zbog njihovog raskola.....
Budući da je ta izjava dana kao
odgovor u intervjuu i nije objavljena ni u jednom dokumentu koji je obvezujući
za Crkvu u njegovoj ulozi kao predstojnika Kongregacije za nauk vjere, tom
čudnom stajalištu kojemu su se suprotstavili razni službenici u Rimu u
posljednjih više od 20 godina do u nedogled, i kojemu se sam papa Benedikt
suprotstavlja 2009. god., može se dati važnost koju zaslužuje. A to je nikakva.
Jer što je FSSPX učinio da bi postali raskolnici u vremenskom razmaku otkad je
kardinal Hoyos ponovio izjave da Bratstvo nije u raskolu i komentara kardinala Müllera?
Ništa.
Müllerova izjava još i više gubi
na vjerodostojnosti kada se uzme u obzir moguće krivovjerno stajalište koje je
on zauzeo u vezi trajnog djevičanstva Blažene Djevice i transupstancijacije.
FSSPX ga je s razlogom prozvao u vezi tih stajališta kada je Müller postavljen
za prefekta Kongregacije za nauk vjere što je kardinala prilično razljutilo.
Tako da nije pretjerano zaključiti da je kardinalova usputna aluzija na raskol
bila pomalo osvetničkog karaktera. Zastupa li kardinal krivovjerne stavove s
obzirom na ove dvije katoličke dogme? Čak i da u stručno-pojmovnom smislu to
nije slučaj, ovo je sigurno znak krize u kojoj živimo kada takav čovjek može
biti ozbiljno smatran crkvenim čuvarom nauka:
http://www.traditioninaction.org/ProgressivistDoc/A_161_Muller_Virgin.html
http://www.traditioninaction.org/ProgressivistDoc/A_160_Muller_Trans.html
Voris redefinira pojam raskola
Puno kasnije u filmu, Voris
pokušava reći da Bratstvo koristi „proizvoljnu“ definiciju raskola koja „nema temelja u kanonskoj praksi i rezultira ekstremno
pogrešnim viđenjem crkvenih zakona u vezi potpunog zajedništva.“ On
kaže: “to načelo“, govoreći o uobičajenoj
definiciji raskola kako ju je razumjela Crkva kroz stoljeća uključujući ljudi
poput Tome Akvinskog i Kajetana:
„...nikad nije bilo shvaćanje Crkve. U stvari zakon u vezi
raskola, kanon 751, ni ne spominje formalno odbacivanje Pape. U kanonu 751
raskol je definiran kao „raskol je uskraćivanje podložnosti vrhovnom svećeniku
ili zajedništva s članovima Crkve koji su mu podložni“. Zakoni Crkve ne prave
razliku između potpunog i djelomičnog uskraćivanja podložnosti. Drugim
riječima, bilo koji stupanj nejedinstva je nejedinstvo i djelomična poslušnost
nije na neki način u redu. Kanonsko pravo ne zanima tko što govori, nego kako
postupa. Na isti način kako se ne može opravdati djelomični neposluh Bogu, tako
se ne možeš opravdati ni djelomični neposluh njegovom namjesniku.“
Tako, Voris odbacuje mudru i tradicionalnu
crkvenu definiciju raskola poradi svoje apsurdne široke definicije. Vorisova
definicija znači da bilo što osim slijepe i bezrezervne poslušnosti stavlje
osobu odmah u stanje raskola. Nema veze što nijedan katolički teolog u
prošlosti nije naučavao da je sam neposluh jednak raskolu. Zapravo, vatikanski
kardinali i ugledni kanonski pravnici koje sam citirao u ovom članku
objašnjavaju da je ta ideja potpuno netočna.
Ali umjesto da sluša Crkvu, koja Vorisu sasvim
jasno tumači koje je bilo tradicionalno shvaćanje „odbijanja podložnosti“ u
kanonskom pravu, on to osobno za sebe tumači na najširi mogući način da bi tako
pobio svoju opsesiju - Bratstvo. Čak i gore od toga, on predaje to privatno i
pogrešno tumačenje svojem gledateljima kao „kanonsko pravo“.
Voris također smiješno
izjavljuje da bi pod tradicionalnom katoličkom definicijom raskola anglikanska
High Church bila u „potpunom zajedništvu“. To je apsurdno. Svi znaju da
anglikanci načelno ne prihvaćaju papinstvo kako je ono definirano u Crkvi. Nadalje,
sama „koncilska Crkva“ danas nalikuje anglikanskoj Low Church (ne High Church).
Michael Davies ispod objašnjava
točno shvaćanje raskola:
Voris razara vlastiti argument
da FSSPX niječe neuništivost Crkve
Voris zatim izjavljuje: “Jesu li papine disciplinske odredbe nepogrešive? Pa,
naravno da nisu i nitko ne kaže da jesu.“
Nevjerojatno. Dopustite mi to
malo razjasniti. Voris raspravlja da Quo Primum ne obvezuje buduće pape jer je
Misa samo disciplinska stvar, ne dogmatska. A sada Voris kaže da papinske
disciplinske odredbe nisu nepogrešive. Plus, sada znamo da je Voris suglasan s
time da papa stvori obred Mise iz ničega koji je izmislilo povjerenstvo, budući
da on ne mora biti „primljeni“ obred Crkve. Zbog toga bi Voris morao priznati
da bi papa mogao pogriješiti u stvaranju „nove Mise“, budući da je to samo
stvar discipline.
Tako isti Voris koji optužuje
FSSPX da niječe neuništivost Crkve jer kritizira „sam novi Misal“, sada
otvoreno priznaje da bi papa mogao izdati štetan i/ili otrovan Misal, budući da
on nije zaštićen nepogrešivošću? Primjenjujući Vorisovu logiku, onda čak i ako
papa proglasi potpuno zao obred Mise, katolici bi bili obavezni to poslušati i
podčiniti se tome ili bi postali ipso facto raskolnici! Tako Voris lijepo
dočarava apsurdnost kamo vodi neokatolička logika: ponizno se podvrgnuti
zabludi nekako postaje katoličko, dok protivljenje zabludi postaje raskolničko.
Voris: onaj tko nije u „potpunom
zajedništvu“ s kardinalom Kasperom je u u raskolu?
Voris nastavlja s drugim djelom
kanonske definicije raskola ,,uskraćivanje zajedništva s članovima Crkve koji
su mu podložni (Papi).“ Voris kaže da FSSPX na ovom dijelu „apsolutno pada“. On to pokušava potkrijepiti
govoreći da (FSSPX) „zabranjuje članovima, ne samo
prisustvovati Novus ordo Misama, već i indultskim tridentskim Misama.“
Prvo, jedini “članovi“ FSSPX-a
su njegovi svećenici koji nemaju potrebe “prisustvovati Misi“ jer služe Misu.
Onda Bratstvo koristi “neprecizne“ i “dvosmislene“ izraze? Drugo, ne postoji
više “indultska Misa“ budući da je indult postao nepotreban nakon Summorum
Pontificum. Onda Voris optužuje FSSPX da „nagovara
svoje članove da se usprotive autoritetu svojih lokalnih biskupa govoreći onima
koji pohađaju njihove kapelice da traže lažne sudske presude o poništenju umjesto
da traže zakonite biskupijske.“
Prvo, budući da su jedini
„članovi“ Bratstva svećenici i biskupi, njima ne trebaju poništenja. Na koncu,
ne govorimo ovdje o Novus ordo svećenicima.
Drugo, činjenica je da Voris
govori da je Bratstvo raskolničko jer nagovara članove da se usprotive
autoritetu svojih lokalnih biskupa je vrhunsko licemjerje. Voris zarađuje za
život kritizirajući biskupe i pozivajući ljude da im se odupru.
Treće, Voris treba zahvaljivati
Bogu zbog svećenika Bratstva koji preporučuju svojim oženjenim vjernicima svoje
vlastite svećenike radi savjetovanja u vezi poništenja. FSSPX će rijetko
savjetovati poništenje, nasuprot mjesnim
biskupijskim sudovima koji će odobravati „katolički razvod“ od 8. prosinca bez
obzira je li par oženjen 60 godina ili ima zajedno 20-oro djece.
Četvrto, vjernici Bratstva ne
mogu nikako odbiti zajedništvo s članovima Crkve koji su podložni papi jer su
oni sami članovi Crkve podložni papi koji odabiru ispunjavati svoju nedjeljnu
obavezu (po Povjerenstvu ED-u i kardinalu Oddiju) u kapelicama Bratstva zbog
opasnosti za njihovu vjeru u njihovim mjesnim “raskolničkim“ biskupijskim
župama. Znate, one župe koje CMTV uvijek kritizira?
Vjernici Bratstva ne izbjegavaju
Novus ordo katolike ili druge tradicionaliste poput kuge, kao što Voris misli.
(Pitam se koliko je vjernika i svećenika Bratstva intervjuirao za ovaj film?)
Umjesto toga oni sudjeluju u kapelicama Bratstva na Misi da bi osigurali
duhovno vodstvo pravovjernih katoličkih svećenika u ovom moru kaosa. Oni to rade
da bi spasili svoje duše. Da njihove mjesne župe nude dostojanstvene
tradicionalne Mise s pouzdanim pravovjernim propovijedima, vrlo vjerojatno ne
bi išli u kapelice Bratstva. To nije nešto što je baš popularno u današnjoj
Crkvi, kao što je jasno iz Vorisovog filma.
Velika ironija u svemu je da su
sami neokatolici krivi za odbijanje zajedništva s onim katolicima koji pohađaju
kapelice Bratstva. Često ih kleveću kao “raskolnike“ i izbjegavaju poput kuge,
kada nisu zauzeti s tim da im drže predavanja, da ih osuđuju ili prekoravaju. I
to sve usprkos činjenici da su vjernici Bratstva jedni od najvjernijih,
najpobožnijih i najpredanijih katolika koje imamo.
A što se tiče odbijanja
zajedništva s onima pod papom, kako sam Voris stoji u toj kategoriji? Smatra li
se on u zajedništvu s biskupom Dolanom? Kardinalom Mahoneyem? Časnim sestrama
na autobusu? Kardinalom Marxom? Kardinalom Maradiagom? Bi li Voris radosno
prisustvovao Misi o. Kreigela u Erie da mu je to jedina opcija za nedjeljnu
Misu i da bi se tako uvukao u “potpuno zajedništvo“?
Zatim Voris kaže ovo: „Pa što je onda FSSPX, Bratstvo? Odgovor ovisi isključivo
o tome s kime razgovaramo.“
Ha! Tako nam Voris i njegovi
pouzdanici cijeli tjedan s visoka drže predavanje o tome kako je Bratstvo u
“raskolu“ u skoro svakom članku i nastavku Vortexa. A sada, blizu 50. minute,
Voris nam govori da to ovisi o tome s kime razgovaramo! Kako bih volio da je
Voris započeo s tom rečenicom. Poštedio bi me puno muke jer bi time (još jednom)
sam pobio svoj cijeli film.
Primjedbe
Objavi komentar