U svojoj molitveno-pokorničkoj praksi Crkva je kao poseban oblik pobožnosti razvila i preporučivala molitvu sedam pokorničkih psalama. Njihov cjeloviti tekst donosimo u nastavku.
Antifona: Ne opominji se, Gospodine, prestupaka naših ni prestupaka naših otaca, i ne osvećuj se grijesima našim.
I – Psalam 6.
i ne kazni me u gnjevu svojem.
Smiluj mi se, Gospodine, jer sam nemoćan, *
ozdravi me, Gospodine jer dršću kosti moje.
Duša je moja smućena veoma, *
a Ti, Gospodine, dokle ćeš?
Povrati se, Gospodine, i izbavi dušu moju, *
spasi me poradi milosrđa svoga.
Jer mrtvi ne spominju Tebe, *
tko da Te slavi u smrtnom carstvu?
Iznemogao sam od jecanja svoga, svaku noć kvasim postelju svoju, *
suzama svojim natapam ložnicu svoju.
Pomutilo se od jada oko moje, *
ostario sam među samim neprijateljima.
Odlazite od mene svi, koji činite nepravdu, *
jer je Gospodin uslišio glasni plač moj.
Uslišio je Gospodin molbu moju, *
Gospodin je primio molitvu moju.
Neka se zastide i smetu jako svi neprijatelji moji, *
neka se još jednom zastide brzo veoma.
Slava Ocu.
II – Psalam 31.
i kojima su pokriveni grijesi.
Blago čovjeku, kome Gospodin ne uračunava grijeha, *
i u čijem duhu nema prijevare.
Dok šutim, sahnu kosti moje *
od uzdisanja moga po vas dan.
Jer me danju i noću tišti ruka tvoja, *
prevrćem se u nevolji svojoj, kao da me bode trnje.
Grijeh svoj ispovijedam Tebi *
i nepravde svoje ne sakrivam.
Rekoh: Ispovjedit ću protiv sebe nepravdu svoju Gospodinu, *
i Ti si oprostio bezbožnost grijeha mojega.
Neka Ti se stoga moli svaki pobožni *
u vrijeme povoljno.
Dođe li tad i potop velikih voda, *
ne će njega dostići.
Ti si utočište moje u nevolji, koja me obuzima, *
radosti moja, izbavi me od onih, koji me opkoljavaju.
Dat ću ti razum i učit ću te putu, kojim da ideš, *
uprijet ću oči svoje na tebe.
Nemojte biti kao konj i mazga, *
u kojih nema razuma.
Njima oglavom i uzdom valja da stegneš čeljusti, *
kad ne idu k tebi.
Mnogi bičevi biju grešnika, *
a koji se uzda u Gospodina, okružava ga milosrđe.
Radujte se u Gospodinu i klikćite, pravednici, *
i dičite se svi, koji ste čestita srca.
Slava Ocu.
III – Psalam 37.
i ne kazni me u gnjevu svojem.
Jer se strijele tvoje zastreljuju u me, *
i ruka me tvoja tišti.
Nema zdrava mjesta na tijelu mojemu od gnjeva tvojega, *
nema mira u kostima mojim od grijeha mojih.
Jer su bezakonja moja izišla vrh glave moje *
i kao teško breme leže na meni.
Gnjiju i trunu rane moje *
od bezumlja mojega.
Jadnik sam i poguren posve, *
cio dan idem žalostan.
Jer su bokovi moji puni opsjene, *
i nema zdrava mjesta na tijelu mojem.
Nemoćan sam i poništen veoma, *
stenjem od uzdisanja srca svojega.
Gospodine, pred Tobom su sve želje moje, *
i uzdisanje nije od Tebe sakriveno.
Srce mi jako udara, ostavlja me snaga moja, *
ni očinjega mi vida nije više u mene.
Prijatelji moji i bližnji moji *
ne približuju se k meni.
I koji mi bijahu blizu, stoje izdaleka, *
i nasilje čine, koji traže dušu moju.
I koji mi hoće zlo, govore o pogibli, *
po vas dan misle o prijevari.
A ja kao gluh ne ću da slušam, *
i kao nijem ne otvaram usta svojih.
I postao sam čovjek, koji ne čuje, *
u čijim ustima nema protivljenja.
Jer se u Te, Gospodine, ufam, *
Ti me slušaj, Gospodine Bože moj.
Jer rekoh: da se ne vesele zbog mene neprijatelji moji, *
i ako posrnu noge moje, da se ne naduvaju protiv mene.
Jer sam ja spreman na bičeve, *
i bol je moja svagda sa mnom.
Ispovijedam krivicu svoju *
i s brigom razmišljam o grijehu svojem.
A neprijatelji moji žive i jaki su protiv mene, *
i množe se, koji me nepravedno mrze.
Koji mi vraćaju zlo za dobro, ocrnjuju me, *
jer idem za dobrim.
Ne ostavljaj me, Gospodine, Bože moj, *
ne odstupaj od mene.
U pomoć mi priteci, *
Gospodine, Bože spasitelju moj.
Slava Ocu.
IV. – Psalam 50.
po velikom milosrđu svojem.
I po prevelikoj dobroti svojoj *
uništi krivicu moju.
Posve me operi od krivice moje *
i od grijeha mojega očisti mene.
Jer ja znam krivicu svoju, *
i grijeh je moj vazda preda mnom.
Tebi sam jedinomu sagriješio i pred Tobom zlo učinio: *
pravedan ćeš biti, kad progovoriš, i čist, kada sudiš.
Jer gle, rođen sam u nepravdama, *
i u grijesima me je začela majka moja
Gle, Ti ljubiš istinu, *
sakrivene i tajne stvari mudrosti svoje objavljuješ meni.
Poškropi me hisopom, da se očistim, *
operi me, da budem bjelji od snijega.
Objavi mi radost i veselje, *
i kliktat će kosti ponižene.
Odvrati lice svoje od grijeha mojih *
i sve krivice moje uništi.
Srce čisto stvori mi, Bože, *
i duh pravi obnovi u meni.
Ne odbaci me od sebe *
i Svetoga Duha svojega ne uzmi od mene.
Daj, da se opet radujem spasenju tvojem, *
i okrijepi me duhom spremnim.
Učit ću bezbožnike putovima tvojim, *
i grešnici će se k Tebi obratiti.
Izbavi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj, *
i jezik će moj klicati pravednosti tvojoj.
Otvori, Gospodine, usne moje, *
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Da voliš žrtvu, zacijelo bih je prinio, *
ali se žrtve paljenice Tebi ne mile.
Žrtva je Bogu duh raskajan, *
srca skrušena i ponižena, Bože, ne ćeš prezreti.
Blag budi, Gospodine, po dobroti svojoj Sionu, *
da se opet podignu zidovi jeruzalemski.
Onda ćeš primati žrtve pravedne, prinose i paljenice, *
tad će stavljati na oltar tvoj junad kao dar žrtveni.
Slava Ocu.
V – Psalam 101.
i vapaj moj k Tebi da dođe.
Ne odvrati lica svojega od mene, *
u koji me god dan snađe nevolja, prigni k meni uho svoje.
U koji Te god dan zazovem, *
brzo me usliši.
Jer prolaze kao dim dani moji, *
i kosti se moje osušiše kao suvarak.
Pokošen sam kao sijeno i usahlo je srce moje, *
jer sam zaboravio jesti kruh svoj.
Od glasnog moga uzdisanja, *
prionula je kost moja za meso moje.
Postao sam sličan pelikanu u pustinji, *
postao sam kao sova na zidinama.
Bdim*
i postao sam osamljen vrabac na krovu.
Cio me dan ruže neprijatelji moji, *
i koji su me prije hvalili, sad se bune protiv mene.
Jedem pepeo kao hljeb *
i miješam piće svoje sa suzama,
Od gnjeva i srdžbe tvoje, *
jer si me podigao i bacio si me.
Dani moji naginju kao sjena, *
i ja se osuših kao sijeno.
A Ti, Gospodine, ostaješ do vijeka, *
i spomen tvoj od koljena do koljena.
Ti ćeš ustati i smilovat ćeš se Sionu, *
jer je vrijeme, da mu se smiluješ, jer je došlo vrijeme.
Jer je slugama tvojim omiljelo i kamenje njegovo *
i prah njegov žale.
Tada će se narodi bojati imena tvojega, Gospodine, *
i svi kraljevi zemaljski slave tvoje,
Kada Gospodin sagradi Sion *
i javi se u slavi svojoj.
Kad pogleda na molitvu poniženih *
i ne prezre molitve njihove.
Nek se napiše ovo za kasniji naraštaj, *
da puk, koji će doći, hvali Gospodina,
Što je pogledao sa svete visine svoje, *
Gospodin je s neba pogledao na zemlju,
Da čuje uzdisaje zasužnjenih *
i oslobodi one, kojima je namijenjena smrt,
Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje, *
i hvalu njegovu u Jeruzalemu,
Kad se skupe narodi u jedno *
i kraljevi, da služe Gospodinu.
Slomio mi je na putu snagu moju, *
skratio je dane moje.
A ja rekoh: nemoj me pozvati u polovini dana mojih; *
tvoje su godine od koljena do koljena.
Ti si, Gospodine, u početku sazdao zemlju, *
i djela su ruku tvojih nebesa.
Ona će proći, a Ti ostaješ, *
i sva će ostarjeti kao haljina.
I kao odjeću promijenit ćeš ih i promijenit će se, *
a Ti si uvijek isti i tvoje godine ne će isteći.
Neka sinovi slugu tvojih mirno stanuju, *
i potomstvo njihovo neka se utvrdi dovijeka.
Slava Ocu.
VI – Psalam 129.
Gospodine usliši glas moj.
Nek slušaju uši tvoje *
glas molitve moje.
Ako gledaš na bezakonja, Gospodine, *
Gospodine, tko će opstati?
No u Tebe je oproštenje, *
i radi zakona tvoga čekam Tebe, Gospodine.
Čeka duša moja riječ njegovu, *
ufa se duša moja u Gospodina.
Od straže jutarnje sve do noći *
neka se ufa Izrael u Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe *
i obilno je u njega otkupljenje.
I on će otkupiti Izraela *
od sviju bezakonja njegovih.
Slava Ocu.
VII – Psalam 142.
usliši me po pravdi svojoj.
I ne uđi na sud sa slugom svojim, *
jer se ne će opravdati pred Tobom nitko živ.
Jer progoni neprijatelj dušu moju, *
gazi u prah život moj.
Stavlja me u mrak kao davno pomrle, *
tjeskoba hvata u meni duh moj, uznemireno je u meni srce moje.
Opominjem se dana starih, razmatram sva djela tvoja, *
razmišljam o činima ruku tvojih.
Širim ruke svoje k Tebi, *
duša je moja kao suha zemlja pred Tobom.
Brzo me usliši, Gospodine, *
nestaje duha mojega.
Ne odvrati lica svojega od mene, *
da ne postanem kao oni, koji silaze u grob.
Rano mi objavi milosrđe svoje, *
jer se u Tebe uzdam.
Pokaži mi put, kojim da idem, *
jer k Tebi podižem dušu svoju.
Izbavi me od neprijatelja mojih, Gospodine, k Tebi se utječem, *
nauči me vršiti volju tvoju, jer si Ti Bog moj.
Duh tvoj blagi neka me vodi po tlu ravnom; *
radi imena tvojega, Gospodine, sačuvaj me na životu po pravdi svojoj.
Izvedi iz nevolje dušu moju *
i po milosrđu svojem uništi neprijatelje moje.
I zatri sve, koji muče dušu moju, *
jer sam ja sluga tvoj.
Slava Ocu.
Antifona: Ne opominji se, Gospodine, prestupaka naših ni prestupaka naših otaca, i ne osvećuj se grijesima našim.
Izvor: Put u život – priručni molitvenik za župnike i vjernike (1962.)
https://archive.org/details/put_u_zivot_prirucni_molitvenik_za_zupnike_i_vjernike_nedostaju_stranice_1962-jeronim_setka/page/n93/mode/2up
Poštovani, da li mi možete odgovoriti iz kojeg prijevoda Sv. Pisma su uzeti ovi Psalmi i kako bih mogao doći do toga prijevoda.
OdgovoriIzbrišiZahvaljujem na Vašem trudu unaprijed!
Nije nam poznato. Iz posljednjega cjelovitoga prijevoda sv. Pisma (Šarić) nisu - možda je prijevod napravljen posebno za ovaj molitvenik ili neku drugu prijašnju molitvenu knjigu.
Izbriši