Razlika je vidljiva u simbolima. Što je Misa? Misa je najveće od svih blaga Crkve, najdragocjeniji dragulj u kruni Kristove zaručnice. Misa je savršena molitva, beskrajna molitva. Ona mora biti beskrajna molitva jer se prinosi Bogu da bi se ispravila beskrajna uvreda Bogu zbog istočnog grijeha i beskrajnih zločina naših sadašnjih grijeha. To je jedina molitva koja je dostatna da ujedini još jednom ljude s Bogom. Mi smo stvoreni za Boga, da budemo ispunjeni u Bogu, da sudjelujemo u Njegovom božanskom životu, ali grijeh je to sve pokvario. Misa je lijek, beskrajni čin pravde isprepletene milosrđem, beskrajan čin Božje ljubavi prema Njegovim stvorenjima po kojem On privlači sve k Sebi; to je beskrajna molitva.
Misa je žrtva koja
je po svojoj definiciji molitva koja se prinosi Bogu samome. Dakle,
žrtva je savršenija što je savršeniji dar koji se prinosi: u Misi
je dar Isus Krist, čovjek koji je također i Bog; ne može postojati
savršeniji dar. Žrtva je isto tako još i savršenija kada je
svećenik koji prinosi dar savršeniji; u Misi je svećenik Isus
Krist koji samo koristi svećenika (zaređenog svećenika) kao
instrument. Misa je savršena molitva jer tu Bog prinosi Boga Bogu.
Budući da je ona beskrajno savršena molitva, ona ne može biti
višestruka ili ponovljena. Ta savršena molitva, Misa, je ustvari
ista žrtva kao i žrtva Isusa Krista na Kalvariji. Svaki put kada se
Misa služi, žrtva Isusa Krista na Kalvariji se
stavlja pred nas – ne u
njezinoj krvavoj, bolnoj grozoti, već na sakramentalan način, što
znači da je stvarnost tamo, ali sakrivena iza simbola.
Prilike kruha i vina su simboli
Tijela i Krvi Isusove koji su zaista prisutni jednom kada svećenik
izrekne riječi posvećenja. Razdvojeno posvećenje kruha i vina na
Misi je znak odvajanja Tijela i Krvi Isusove kod Njegove žrtve na
Križu što je sama bit žrtve. Ta beskrajna, savršena molitva –
božanska
molitva – postaje prisutna pred nama u svakoj Misi, ne samo da
bismo se prisjetili žrtve na Kalvariji, već da bismo
se sjedinili
s njome
tako što s Isusom prikazujemo
kao žrtvu
naše
umove
i srca, svoja
tijela i duše, svoje klanjanje,
zahvaljivanje,
molbe
i zadovoljštine. Božja molitva i naša molitva zajedno se uzdižu
Bogu, a On nas
zauzvrat obasipa svojom
milošću tako da možemo još savršenije sudjelovati u Njegovom
životu.
U stvarnosti, Misa je savršena molitva koja privlači čovjeka natrag k Bogu. A to nije samo duhovno zajedništvo s Bogom; kada mi primamo Njegovo živo Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo u Svetoj Pričesti, to je i tjelesno zajedništvo. To nije ništa manje od početka raja ovdje na zemlji. Dakle, i stara i nova Misa, kada su služene propisno s pravom nakanom i kada ih služi zaređeni svećenik, su obje ista kalvarijska žrtva koja je učinjena prisutnom na sakramentalan način; one su savršene u tom pogledu. No razlika je u simbolima koji nisu neophodni i koje svaka upotrebljava da bi nas usmjerila na razumijevanje i poštovanje prema stvarnosti.
U stvarnosti, Misa je savršena molitva koja privlači čovjeka natrag k Bogu. A to nije samo duhovno zajedništvo s Bogom; kada mi primamo Njegovo živo Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo u Svetoj Pričesti, to je i tjelesno zajedništvo. To nije ništa manje od početka raja ovdje na zemlji. Dakle, i stara i nova Misa, kada su služene propisno s pravom nakanom i kada ih služi zaređeni svećenik, su obje ista kalvarijska žrtva koja je učinjena prisutnom na sakramentalan način; one su savršene u tom pogledu. No razlika je u simbolima koji nisu neophodni i koje svaka upotrebljava da bi nas usmjerila na razumijevanje i poštovanje prema stvarnosti.
Stara Misa
Nepromjenjivi
simboli
koji nisu neophodni, koji su propisani u staroj Misi naglašavaju
pravu narav
i svetost ponovnog uprisutnjenja kalvarijske žrtve. Njihovo
dostojanstvo i ljepota ohrabruju nas da se klanjamo Bogu koji je
postao prisutan pred nama u svojem
beskrajnom činu ljubavi prema nama. Ti simboli
stare Mise pozivaju nas da se sjedinimo sa žrtvom, da uzvratimo na
ljubav ljubavlju. Oni nas pripremaju da budemo predani Bogu. Ti
nepromjenjivi simboli
ukrašeni su svečanim ceremonijama, ruhom, uzvišenim melodijama
gregorijanskog korala, anđeoskom harmonijom polifonije i izuzetnim
zdanjima koja su sagrađena za staru Misu – katedrale, bazilike,
crkve i kapelice. Takvi simboli
stare Mise akumulirali su se kroz stoljeća; oni nas povezuju s
apostolima i svecima koji su bili ganuti istim simbolima
da se klanjaju Bogu i da se žrtvuju. Tu je i uporaba
latinskog jezika; on nas povezuje u svetom jeziku – isti gdje god
bili
na svijetu, isti gdje god bili
u vremenu.
Nova Misa
Nova Misa nije ništa
poput toga. Simboli
nove Mise koji nisu neophodni uvelike su izmišljotina koja je
slijedila nakon Drugog vatikanskog sabora (1962.-1965.) – čak i
papa Benedikt XVI. to priznaje. Novi obred Mise bio je domišljatost
kako učiniti katoličku Misu identičnom protestantskoj Misi tako da
te dvije religije mogu biti stopljene u jednu. Ti simboli
nove Mise skrivaju stvarnost transupstancijacije koja je pretvorba
kruha i vina u Tijelo i Krv Isusa Krista. U
tim simbolima
nedostaju osjećaji svetosti i otajstva. Simboli
na novoj Misi predstavljaju Misu kao svečanu večeru ljudi kojima je
rečeno da su oni već spašeni. Svećenik, sredstvo
Krista koji
se žrtvuje, prikazan je kao predsjedatelj skupa - animator
zajednice. Ukrasni simboli,
poput ruha i glazbe, predstavljaju beskrajnu stvarnost neadekvatnim
simbolima
djetinjaste banalnosti. Crkve sagrađene za tu Misu mogu rijetko biti
opisane ikako drugačije nego ružne. Mnoštvo jezika na kojima je
nova Misa služena odsjeca nas i od drugih katolika iz cijelog
svijeta i od svetaca kroz stoljeća.
Usporedba stare i
nove Mise
Simboli
nove Mise oslabljuju vjeru svećenika i vjernika i ohrabruju
svetogrdno nepoštivanje stvarne
prisutnosti.
Novi obred Mise je nedostojan. U staroj Misi, jedina stvar koja je
nedostojna je svećenik! Ali Bog to zna, a tako i Crkva; zato je on
skriven ispod prekrasne odjeće, okrenut prema Njemu, a
ne prema ljudima, i moli najvažniju molitvu u tišini. Bio je
jedan veliki svećenik po imenu p. Frederick Faber u londonskom
oratoriju. On je opisao staru Misu kao ,,najljepšu stvar s ove
strane neba“. Da je doživio vidjeti novu Misu, srce bi mu se
slomilo. Svi simboli
u
njoj su krivi.
p. Robert Brucianni,
FSSPX
Izvor: Ite Missa
est, listopad-studeni 2016.
"No razlika je u simbolima koji nisu neophodni i koje svaka upotrebljava da bi nas usmjerila na razumijevanje i poštovanje prema stvarnosti."
OdgovoriIzbrišiNije li trebalo ovdje stajati:
"No razlika je u simbolima koji su neophodni i koje svaka upotrebljava da bi nas usmjerila na razumijevanje i poštovanje prema stvarnosti."
JbD
Ovako stoji u izvorniku: "Where they differ is in the non-essential signs each employs to point us to an understanding and reverence of the reality."
Izbriši