Nauk
Crkve o Posljednjem sudu zajedno s onim što nam sveci o tome mogu reći pomaže
nam da vidimo same sebe u odnosu prema Bogu kao Njegova stvorenja i one kojima
će Bog naposlijetku suditi. Crkva naučava da postoje dva Posljednja suda. Prvi
je pojedinačni sud svakog pojedinca pred Bogom nakon njegove zemaljske smrti. Drugi
je opći sud, na kojem će na kraju svijeta svi biti okupljeni i Krist će suditi
svakom čovjeku koji će ponovno proći svoj osobni sud.
Na
pojedinačnom sudu, neposredno nakon smrti, donosi se božanska presuda, odnosno
određuje se vječna sudbina preminule osobe. Tijekom ovog suda Bog komunicira s
dušom, prenoseći joj Njegovo razumijevanje te duše, tako da svaka duša može
vidjeti sve što je činila tijekom cijelog svog života i je li to bilo grešno, i
u kojoj mjeri, ili je bilo dobro, i u kojoj je mjeri bilo dobro. Dakle, radi se
o intelektualnoj komunikaciji u kojoj nam Bog zatim daje do znanja što smo
takvim životom zaslužili, odnosno idemo li u raj ili u pakao.
Ispovjedaonica
se ponekad naziva sudom Božje pravde, a ponekad i sudom Božje milosti. Sudom
Božje pravde naziva se zato što osoba mora stati pred Božjeg predstavnika,
odnosno svećenika, i optužiti se za sve prijestupe i kršenje Božjeg zakona.
Sudac prosuđuje kajanje osobe, kako bi ustanovio kaje li se uistinu za svoje
grijehe. Ako se osoba ne kaje iskreno za svoje grijehe, svećenik joj ne može
dati odrješenje i tako vratiti posvetnu milost, ali ako se osoba iskreno kaje,
svećenik joj daje odrješenje i ona je opravdana pred Bogom i više se ne smatra
odgovornom za počinjene grijehe, iako je odgovorna za njihov učinak, o čemu
ćemo detaljnije malo kasnije.
Pojedinačni sud
Kada
čovjek umre, morat će stati pred Božji sud, samo tada neće biti Božjeg
predstavnika, već će mu suditi sam Bog. Svaki će čovjek morati stati pred
Svemogućeg Boga i odgovarati za ama baš svaki grijeh koji je ikada počinio. No
čovjek više neće optuživati sam sebe za grijehe koje je počinio, kao tijekom
ispovijedi, nego će mu Bog u potpunosti otkriti kakav je zapravo. Svaki grijeh,
svaka mana i svaka povreda Božjeg zakona, bez obzira koliko malena, bit će
pokazana s potpunom jasnoćom kakvu čovjek nije imao u ovom životu, čak i
grijesi kojih je čovjek bio svjestan za vrijeme života na Zemlji. Stajat će
pred Nebeskim sudom dok će samo jedna stvar braniti njegov slučaj, osim svetaca
koji će ga također braniti, a to je posvetna milost, jedina stvar koja ga može
spasiti.
Čovjek
će pred Bogom stajati bespomoćan, samo će ga braniti oni kojima je pomogao, a
koji su završili u raju, kao i sveci i anđeli prema kojima je čovjek imao
pobožnost tijekom zemaljskog života. No tamo će, naravno, biti i demoni koji će
ga optuživati. Čak niti zastupanje svetaca i anđela neće pomoći čovjeku, u
slučaju da je umro u stanju smrtnoga grijeha. Možda će u tom slučaju oni
pokazati Bogu neka dobra djela koja je učinio i kojima su svjedočili, no to mu
na kraju neće pomoći, jer Bog je sudac. Ako umre u stanju smrtnoga grijeha, i
oni će vidjeti da je njegovo vječno prokletstvo uistinu pravedno.
Dakle,
nakon što Bog čovjeku pokaže stanje njegove duše, otkrit će mu vječnu presudu, donesenu
na temelju stanja njegove duše. Ako je čovjek umro u stanju smrtnog grijeha, Bog
će učiniti da mu bude potpuno jasno zašto ne zaslužuje primiti Njegovu milost.
Naći će se u paklu, mrzeći Božju pravdu svakim djelićem svoga bića, dok će u
isto vrijeme biti svjestan da je Njegova pravednost apsolutno točna.
Pored
službenog crkvenog nauka, postoji i lažni nauk o posljednjem čovjekovom sudu. Na
primjer, neki tvrde da čovjek pred Bogom sam sebe osuđuje. No postoji jedan
mali problem u vezi toga, a to je da mi ljudi nakon istočnog grijeha Adama i
Eve nismo pretjerano bistri. Neće biti od velike koristi pitati grešnika što
misli o stanju svoje duše jer je slijep, stoga Bog mora komunicirati s nama. To
je vrsta milosti, posebno za one koji su spašeni, kada mogu intelektom gledati
stanje svoje duše. Tako da ne sudimo mi sami sebe, nego nam sudi Bog.
Što
se događa s dušom koja je kriva i koja će biti prokleta? Sigurno znamo da će
takva duša osjetiti Božji gnjev pri proglašenju svoje smrti, jer joj je Bog
poslao razne milosti i pomoć tijekom života koje je ona odbijala i odabirala
grijeh. Također, ta će duša osjećati duboki sram. Pred Božjim sudom ona će
osjećati i strah zato što u Božjem gnjevu prema grešniku nema milosti. Jednom
kad je presuđeno da duša zaslužuje pakao, Bog ju lišava svih dobara, osim
postojanja. Duša je tada lišena svih dobara koja su svojstvena Božjoj ljubavi. Kada
duša umre u stanju smrtnoga grijeha, to je kraj, Božja ljubav ju više ne
obuhvaća. Sveti Bernard kaže da će duša više patiti videći gnjev Isusa Krista
nego u samim mukama pakla. To odgovara opisu vizija don Bosca u kojima su
dječaci koji su umrli dok su bili pod njegovom brigom, našavši se pred Božjim
sudom, bježali prema paklu. Don Bosco ih u jednom trenutku želi spriječiti, no
njegov mu vodič kaže da ih mora pustiti jer oni žele pobjeći od Boga, budući da
ne mogu stajati pred Njim s mrljama na svojim dušama.
Na
pojedinačnom sudu grijesi svakog čovjeka još uvijek ostaju skriveni drugim
ljudima. I ako duša završi u paklu, grijeh joj ostaje sakriven, iako demoni
prepoznaju dušu koju su mamili. Oni nemaju pristup našoj volji, ne mogu vidjeti
jesmo li izabrali grijeh ili ne, no imaju pristup našoj mašti. Mi kada voljno
pristajemo na nešto, također to i zamišljamo i iz toga demoni mogu zaključiti
jesmo li uistinu počinili grijeh ili ne. Ako duša završi u paklu, bit će mučena
i prije Posljednjeg (općeg) suda.
Sveti
Alfonz Liguori kaže da pred Božjom pravdom ni titule, ni bogatstvo, ni plemstvo
neće imati težinu, već samo djela. Pitam se što bi Martin Luther rekao na to...
Poanta je u tome da će ono što činiš biti odlučujuće za tvoju presudu. Sveti
Augustin kaže da će đavao biti prisutan kako bi nabrojao sve tvoje grijehe i propuste,
i krsne zavjete. On će te optuživati da si se zavjetovao učiniti to i to, ali
nisi. Origen kaže da će nas naš anđeo čuvar obavijestiti o tome ako smo prokleti,
govoreći Bogu da je mnoge godine radio na našem spasenju, ali mi smo prezirali
njegove opomene. Naši anđeli čuvari, koji su puno inteligentniji od nas,
tijekom našeg zemaljskog života nas prosvjećuju, tj. ubacuju slike u našu maštu
koje nas trebaju voditi u određenim situacijama.
Ako
na kraju budemo prokleti, naši će anđeli čuvari potvrditi da smo odbijali učiniti
što su nam oni rekli i nismo radili na svom spasenju. Također, vlastita će
savjest čovjeka optužiti, on će shvatiti što je učinio. Prema sv. Ivanu
Zlatoustom, Kristove će rane optužiti grešnika. On piše: „Čavli će se žaliti na
tebe, rane će govoriti protiv tebe, križ će Kristov svjedočiti protiv tebe.“
Ono što želi reći jest da je Kristova muka bila uzaludna za tebe. Nije bila
uzaludna za one koji su se spasili, ali je bila uzaludna za tebe. Same će se rane
Isusa Krista žaliti što nisi iskoristio ono što je učinio za tebe. Presuda za
proklete osobe glasi: „Idite od mene, prokleti, u oganj vječni!“, kako čitamo u
Matejevom evanđelju (Mt 25:41).
Prema
Dioniziju Kartuzijancu, presuda će zvučati poput strašnog praska grmljavine.
Iako u duhovnom svijetu nema zvuka u fizičkom smislu, moći ćemo ga čuti
intelektualno. Kroz cijelu će dušu koja zaslužuje pakao odjekivati grmljavina
Božjeg gnjeva. Euzebije Cezarejski piše da će grešnikova kazna biti toliko
strašna da će radije htjeti umrijeti drugi put nego čuti svoju presudu.
Ako
čovjek umre u stanju Božje milosti, Njegova će se beskonačna milost proširiti
na njega i osjetit će Božju ljubav. Danas mnogi traže iskustvo Boga, no sveti
Ivan od Križa nas upozorava da to ne bismo trebali činiti, već bismo trebali
brinuti vršimo li Božju volju u našem životu. Također kaže da je u ovom životu
iskustvo Božje ljubavi uglavnom bolno, no ne zbog Boga jer je On beskrajno
dobar, već zbog nas i naše nesavršenosti. Ponekad nam Bog na tom putu daje neke
razumne utjehe, no ako previše težimo za time, to je znak naše duhovne
nezrelosti. Ako smo na neki način navezani na tu potrebu, to je samo po sebi
mana iznad koje se moramo uzdići. Zato sveti Ivan od Križa savjetuje da se ne
koncentriramo toliko na tu utjehu, već da ju iskoristimo kao sredstvo pomoći i
idemo dalje. Samo je savršenima Božja ljubav radosna i slatka.
Ako
je čovjek nakon suda vrijedan Božje vječne prisutnosti, tada Božja ljubav
prodire u sve razine njegova bića, i postoji ogromno intelektualno i voljno
shvaćanje toga.
Tijekom
suda svaki će grijeh koji čovjeku nije bio oprošten (laki grijeh) i svaka mana
koju nije pobijedio biti otkrivena, i Bog će ga smjestiti u čistilište gdje će
čovjek voljeti Njegovu pravdu. Drugim riječima, htjet će se očistiti tako da u
Božjoj prisutnosti više neće osjećati sram. Ponekad dobijemo takav osjećaj nelagode
kad smo pored nekoga tko je zaista svet, a svjesni smo da mi nismo. Isto tako
je s Bogom, koji je toliko savršen u usporedbi s nama, što nam zbog naših mana
stvara osjećaj boli. Duše u čistilištu, iako ne žele prolaziti kroz muke u
čistilištu, radije će izabrati to nego stajati pred Bogom u stanju u kojem se
nalaze. U knjizi pod nazivom „Čistilište“ autora D. I. Schouppea spominje se
duša koja se pojavljuje pred svecem, i svetac ju upita: „Zar ne bi htjela biti
u raju?“, na što ona odgovara: „Radije bih provela cijelu vječnost u čistilištu
nego samo jedan trenutak pred Bogom s najmanjom mrljom na svojoj duši.“
Bog
želi da mi budemo kao On, da budemo savršeni, tako da Njegova ljubav prema nama
može biti apsolutna, odnosno da ju možemo u potpunosti iskusiti. Ako u nama postoji
ikakva mana, ne možemo doživjeti apsolutnu Božju ljubav, a On želi da ju oni u
Njegovoj prisutnosti u potpunosti dožive. Dakle, duša u čistilištu će voljeti
Božju pravdu i radovati se mogućnosti da će jednoga dana moći vidjeti Boga. Silno
će patiti, ali će shvaćanje potrebe i pravednosti njene patnje bilo potpuno.
Ako
ćete imati takvu milost da umrete bez potrebe ispaštanja za svoje grijehe, u
stanju Božje milosti, npr. ako umrete mučeničkom smrću ili umrete savršeni, što
većina nas nije, i ako nemate mana i grijeha na svojoj duši, istoga ćete časa
ući u raj. No malo je onih koji dosegnu taj cilj. Jako malo... Čini se da su
malobrojni uspjeli doseći tu vrstu savršenosti u ovom životu ili umrli kao
mučenici za vjeru. Ako umrete kao mučenici, odmah idete u raj, jer to zahtijeva
Božja pravda. To je pravedno zato što mučenik napušta sve, cijeli svoj život,
cijelo svoje biće i na taj način mučeništvo iskupljuje sve njihove grijehe. Kako
bi Bog mogao trebati bilo koje dodatno objašnjenje za grijeh od čovjeka koji je
dao svoj život za našeg Gospodina? Mučeništvo će iskupiti sve vaše grijehe i
očistiti svaki aspekt vašeg bića tako da možete odmah ići u raj bez potrebe
boravka u čistilištu.
Opći sud
Dakle,
to je bio pojedinačni sud, no s time ne završava. Čak i ako ste završili u
raju, morat ćete se vratiti kada dođe Krist suditi žive i mrtve na općem sudu. Iako
ste možda prošli pojedinačni sud, još ćete morati proći opći sud. Prisjetimo se
prvo nauka Crkve koji kaže da ako ste zavrijedili raj ili pakao na svom
pojedinačnom sudu, ta se presuda neće mijenjati na općem sudu. Ako ste na svom
osobnom sudu bili osuđeni na pakao, to je to, tamo ćete provesti vječnost. No
svejedno morate doći natrag na opći sud, iako nećete to htjeti. Ljudi u paklu
ne žele natrag svoja tijela jer će to samo povećati njihovu patnju, dok ljudi u
raju žele svoja tijela natrag. Dio razloga je to što imamo prirodnu težnju biti
u svome tijelu, a ne biti slobodne duše koje takoreći ''plove''.
Nekoliko
je razloga zašto ćete se morati vratiti na opći sud i zašto pojedinačni sud
nije dovoljan. Sveti Toma Akvinski navodi da Bog neće otkriti sve posljedice
vašeg grijeha na vašem osobnom sudu jer će se oni s vremenom razotkrivati. Čak
i ako završite u raju i gledate Boga licem u lice, druge duše u raju neće u
potpunosti znati vaš unutarnji život, što se događa unutra, imate li grijeha,
ili vrline, ili milosti... Dobre i loše posljedice vaših djela očitovat će se
na općem sudu. Počinjući od Adama i Eve, koji će vidjeti sve posljedice jedenja
zabranjeg ploda, vidjet ćete i posljedice grijeha svih onih koji su živjeli
nakon njih, sve što su oni činili. Sve dobre i loše posljedice će se očitovati.
Oni u raju će vidjeti cijelu povijest čovječanstva kako se razotkriva pred
njihovim očima. Iako sada gledaju Boga licem u lice, vide dio te povijesti, ali
ne cijelu.
Tajne
misli i djela svih ljudi će biti otkriveni. Vidite, niti jedan vaš grijeh nije
privatan. Na općem sudu sve što ste ikada učinili bit će otkriveno da svi vide.
Dok na pojedinačnom sudu svatko ima sud pred Bogom, na općem svi ljudi vide
vaše grijehe. Ponekad ljudi pitaju zar Bog ne oprašta i zaboravlja. Ne, jer se
Bog ne mijenja, On je nepromjenjiv i vječan. To znači da nam Bog oprašta naše grijehe
i više nam ih ne zamjera. No kada griješite, vi uzrokujete poremećaj u svojoj
duši. Iako Bog oprašta grijehe, još uvijek morate popraviti svoju dušu. To je
kao krađa. Ako nekome nešto ukradete, recimo pedeset dolara, i priđete toj
osobi i kažete da vam je žao, a još uvijek u ruci držite tih pedeset dolara,
odbijajući ih vratiti, nepravda se nastavlja. Ista je stvar s Božjom pravdom. Bog
je stvorio svijet sebi na slavu, da odražava Njegovo savršenstvo. Kada
griješite, vi to umanjujete. To je oblik krađe. To što ste uzeli, morate
vratiti. Vremenite kazne kao posljedica grijeha postoje ne samo zato što smo postali
bolesni, već zato što smo uzeli od Božje slave i stvorenog poretka. Moramo Mu
to vratiti. Drugim riječima, ukrali smo Mu nešto što Mu po pravu pripada.
Dakle,
Bog oprašta i zaboravlja grijeh u smislu da nam to ne zamjera, ali i dalje se
moramo suočiti s posljedicama našeg grijeha. Oni koji su osjetili negativne
posljedice vašega grijeha imaju pravo znati koji je izvor njihovih patnji, a
oni na koje su utjecala vaša dobra djela će vam htjeti zahvaliti. Vidite kako
grijesi koje sada činite imaju dugoročni utjecaj na smjer povijesti. Jer Bog je
imao namjeru da vi već sada budete savršeni, ne da to postajete s vremenom, nego
da to budete sada. Budući da niste savršeni, to znači da na tome morate raditi
da biste do toga došli. Već biste sada trebali biti sveti. No, budući da niste
dosegli tu visinu, utjecaj koji to ima na ostatak ljudske povijesti bit će
vidljiv na Posljednjem (općem) sudu. Da ste bili onoliko sveti koliko je Bog
htio, utjecaj koji biste imali na živote drugih ljudi samo svojim molitvama, pokorama
i dobrim djelima promijenio bi živote svih ljudi oko vas. No to se ne događa
jer niste savršeni, i na kraju će vam se dati do znanja što je Bog htio da
zapravo postignete u ovom životu.
Kad
su anđeli pali s Neba, ostavili su prazninu u hijerarhiji milosti i stoga je
Bog stvorio čovjeka kako bi popunio tu prazninu. Dakle, stvorio je određene pojedince
kako bi zauzeli određena mjesta u hijerarhiji raja. Zato sv. Pavao kaže: „Trčite
da dobijete nagradu!“ (Ne znate li, da oni, što trče u
trkalištu, svi trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete! – 1
Kor 9: 24) Drugim
riječima, morate učiniti sve kako biste dosegli onaj nivo kojeg je Bog htio da
ga dosegnete. Jer ako to ne učinite, Bog će stvoriti nekog drugog tko će
zauzeti vaše mjesto. Savršen primjer su Adam i Eva. U izvornoj zamisli, Adam je
trebao biti na čelu ljudske obitelji. Sada je na tom mjestu Krist. Eva je
trebala biti najuzvišenija žena u raju, no ona je to mjesto izgubila i ono je
dano našoj Gospi. Poanta je da Bog želi da dosegnete određeno mjesto u raju, a
ako nastavljate živjeti sa svojim manama koje vam ne smetaju, ne borite se kako
biste ih pobijedili, znači da nećete doseći onu razinu koju je Bog htio da
dosegnete. To će također biti vidljivo na Posljednjem sudu.
Sljedeći razlog je taj što je Bog, javni
autoritet (javni autoritet zato što je tvorac cijelog svemira), i svaki put
kada griješimo, narušavamo Njegova prava. To je javna uvreda za koju je potrebno učiniti
javnu naknadu, što znači da moramo stati pred svima i odgovarati za sve što smo
učinili. Bog, kao javni autoritet, ima pravo na javnu ispriku za svako kršenje
svoga zakona. To je Njegovo pravo, božansko pravo, stvar pravde. Posljednji
sud će se dogoditi kako bi se pokazala Božja slava, odnosno Njegovo savršenstvo.
Bog je savršeno pravedan, a opet savršeno milosrdan. Naši će nam grijesi izazvati
ili sram u najdubljim dijelovima našega bića kada ćemo stajati pred Bogom ili
će biti podsjetnik Božjeg velikog milosrđa, ako smo u stanju milosti.
Sljedeći razlog: dobra reputacija onih koji
su ju nezasluženo uživali u ovom životu mora biti javno uništena, jer pravda
mora biti zadovoljena. Neki ljudi nemaju pravo na dobru reputaciju, i zato što
su ju imali, ona im mora biti oduzeta. A to ne može biti učinjeno osim ako se
ne dogodi pred svima. Ponekad je zlo koje su oni činili skriveno, i stoga se
mora pokazati. Ako su pak neki ljudi nezasluženo imali lošu reputaciju, i to se
mora popraviti. Ako su njihova dobra djela bila skrivena, i ona će biti
pokazana. Drugim riječima, ništa neće biti skriveno. Ljudi imaju krivu
predodžbu o tome da je njihov grijeh skriven i da ga nitko neće vidjeti. Na Posljednjem
sudu svatko će stati pred milijarde ljudi i svetaca i svako će kršenje zakona
biti pokazano svima da ga vide.
Postoje dva načina na koja ljudi to vide; oni
koji imaju blaženo gledanje vide grijeh u vašoj duši, i vide ga u povijesti,
gledajući ga u viziji Boga. Oni koji su prokleti nemaju blaženo gledanje i oni
će vidjeti grijehe nakon što ih obznani Krist,
i tužitelji koji će stajati s lijeve strane i optuživati vas. Tako da ništa neće
ostati skriveno. Svaki vaš grijeh nije samo vaša stvar, već se tiče i Boga, i
bit će javno prikazan. Također, neke stvari o samom Bogu su skrivene. Skrivene
su i od pravednika, što uzima od njihove potpune sreće, no sve će biti
otkriveno kako bi mogli imati potpuno oduševljenje i radost u svim Božjim
djelima, odnosno u Bogu samom.
Ponekad se može čuti mišljenje da ljudi u
raju ne znaju kada će biti kraj svijeta. Da i ne. To je analogno ovome: vaši su
ključevi na stolu, a vi ih tražite i ne vidite ih, iako gledate ravno u njih. Svi
su imali takvo iskustvo... u filozofiji se kaže da ih materijalno vidite, ali
formalno ne, znači intelektualno ih ne prepoznajete. U raju, zato što gledate
Boga licem u lice, materijalno vidite sve što je On stvorio, zato što je On
apsolutno jednostavan, ne može sakriti dijelove Sebe. Ono što Bog čini je da
blokira mogućnost u samom čovjeku da vidi sve u Bogu. Na Posljednjem sudu to
prestaje, sve je otkriveno. Pravednici će tada vidjeti sav grijeh i razumjeti
tijek povijesti kao nitko drugi. Pravednici imaju pravo znati kako su ih demoni
ometali, kako bi njihova mržnja prema demonima bila savršena i potpuna. U
Starom zavjetu psalmist spominje:
„Jest, smrtnom mržnjom mrzit
ću na njih; oni su moji vlastiti neprijatelji“. Naravno, Židovi su imali u vidu mržnju prema ljudskim
bićima, ali Bog nikada nije imao takvu namjeru, već je namjeravao to
promijeniti nakon što je s Novim zavjetom došla potpuna objava, da se to
razumije u odnosu prema demonima i prokletima.
Prema njima moramo imati savršenu mržnju jer
nas mržnja odvraća od njih. U isto vrijeme imamo želju biti upoznati s dobrom
koje su anđeli činili za nas. Neke od tih stvari ne mogu biti poznate jer
utječu na unutarnji život drugih, što Bog neće otkriti do Posljednjeg dana. Sveti
Toma Akvinski piše da su čak i anđeli i demoni podložni Kristovoj sudskoj vlasti.
Čak će i njima biti suđeno. Nije poznato kako će se to točno dogoditi, hoće li
i oni imati pojedinačni sud kao mi, ili će činjenica što su jedni s lijeve
(demoni), a drugi s desne (anđeli) strane odrediti tko je spašen, a tko je
proklet, na Sudnjem danu, Danu gnjeva.
Dan
gnjeva (Dies irae)
Na Dan gnjeva Krist će se vratiti na oblaku,
što će svi vidjeti, i zasjesti u dolini Jozafata, nakon čega će mrtvi uskrsnuti
i čut će se trublja anđela koju će svi čuti i koja će označavati poziv da dođu
na mjesto Suda. U himnu „Dies irae“ spominje se: „S
trublje čudan zvuk romoni, u sva groblja budeć roni i pred prijestol mrtve goni.“ Dakle, svi će morati
doći pred Božji sud, i oni koji to neće htjeti. Ljudi koji su spašeni, nakon
što se vrate natrag u svoja tijela, oni će htjeti ići na Posljednji sud. Uskrsnut
će, doći pred Krista i uslijedit će Dan gnjeva.
Prema svetom Tomi Akvinskom,
ljutnja je složena emocija. Sastoji se od žalosti zbog zadane rane, i želje za
osvetom. Krist želi osvetu, svoju vlastitu osvetu. Zbog toga kaže u Starom
zavjetu: „Osveta je moja.“ Stoga ne moramo brinuti zbog nepravdi, jer će na
kraju svakome biti pravedno suđeno. Poanta je da će želja za osvetom biti dio
toga, dakle osveta, izvlačenje pravde iz nas, ostvarit će se toga dana. Bog će
dobiti svoju osvetu od onih koji su Ga ranili umanjivanjem Njegove slave u ovom
životu. Prema svecima, kada pravedni Sudac dođe, vladat će velika groza i strah.
U Otkrivenju se spominje Knjiga života po kojoj će ljudi biti suđeni. Ne radi
se o pravoj fizičkoj knjizi, već se radi o metafori znanja koje Krist ima u
svojoj ljudskoj prirodi o našem grijehu i dobrim djelima. Krist ima pravo
suditi nam jer je On dao svoj život za nas. Kada se spominje knjiga života,
misli se na to tko će živjeti, a tko će biti proklet. Zli će biti utišani i osramoćeni,
osim kad će drugi biti suđeni, oni će tada biti svjedoci protiv njih.
Demoni će biti ušutkani dok
ne dođe vrijeme za pokušaj pridobivanja duše za pakao. Prije nego bilo tko bude
suđen, Sotona će stati pred Krista i zahtijevati duše svih ljudi koji su živjeli
jer su svi počinili grijeh osim, naravno, naše Gospe i našeg Gospodina, kao i onih poput
Ivana Krstitelja koji su potvrđeni u milosti. Ali takvih je samo nekoliko. Sotona
će zahtijevati cijelo čovječanstvo, no Krist će to odbiti jer je On položio
svoj život za ljude i neki od njih su umrli u stanju milosti. Tijekom suda
određene osobe, bit će prisutni demoni koji su ju iskušavali i optuživat će ju
za njene grijehe, no Krist će odlučiti jesu li naša djela bila griješna ili ne,
zato što smo ponekad bili privučeni, i možda smo i pali, no grijeh nije bio u
potpunosti namjeran, s potpunim pristankom i na kraju se ne mora raditi o
potpunom grijehu.
Svaka će osoba stati pred
Boga, od Adama i Eve, do posljednjeg čovjeka, i očitovati se za svaki svoj
grijeh, pred svima. Crkveni oci navode da će Posljednji sud trajati dugo
vremena, što za one koji su spašeni neće predstavljati problem nakon što dobiju
natrag svoja tijela. Oni će osjećati radost videći velika djela Božja kroz
povijest, i načine na koje je Božja milost djelovala u životima onih koji su
spašeni. No, s prokletima će biti
suprotno, oni će biti u stalnom stanju umora. Na kraju će oni kojima je suđeno
u skladu s Božjom milošću završiti u raju; to će biti pravo uznesenje Crkve,
suprotno od protestantske ideje uznesenja koja pretpostavlja da će Krist doći i
da će neki od nas naprosto biti ''usisani'' u Nebo. Pod uznesenjem Crkve misli
se na to da će oni koji gledaju Boga licem u lice nakon Posljednjeg suda biti
uzneseni u Nebo. Oni koji budu bez milosti Božje bit će osuđeni na pakao.
p. Chad Ripperger
Primjedbe
Objavi komentar