Autor: Ivo Mišur1
Sažetak:
U radu je izložena kronologija obnove pretkoncilskoga obreda mise
Katoličke Crkve u Hrvatskoj. U uvodu se objašnjava problematika
primjena odredbi Drugoga vatikanskoga koncila, izmjene reda mise te
okolnosti nastanka Bratstva sv. Pija X. Skupina zagrebačkih
vjernika, potaknuta proglašenjem papina motuproprija Summorum
Pontificum 2007. godine, u Hrvatskoj je pokrenula inicijativu za
obnovom tradicionalne mise na latinskom jeziku. Zagrebačka
nadbiskupija 2011. je godine imenovala svećenika koji se brinuo o
vjernicima privrženim tradicionalnom obredu do svoje smrti 2014.
godine, nakon čega zajednica ostaje bez pastoralne skrbi sve do
2018. godine. U međuvremenu je Bratstvo sv. Pija X. započelo
redovni pastoral u Hrvatskoj i privuklo određen broj vjernika u
svoje kapele. Analiziran je razvoj dvaju zajednica, kao i rezultati
anketnoga istraživanja među vjernicima koji se okupljaju oko
FSSPX-a, a kojim su utvrđene glavne karakteristike ove zajednice.
Ključne
riječi: Katolička Crkva, tradicionalna latinska misa, FSSPX,
Summorum Pontificum
1.
UVOD
Nakon
Drugoga vatikanskoga koncila Katolička se Crkva otvorila svijetu.
Usvajanje ekumenizma, vjerske slobode i kolegijalnosti kao službenih
crkvenih stavova najznačajnije su promjene koje su obilježile
koncilsko zasjedanje. Jedna od promjena koju su vjernici najprije
osjetili bila je promjena reda mise 1969. godine, koja se očitovala
u uvođenju narodnoga jezika u liturgiju te okretanje svećenika
prema narodu umjesto prema oltaru. Nisu svi biskupi i svećenici bili
oduševljeni novostima. Neslaganja i različite interpretacije
ekumenskih koncila u Crkvi kroz povijest su pravilo.2
Jedan
od vodećih protivnika promjena bio je nadbiskup Marcel Lefebvre koji
je za vrijeme koncila, u kojem je sudjelovao, bio poglavar Družbe
Duha Svetoga (Congregatio Sancti Spiritus – CSSp). Nakon
neuspjeloga pokušaja otpora promjenama umirovljen je. Ponovno se
aktivirao na zahtjev skupine svećenika i bogoslova privrženih
tradiciji. Na njihovu zamolbu osnovao je Svećeničko bratstvo sv.
Pija X. (Fraternitas Sacerdotalis Sancti Pii X., FSSPX)3
1. studenog 1970. Dopuštenje za rad bratstva dao je mjesni biskup
François Charrière u Lausanne-Genf-Fribourgu. Društvo je osnovano
kao pia unio (ad experimentum na šest godina).4
Službene
Crkvene vlasti pozorno su pratile rad novoosnovanoga bratstva te su u
tu svrhu provođene redovne kanonske vizitacije. Nakon jedne
vizitacije tijekom koje su se vodile žustre teološke rasprave,
Lefebvre je 1974. izdao deklaraciju u kojoj se otvoreno suprotstavio
koncilskim promjenama.5 Pismo nije prošlo nezapaženo jer
je Lefebvre pozvan u Vatikan na očitovanje nakon čega je mjesni
biskup Fribourga, Mgr. Pierre Mamie, FSSPX-u oduzeo pia unio status,
praktično ukinuvši FSSPX 6. svibnja 1975. Lefebvre nije priznao
ukinuće, tvrdio je da je kanonski nevaljano. Nastavio je zaređivati
svećenike unatoč protivljenju službenih crkvenih vlasti te je u
ljeto 1976. suspendiran najprije a collatione ordinum,6 a
već tjedan dana poslije a divinis.7 Lefebvre nije osporio
suspenzije, ali je nastavio služiti mise i podjeljivati sakramente,
tvrdeći da zabrana vrijedi samo za Novus ordo, dok za sakramente
prema pretkoncilskom misalu ne vrijedi.
Ovakvo
je stanje potrajalo sve do 1988. godine kada je Lefebvre u već
poodmakloj dobi odlučio FSSPX-u osigurati budućnost ređenjem novih
biskupa koji bi mogli rediti svećenike nakon njegove smrti. Ređenje
biskupa nazvao je „operacija preživljavanje“. Uz izričito
protivljenje pape Ivana Pavla II. u Econeu je 30. lipnja 1988.
Lefebvre posvetio četvoricu svećenika iz redova FSSPX-a za nove
biskupe.8 Ovaj čin papa je u svojem motupropriju Ecclesia
Dei nazvao „raskolničkim činom“ te je potvrdio ekskomunikaciju
Lefebvrea i četvorice zaređenika.
Lefebvre
je postupak suprotno papinom odobrenju pravdao djelovanjem u nuždi
koje je predviđeno kanonskim pravom (kan. 1323). FSSPX se od 1988.
poziva na izvanrednu vlast upravljanja proviđenu općim uredbama
Zakonika kanonskoga prava.9
Dio
FSSPX-ovih svećenika osnovao je nakon ekskomunikacija Svećeničko
bratstvo sv. Petra (FSSP) koje je pod Papinim nadzorom. Poslije su se
formirale slične svećeničke družbe koje su njegovale
tradicionalnu latinsku misu (TLM u daljnjem tekstu), kao primjerice
Institut Dobrog Pastira. Pontifikalno povjerenstvo Ecclesia Dei
osnovano je 1988. godine te se brine o odnosima Svete stolice s
Bratstvom sv. Pija X. te o drugim tradicionalnim katoličkim
zajednicama.
Lefebvre
je umro 1991., a FSSPX je nastavio svoj rad i rast. Poglavar FSSPX-a,
biskup Fellay, 2006. je godine papi Benediktu XVI. predstavio program
s prijedlozima za normalizaciju odnosa i reguliranje statusa
Bratstva. Papa Benedikt XVI. 7. je srpnja 2007. godine izdao
motuproprij Summorum Pontificum kojim je omogućeno i olakšano
slavljenje tradicionalne mise prema pretkoncilskom redu mise.
2.
OBNOVA KATOLIČKE TRADICIJE U DUHU SUMMORUM PONTIFICUM U HRVATSKOJ
Hrvatski
biskupi i svećenici proveli su koncilske promjene liturgije tijekom
sedamdesetih godina 20. stoljeća. Do 2007. godine i papina
motuproprija u Hrvatskoj nisu postojale organizirane skupine koje bi
trajno njegovale ili zahtijevale služenje TLM. Postojale su pak
skupine vjernika koje su sa svojim svećenicima organizirale
povremena slavljenja tradicionalnih misa. Donošenjem motuproprija
situacija se brzo mijenja. U travnju 2007. godine pokrenuta je
internetska stranica naziva „Latinska misa“.17
Stranicu je pokrenuo pater Tin Šipoš s bratom u svrhu što boljega
upoznavanja tradicionalnoga obreda, sa željom da mu se omogući
slobodna primjena. Na forumu stranice prvi se put okupljaju pobornici
TLM-a u Hrvatskoj te razmjenjuju mišljenja. Prva tradicionalna
latinska misa služena u Hrvatskoj nakon motuproprija bila je u
varaždinskoj katedrali 7. srpnja 2007. Služio ju je spomenuti
Šipoš, a vijest je objavljena u medijima.18 Iste godine
Šipoš je pristupio kartuzijanskom redu19 u Njemačkoj te
je internetska stranica o latinskoj misi ugašena.20
Neovisno
o Šipušu, 2008. godine Zagrebačkoj se nadbiskupiji obraća laik
Tomislav Pejković s upitom o mogućnosti slušanja mise po
izvanrednom rimskom obredu. Nadbiskupija je odgovorila da je
motuproprij već uveden jer je riječ o izvanrednom obliku obreda
koji se izvodi samo ako postoji skupina zainteresiranih župljana, a
s obzirom na to da trenutno nije bilo dokaza o interesu župljana,
TLM se ne služi.21
Pejković
je pokrenuo internetsku peticiju, nastojeći potpisima dokazati
Nadbiskupskom stolu da postoji skupina zainteresiranih vjernika.
Peticiju je potpisalo trideset vjernika iz Zagrebačke nadbiskupije
te još nekolicina izvan granica nadbiskupije. S prikupljenim
potpisima ponovno se obratio Nadbiskupiji.22 U odgovoru
koji je primio utvrđeno je da nije uspio dokazati veću
zainteresiranost vjernika unutar jedne župe, što je prema
motupropriju bitan preduvjet za slavljenje.23 Pejković se
vrlo brzo u prosincu obratio povjerenstvu ED kojem je poslao svu
prepisku s nadbiskupijom. Povjerenstvo je kontaktiralo kardinala
Bozanića od kojega je dobilo potvrdu da će se TLM slaviti u jednoj
crkvi u Zagrebu.24
Vrlo
brzo osnovano je Društvo za promicanje tradicionalne Mise
„Benedictus“. Osnivačka skupština održala se 11. siječnja
2011. u dvorani pokraj dominikanske crkve bl. Augustina Kažotića u
Zagrebu. Osnivanju je prisustvovalo osamnaest osoba.25 O
daljnjoj brojnosti članstva svjedoči podatak da je u 2011. godini
članarinu platilo jedanaest osoba, dok je u 2017. godini to učinilo
samo šest.
Nakon
osnivačke skupštine, zagrebački nadbiskup Josip Bozanić imenovao
je prebendara dr. Stanislava Vitkovića da bude na raspolaganju
tradicionalnoj zajednici. Odluka je stupila na snagu 20. veljače
2011., a za misno slavlje bila je određena crkva sv. Martina u
Vlaškoj ulici. Određeno je da se mise u spomenutoj crkvi prema
izvanrednom rimskom obredu slave nedjeljom i zapovjednim blagdanom u
11:30.26 Društvo je nastavilo s aktivnostima te je 11. listopada
2013. primljeno u međunarodno udruženje za promicanje katoličke
tradicije i TLM Foederatio Internationalis Una Voce (FIUV).27
Osim
u Zagrebu, TLM se povremeno slavi i u drugim župama u Hrvatskoj. Na
inicijativu studenata koji su se prvi put s tradicionalnom misom
susreli u Zagrebu, 17. je srpnja 2011. u Dubrovniku služena
tradicionalna tiha misa po dominikanskom obredu (iuxta ritum Ordinis
Praedicatorum). Služio ju je tadašnji župnik u Gružu, fra Mihael
Mario Tolj, u crkvi sv. Nikole od Škara na predjelu zvanom
Kantafig. Fra Mihael mladu je misu služio na starom obredu u rodnom
Orebiću 2007. godine.28 Misa je slavljena iste godine 31.
srpnja i 7. kolovoza u istoj crkvi.29 U Osijeku i jednoj
drugoj slavonskoj župi između 2012. i 2016. jedan je
svećenik-redovnik u samostanskoj crkvi služio javno tradicionalnu
misu. Jedan je isusovac također planirao služiti misu, ali nije
dobio potrebna dopuštenja.30
U
Hrvatskoj su osim preč. Vitkovića TLM slavili svećenici iz
inozemstva. Prvi je to učinio australski svećenik, član Bratstva
svećenika sv. Petra, porijeklom iz Hrvatske, Anthony Sumich.
Prilikom posjeta Hrvatskoj 26. travnja 2009. služio je misu u kapeli
franjevačkoga samostana na Kaptolu.31 Sumich je misu
služio i u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj dvije godine
kasnije. Don Mate Bartulica u splitskoj je crkvi sv. Filipa Nerija
tijekom posjeta Hrvatskoj služio TLM 21., 24. i 25. svibnja 2014.
Tijekom 2014. godine održavali su se susreti ljubitelja TLM.32
U rujnu je u Zadarskoj nadbiskupiji kršteno dijete prema
tradicionalnom obredu.33
Tijekom
puta u Beč, Vitković je iznenada preminuo 17. listopada 2014.34
Nakon njegove smrti, TLM su u Hrvatskoj većinom služili strani
svećenici. U crkvi sv. Martina od 19. travnja 2015. do 7. siječnja
2018. mise su služili sljedeći svećenici: Leszek Krolikowski i
Mareusz Markiewicz (ukupno 15 misa35), Johannes Kindler iz
reda regularnih kanonika sv. Augustina (jedna misa), Mato Bartulica
iz biskupije Kansas City (šest misa), Tomislav Roškarič iz
Mariborske nadbiskupije (jedna misa), Anthony Sumic, Jérôme Bücker
i Jakub Zetner iz FSSP (ukupno 23 mise).36
Kardinal
Burke trebao je slaviti tradicionalnu tihu misu u crkvi sv. Martina
24. listopada 2016., no nije dobio potrebno odobrenje.37
Zagreb je 4. ožujka 2018. posjetio generalni poglavar Svećeničkoga
bratstva svetoga Petra (FSSP), preč. John Berg, te je održao dvije
mise i predavanje.
U
crkvi Krista Kralja na Mirogoju od 6. svibnja 2018. ponovno su se
počele održavati TLM, a vlč. Zvonimir Kurečić imenovan je za
brigu o vjernicima koji su privrženi tradicionalnom obredu.38
Nastavlja se...
Bilješke:
1
mag. ing. stroj., Ladišina 15, Zagreb.
2
Thomas Bremer, „Najnovija događanja oko Svećeničkog bratstva
Pija X.“, Crkva u svijetu, 44/2 (2009), 240.
3
Nekad se koristi naziv SSPX koji dolazi od engleske varijante
(Society of St. Pius X), što je pogrješno. Ovaj je naziv ispravan
samo u engleskom govornom području te se drugdje ne koristi;
pretkoncilska misa usvojena na Tridentskom koncilu zove se i misa sv.
Pija V. Međutim, FSSPX. je nazvan prema sv. Piju X. Lefebvre je to
pojasnio riječima da je svrha Bratstva „sva djela potrebna za
formaciju svećenika i sve što se na to odnosi“. Primarna briga
Pija X. bila je formacija svećenstva.
4
Bremer, „Najnovija“, 239. i „History of the SSPX“,
https://fsspx.org/en/history-of-the-SSPX, pristupljeno 23. rujna
2018.
5
Bremer, „Najnovija“, 239.
6
Zabranjeno mu je zaređivanje svećenika.
7
Zabranjena mu je podjela sakramenata.
8
Ređenje novih biskupa moguće je jedino uz dopuštenje Rima.
Zaređeni su Bernard Tissier de Mallerais, Richard Williamson,
Alphons de Galarreta i Bernard Fellay.
9„Analiza
pisma papinskog povjerenstva“.
http://christusrexhrvatska.blogspot.com/2017/04/analiza-pisma-papinskog-povjerenstva.html,
pristupljeno 23. srpnja 2018.
16
„The districts of the SSPX worldwide“,
https://fsspx.org/en/content/5925, pristupljeno 2. srpnja 2018.
17
„Prethodna povijest“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za
2011. godinu, (2011), 5.
18
„Prethodna“, 5.
19
Zajednička bogoslužja kartuzijanaca su na latinskom jeziku.
20
Šipoš je poslije povremeno služio tradicionalnu latinsku misu u
hrvatskoj misiji u Švicarskoj.
21
„Prethodna“, 6.
22
„Prethodna“, 6.
23
Na popisu je bilo trideset osoba iz dvadesetak različitih župa, s
tim da je najveći broj potpisnika iz jedne župe iznosio troje
vjernika.
24
„Osnivanje Društva Benedictus“, Godišnji izvještaj društva
Benedictus za 2011. godinu, (2011), 7.
25
„Osnivanje“, 7.
26
Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2011. godinu, (2011), 9.
27
„Međunarodne aktivnosti“, Godišnji izvještaj društva
Benedictus za 2013. godinu, (2013), 6.
28
S tradicionalnom misom susreo se tijekom studija na Sveučilištu u
Fribourgu u Švicarskoj.
29
„Tradicionalna misa u ostalim dijelovima Hrvatske i Bosne i
Hercegovine“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2012.
godinu (2012), 20.
31
„Tradicionalna misa u ostalim dijelovima Hrvatske i Bosne i
Hercegovine“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2014.
godinu, (2014). 7.
32
Isto, 8.
33
„Kraći izvještaji“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za
2013. godinu (2013), 6.
34
„Smrt preč. g. dr. Stanislava Vitkovića“, Godišnji izvještaj
društva Benedictus za 2014. godinu (2014),
4.
35
Broji se i misa koju je Mareusz Markiewicz 1. rujna 2016. služio
prema staroslavenskom Vajsovom misalu iz 1927. godine.
Primjedbe
Objavi komentar