„Dužnik
sam svojoj majci. Kreposti lako prelaze s majke u srca njezine
djece, koja rado čine ono što trebaju.“ (Arški župnik)
Pelene. Ručak. Telefon.
Majčinstvo
je naizgled ponekad obilježeno zamornim mijenjanjem pelena,
ogorčenjem zbog pripremanja ručka i frustracije zbog nemogućnosti
uživanja u telefonskom razgovoru jer je beba počela plakati. Ali
usred te vike domaćeg života, katoličke majke zaista mogu naći
spokoj u duši jer znaju da vrše Božju volju dok podižu duše za
nebo. Podizanje djece je vrijedan i ispunjavajući posao koji
posvećuje majku i pomaže joj da raste u kreposti. Svaki stupanj
razvoja djece poziva na drugačiji majčinski pristup koji crpi iz
njenih snaga.
Razvoj ranog djetinjastva: od rođenja do četvrte godine
Važna
okolnost za vrijeme tih godina je da majka mora biti kod kuće za
svoju djecu. Papa Pio XI. napisao je da je sam civilni poredak u
opasnosti “ako
je čak i majka obitelji, na veliku štetu njenog doma, prisiljena
otići i tražiti uzdržavanje svojim vlastitim radom.“ [1]
Djeca
te dobi doživljavaju psihološki razvoj u većoj mjeri od ljudi nego
njihove vanjske okoline. Također ostaje jako malo sjećanja u
memoriji odrasle osobe o događajima prije druge godine – najčešće
se ničega ne sjećamo iz tog razdoblja. To je zato što se tada
mozak dramatično brzo razvija. PET snimke pokazuju koliko mozak
naraste od rođenja do 12 mjeseca tako da mozak jednogodišnje bebe
izgleda više kao mozak odrasle osobe nego mozak novorođenčeta.[2]
Važno je da u tom razdoblju života majke provedu mnogo vremena sa
svojom malom djecom i predškolcima.
Kritična
stvar je velika kvantiteta vremena, ne ,,kvalitetno vrijeme”.
Letargične kao i hiperaktivne majke bit će jednako dobre ako su
jednostavno dostupne svojoj dječici. Jednogodišnjak će ponekad
doći do svoje majke i provesti četiri, pet minuta naslanjajući se
na nju. Dijete treba tu sigurnost. Nakon toga dijete opet odjuri da
bi se igralo. Majka mora biti u kući da bi se to dogodilo. Može
biti štetno za djetetov razvoj kada majka radi izvan kuće.
Stabilnost je dobra stvar u tom razdoblju, ali čak i da se obitelj
seli svake godine, prisutnost i dostupnost majke kućanice prirodno
će ublažiti posljedice preseljenja.
Nedavna
studija potvrđuje ono što je Pio XI. podučavao prije skoro 80
godina. Istraživači
su promatrali utjecaj siromaštva na djetetov razvoj. Otkrili su da
,,je
među zaštitnim faktorima koji su učinili tu djecu otpornijima,
sigurna povezanost s njihovim starateljima među najvažnijima.”[3]
Drugim riječima, stvorite emocionalno siguran i stabilan obiteljski
život i na vašu djecu neće utjecati opomene pred isključivanje
struje niti stari, korišteni namještaj.
Želja za ugađanjem majci
Djeca
prije sedme godine vrlo lijepo odgovaraju majci i žele joj
udovoljiti. Koristite to na vašu korist. Možete biti izravni i reći
da niste sretni zbog njihovog ponašanja. Učinite to osobnim. To
djeluje kod petogodišnjaka; a kod šesnaestogodišnjaka to više
nema nikakav utjecaj.
Ta
želja za ugađanjem vas kao majke također znači da vaša
raspoloženja imaju veliki utjecaj na njih. Njihova emocionalna
sigurnost ovisi o vašoj vlastitoj radosti ili tuzi svakoga dana. Ali
dublja emocionalna nestabilnost u majci ima čak i gori negativni
utjecaj. Dok studije pokazuju kako postporođajna depresija nema
trajan utjecaj na dijete, istraživači mozga pokazali su da
dugotrajna depresija izravno utječe na djetetovu sposobnost za
učenje i da odgovori na podražaj. Lijevi prednji dio mozga pokazao
je smanjenu aktivnost za 40% kod beba koje su bile na promatranju s
deprimiranim majkama. Taj dio mozga povezan je s vanjskim emocijama.
Međutim, devet od deset beba majki koje nisu bolovale od depresije
pokazale su visoku stupanj aktivnosti lijevog prednjeg djela
mozga.[4]
Doba
kada je beba u najvećoj opasnosti od “kasnijih problema s
ponašanjem i kognitivnim poremećajima” od majčine depresije je
između šest i dvanaest mjeseci. Dugotrajnu depresiju treba
liječiti, prvo u sakramentalnoj ispovijedi; zatim, slušajući
savjete svoga pastira, a na kraju i kroz profesionalno savjetovanje
ako tako svećenik predloži.
Majke
su vrlo zauzete oko svoje male djece. Bog im daje milost i snagu da
se nose sa svojim obiteljima, ali one moraju tražiti taj blagoslov.
Bog želi od vas kao majki da hranite i brinete za svoju djecu, ali
također i da budete njihova prva učiteljica.[5]
Djeca
trebaju učiti abecedu od svojih majki jer ona je predškolska
učiteljica. Predškolska djeca također uče kako se ponašati na
Misi od svojih roditelja. Dvogodišnjaci su sposobni sjediti i
klečati mirno, a da se ne okreću niti pretjerano ne vrpolje, od
molitve u podnožju oltara do Kyrie.
Trogodišnjaci skoro mogu izdržati tako kroz cijelu nedjeljnu Misu.
Četverogodišnjaci se mogu pristojno ponašati kroz čitavu
nedjeljnu pjevanu Misu ili tihu Misu sa propovijedi.
Ali
roditelji moraju očekivati takvo ponašanje i konzistentno to
učvrščivati. Vjerske knjige u boji, strateški raspored sjedenja
uz roditelja i popravljanje ruku koje se klate ili nogu koje se kližu
trebali bi biti dovoljni. Batine također pojačavaju važnost da se
bude miran i tih u crkvi, ali koristite to samo rijetko, izađite van
i prvo ih na to upozorite. Ja uskratim krafne nakon Mise onima koji
se nisu lijepo ponašali. Tu djecu zadržim u kapelici nakon Mise da
izmole svoje molitve i vježbaju uspravno klečanje, umjesto da im
dozvolim da se dure dok gledaju svoju braću i sestre kako jedu
krafne.
Granice
Dvogodišnjaci
i trogodišnjaci moraju naučiti granice. Počinju razbijati snažnu
volju, a ne mogu ju još kontrolirati. Majke moraju biti čvrste i
dosljedne. “Ne” znači ne, bez obzira na dramatičnost dječjeg
temperamentnog ispada. Očeva uloga je vrlo važna u pružanju te
čvrstoće i svojom vlastitom odlučnošću i podržavajući svoju
ženu.
Vrlo
kritična komponenta zdravog ranog djetinjstva je eliminiranje
televizije.
Brojne studije otkrivaju štetni utjecaj gledanja televizije. I
“dobar” i “loš” televizijski program doprinose djetetovom
nedostatku pažnje jer se scene mijenjaju svakih 30 sekundi. U članku
koji sam napisao ranije ove godine za časopis The
Latin Mass,
spomenuo sam studiju koja pokazuje da
“TV
umanjuje intenzitet igre i smanjuju na pola vrijeme koje je dijete
fokusirano na danu igračku.”
Ta studija rađena je tako da TV radi u pozadini, čak da djeca nisu
zapravo pratila TV program. [6]
Kroz
cijelo djetinjstvo, majka treba ispravljati djetetov stav prema
poslu. Dr. Rudolf Allers, pionirski katolički psiholog, napisao je
da "roditelji trebaju rano upoznati djecu s prirodom posla... i
malo dijete uvijek može pospremiti svoje igračke... i lako može
naučiti da su te sitne dužnosti njegov posao.“ Umjesto da dijete
reagira na preteška roditeljska očekivanja u savršenstvu ili, na
drugom kraju spektra, da osjeća da je stalno smetnja na putu,
ispravno vježanje u dužnostima “pomaže
umanjivanju udaljenosti između djeteta i odrasle osoba... ono već
zna da postaje kolega radnik i odrasta u duhu svojevoljne
marljivosti.“[7]
Godine prije prve Svete Pričesti: od vrtića do drugog razreda
Kada
se radi o vrtiću, postoje dvije zdrave mogućnosti: tradicionalna
katolička škola ili školovanje kod kuće. Puno je zdravije za
dijete od 5 ili 6 godina da nastavi učiti od svoje majke kod kuće
nego da provodi sate i sate svaki dan u grupi s djecom iz susjedstva
u okruženju javne škole. Katolička škola, s druge strane, mora
imati krajnji čovjekov cilj (vječno spasenje) za svoj glavni cilj,
prema papi Piu XI. [8]
U
prvom ili drugom razredu, dijete uči čitati. To pred njim otvara
jedan novi svijet. Majčina uloga mijenja se značajno od izravnog
podučavanja u predškoli do nadgledanja učenja iz knjiga u osnovnoj
školi. Katolička djeca koja uglavnom ne gledaju TV prirodno će
postati gorljivi čitači. Oni također trebaju društvene igre i
zabavne aktivnosti. Apsolutno se ne smiju dopustiti video igrice.
Umjesto njih, dijete mora imati preciznu i urednu sliku stvarnosti.
Povremeni nenasilni crtić bez reklama (poput crtića o Winnie Poohu)
bolji je od interaktivnih video igara. Oni uče više od igre, ali to
je dio problema. Oni žude za učenjem, a to vodi prema sve duljim
vremenskim razdobljima pred kompjuterom kroz godine te na kraju vodi
u korištenje interneta, moderni način razmišljanja i pornografiju
– u vašoj prekrasnoj katoličkoj obitelji. Odrežite to u
korijenu.
Prva Sveta pričest
Majka
treba aktivno pripremati svoju djecu za prvu svetu pričest. U mom
poslu koordiniranja satova katekizma i pripreme za sakramente, susreo
sam se s dva tipa roditelja. Prvi tip želi pripremiti svoju djecu
već od njihovog petog rođendana. Drugi tip čeka dok djeca nisu
tinejdžeri. Očito, čekati predugo nije dobro, a pripremati dijete
koje ima jedva pet godina je nešto drugo. Neka djeca su bistra i
napredna (kao što je sam papa sv. Pio X. primijetio); a neka nisu.
Najbolji odgovor je da razgovarate o tome s vašim mužem i da
donesete zajedničku odluku. Pitajte vašeg župnika i učitelja prve
svete pričesti za savjet. Većina djece treba započeti s podukom za
pripremu na prvu svetu pričest nakon šestog rođendana.
Majka
treba biti vrlo angažirana, učeći dijete potrebne molitve preko
tjedna i govoreći o Isusu i Mariji. Zadnja dva mjeseca govorite o
Presvetoj Hostiji svaki tjedan. Ispitujte ih o ispovijedi i
provjerite razumiju li čitavi proces. Razgovarajte o razlici između
posvećene i neposvećene hostije nekoliko tjedana prije nego prime
sakrament. Vaš muž vas isto treba podržavati i proći gradivo s
djetetom, ali majka je obično uključenija u obrazovanje u ranom
djetinjstvu.
Prva četiri razreda: od osam do dvanaest godina
Do
vremena kada vaše dijete dostigne treći razred, oko osme godine,
vaša uloga majke je usmjeravati i nadopunjavati ono što vaše
dijete uči kroz knjige, lekcije i projekte.
Većina
obitelji treba koristiti pravu školu u toj dobi umjesto školovanja
kod kuće, ali majčino školovanje kod kuće još uvijek će biti
efikasno dok god je majka dosljedna. To je posebno istinito za
melankolične djevojke, ali djeca svih temperamenata mogu se tako
školovati ako je okruženje dosljedno. Podrška muža je apsolutno
potrebna. Bez njegove aktivne potpore ili barem pozitivnog
odobravanje to neće uspjeti.
Lakše
je djevojke školovati kod kuće – i ono je efikasnije. Dječaci,
pogotovo oko petnaeste godine, trebaju muškog učitelja kao uzor i
kao nalogodavca. Majčina uloga kao primarne učiteljice postaje
manje efikasna kako dječaci odrastaju. P. Thomas Hughes pisao je o
tradicionalnom jezuitskom obrazovanju i ulozi muškog učitelja.
Njegovim riječima:
„To
je zaista važan trenutak, kada muškarac postaje učitelj drugih.
Oni su možda tek dječaci. Ali, bilo da su dječaci koji tek
odrastaju ili mladići na prijelazu u muževnost, njihov učitelj
mora biti učitelj muškaraca; čak i više malim dječacima nego
muškarcu, utoliko što njegova kontrola nad mlađim učenicima mora
biti potpunija.“[9]
Zašto
je ta kontrola dječaka tako važna? Prema p. Hughesu, zato što mora
“formirati
čitavu ljudsku prirodu, koja je još savitljiva i poučljiva.”
Uloga
majke za njezino dijete od osme do dvanaeste godine je da nastavi
pomagati s čitanjem, pisanjem, matematikom i drugim predmetima, bilo
da je ona primarna učiteljica ili dijete ima drugog učitelja. Majka
mora biti prva kojoj će dijete dotrčati za pomoć oko zadaće.
Majka također nastavlja imati aktivnu ulogu oko katehetske poduke.
Vjeronauk se mora podučavati svake godine; on se ne smije samo
ubaciti onih godina kada je prva Sveta Pričest i Potvrda. On se može
podučavati u obliku pitanja – odgovora (kao u katekizmu), priča
iz Biblije, poduke o Misi i životima svetaca.
Majka
treba ohrabriti i opomenuti svoju djecu između osme i dvanaeste
godine u vezi sudjelovanja na Misi. Ona treba redovito komunicirati
sa svojim mužem u vezi primjernog ponašanja na Misi (propisnog
klečanja), korištenja misala, molitva nakon Mise, drugih pobožnosti
kod kuće i, naravno, ministriranja za dječake. Učiti kako
ministrirati na Misi približava ih Bogu i Crkvi dok ih podučava
kako da budu muškarci u isto vrijeme.
Stabilna
kućna atmosfera u toj dobi je kritična. Pokušajte se ne seliti iz
kuće u kuću u tom razdoblju. Oni trebaju kućnu stabilnost da mogu
sagraditi temelje nepromjenjivih metafizičkih istina o kojima mogu
ovisiti. Oni više uče iz primjera i od okruženja nego kad napamet
uče iz knjiga - iako je i učenje iz knjiga važno!
Potvrda
I
majka i otac trebaju pripremati dijete za Potvrdu. Majka je možda
učinila najviše posla pripremajući dijete za prvu Svetu Pričest;
sada bi otac trebao isto toliko posla odraditi kao majka ispitujući
dijete potrebne molitve i gradivo za Potvrdu. Međutim, roditelji se
trebaju oduprijeti napasti da odaberu svom djetetu kuma za Potvrdu.
Neka dijete izabere svog vlastitog kuma; to gradi samopouzdanje i
pomaže djetetu da nauči da je njegova katolička vjera njegova, a
ne samo još jedan mrgodan posao u kojem sudjeluje samo da zadovolji
roditelje. Katekizam Tridentskog sabora podučava da se potvrda ne
smije odgađati do adolescencije[10]; ako tradicionalni biskup nije
dostupan prije nego dijete navrši trinaest ili četrnaest godina,
razmislite o putovanju autom ili avionom do nekog grada gdje vaše
dijete može biti potvrđeno tradicionalnim obredom.
Kako
se dijete razvija, ono postepeno primjećuje da je očev autoritet
veći nego majčin. Djeca su malo manje motivirana time da usrećuju
svoju majku nego kada su bila mlađa od deset godina. Pa opet taj
prijelaz u adolescenciju budi u djetetu želje i dužnosti da
ovladaju novim odgovornostima. To je posebno istinito za najstarijeg
dječaka ili najstariju djevojčicu. To treba majka uravnotežiti. Vi
želite ohrabriti osjećaj odgovornosti, ali ne želite pritom
obeshrabriti dijete tako što ga previše opterećujete. Psiholog i
autor Kevin Leman napisao je da najstarija djeca od koje se očekuje
da budu “savršena”
mogu voditi vrlo neuredne, letargične živote kao odrasli. “Aljkavi
i loši studenti,”
napisao je dr. Leman, “često
su obeshrabreni perfekcionisti koji su odustali truditi se jer im je
neuspjeh bio prebolan.“ [11]
Rana adolescencija: od trinaeste do petanaeste godine
Prirodne
strasti divljaju u ovom stupnju razvoja. Majka mora biti uporna i
smirena kada se suoči s bijesnim emocijama svog mladog tinejdžera.
Sv. Toma Akvinski ocrtao je te razdražljive strasti prije 800 godina
u Summi
Theologici.
Školski upravitelji možda ne poznaju tomistiku, ali sigurno su
dobro upoznati s ljutnjom, drskošću, strahom, nadom i očajem
(lista strasti sv. Tome) kada se bave mladim srednjoškolcima.
Dosljedna
kućna atmosfera ostaje i dalje važna u ovom stupnju kao i kada je
dijete bilo u osnovnoj školi. Čak i ako se morate seliti,
roditeljski pristup uvijek mora biti isti i disciplinarne granice
moraju biti postavljene (i pokušajte ih ne upisati u sekularnu
bezbožnu javnu srednju školu).
Ovladavanje sobom
Tu
treba spomenuti dvije važne činjenice. Mladi tinejdžer treba na
nečemu raditi i treba postati dobar u tome: u nekom sportu, sviranju
nekog glazbala ili se čak treba okušati u kulinarstvu. Dijete se
treba pomučiti u nekim područjima godinama i postepeno postajati
boljim dok time ne ovlada. Nogomet, truba, bejzbol, klariner,
klizanje ili pripremanje obroka od pet slijedova svi imaju važnu
zajedničku crtu za mladog adolescenta: zahtijevaju konstantnu
praksu, poduku od iskusne odrasle osobe, uče adolescenta
samopouzdanju da preuzima odrasle odgovornosti. Ako se tome ne nauči,
mlada odrasla osoba može postati emocionalno nestabilna.
Druga
je da školovanje kod kuće u toj dobi nije baš efikasno. Majka ne
može podučavati četrnaestogodišnjaka tako što sjedi uz njega,
daje mu zadatke i onda ga ostavi na dvadeset minuta kao što je to
radila kada je imao sedam godina. Mladi tinejdžer više automatski
ne radi ono što njegova majka kaže. On sumnja u njezinu mudrost
svojom nediscipliniranom inteligencijom i buni se protiv njezinog
autoriteta svojim nekontroliranim emocijama.
Mladi
adolescent treba muškog učitelja uz majku, ili u pravoj školi, ili
kao tutora uz oca koji uzima vrlo aktivnu ulogu kao primarni učitelj.
Većina očeva može pratiti domaće zadaće i provesti nešto
vremena svake večeri podupirući majku.
Mlada
adolescentica pak treba i muškog učitelja i žensku učiteljicu kao
uzore u svom životu, kao dodatak roditeljima, tako da se ona nauči
damskom ponašanju i kreposti koji su važni koncepti sami po sebi,
ne samo zato što je mama tako rekla.
Tinejdžer
se buni. On propituje. Cilj je kanalizirati to ispitivanje umjesto da
ga se uguši. Ovih dana, on se može pitati o vladi, koncilijarnoj
Crkvi, gradnji cesta, makroekonomiji i drugim neispitanim aspektima
modernog života. Ali oni trebaju učiti od drugih odraslih uzora da
je katolička vjera jedna i jedina istinita vjera koju nam je dao Sam
Krist. Vjera nije puko ekscentrično pretpostavljanje djetetovih
roditelja koje treba odbaciti u stranu ako dijete želi izraziti
svoju vlastitu individualnost. To je, nažalost, prečesto zašto
mladi odrasli prestanu ići na tradicionalnu latinsku Misu.
Milosrđe u podizanju djece
Sv.
Ivan Bosco jednom je rekao da milosrđe mora pokretati sav rad sa
djecom. Njegova je metoda bila nagovoriti djecu da ona žele sama od
sebe biti dobra. Kada vaš trinaestogodišnjak ili petnaestogodišnjak
vidi da je disciplina za njegovo vlastito dobro i da je zapravo
pravedna, on će puno bolje reagirati. Ali to zahtijeva puno
strpljenja kod učitelja i roditelja. Molite se anđelu čuvaru vašeg
djeteta da vas zagovara.
Don
Bosco također je primijetio da ,,ako
je kažnjavatelj milosrdan, može biti čvrst koliko god želi.“
Govorio je o poštovanju koje učitelj mora imati za svoje studente
kao krštene katolike. Taj pristup je vidljivo drugačiji od
ravnatelja tog vremena. On je zahtijevao posluh i stalno ohrabrivao
djecu da se lijepo ponašaju, ali trpio je i njihovu prirodnu
naprasitost. Posjetitelji su primjećivali njegovu osobnu strogost i
pažljivost kod strogog rasporeda, ali i puno vike i trke izvan
razreda.
Kasnija adolescencija: od šesnaeste do devetnaeste godine
Kada
vaše dijete dostigne period od 16-19 godine, vaša majčinska uloga
je donekle umanjena. Vi ga savjetujete kada tinejdžer donosi neku
odluku, ali više ne trebate prati rublje vašeg tinejdžera. On je
već to trebao naučiti. Majke s više tinejdžera skoro nikada ne
trebaju prati suđe. Njezin posao je da provjeri je li sve kako treba
u kuhinji i popravi ono što su tinejdžeri propustili (ili ih
podsjetiti da to naprave), poput brisanja površina ili opranog suđa.
Vođenje kućanstva
Vaša
uloga sada je upravljati kućanstvom. Vi ste sada više menadžer
nego radnik. Tinejdžeri i oni malo mlađi sposobni su raditi i to je
dobro za njih. Pola sata do 45 minuta kućanskih poslova devno nije
nerazumno, čak i ako imaju domaće zadaće ili trening. Vaša
majčinska uloga je podsjetiti tinejdžere na njihove dužnosti,
pohvaliti ih i zahvaliti im za napravljeni posao i upozoriti ih na
posljedice gubljenja privilegija ako zabušavaju kod svojih dužnosti.
Tu kaznu obično bi trebao dati otac.
Apsolutne
granice još uvijek postoje. To su pravila ponašanja i morala u
vašoj obitelji koje dijete treba slušati bez obzira na dob. Dijete
od četrnaest godina treba potpuno razumjeti da te moralne granice
dolaze od Boga, a ne njegovih roditelja. Do šesnaeste dijete treba
razumjeti da je on član svoje zajednice, svoje župe, vojujuće
Crkve, kao i svoje vlastite obitelji. Ne preporučam školovanje kod
kuće za tinejdžere osim ako ne postoji vrlo dobar razlog za to.
Tinejdžeri,
bez obzira koliko kreposni, apsolutno nikada ne bi trebali imati
priliku biti sami s mlađom sestrom, sestričnom ili nećakinjom.
Nikada ne ostavljajte tinejdžera da sam čuva dijete osim ako nije
dio neke takve grupe.
Uloga oca
Tinejdžeri
trebaju oca i njemu odgovaraju. Do šesnaeste godine oni imaju puno
manje poštovanja prema majčinom autoritetu i nisu motivirani da joj
ugode. Odnos s majkom se mijenja; tinejdžeri na kraju razviju više
poštovanja prema njoj kako odrastu. U međuvremenu tinejdžer treba
graditi snažnu vezu sa svojim ocem sudjelujući s njim u nekim
aktivnostima (poput učenja vožnje). Otac također mora podržati
majku i ne smije tolerirati ikakvo nepoštivanje prema njoj. Njegovi
pozitivni komentari o majci obitelji pomoći će održati snažnu
vezu između djece tinejdžera i njihove majke.
Tinejdžerske dužnosti
Do
vremena kada dijete ima 18 ili 19 godina, on ili ona trebaju znati
kako voditi i održavati moderno kućastvo: služiti se perilicom
suđa i rublja, sušilicom, usisavačem, štednjakom i pećnicom,
odčepljavati zahod, promijeniti filtere na klima uređaju,
pospremiti cijeli stan, provjeriti ulje na autu, pokositi travu, itd.
U tome treba postepeno napredovati od toga da, na primjer, sa šest
godina slaže ručnike do usisavanja s deset godina, do pranja suđa
s trinaest itd. Nekoliko slomljenih tanjura kroz nekoliko godina
vrijedi vaše majčinske brige, dok shvatite da je nekoliko tanjura
(i novih rozih potkošulja zbog pranja rublja u boji s bijelim
rubljem) žrtvovano u vašem pohodu da podignete samostalne, zrele
dame i gospodu. Vaš pravi cilj je vratiti duše natrag Bogu, koji
ih je privremeno povjerio vašoj majčinskoj brizi.
Zaključak
U
formiranju dobro prilagođene djece da poznaju, ljube i služe Bogu,
majka mora:
- Pružiti stabilnu atmosferu punu ljubavi i brige.
- Osigurati da su granice dosljedne i usklađene s crkvenim naukom.
- Prepoznati da djeca imaju različite potrebe kako odrastaju. Mnoge majke su prepopustljive s mlađom djecom i prestroge s tinejdžerima.
- Najvažnija stvar koju majka može učiniti za svoju djecu je da voli svoga muža. Sva briga i njega svijeta bit će upropaštene onaj dan kada objavi svoj razvod svojoj djeci.
Muževnost
se može sažetu u jednu riječ: žrtva. Ženstvenost se može sažeti
u drugu riječ: podčinjenost.[12] Kada se muškarac žrtvuje za
svoju obitelj i kada se žena podčinjava svom mužu, iz toga
proizlazi sklad i djeca tako imaju stabilno okruženje koje im treba.
Michael
J. Rayes
Bilješke:
1
Papa Pio XI., Casti
Connubii,
31. prosinac 1930., br. 120.
2
Rima Shore, Rethinking
the Brain (New
York: Families and Work Institute, 2003) str. 21.
3
Shore, Rethinking
the Brain,
str. 46.
4
Shore, Rethinking
the Brain,
str. 39.
5
Pio XI., Divini
Illius Magistri,
31. prosinac 1929., str. 32.
6
Greg Toppo, “Čak i TV u pozadini može utjecati na dječju pažnju”
(USA
Todayonline:
15. srpanj 2008.) §.3.
7
Rudolph Allers, MD, Understanding
Children and Preparing Them for Life (Fort
Collins, CO: Roman Catholic Books) str. 11.
8
Pio XI., Divini
Illius Magistri,
Dec. 31, 1929, no.18.
9
Rev. Thomas Hughes, S.J., Loyola
and the Educational System of the Jesuits(Ridgefield,
CT: Roger A. McCaffrey Publishing) str.175-176.
10
McHugh & Callan, trans., The
Catechism of the Council of Trent (Rockford,
IL: TAN Books and Publishers, Inc., 1982, orig. publ. 1923)
str.207-208.
11
Dr. Kevin Leman, The
Birth Order Book (New
York: Dell Publishing, 1985) str. 217.
12 Cf.
Ephesians 5:24-25 & 33; also Rev. George A. Kelly, The
Catholic Marriage Manual (New
York: Random House, 1958) str. 21-25.
Primjedbe
Objavi komentar