Napomena urednika Remnant Newspapera: Ovo je
proširena verzija članka koji je bio objavljen u nedavnom tiskanom izdanju
„Remnanta“. Ovdje ga reproduciramo da bismo potakli konstruktivnu raspravu o
tome što bi se moglo dogoditi (ako se ostvari) najznačajnija promjena u Crkvi
od Summorum Pontificuma. Te rasprave prije realizacije čine mi se prikladnima,
ali one ne smiju biti napad na one koji su za regularizaciju. Postoje dobri
ljudi s obje strane ovog problema, a ono što slijedi, samo je mišljenje jednog
čovjeka koji možda griješi. Tako ja to vidim – kao autsajder – a čitatelj
slobodno može odbaciti moje brige i ostati mi prijatelj i brat u oružju.
The Remnant se ne bavi glasinama. Ali posljednjih mjeseci sve vrvi glasinama o neizbježnoj regularizaciji Bratstva sv. Pija X., a i generalni poglavar, biskup Bernard Fellay, konačno potvrđuje da su to i više nego samo glasine, iako je stvar još daleko od riješene.
The Remnant se ne bavi glasinama. Ali posljednjih mjeseci sve vrvi glasinama o neizbježnoj regularizaciji Bratstva sv. Pija X., a i generalni poglavar, biskup Bernard Fellay, konačno potvrđuje da su to i više nego samo glasine, iako je stvar još daleko od riješene.
Zbog poslanja
pape Franje da potkopa sve katoličko, svaka „regularizacija“ od Vatikana – bez
obzira na uvjete – može uzrokovati prijateljima FSSPX-a razlog za brigu. Biskup
Fellay to, vjerujem, razumije, i zna da takva briga potječe od zabrinutosti za
FSSPX. On, zapravo, i sam dijeli tu brigu. Preuzvišeni je nedavno primjetio u
intervjuu o kojemu se naširoko izvještavalo da iako Rim, čini se, teži
regularizaciji, „da to ne znači da ćemo mi ići dalje, jer moramo ići s velikom
razboritošću te osigurati svoju budućnost da možemo spriječiti svaku mogućnost
zamke. Stoga, ne srljamo u tu situaciju.“
Zaista mudre
riječi. U ovome trenutku, zbog svih nepravda kojima papa Franjo i njegovi
crkveni plaćeni ubojice podvrgavaju Franjevce Bezgrješne, na primjer, zbog
njihove tendencije prema Tradiciji – neki od nas odmah zamišljamo da je bilo kakva regularizacija od Vatikana
vrlo vjerojatno zamka. Napokon, Papa koji je našao način kako potkopati
tisućljećima stari Red malteških vitezova, vjerojatno bi imao pouzdanja u svoju
sposobnost da nađe put oko FSSPX-ove nedavno izmišljene osobne prelature.
Teško je pod
bilo kojim okolnostima – s obzirom da je Crkva hijerarhijska – zamisliti da bi
Papa bio vezan uvjetima prelature jednog običnog bratstva katoličkih svećenika.
Radilo se, konačno, o vatikanskoj zloupotrebi moći – a ne FSSPX-ovoj kritici
Drugog vatikanskog sabora i nove Mise – zbog koje je uopće i došlo do
FSSPX-ovog „raskola“. A raspravljati da se, ako će se dogoditi slična kršenja
pravila nakon „regularizacije“ FSSPX uvijek može „vratiti tamo gdje je bio“
je, vjerujem, previdjeti silnu djelotvornost dosadašnje vatikanske strategije
'podijeli pa vladaj'.
Osim toga,
ako papa Franjo zaista želi dati regularizaciju bez ikakvih obaveza – što ga
sprječava? Potezom svoje papinske olovke FSSPX može regularizirati još večeras
i stvar riješena. Zbog činjenice da on to nije učinio mnogi od nas se pitaju o
njegovim namjerama.
Postoji
jednostavna stvar naravne pravde koju ovdje treba imati na umu: je li se
Vatikan spreman posthumno ispričati nadbiskupu Lefebvfreu za veliku nepravdu
koja mu je učinjena, najvjernijem sinu Crkve dvadesetog stoljeća? Je li Vatikan
spreman zahvaliti FSSPX-u što je sačuvalo tradiciju Crkve zadnjih četvrt
stoljeća? Ili Vatikan pod svaku cijenu želi razvijati turbo-modernističku
agendu koja će imati koristi da stekne kontrolu nad svojom najmoćnijom
tradicionalističkom opozicijom?
Da, argumentira se ovako: ali FSSPX bi imao osobnu prelaturu koja bi mu
dopuštala da nastave biti točno kakav je! Zaista? Od kada Crkva tako djeluje?
Govorimo o hijerarhijskoj instituciji u kojoj bi FSSPX, tako mi se čini, moglo
„nastaviti točno kakav je“ toliko dugo dok onaj koji ima nadzor kaže da može.
Čak i s prelaturom, ono bi još uvijek bilo podložno hirovima pape Franje, čije
će općenito dopuštenje biti potrebno da mogu „kritizirati II. vatikanski i novu
Misu“. Ali otkada proturevolucionari dobivaju dopuštenje revolucionara da bi se
suprotstavili Revoluciji? To izgleda na prvi pogled apsurdno.
U svojoj propovijedi prilikom biskupskih ređenja 1988. u Econeu, u Švicarskoj,
nadbiskup Lefebvre je vrlo jasno rekao da je njegova odluka da djeluje bez
vatikanskog mandata nije samo razborit trud da spasi svoje Bratstvo. Stari
vojnik slomljena srca otišao je u rat toga dana i sigurno nije lobirao za svoje
malo pravo da smije kritizirati određene elemente Drugog vatikanskog koncila.
Nadbiskup je razumio da je đavao izveo puč u Rimu, zbog čega je on bio obvezan
donijeti svjesnu odluku da stane protiv Vatikana koji je izdao Crkvu.
“Obratimo se Presvetoj Djevici Mariji,” rekao je nadbiskup tog sudbonosnog
dana. „Draga moja braćo, znate da je Lav XIII. na temelju proročkog
viđenja rekao: „Petrova će stolica jednog dana biti sjedištem bezboštva.“... Vrijedi li to već danas? Hoće li to biti tek sutra? Ja to ne
znam. U svakom slučaju to je nagoviješteno. Bezboštvo može također posve
jednostavno biti i krivi nauk. Krivi nauk je također bezboštvo. To je teška
zabluda neispovijedanja vjere svih vremena, katoličke vjere. Ako postoji
bezboštvo, onda je to današnje bezboštvo koje se širi! Mislim da u Crkvi nikada
ranije nije bilo većeg bezboštva od susreta u Asizu. Ovaj se susret ogriješio o
prvu Božju zapovijed kao i o prvi članak Vjerovanja!”
Nadbiskup je tada usmjerio svoje misli k Gospi od Dobrog Uspjeha: “Nedavno sam od jednog od naših svećenika, od priora našeg
priorata u Bogoti/Kolumbija, dobio knjigu o ukazanjima naše Gospe od Dobrog
Uspjeha ... Presveta je Djevica ovoj časnoj sestri dosta toga predskazala
za XX. stoljeće i kod toga izričito rekla: u tijeku XIX. i najvećim dijelom u
tijeku XX. stoljeća u svetoj će se Crkvi u velikoj mjeri proširiti kriva
učenja. Crkva će se strmoglaviti u apsolutno katastrofalnu situaciju.
Ćudoređe će propasti, vjera će se ugasiti, a da to i ne zamijetimo.“
A zatim još
dramatičniji osobni osvrt: “Oprostite da sada
nastavljam s ovim ukazanjem. Ono govori o jednom prelatu koji će se posvema
suprotstaviti ovoj nahrupi otpadništva i bezboštva i koji će sačuvati
svećeništvo odgajajući dobre svećenike. Možete imati prigovore ako želite. Ja
to neću učiniti. Ne mogu zanijekati da sam bio iznenađen kada sam pročitao ove
retke. To je pak činjenica. Ovi su redci napisati, tiskani i pohranjeni na
čuvanje u arhivima o ovom ukazanju.“
Nadbiskup
Lefebvre ovdje ne djeluje pretjerano zabrinut oko toga da mu se samo dopusti da
„nastavi s eksperimentom tradicije.“ On ne moli samo za mirnu koegzistenciju s
ekumenskom „katoličkom kršćanskom zajednicom.“ Radije, on priznaje svoju svetu
dužnost pred Bogom da se javno suprotstavi smrtonosnom zlu u Crkvi – zlu na
koje nas je upozorila sama Gospa.
“Zacijelo poznajete i ukazanja u La Salette. U tijeku ovih
ukazanja kaže naša Gospa da će Rim izgubiti vjeru. Ondje će vladati tama! Tama!
Zamislite što može značiti kad Presveta Djevica tako govori“, nadbiskup je
podsjetio svoje slušatelje tog kobnog dana. I Gospa Fatimska bila mu je na
pameti: „Na koncu, postoji još i Fatimska
tajna koja nam je vremenski još i bliža. Treća Fatimska tajna nesumnjivo mora
sadržavati upozorenja o ovim tminama koje su potamnile Rim. Ove se tmine nakon
Drugog vatikanskog sabora šire po cijelom svijetu.“ Tome mogu
dodati, te tmine samo su sve sumornije od kada je papa Franjo u Rimu.
Nadbiskup je
postavljao temelje svoje potpune suprotstavljenosti Vatikanu i njegovoj
modernističkog revoluciji – ne samo određenim problematičnim aspektima jednog
ili dva koncilska dokumenta. A skoro 30 godina kasnije, situacija je postala od
loše još puno gorom, a već i mnogi „neokatolički“ komentatori oglašavaju uzbunu
koju je nadbiskup Lefebvre oglasio prije trideset godina. Potpuno opravdanje
nadbiskupovog povijesnog stajališta o katoličkoj tradiciji je pred nama. Možda
je to ono što sad brine papu Franju?
A što bih ja
učinio na mjestu biskupa Fellaya? Ja sam laik tako da je to pitanje sporno. Za
mene bi to bilo puno lakše, pukog laika, da s poštovanjem informiram
progresivne izdajnike koji upravljaju Vatikanom upravo da, dok god nastavljaju
s ratom protiv Kristove Crkve, da ću ja nastaviti ratovati protiv njih.
Zatim bih
objasnio svojoj braći da jednostavno ne mogu shvatiti kako bih mogao nastaviti biti protiv
najopasnijeg pontifikata u povijesti, jednom kada taj isti pontifikat pruži
ruku prijateljstva i regularizacije, samo što me sada proglašava
„prihvatljivim“ za Vatikan za koji vjerujem da je Bogu neprihvatljiv.
Ali opet, ja
nisam biskup. Poznajem i poštujem biskupa Fellaya, za kojeg sam uvjeren da čini
upravo ono za što on vjeruje da je najbolje za Crkvu. On je dobar i sveti
svećenik. Ali on mora biti strpljiv sa svojim tvrdoglavim sinovima – i unutar
Bratstva i izvan njega – koji se boje da će bez „osiguranja“ koje je FSSPX,
budućnost katoličke proturevolucije kao cjelina biti u opasnosti. Bratstvo sv.
Petra nije jedina institucija koja je napredovala s protutežom FSSPX-a (neki to
možda zovu „policom osiguranja“). Kroz godine smo svi mi bili ohrabreni i
nadahnuti čuvati vjeru i boriti se za nju, znajući da 600 svećenika i milijun
vjernika stoji čvrsto protiv dijabolički dezorijentiranog Vatikana.
Ne vjerujem
da Bratstvo sv. Pija X. treba „regularizaciju“ da bi postiglo potpuno zajedništvo
unutar Kristove Crkve... ali bojim se da Vatikan pati zbog nedostatka dužne
regularizacije.
Što bi
biskup Fellay trebao učiniti? Iskreno ne znam. Molim da ga Bog vodi i da ga
učini neprobojnim za rimsko zavođenje. Možda je upravo Božja volja da FSSPX
postigne dogovor s Vatikanom i tako nas uvede u potpuno novu eru tradicionalne
obnove iznutra. Uistinu, to izgleda teško za zamisliti, ali mi ne znamo putove
Providnosti niti joj se smijemo postaviti na put. Možda je došlo vrijeme.
Moramo moliti da jest tako i da će Bog korisititi regularizirani FSSPX (ako
glasine postanu stvarnost) da vrati Tradiciju u srce Crkve i da potakne pravu
obnovu Crkve po uzoru na klinijevske reforme iz 11. stoljeća.
S druge strane, suradnja katoličke proturevolucije najvećeg svećeničkog
bratstva koju vodi Vatikan uoči samog
utemeljenja bezbožnog novog poretka možda je sve samo ne Božja volja. Svaki
student ljudske prirode bez sumnje će smatrati teško shvatljivim zašto bi
modernisti unutar Vatikana htjeli odobriti svjetski red tradicionalnih
svećenika koji će se onda nastaviti žestoko suprotstavljati vatikanskoj
vlastitoj agendi u svijetu. To se čini neprirodno s njihove strane, u najmanju
ruku, a ostavlja mnoge od nas s pitanjem: zašto to čine, osim ako namjere
Vatikana nisu sumnjive.
Moramo se
sjetiti da je Vatikan postigao nevjerojatan uspjeh u potkopavanju Crkve, čak i
kada je tradicionalna latinska Misa bila JEDINA u rimskom obredu prije pedeset
godina. Oni znaju kako zaobići staru Misu, oni su to već dokazali. Ono što ih
sada brine je principijelni, organizirani i javni otpor njihovoj agendi. Oni će
nam dati Misu dok god začepimo svoja usta i stavimo sa strane žestoku
proturevoluciju.
I dok
razmatramo budućnost tradicionalnog katoličkog pokreta i molimo da Duh Sveti
vodi vodstvo FSSPX-a, pogledajmo njegovu prošlost i prisjetimo se kako je sve
započelo – s neviđenom revolucijom u Crkvi zbog koje su dobri ljudi slijedili
Pavla koji su suprotstavlja Petru u lice. Ovdje je otvoreno pismo svetom Ocu od
nadbiskupa Lefebvrea i biskupa de Castro Mayera od prije 35 godina. Nemojmo
nikada zaboraviti žrtve tih plemenitih ljudi, koji su postali odmetnici od
ljudskog elementa Kristove Crkve radi samog Krista.
Michael Matt
Rio de Janeiro, 21. studenog 1983.
Sveti Oče,
Neka nam Vaša Svetost
dopusti izložiti Vam sljedeća razmišljanja s potpunom sinovskom
otvorenošću. Tijekom posljednjih dvadeset godina stanje u Crkvi je takvo da ona
izgleda kao okupirani grad.
Tisuće pripadnika klera i milijuni
vjernika žive u stanju tjeskobe i zbunjenosti zbog „samouništenja Crkve“.
Njihovo stanje zbrke i nereda prouzročeno je zabludama sadržanim u dokumentima
Drugog vatikanskog koncila, pokoncilskim reformama i osobito liturgijskim
reformama, krivim pojmovima raširenim po službenim dokumentima i zlouporabama
ovlasti koje je počinila hijerarhija.
U tim uznemiravajućim okolnostima,
mnogi gube vjeru, ljubav se hladi, a pojam pravog jedinstva Crkve u vremenu i
prostoru nestaje.
U našem svojstvu biskupa Svete
Katoličke Crkve, nasljednika apostola, naša srca su skrhana onim što se vidi
diljem svijeta, tolikim dušama koje su zbunjene, ali žele nastaviti u vjeri i
moralu koje je definiralo Učiteljstvo Crkve, a koje je Crkva stalno i posvuda
naučavala.
Čini nam se da bi šutjeti u takvim
okolnostima značilo postati suučesnicima u tim zlim djelima (usp. 2 Iv 11).
To je razlog zašto se smatramo
dužnima intervenirati u javnosti pred Vašom Svetošću (uzimajući u obzir da su
sve mjere koje smo poduzeli u četiri oka tijekom posljednjih petnaestak godina
ostale neuspješne), kako bi se obznanili glavni uzroci ove dramatične
situacije, te molimo Vašu Svetost da primijeni svoju vlast kao Petrov
nasljednik te ,,utvrdi svoju braću u vjeri" (Lk 22, 32), koju nam je
vjerno prenijela apostolska Tradicija.
U tom smislu priložili smo ovome
pismu dodatak koji sadrži glavne zablude koje su uzrok ove tragične
situacije i koje su, štoviše, već osudili Vaši prethodnici. Sljedeći popis
navodi te zablude, ali on nije iscrpan:
1. Slobodoumni i ekumenski pojam
Crkve, podijeljene u svojoj vjeri, osudio je posebice Syllabus, br. 18 (DH
2918).
2. Kolegijalna vlast i demokratska
orijentacija u Crkvi, koju je osudio posebno I. vatikanski sabor (DH 3055).
3. Krivi pojam prirodnih prava
čovjeka koji se jasno pojavljuje u dokumentu o vjerskoj slobodi, osuđen posebno
u Quanta Cura (Pio IX.) i Libertas praestantissimum (Lav XIII.).
4. Pogrešna predodžba o vlasti pape
(usp. DH 3115).
5. Protestantski pojam svete Misne
Žrtve i sakramenata, koje je osudio Tridentski sabor, XXII. zasjedanje.
6. Na kraju, i na općeniti način,
slobodno širenje krivovjerja, obilježeno ukidanjem Svetoga Oficija.
Dokumenti koji sadrže ove zablude
izazivaju nelagodu i zbrku, tim dublju što dolaze iz toliko visokog izvora.
Kler i vjernici najviše dirnuti ovom situacijom su, štoviše, oni koji su
najviše vezani za Crkvu, za autoritet Petrovog nasljednika, za tradicionalno
Učiteljstvo Crkve.
Sveti Oče, prijeko je potrebno
okončati ovu zbrku, jer je jato raspršeno i napuštene ovce slijede najamnike.
Mi vas preklinjemo, za dobro katoličke vjere i za spas duša, da potvrdite
istine, oprečne tim zabludama, istine koje su se poučavale dvadeset stoljeća u
Crkvi.
Obraćamo vam se s osjećajima sv.
Pavla pred sv. Petrom, kada ga je prekorio jer ne slijedi „istinu Evanđelja“
(Gal 2, 11-14). Njegov cilj nije bilo ništa drugo nego zaštititi vjeru stada.
Sv. Robert Bellarmin, izražavajući o
ovoj prigodi opće moralno načelo, navodi da se moramo oduprijeti papi čija bi
djela bila štetna za spas duša (De Romano Pontifice, I.2, C.29).
Sa željom da priteknemo u pomoć
Vašoj Svetosti izričemo ovaj krik za uzbunu, koji postaje to hitniji zbog
zabluda, da ne kažemo krivovjerja, novog Zakonika kanonskoga prava, i zbog
ceremonija i govora u povodu petstote obljetnice rođenja Luthera. Uistinu, to
je vrhunac!
Neka vam Bog pritekne u pomoć, Sveti
Oče. Mi se molimo bez prestanka za vas Blaženoj Djevici Mariji.
Udostojte se primiti osjećaje naše
sinovske odanosti,
Nadbiskup Marcel Lefebvre,
Međunarodna bogoslovija sv. Pija X.
Econe, Švicarska
Biskup Antonio de Castro-Mayer
Riachuelo 169, C.P. 255
28100 Campos (RJ) Brazil
Izvor:
http://remnantnewspaper.com/web/index.php/articles/item/3125-regularization-and-the-total-vindication-of-archbishop-lefebvre
Ovo nisu htjeli objaviti na nekim tradicionalnim blogovima .
OdgovoriIzbrišiIvan Pavao II - ljubi Kuran , izjednačuje sve religije , moli sa sektama promovirajući lažni ekumenizam u Asiziju , izopčuje pravovjernost FSSPXa i nadbiskupa Lefebvrea , mijenja Gospinu krunicu koja ju je sama dala kao spomen na 150 psalama , neposvećuje Rusiju iako je prisan sa sestrom Lucijom ako je to uopće ona , ekspresno proglašuje svece i putuje kao niti jedan papa itd.
Benedikt XVI - ispravlja nepravdu krivovjerja prema TLM ali nema hrabrosti ni snage sprovesti u djelo , moli bos u đamiji , moli sa židovima , protestantima , nastavlja Asiz , plaši 3. Fatimskom tajnom koju navodno zna ali ju se ne usudi objaviti , neposvećuje Rusiju , napušta papinstvo jer ne može putovati po susretima mladih , šuti i tolerira nepravdu i krivovjerje itd.
Franjo I - priznaje FSSPX .
Robelar