Već mi je zaista dosta te gluposti „tko
sam ja da sudim?“. Samo Bog može suditi stanje ljudske duše. Ali posve je krivo
sugerirati da mi ne smijemo i ne trebamo suditi ljudsko ponašanje. Nevoljnost
za prosuđivanje moralnog ponašanja neizbježna je posljedica moralnog
relativizma i moralnog subjektivizma koji su nagrizli uvjerenje u određivanje
objektivne moralne istine na kojoj počiva zdravi sud.
Prosuđivanje je bitna sastavnica
izvršavanja vlasti. Ako nemate hrabrosti suditi, onda trebate izbjegavati
položaj autoriteta. Ne suditi je prokletstvo našega doba. Kada bih upozorio
svoje tinejdžere da se ne druže s određenim osobama, njihov uobičajeni odgovor
bio je: „O tata, ti si tako sklon osudama!” Ne suditi je napuštanje dužnosti
koje je zadesilo tolike u crkvenoj hijerarhiji. Ono zamračuje poruku našeg
Gospodina, sije zbunjenost među vjernicima i potkopava napore laika da se bore protiv
današnjih nastranosti.
Odsutnost prosuđivanja ili nesposobnost
prosuđivanja u pogledu sablazni pederastije uzdigli su nastrano ponašanje
relativno malog broja pokvarenih svećenika na međunarodni skandal koji je
izložio papinstvo preziru i osakatio Crkvu za sljedećih nekoliko desetljeća.
Nedavni primjer pitanja „tko sam ja da sudim“ uključivao je homoseksualnost i
postavio ga je kardinal Dolan pred širokom javnošću.
Kardinal Dolan je rekao da nam Biblija
kaže da ne sudimo ljude. Kao odgovor na pitanje novinara o objavi nogometaša
Michael Sama da je homoseksualac, kardinal Dolan je odgovorio: „Ja ga nimalo ne
sudim. Neka ga Bog blagoslovi. Ja ne mislim... gledajte, ista Biblija koja nam
kaže, koja nas uči o kreposti čistoće i kreposti vjernosti i braka nam kaže i
da ne sudimo ljude. Ja bih rekao: „bravo“.“
Tako, Biblija nam kaže da ne sudimo ljude?
Razmislite o ovome: „ I ja sam tebe, sine
čovječji, postavio stražarem kući Izraelovoj. Kad čuješ riječ iz mojih usta,
opominji ih u moje ime! Kad kažem bezbožniku: "Bezbožniče, moraš poginuti,
a ti to ne kažeš, da odvratiš bezbožnika od zla puta njegova, taj će bezbožnik
doduše poginuti za svoju krivnju, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke. Ako
li si opomenuo bezbožnika, da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga
puta, on će poginuti za svoju krivnju, a ti si spasio život svoj.“ (Ezekiel
33,7-9)
Nisu se ni Petar ni Pavao ustezali oko
prosuđivanja drugih:
,,A Petar mu reče: "Novci tvoji neka
budu s tobom na propast, što si pomislio, da se dar Božji može dobiti za novce.
Nema tebi dijela ni zajednice u ovoj stvari, jer srce tvoje nije pravo pred
Bogom. Okani se pakosti svoje i moli se Gospodinu! Možda će ti on tada još
oprostiti pakost srca tvojega. Jer, kako vidim, ti si pun gorke žuči i uhvaćen
si od zloće."“ (Dj 8,20-23)
Pavao je rekao Elimasu: „A Savao, koji se
zove i Pavao, pun Duha Svetoga pogledavši na njega reče: "O puni svakoga
lukavstva i svake pakosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravde, zar ne
prestaješ kvariti pravih putova Gospodnjih?"“ (Djela 13,9-10)
Evo još nekih poglavlja iz poslanica koja
ilustriraju prosuđivanje:
,,A kad dođe Kefa u Antiohiju, ja sam mu
se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio ukor.” (Gal 2,11).
,,Braćo, ako i upadne čovjek u kakav
prekršaj, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotkosti; a pazi na sebe, da i
ti ne budeš iskušan! ” (Gal 6,1).
,,I ne pristajte na nerodna djela tame,
nego ih radije karajte!“ (Ef 5,11)
,,A koji griješe, pokaraj ih pred svima,
da i drugi imaju strah“ (Tim 5,20)
,,Svjedočanstvo je ovo istinito. Zato ih
karaj strogo, da budu zdravi u vjeri, ne prianjajući uz židovske bajke i
zapovijedi ljudi koji se odvraćaju od istine.” (Tit 1,13–14).
,,Ovo govori i opominji, i poučavaj sa
svom odlučnošću! Nitko neka te ne prezire! …” (Tit 2,15).
,,A ja sam i sam uvjeren za vas, braćo
moja, da ste i sami puni dobrote, napunjeni svakoga znanja, da možete jedan
drugoga opominjati.” (Rim 15,14).
,,Općenito se čuje o bludnosti među vama,
i to o takvoj bludnosti kakve nema ni među neznabošcima, da naime neki ima ženu
očevu. I vi ste naduti, mjesto da žalite, da se ukloni između vas, koji je
učinio to djelo. Jer ja, ako i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam
osudio, kao da bih bio nazočan, onoga, koji je tako učinio: U ime Gospodina
našega Isusa Krista, kad se skupite vi i moj duh sa silom Gospodina našega
Isusa, da se takav preda sotoni na propast tijela, da se duh spasi u dan
Gospodina našega Isusa Krista.“ (1 Kor
5, 1–5).
Tako da je jasno da Biblija često
ohrabruje osuđivanje ponašanja drugih ljudi. Ali oni koji preziru osuđivanje
često citiraju Mateja 7, 1–2: “Ne sudite! I nećete biti suđeni. Jer kakvim
sudom sudite, onakvim će vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam
se mjeriti“. To nije naredba protiv prosuđivanja, već upozorenje da se sud mora
dati dobrog srca, bez licemjerja, arogancije, zlobe ili mržnje. Stoga:
,,Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega! Tada ćeš vidjeti, kako da
izvadiš trun iz oka brata svojega.” (Mt 7,5). Glavna svrha osuđivanja je pomoći
bratu i drugima da izbjegavaju pogubna djela i da se poprave. Strašan teret
suđenja je shvaćanje da ćemo i mi biti „suđeni onako kako sudimo“. Neki
citiraju događaj sa ženom uhvaćenom u preljubu koju su Isusu doveli oni koji su
je htjeli kamenovati kao dokaz da ni mi ne smijemo druge suditi. Ništa nije
dalje od istine. Taj primjer pokazuje Božje milosrđe i prezir prema licemjerju,
ali On je osudio njezino ponašanje kako dokazuje Njegova opomena: „Idi i ne
griješi više“.
Mi častimo one muškarce i žene kroz
povijest koji su imali hrabrosti osuditi grješno ponašanje drugih i javno
svjedočiti protiv njega. Usprkos cijeni, Sir Toma Moore opomenuo je kralja
Henrika VIII. da ga se ne postavlja za vrhovnog poglavara engleske Crkve jer bi
tako porekao papin autoritet, a također je i kralja upozorio da će biti kriv za
mnogoženstvo ako oženi Anne Boleyn. Nije li i Ivan Krstitelj sudio kada je
javno optužio Heroda za preljub jer je uzeo Herodijadu za ženu unatoč tome što
je još uvijek bila udana za Herodovog brata Filipa? I porote svakodnevno osuđuju
optuženike.
Kvaliteta prosudbe obično ovisi o
informaciji koja je dostupna sucu i o nepristranosti toga suca. Osuda može biti
pozitivna, negativna ili neutralna. Jednom kada se donese presuda, pitanje je
što trebamo učiniti kada nas netko o njoj pita? Postoji nekoliko mogućnosti.
Možemo ništa ne reći ili reći: „nemam komentara“ i pustiti da se prijeđe na
drugu temu. Možemo ne reći ništa u javnosti, a osuditi, opomenuti ili pohvaliti
u privatnosti. Možemo izreći svoj sud u primjerenom krugu. Konačno, možemo se
poslužiti javnim forumom u kojemu je postavljeno pitanje da bi podučili
gledatelje o tome kakvo je katoličko stajalište o tom problemu i naglasiti da
ljubimo grješnika, ali da mrzimo grijeh.
Radi se o ljubavi koja nas ponekad potakne
da progovorimo čak i onda kada postoji opasnost. ,,Ili ne znate, da
nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se: ni bludnici, ni
idolopoklonici, ni preljubočinci, ni mekoputnici, ni muželožnici, ni
kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti
kraljevstva Božjega.“ (1 Kor 6, 9–10). Kardinal Dolan potratio je priliku da
poduči ne samo grješnika, već također i zbunjene i neupoznate o tome kako je
prekrasan katolički nauk. Kako je kardinal Dolan mogao dodati još i „bravo“ kao
završetak svog odgovora? Taj jadni homoseksualac mora izabrati ili živjeti do
kraja života u celibatu i samoodricanju ili se izlaže opasnosti vječne osude
zbog upuštanja u seksualne grijehe.
Većina svećenika, biskupa, kardinala ili
papa bili su dobri ljudi posvećeni službi Božjoj. Ali i oni su podložni
zabludi, pristranosti i taštini kao i svi drugi. Servilnost je uvijek prisutna
opasnost. Tzv. Petrovo načelo koje kaže da se ljude obično promiče jedan
stupanj iznad njihovog stupnja kompetencije očigledno se može ponekad
primjeniti na članove crkvene hijerarhije. Posljednjih godina vidjeli smo kako
je zdrava prosudba često oslabljena kukavičlukom koji se prikazuje kao
razboritost i predajom duhu vremena koja glumi pastoralnu brigu.
U suvremenom svijetu jako rasprostranjenih
instant komunikacija u raznim vrstama medija otkrivaju se nemilosrdno nedostaci
koji se događaju u javnim razgovorima i događajima. Pričljivi ljudi poput
kardinala Dolana posebno su ranjivi. Transparentnost i otvorenost su dobre
osobine, ali članovi crkvene hijerarhije moraju dobro znati kontrolirati što
pričaju.
Stoga molimo Boga da nam da hrabrosti da
donosimo zdrave prosudbe i mudrosti da te prosudbe koristimo na dobrobit naše
djece. Sucima bi bilo dobro prisjetiti se Pavlovog savjeta Timoteju: ,,A ludih
i praznih zapitkivanja kloni se znajući, da rađaju svađe. A sluga Gospodnji ne
treba da se svađa, nego da bude blag prema svima, sposoban da uči, spreman da
podnosi zlo, da s blagošću poučava one, koji se protive istini; ne bi li im
kako Bog dao, da se pokaju i spoznaju istinu, i da dođu k sebi i iskopaju se iz
zamke đavola, koja ih je stjerala pod volju njegovu.“ (2 Tim 2, 23–26).
Ronald Mann
Izvor:
http://www.crisismagazine.com/2015/who-am-i-to-judge
Primjedbe
Objavi komentar