Ovaj
tekst temelji se na predavanju vlč. Grunera održanoga u St. Cloudu,
Minnesoti. Sadrži aktualnosti iz vremena kada je nastao, za vrijeme
pontifikata pape Ivana Pavla II.
Danas
smo i na rubu tragedije i na rubu pobjede. Ali prije nego progovorim
o tragediji, volio bih naglasiti Gospinu poruku, a i moja poruka je
poruka nade, poruka pobjede.
Moramo
se sjetiti da je Gospa rekla, a to je i ozbiljno mislila: „Na kraju
će moje Bezgrješno Srce pobjediti, Sveti Otac posvetit će mi
Rusiju, Rusija će se obratiti i razdoblje mira bit će dano
čovječanstvu“.
To
je Njezino proročanstvo. To je Njezino predviđanje. Ono se još
nije ostvarilo, ali hoće.
Nadati
se i osjećati se dobro
Još
se uvijek dobro sjećam kako sam prije mnogo godina, 1984.,
razgovarao u Los Angelesu s ateistom i kako je, kada sam mu rekao o
fatimskoj poruci i obećanju mira, prvi puta vidio znak nade za naš
svijet. Nije on doduše nužno povjerovao poruci, ali to je bila prva
poruka nade za koju je mogao vidjeti da ima smisla za ovaj svijet.
Postoji
dvije vrste nade. Jedna se temelji na ideji da ako samo sakrijemo
istinu od samih sebe i ne gledamo loše vijesti, da onda možemo
imati taj osjećaj nade u svojim srcima.
Kršćanska
nada je puno više od toga. To je prepoznavanje da postoji opasnost;
da moramo proći strmim putevima i da usprkos tome imamo mogućnost
pobjede.
A
kršćanska se nada, naravno, tiče prvenstveno našega vlastitoga
vječnoga spasenja. Trebamo biti svjesni da postoje razne opasnosti
za svakoga od nas na tom putu u nebo. Iako je to, ako slijedimo Božje
milosti i prosvjetljenja, puno lakše nego što svijet želi da
vjerujete.
Svjetski
događaji i vaše vječno spasenje
Ovdje
govorim o ufanju u naše vječno spasenje jer je naše spasenje
povezano, u određenoj mjeri, s tekućim događajima. Na jedan način
nije, a na drugi jest. Mi ne trebamo biti poput mučenika iz davnina,
u vrijeme Rima, ili neko drugo vrijeme. Bez obzira što nam drugi
ljudi rade, možemo i moramo biti vjerni Bogu i našemu Gospodinu.
Lakše
je za većinu čovječanstva spasiti svoje duše u vrijeme mira, kada
nema progona. Postoje mnogi herojski primjeri mučenika u koloseumu,
ali ne čujemo često o onima koji nisu bili tako čvrsti i koji su
otpali.
Gospa
Fatimska je zabrinuta o porezima koje plaćate, o dogovorima za
naoružanje i razoružanje koji se događaju, o stanju u svijetu i
svim tim vremenitim događajima. Ne zato što su oni važniji od
vašega vječnoga spasenja, već upravo zato što je vaše vječno
spasenje tako važno.
Kada
je papa Ivan Pavao II. išao u Fatimu, govorio je o različitim
brigama koje je Gospa spomenula. Papa Ivan Pavao II. rekao je, budući
da je Ona naša majka, da je Ona zabrinuta za svaki vidik naših
života. Ali Ona je prvenstveno i iznad svega zabrinuta za naše
vječno spasenje.
Politika
i opće dobro
Neki
ljudi misle da su časopis The Fatima Crusader, a možda i
vlč. Gruner, previše „politički“. Ako smo zaista katolici,
onda moramo u nekoj mjeri biti politički orijentirani. A što pod
tim mislim? Ako ljubimo svoga bližnjega kako bi trebali i kako nam
Bog zapovijeda, onda trebamo biti zabrinuti oko općega dobra.
Politika se bavi zakonima i propisima koji se tiču općega dobra.
Današnja diplomacija često radi na našu štetu jer zapravo ne
služi općem dobru, nego programu Božjih neprijatelja.
Sv.
Toma definira zakon kao razumsku odredbu koju izdaje onaj kome je
povjerena briga za opće dobro zajednice. Ako zakon nije razuman, ako
ga nije proglasio netko tko ima autoritet i ako nije za opće dobro,
onda to nije zakon. Vrlo jednostavno.
Svi
zakoni moraju biti za opće dobro ili to jednostavno nisu zakoni. Svi
imamo obvezu prema općem dobru. Opće dobro se ne odnosi samo na
dobro naše žene, djece, braće, sestara, majki i očeva; opće
dobro tiče se sviju.
Smrtni
grijesi protiv općega dobra
Zbog
toga je smrtni grijeh glasati za nekoga tko je za pobačaj isto kao
što je smrtni grijeh glasati za komunista. Vaša obveza naspram
općega dobra je tako ozbiljna da možemo izgubiti dušu ako se ne
brinemo o njemu u njegovim temeljnim problemima.
Mnogi
ljudi razumiju da je naša dužnost samo prema nekome koga znamo ili
susrećemo ili s kime imamo određeni odnos. To je istina, ali
imamo obvezu i prema ljudima koje ne susrećemo i svim onim ljudima
koje nikada nećemo susresti.
Sv.
Toma nam kaže da je bratska ljubav kao vatra u kaminu. Ona grije one
koji su najbliže, ali nikoga ne isključuje. Očigledno će naša
ljubav prema grešniku koji je neprijatelj Božji biti izražena
drugačije nego naša ljubav prema osobi koja je svetac i prijatelj
Božji. Ljubav prema našim neprijateljima i neprijateljima Božjim
je moliti za njihovo obraćenje, ili možda samo moliti da im ne
uspije naum kojim namjeravaju naštetiti Crkvi ili dušama, tako da
će im barem njihovo mjesto u paklu biti manje strašno.
Moramo
svjedočiti istinu
Moramo
imati ljubavi za sve, ali jedna stvar koja se izgleda gubi u tome je
dužnost prema istini. Nama je zapovjeđeno ne samo da se suzdržimo
od laganja bližnjemu, nego i da imamo dužnost govoriti istinu kako
privatno, tako i u javnosti. Ta dužnost prema istini proteže se na
opće dobro, stoga kada je naša Gospa govorila u Fatimi, ona je
govorila o tome kako Rusija širi svoje zablude.
Karl
Marx, koliko ja znam, nikada nije učinio ubojstvo, ali njegove
zablude su poslale više od sto i pedeset milijuna ljudi u nasilnu
smrt, a tu ne uračunavamo abortuse. Kada Gospa govori o zabludama
Rusije, Ona govori o nečemu vrlo ozbiljnome. A tako je i naša
dužnost prema istini: (a) podržati istinu onoga što je Gospa rekla
i (b) ukazati na to gdje se svakodnevno šire zablude, pa čak i dok
nam govore da se Rusija obraća.
Govoriti
drugačije bila bi laž, šteta te nemilosrdan i nepravedan čin.
Bilo bi nepravedno kada bih uzeo vaše donacije za tiskanje The
Fatima Crusader i emitiranje radija i TV -a i kada bi ta sredstva
koristio da naslikam ružičastu sliku kako je sve divno, tako da me
prestanu progoniti. A tražili su od mene da to kažem. Zasigurno bi
bilo puno lakše iz ljudske perspektive za mene da to učinim, ali
isto tako je sigurno da bih izgubio svoju dušu što nepravedno
uzimam novac od ljudi kada bih popustio pod njihovim pritiskom i
poslušao ih.
Opće
dobro i dužnost prema istini je nešto što se dovoljno ne
naglašava. Posebno u ovo vrijeme kada nam se ispire mozak da životna
rješenja i sreća dolaze upakirani u polusatne TV fantazije gdje sve
dobro završi dok god se dobro osjećaš! Važno je da i drugi
upoznaju istinu jer bismo se kad Gospa pobjedi mogli naći na
pogrešnoj strani. Možda ne bismo bili s Gospom ili s pobjednicima.
Jasna,
bliža i sadašnja opasnost za vjeru
Živimo
u vremenu o kojemu govori naš Gospodin, da bi u njemu čak i
odabrani bili zavedeni, kada bi to bilo moguće. To nije samo moje
mišljenje.
Upitali
su kardinala Ratzingera 1984. u vezi treće tajne: „Jeste li
pročitali treću tajnu?“. Odgovorio je: „Da, jesam.“ „O čemu
se radi?“. Odgovorio je: „Radi se o opasnostima za našu vjeru“.
To je rekao predstojnik Zbora za nauk vjere, koji je još uvijek na
tom položaju i čiji je posao, između ostalog, nadgledati
prijavljena i potvrđena ukazanja po cijelome svijetu. On je jedan od
nekolicine koji su imali pristup pravom tekstu treće tajne i koji je
rekao: „Da, pročitao sam ga. Radi se o opasnostima za našu
vjeru“.
On
ide dalje i govori: „i stoga (opasnostima) za život kršćana i za
život svijeta“. On nam kaže da se treća tajna nalazi u Svetom
Pismu i da se radi o 'i novissimi', posljednjim stvarima,
posljednjim vremenima'.
Čak
i izabrani...?
Treća
tajna se onda, ako se radi o posljednjim vremenima, odnosi na veliki
otpad. Sv. Pavao nam govori u Drugoj poslanici Solunjanima, II.
poglavlje, da će Antikrist doći tek nakon velikog otpada. Što ta
riječ otpad znači? To je veliki otpad koji je prorekao ne samo sv.
Pavao, nego i sam naš Gospodin. On je rekao: „Ali
Sin čovječji, kad dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?“.
Gospodin je, govoreći o tim vremenima, rekao: „da bi zaveli, kad
bi bilo moguće, i same izabranike“.
Moram
priznati da sam se uplašio kada sam pročitao encikliku pape sv.
Pija X. iz 1907. godine o modernizmu. Pročitao sam je do sada već
četiri ili pet puta i vrijedi je pročitati barem jednom godišnje.
Papa sv. Pio X. nam govori da je prijevara modernista u tome što ti
oduzmu vjeru dok te u isto vrijeme uvjeravaju da je još imaš. Rade to
tako što koriste katoličke pojmove i terminologiju, ali im onda, a
da vam ne kažu, daju drugačije značenje. To je ono što se u
velikoj mjeri događa u Katoličkoj Crkvi od 1960. Tako da „bi
zaveli, kad bi bilo moguće, i same izabranike“. To je težina
treće fatimske tajne.
Obmana
iznutra
Papa
Ivan Pavao II. smjerao je na to kada je otišao u Fatimu: „Može li
Majka koja sa svom snagom ljubavi koju gaji u Duhu Svetomu i želi
svačije spasenje, može li Ona i ostati nijema kada vidi da se
podriva sam temelj spasenja Njezine djece?”
Papa
je odgovorio na svoje vlastito retoričko pitanje: „Ne, Ona ne može ostati nijema.“. Papa nije trebao objašnjavati koji je temelj našeg
spasenja. Temelj našeg spasenja je naša katolička vjera. To je
prvi redak Vjerovanja sv. Atanazija koje je katoličko vjerovanje i
moramo vjerovati u to vjerovanje da budemo katolici.
Atanazijevo
vjerovanje možete pronaći u Denzingeru ili nekoj drugoj
standardnoj teološkoj katoličkoj knjizi, kao i većini službenih
molitvenika, poput Časoslova. Vjerovanje sv. Atanazija nam
govori: „Tkogod želi biti spašen, taj mora prije svega čvrsto
ispovijedati katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u cijelom njenom
sadržaju, taj će biti zauvijek izgubljen.“ To je nauk Katoličke
Crkve.
Gospa
vidi da se naša vjera potkopava, stoga ne može šutjeti i zato je
došla u Fatimu. Naša vjera se potkopava. A koristeći riječ
„potkopava“, naznačuje se da se to radi unutar Crkve. Ne može
se nešto potkopavati ako se ne radi unutar, a to je čin prevrata.
Da je to samo napad, sveti otac bi ga nazvao napadom, ali on je jasno
i s razlogom rabio riječ potkopavati.
Prikaz
jednoga
sna don Bosca koji je naslikan
po njegovim uputama.
Sveti
Josip ispušta iz ruke na svetište ruže koje mu dodaje Dijete Isus.
Cvijeće
predstavlja milosti koje Isus daje preko Marije.
Naša
besplatna moćna zaštita
Zbog
toga je Gospa inzistirala da molimo krunicu svaki puta kada je došla
u Fatimu. Obećala je sv. Dominiku da ako molimo svaki dan krunicu, nećemo upasti u krivovjerje i naša vjera neće biti potkopana. Ako
bismo imali nesreću upasti u krivovjerje, ali nastavili moliti
krunicu, Gospa će nam dati milosti da izađemo iz krivovjerja.
Jedan
moj prijatelj, Hamish
Fraser, koji je bio poznat kao ‘čovjek golub', bio je komunist.
Obratio se 1947. Bio je na fatimskom kongresu 1950., a kada su
pustili golube koji su se obično zadržavali na hodočasničkom kipu Djevice,
jedan je sletio na njegovu glavu i tako dugo mirovao. To je bilo kao
poseban znak za njegov govor na čast Gospe Fatimske.
Hamish
je govorio o tome kako zna da će se Rusija obratiti. Rekao je: „Ne
samo da vjerujem u to, nego i znam jer sam sām to proživio“. Pa
ponovo u svojoj autobiografiji opisuje kako je nemoguće komunistima
pobjeći iz mentalne magle u kojoj se nalaze; kako je njihov cijeli
um deformiran i uvrnut te im je nemoguće bez jako posebne milosti
promijeniti svoje razmišljanje i postati otvorenim za milost i
istinu katoličke vjere.
Zanimljivo
je za one koji žele znati kako um funkcionira, da cijeli sloj i
skupina ljudi mogu biti zatvoreni za istinu. Pa ipak se đavolje
varke koji je lažac i ubojica od početka nadvladavaju jednostavnim
prakticiranjem krunice. Kada bismo samo shvatili koliko je ona moćna,
ali i kako je se prezire na određenim mjestima.
Istinska
katolička vjera je apsolutno potrebna
Bez
vjere ne možemo dostojno primati sakramente. Bez vjere ne možemo
ništa dobroga učiniti. Bez vjere ne možemo imati ljubavi pa ni
ufanje. Možemo imati lažnu nadu i lažnu ljubav, ali ne možemo
imati pravu ljubav i pravo ufanje bez vjere.
Sv.
Pavao nam kaže da je ljubav veća od te dvije, ali da je svejedno
vjera temelj i za ufanje i za ljubav. Gospa nam obećava pobjedu.
Prvenstveno i iznad svega to će biti pobjeda nad neprijateljima
vjere i Crkve. Ali dok smo usredotočeni na te duhovne stvari kao što
i trebamo, ne smijemo izgubiti iz vida druge dijelove Otkrivenja u
Bibliji ili javnim ukazanjima u Fatimi.
Sv.
Toma nam kaže da Bog šalje proroke svakoj generaciji, ne da bi dao
novi nauk, već da bi podsjetio vjernike što moraju činiti da bi
spasili svoje duše.
Opasnosti
hireva
Moj
djed koji je bio istraživač tumora ukazao je da su čak i liječnici
skloni hirevima. Neko vrijeme su govorili kako je operacija rješenje,
pa tablete, pa ovo, pa ono. Time ne želim reći da treba prezirati
prakticiranje medicine. Samo govorim da ljudi koji se bave raznim zanimanjima, ali i svećenici, imaju hireve.
Nema
ništa pogrešno u tome da se određene istine iznose u javnost u
određenim strukama i da neko vrijeme na njima bude naglasak i da se
razvijaju. U tome ima neke logike. Ali događa se da se u određeno
vrijeme neke druge istine zaborave. A neke od tih istina su nužne za
naše spasenje. (Zato Bog šalje proroke da podsjete vjernike što
trebaju učiniti da bi spasili svoje duše.)
Apostolski
i proročki temelj Crkve
I
tako Crkva nije samo utemeljena na svećenicima, biskupima i Papi. To
je istina čak i ako vam zvuči krivovjerno. Biblija nam kaže da je
Crkva također utemeljena i na prorocima. Nazidani na temelju
apostola i proroka, a ugaoni je kamen sam Krist Isus (Ef 2,20). Ako
čitate Djela Apostolska u Novom Zavjetu, vidjet ćete da ranu Crkvu
ne vode samo apostoli, nego i proroci.
Najveći
primjer toga je izbor sv. Pavla za biskupa. Preko proroštva su
apostoli prepoznali da je sv. Pavao izabrana posuda, da je izdvojen
za tu službu, da treba postati biskup. Kada su primili tu poruku,
Barnaba i Pavao, kao i drugi, okupili su se na molitvu, a Duh Sveti
kojega su zazvali na početku susreta, progovorio je: ,,Izdvojite mi
Pavla i Barnabu“.
Izdvojiti
za Boga
Zato
riječ posvetiti znači izdvojiti, ili preciznije: izdvojiti za svetu
svrhu. To ne znači da drugi katolici koji su prisustvovali tom
susretu nisu bili bitni Duhu Svetome. I oni su bili važni, na svoj
vlasititi način, posvećeni svojim krštenjem. Ali ovo je bilo
posebno posvećenje i izdvojilo je sv. Pavla i Barnabu od ostalih u
toj sobi.
Tako
da riječ posvetiti treba shvatiti u njezinu kontekstu jer sami
smisao riječi znači izdvojiti. Izdvaja se jedno od drugoga ili
jednu osobu od druge. Ako ne uzmemo riječ posvetiti u njezinu
pravom kontekstu, možemo je vrlo lako krivo shvatiti i pogrešno
tumačiti. Ovo spominjem jer je ta riječ tako zloupotrebljavana
danas kada se govori o posveti Rusije. Gospa je govorila o posveti
Rusije i u istoj rečenici, istom dahu, Ona je rekla: „biskupi
svijeta“. Ona zna što je svijet jer je rabila izraz „biskupi
svijeta“. Ona želi da svi katolici svijeta posvete jednu zemlju,
Rusiju. Ona je izdvojila zemlju Rusiju od ostatka svijeta. Tako da
općenita posveta svijeta ne izdvaja posebno Rusiju na način kako je
Ona naredila.
Nastavlja
se...
Primjedbe
Objavi komentar