Ove
godine (2016.,
op. ur.)
slavimo
stotu godišnjicu ukazanja anđela čuvara 1916. u Fatimi u
Portugalu. To je jako značajan dio Božje objave u Fatimi budući da
je pripremio put za Gospina ukazanja sljedeće godine. Danas, sto
godina kasnije, ta poruka anđela čuvara u Portugalu zadobiva jednu
dodatnu, dalekovidnu dimenziju: ona nam pomaže shvatiti ozbiljno
žurnost da činimo sve što možemo, kao katolici, u obnovi
tradicionalne latinske Mise. Stoga ću
u ovom kratkom članku razmotriti
neke najvažnije dijelove
tog ukazanja i dovest ću ih u vezu s potrebom da budemo vjerni i da
radimo na obnovi Mise svih vremena.
Sv.
Mihael – anđeo čuvar Portugala
Anđeo s neba ukazao se tri puta te godine djeci pastirima iz Fatime – Luciji, Franji i Jacinti. Prvi puta se ukazao u proljeće, a posljednji puta u jesen. U svom prvom ukazanju, anđeo se predstavio kao anđeo čuvar Portugala. Najvjerojatnije je to bio sv. Mihael Arkanđeo. U tom prvom ukazanju, sv. Mihael je iznio poruku od neizmjerne važnosti – djeci iz Fatime, svijetu i nama katolicima 21. stoljeća. Što je rekao sv. Mihael? On, čije ime znači: „Tko je poput Boga?“, donio je jednostavnu poruku koja je usredotočena na Boga. Naučio je male pastire moliti u klanjanju i naknadi Svemogućemu Bogu: „Moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, ufam se u Tebe i ljubim Te! Molim Te, oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne ufaju u Tebe i koji Te ne ljube!“ To je „molitva s neba“ koju je anđeo Gospodnji donio djeci pastirima iz Fatime za naša vremena: da bismo vjerovali u Boga, da bismo se klanjali Bogu, da bismo dali zadovoljštinu za mnoge jadne duše koje odbacuju Boga. Od tada pa sve do kraja svojih dana u ovoj dolini suza, Lucija, Franjo i Jacinta ostali su vjerni toj molitvi, često je moleći na koljenima ili u poniznoj prostraciji.
Potičem
vas da razmislite i dobro razmotrite duboko značenje te molitve. Nije
zanemarivo da je Bog izabrao tu molitvu vjere, klanjanja i naknade za
ova naša vremena. Ta molitva upućuje na temeljni problem našeg
svijeta i Crkve danas. Težak i užasan grijeh naših vremena je
odbacivanje Boga: ljudi i narodi koji ukidaju sveti Božji zakon,
Njegove zapovjedi i društveni red koji je Bog milostivo odredio.
Trinaest godina prije ukazanja anđela čuvara, naš Sveti Otac sv.
Pio X. napisao je sljedeće u svojoj inauguracijskoj enciklici E
Supremi: ,,Zgranuti
smo više od svega katastrofalnim stanjem ljudskog društva danas. Tko
može previdjeti da društvo u današnjemu vremenu, više nego u
ikojemu prijašnjemu vremenu, pati od strašne i duboko ukorijenjene
bolesti koja se razvija svaki dan te ga izjeda do same srži njegova
bića, koja ga vodi do uništenja? Razumijte, časna braća, koja je
to bolest – otpad od
Boga”. Razmislite
o tome... o odbacivanju Boga. Razmislite o implikacijama. Jednom kada
je Bog odbačen, što nam preostaje?
Postoje milijuni i milijuni duša, uključujući i bezbrojne
takozvane katolike, koji možda još govore da vjeruju u „Boga“
iako se tako ne ponašaju, zapravo (odnosno životima koje žive) ne
pokazuju svoju vjeru u jednoga
pravoga
Boga, a niti se ne klanjaju Bogu, ne ufaju se u Njega niti Ga ljube.
Samo Nebo
je potvrdilo tu strašnu stvarnost u Fatimi 1916. preko sadržaja te
molitve naknade koju je anđeo čuvar donio za naša vremena.
Molitva
naknade povezana je sa svetom
Misnom Žrtvom
Ta
molitva naknade poslana s neba jako je povezana sa svetom
Misnom Žrtvom
–
mjestom gdje, i sredstvom kojim prinosimo Bogu pravu vjeru,
klanjanje, ufanje i ljubav. Sveta Misna Žrtva je najsavršenija
žrtva klanjanja i štovanja gdje smo ujedinjeni s Kristovom žrtvom
na Kalvariji. Na Svetoj Misi, po Kristu, s Kristom i u Kristu,
prinosimo Bogu našu vjeru, klanjanje, ufanje i ljubav –
,,Moj
Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te!“
Radi se o, bez ikakve sumnje, duhovnoj tragediji epskih razmjera da
ogroman broj katolika više ne razumije što je sveta
Misna Žrtva, a to je, velikim djelom, zbog nesvetih promjena
načinjenih na Misi u razdoblju nakon Drugoga
vatikanskoga
sabora.
Misna Žrtva je aktualizacija, kroz vrijeme i prostor, Žrtve našeg
Spasitelja na Kalvariji, a to je jedina žrtva koja izražava pravu
vjeru u Boga. To je jedina žrtva koja daje pravo i potpuno klanjanje
Bogu (odnosno „klanjanje Ocu u duhu i istini“, Iv 4, 23) i koja
izražava ufanje u Boga i ljubav prema Bogu. Prava vjera, klanjanje,
ufanje i ljubav prema Bogu veličanstveno su izraženi u
tradicionalnoj latinskoj Misi; međutim, to nije slučaj s Novus ordo
Misom (novom Misom pape Pavla VI.). Stoga, sada moramo žarko moliti
u naknadi za nedostatak vjere, klanjanja, ufanja i onoga što se
događa na novim Misama, radi nekatoličkih promjena koje su
napravljene na Misi i nepravedno nametnute vjernicima.
Da
bismo istinski vjerovali, klanjali se, ufali se i ljubili Boga –
kao katolici – od najveće je važnosti da učinimo sve što možemo
da bismo obnovili i povratili tradicionalnu latinsku Misu, koja je
zaista teocentrična, odnosno usredotočena na Boga. Kako netko može
vjerovati, klanjati se, ufati se i ljubiti Boga na svetoj Misi, ako
nije njegovo čitavo biće, tijelo i duša, usredotočeno i usmjereno
na Boga? Nadalje, kako mogu čak i oni iskreni katolici zaista
vjerovati, klanjati se, ufati se i ljubiti Boga na svetoj Misi, ako
su molitve samog obreda deformirane, i koje kao takve više ne
izražavaju vječitu vjeru, klanjanje, ufanje i ljubav rimokatoličke
liturgije? To je jadno i žalosno, ali istinito, da nova Misa, ona s
kojom je najveći broj katolika upoznat, nije teocentrična već
posve suprotno, odnosno ona je antropocentrična, usmjerena na
čovjeka i na „zajednicu“. Ukratko, ozbiljna naknada mora se
prinijeti Nebu
za grijeh pokušaja radikalne promjene svete
Misne Žrtve koja, po samoj svojoj naravi, može prihvatiti samo
organski (vrlo postupan i ograničen) rast. Na svu sreću, u
očekivanju ukazanja Presvete
Majke
Božje u Fatimi, anđeo čuvar Portugala ponudio je nama jadnim
grješnicima molitvu kojom
bi se
trebali
i MORALI služiti
zbog dužne i nužne naknade.
„Molite,
molite, puno molite!“
Sada
ću istaknuti dvije kratke rečenice koje je izgovorio anđeo kao
pripravu
za Kraljicu Neba. On je rekao djeci: „Molite, puno molite“ i
„neprestano prinosite molitve i žrtve Svevišnjemu.“
Još jednom, razmislite i razmatrajte mnogostruki značaj tih
anđeoskih naredbi. Nemamo naviku puno moliti i neprestano prinositi
žrtve Svevišnjemu.
Očigledno
je da je anđeo na to poticao djecu, ali što je od najveće važnosti da je naš Gospodin i Spasitelj, Isus Krist, taj koji to čini
u naše ime! Iznad svega pozvani smo da je ujedinimo s Njime. A kako
to možemo? Preko Mise! Na svetoj
Misnoj Žrtvi Isus sam neprestano moli za nas i prinosi žrtvu –
žrtvu svoga života, svoga
Predragocjenoga
Tijela i Krvi Svevišnjemu
za našu dobrobit i spasenje. Tradicionalna latinska Misa pomaže nam
na mnoge načine razumjeti da je Isus Krist glavni svećenik na
oltaru. Tradicionalna latinska Misa usmjerava i uzdiže naše umove i
srca k tom otajstvu. Jednom kada to vjerujemo, možemo prinositi
savršene „molitve i žrtve bez prestanka Svevišnjemu“
ujedinjujući svoje molitve i žrtve s onima Božanskoga
Velikoga
Svećenika. To znači sudjelovati na Misi! Na kraju, budimo ustrajni
u ispunjavanju anđelove naredbe da „molimo, puno molimo“ tako
što ćemo moliti krunicu vjerno i pobožno svakoga dana.
Anđeo
iz Fatime uči nas što činiti danas
Kao
posljednje
ću spomenuti treće ukazanje sv. Mihaela Arkanđela koje se dogodilo
u jesen 1916. Ono je bilo vrhunac njegovih ukazanja djeci u Fatimi.
Sestra Lucija opisala je tu izuzetnu scenu ovako: „Vidjeli smo
anđela kako drži kalež u svojoj lijevoj ruci i Hostiju kako lebdi
iznad njega, s koje je kapala krv u kalež. Ostavljajući Hostiju i
kalež da lebde u zraku, anđeo se prostro na tlo pored nas i
ponavljao prekrasnu molitvu koja moli naknadu Presvetom Trojstvu za
sve uvrede, nemare i svetogrđa koji vrijeđaju našega Gospodina,
posebno u Euharistijskoj Prisutnosti i Predragocjenom Tijelu i Krvi“.
Potičem
vas – učinite
baš sve što možete da zapamtite tu sliku, vrhunac ukazanja anđela
čuvara. To je vitalni dio Gospine poruke u Fatimi i uči nas što
danas moramo činiti da bismo istinski bili vjerni Bogu, Svetoj Majci
Crkvi i naravno, Gospi. Mislim da nam ovo anđelovo ukazanje
predstavlja jednu od najzadivljujućih i najživopisnijih slika onoga
što se događa na svetoj Misnoj
Žrtvi
i ističe ono što se mora nadoknaditi kod obnove katoličke vjere i
obraćenja svijeta. U toj sceni, anđeo, unatoč svojoj iznimnoj
čistoći i svetosti, ipak leži u prostraciji na tlu, klanjajući se
Stvarnoj
Prisutnosti svoga
Gospodina, Boga i Kralja – Tijela, Krvi, Duše i Božanstva Isusa
Krista. Anđeo i djeca leže u prostraciji u potpunom i dugotrajnom
klanjanju, moleći, klanjajući se, moleći i više, i dajući
zadovoljštinu. Djeca pastiri nastavili su to prakticirati vjerno i
provodili su sate ležeći u prostraciji u molitvi, klanjanju i
davanju zadovoljštine.
Prijatelji,
to je ono što se treba događati na svetoj Misnoj
Žrtvi,
to je katolička vjera! Klanjanje anđela u Fatimi našem
Euharistijskom Gospodinu je prozor u čudesnu stvarnost anđeoske
prisutnosti na svetoj misnoj žrtvi. P. Martin von Cochem objašnjava
to ovako: „Osim anđela čuvaru, tisuće nebeskih duhova iz viših
zborova anđela sudjeluje na Misi, pobožno klanjajući se svom
Gospodinu i Bogu u ovom uzvišenom otajstvu. Svetoj Matildi bilo je
otkriveno da je tri tisuće anđela iz sedmog zbora anđela,
Prijestolja, uvijek u pobožnoj službi, oko svakoga
svetohraništa u kojemu
se nalazi Presveti Sakrament.“ Kako itko može ići na Misu i ne
klanjati se dugo
vremena Gospodinu
i Kralju svemira (koji zaista postaje prisutan!!!)? Zato postoje ta
dulja razdoblja tišine, klanjanja i klečanja na tradicionalnoj
latinskoj Misi! Zato moramo učiniti sve u našoj moći da obnovimo
Misu svih vremena i da joj budemo vjerni.
Radi
apsolutne potrebe za štovanjem, tišinom, klanjanjem i klečanjem za
vrijeme svete Mise, šokantno je vidjeti one na položajima
autoriteta u Crkvi kako rade upravo suprotno, protestantizirajući
Misu, stavljajući pretjerani naglasak na „riječ“, „zajedništvo“
i vanjsku aktivnost, dozvoljavajući bezbrojne elemente oskvrnjivanja
onoga što je najsvetije. Možemo li uopće shvatiti veličinu
naknade koju
sada moramo
dati? Molite, dajte naknadu, budite vjerni Bogu, našoj Gospi i
svetoj Majci
Crkvi.
Jedna od najvećih tragedija postkoncilske
Crkve
– Katoličke
crkve u razdoblju nakon Drugog vatikanskog sabora
– je ta da u tolikim Misama postoje raširena svetogrđa, uvrede i
ravnodušnosti koje se počinjaju protiv našega
Gospodina u svetoj
Euharistiji. Kako je moguće da se nastavljaju činiti tako teški
grijesi na Misi? Na Misi!!! Gdje su plemenite duše koje će davati
zadovoljštinu za te uvrede?
Od
najveće važnosti je da to shvatimo ozbiljno: da predmet Mise,
odnosno nove Mise nasuprot tradicionalne latinske Mise, nije stvar
osobne sklonosti; radi se o tome da treba
biti vjeran onome što je uvijek bila sveta
Misna Žrtva. Štoviše, radi se o vjernosti poruci Fatimske
Gospe i tom trećem ukazanju anđela čuvara Portugala, da damo zadovoljštinu koju smo dužni Bogu (za sve grijehe počinjene protiv
našega
Gospodina u Svetoj Euharistiji), što možemo dati samo na
tradicionalnoj latinskoj Misi. Na kraju, radi se o vjernosti Bogu i
svetoj Majci
Crkvi,
jer Katolička
crkva 21. stoljeća očajnički treba obnoviti te dimenzije svoga
vječnoga
klanjanja Bogu, na koje nam je ukazao anđeo u Fatimi: potpuno
poštovanje, klanjanje, molitvu i naknadu. Amen.
p.
Michael Rodriguez
Izvor:
The Fatima Crusader, jesen 2016.
Hvala Bogu a onda i vama blogerima što postoji ovo mjesto gdje se može dosta toga naučiti o tradicionalnoj (izvornoj) misi. Ja sam odgajan katolički, vjerujem i nastojim i u žovotu slijediti Krista i Crkvu koju je On ustanovio. Mene muči i sablažnjava dosta toga što je i navedeno u ovom tekstu. Volio bih prestat ići na Novorednu misu ali živim u malom gradu u Dalmatinskoj zagori pa nemam uvjete da idem na tradicionalnu misu. Možete li me savjetovat šta da poduzmem? Ne želim postati sedavakantist, zato me zanima da li ja činim te grijehe o uvrede ako sudjelujem na Novus ordo misi? Još jedna stvar, nevezano za temu. Je li kod tradicionalnih misa se predkraj javno govori tko je dao i za što koliko novaca i poziva li svećenik (neki drsko nagovaraju, čuo sam osobno...) narod da donira prilog za recimo zvono ili klimu? Hvala
OdgovoriIzbrišiPoštovani, možemo Vam savjetovati da pogledate raspored tradicionalnih sv. Misa koje služi Svećeničko bratstvo sv. Pija. X.: http://christusrexhrvatska.blogspot.hr/2018/01/raspored-svetih-misa-veljaca-2018.html
OdgovoriIzbrišiPrema onome što ste naveli, najbliža kapela Svećeničkoga bratstva bila bi Vam u Splitu pa možemo preporučiti da pohodite tradicionalnu sv. Misu u kapeli Bratstva (prema svojim mogućnostima - ako nije moguće zbog udaljenosti i troškova svake nedjelje, onda u nekom rjeđem intervalu) jer na NO nažalost ne možemo sudjelovati budući da taj obred izvrgava našu vjeru opasnosti zbog nebrojenih zloporaba i svetogrđa kojima je prožet. Jedno poticajno svjedočanstvo kako živjeti vjeru u ovim kriznim vremenima kada nam tradicionalni obred nije dostupan u neposrednoj blizini možete pročitati ovdje:
http://christusrexhrvatska.blogspot.hr/2016/08/moj-put-od-pravoslavlja-do-katolicke.html
Također, što se tiče posljednjeg pitanja - na trad. Misi se nikada ne govori tko je koliko donirao, a vjernici su svjesni da o njima ovisi organizacija Mise jer Bratstvo sv. Pija X. ne prima nikakva sredstva od službenih crkvenih struktura ili od države.
IzbrišiHvala puno na objavljenom komentaru i Vašem odgovoru. Sigurno nisam jedini koga muči ta situacija i nadam se da ste pomogli i drugima. Teško se odreći nečega što znaš, vjeruješ i obavljaš skoro cijeli život. Ali Isus traži da bude i iznad majke, oca, brata, žene...ako je ovo jedini ispravni način, onda je moja obaveza slijedit taj primjer. Bog Vas blagoslovio i hrabrio na tom putu.
OdgovoriIzbriši