Junačke
kreposti su rijetke i tamo gdje postoje
ne pridaje im se velika
pažnja!
Koliko je tu stvarne svetosti! Svetost koja nikad ne može biti
službeno kanonizirana, ali je istinita: svetost liječnika koji daje
sebe za ljubav Božju i za one koji trpe u Kristu, ne računajući
cijenu, svetost službenika koji živi svoj život poslušnosti i
stalnog odricanja ponizno i u nadnaravnom duhu – različite vrste
svetosti, skrivene i nepoznate, ali djelotvorne i ugodne Srcu Božjem.
Željeli
bismo svakako vidjeti
kako se svetost još više širi, ali ne smijemo zanijekati ono što
već postoji. Osim toga, mogućnosti za mučeništvo nisu opća
pojava, a svetost ukrašena mučeničkom palmom nije jedina vrsta
svetosti. Kao što je Rene Bazin tako istinito napisao: "Čini
se da ljudi
ne priznaju žrtvu
života, osim ako se ne
izvrši u jednom
trenutku". Mučeništvo u malim vatrama skrivenih vjernosti
kojih se stalno pridržavamo, mučnih kušnji
koje
hrabro i ustrajno odbacujemo, ispunjavanje dužnosti prema Bogu i
bližnjemu točno i s ljubavlju, molitve koje vjerno molimo usprkos
odbojnosti, suhoći i pritisku rada – nije li to mučeništvo? Tko
može procijeniti vrijednost tih bezbrojnih žrtvica koje nisu javno
objavljene, ali koje koštaju… i koje se računaju! Količina
svetosti u današnjem svijetu nije bitan problem, važno pitanje je
koliko bi je trebalo biti
s obzirom na potrebe
svijeta, kakvu zahtijevaju ispravno shvaćeni slava Božja i
kršćanstvo.
Razgovarajući
jedan dan sa skupinom
kardinala, Sveti Otac Pio X. postavio im je ovo pitanje:
"Koja
je po vašem mišljenju
najvažnija potreba za spasenje društva?"
"Izgraditi
škole", odgovorio je jedan kardinal.
"Ne."
"Izgraditi
više crkava", predložio je još jedan.
"Opet
ne."
"Povećati
broj svećenika", rekao je treći.
"Ne,
ne", odgovorio je sv.
Pio X. "Sve te stvari su važne, ali ono što je sada
najpotrebnije jest imati u svakoj župi skupinu
laika koji su vrlo kreposni, vrlo odlučni, prosvijetljeni u svojoj
vjeri i koji su pravi apostoli".
Promotrimo
sada samo
te dvije riječi: "kreposni" i "odlučni". Sveti
je Otac rekao "kreposni" – "vrlo kreposni, čestiti",
a
govorio je o laicima. Pripadam li ja
tom broju kreposnih laika? "Koja sreća biti svetac",
rekao je doktor Vittoz iz Lausanne: "Jer se onda mogu truditi da
postanem jedan!" Sv. Pio X. imao je
dobar razlog riječi
"krepost"
dodati "odlučan". Je li moja odluka da postignem veću
svetost odrješita, odlučna?
Izvor:
p. Raoul Plus, Christ
in the Home
Primjedbe
Objavi komentar