Prenosimo
izvadak iz djela sv. Roberta Bellarmina koji nam izražava katolički
nauk o papinskom autoritetu koji nije apsolutan i
svojevoljan, nego
podložan božanskome autoritetu u službi naviještanja Evanđelja –
istina koja se danas toliko iskrivljuje u službi modernističke
revolucije.
,,Nisam
li rekao da Calvin puno govori, a dokazuje malo ili ništa? Jer
Calvin sve to govori – da se papa hvali time da vezuje ljude u
savjesti zakonima kako mu se svidi, da ustanovljuje nove sakramente,
a ukida stare, da stvara sredstva spasenja strana nauku Evanđelja,
da mijenja cijelu religiju – ali ne dokazuje ništa od toga. Drugim
riječima, za njega je reći nešto isto što i dokazati. Po istoj
logici bi zanijekati to značilo isto što i opovrgnuti.
Kao
katolici koji se pokoravaju Rimskome prvosvećeniku kao Kristovu
namjesniku, govorimo
zasigurno slobodno
i bez da ga ikako uvrijedimo: njemu
nije dopušteno vezati ljude kojim
god,
odnosno
opakim i zlim zakonima,
kao ni ustanovljivati
nove sakramente niti iskvariti
ili ukinuti one
koje je Krist
ustanovio,
niti mu je dopušteno uvoditi
sredstva spasenja strana nauku Evanđelja,
niti uništiti
ili izmijeniti kršćansku religiju. Sve to govorimo
tim radije što znamo da on sam isto misli i govori. Jer da ne misli
tako – da misli da mu je dopušteno uvesti zle
zakone, ustanoviti nove sakramente ili ukinuti stare ili drugo slično
tome – kako bi on svjesno i voljno mogao podnositi da svi mi koji
smo mu podložni – ne u bilo kojemu
kraju svijeta, nego u samome Rimu – naučavamo suprotno?“
Izvor:
De
Controversiis Fidei Christianae, vol. I, De Romano Pontifice, Liber
Tertius, "De Summo Pontifice",
in: Disputationum Roberti Bellarmini, De Controversiis Christianaei
Fidei, Tomus Primus, Neapoli, 1856., str. 459.
Latinski
izvornik u pdf formatu možete pogledati ovdje.
Primjedbe
Objavi komentar