Proročanstvo Marie-Julie Jahenny o novoj Misi



Marie-Julie Jahenny, mistikinja i stigmatkinja iz La Fraudaisa i možda najveća mistikinja u povijesti Crkve, rođena je 12. veljače 1850., u malome mjestu Blain u Bretanji (na zapadu Francuske). Bila je najstarija od petoro djece, odgojili su je jednostavni, dobri roditelji u onoj živoj vjeri po kojoj su Bretanjci bili poznati. Gospodin ju je obdario mnogim milostima u vrijeme njezine prve Pričesti, milostima na koje je odgovarala sa sve većom pobožnošću. Ušla je u Franjevački treći red u svojim ranim dvadesetima da bi se tako mogla posvetiti u svijetu.

Godine 1873. primila je od Neba najosobitiji mistični dar, stigme. Od 23. godine do svoje smrti, oko 60 godina kasnije, nosila je u svom tijelu rane našega Gospodina vidljivije nego bilo koji drugi stigmatik u povijesti Crkve. Uz pet rana svetih ruku, nogu i boka, Marie-Julie Jahenny trpjela je rane izazvane od trnove krune i Križa na Gospodinovoj glavi i ramenima, rane od Njegova bičevanja, rane izazvane užetima kojima je bio vezan, kao i druge rane mistične naravi.

Stoga je Marie-Julie živjeli svoj život suotkupiteljske patnje (kao žrtvena duša) u maloj nastambi u zaselku La Fraudais, blizu Blaina. Time je ona ispunila Gospodinovu želju da dade zadovoljštinu za grijehe Francuske i svijeta. Bila je obdarena čestim viđenjima Isusa i Marije, kao i mnogim proročkim prosvjetljenjima.
Istina nebeskih opomena kojima je ona bila nebeski glasnik opravdana je njezinom svojstvenom jednostavnošću i poštenjem, njezinom primjerenom poslušnošću svome duhovnome voditelju i biskupu, i naravno, ispunjenjem svega što je prorekla za svoga dugoga života. Nepogrešivom točnošću prorekla je dva svjetska rata, izbor pape sv. Pija X., različite progone Crkve, kaznu i sudbinu otpale Francuske. No dosta toga se još treba ispuniti. Njezina upozorenja za posljednja vremena trebaju čitati svi koji ,,imaju uši.

Marie-Julie je bila čudo za mnoge znanstvenike koji su je neprestano ispitivali, poruga nevjernika i oholih, divljenje svoga cjeloživotnoga prijatelja, mons. Fouriera, biskupa Nantesa, te odanih krugova onih koji su posvetili svoj život širenju njezinih poruka nezahvalnome i nemarnome svijetu. Otišla je u svoju nebesku nagradu 4. ožujka 1941.

Više posljednjih godina svoga života, kao slijepa, gluha, nijema i uzeta, živjela je čudesno samo od Presvetoga Sakramenta. Stoga nećemo olako prijeći preko onoga što joj je Bog povjerio za dobrobit naših tužnih dana. Pročitajmo proročanstva Marie-Julie glede nove liturgije.

27. studenoga 1902. (na 72. obljetnicu ukazanja Čudotvorne medaljice) i 10. svibnja 1904., Gospodin je upozorio o novoj liturgiji koja će biti uvedena jednoga dana:

,,Upozoravam vas. Učenici koji nisu od moga Evanđelja sada ozbiljno rade na tome da prema svojim zamislima i pod utjecajem neprijatelja duša preoblikuju Misu koja sadrži riječi koje su mi mrske. Kada dođe sudbonosni čas te će vjera mojih svećenika biti stavljena u iskušenje, u tom drugom razdoblju služit će se [Misa] prema tim tekstovima.


,,Prvo razdoblje je razdoblje moga svećeništva koje postoji od moga vremena. Drugo je razdoblje progona, kada će neprijatelji vjere i svete religije nametnuti svoje formule u knjigu druge vrste [načina kako se služi Misa]. Mnogi od mojih svetih svećenika će odbaciti tu knjigu koja je zapečaćena riječima ponora. Nažalost, među njima ima i onih koji će je prihvatiti.

10. svibnja 1904. Gospa opisuje novi kler i njegovu liturgiju:

,,Oni se neće zaustaviti na tom mrskom i svetogrdnom putu. Ići će dalje da kompromitiraju sve odjednom, jednim udarcem: svetu Crkvu, kler i vjeru moje djece“.
Ona naviješta da će sama Crkva ,,rastjerati pastire, prave pastire koje će nadomjestiti drugi koje je oblikovao pakao: ,,novi propovjednici novih sakramenata, novih hramova, novih krštenja, novih bratovština.

Plodovi nove Mise

,,Čuvajte se od lažnih proroka! Oni dolaze k vama u odijelu ovčijem, a unutra su vuci grabljivi. Po rodovima njihovim poznat ćete ih. Bere li se s trnja grožđe ili s drače smokve? Tako rađa svako dobro drvo rodove dobre, a zlo drvo rađa zle rodove.
(Mt 7, 15-17) Uzevši u obzir sve rečeno, treba biti jasno da je nova Misa stvorena sa zlom namjerom i konstruirana zlim sredstvima. Odatle samo slijedi da će takvo drvo imati razorne učinke na Crkvu. Pogledajmo njegove plodove.

Od 1965. do 1973. napustila je svećeništvo između 22,000 i 25,000 svećenika radi ženidbe. Do 1994. ta brojka je dosegla skoro 100,000. 1970. godine bilo je 1,003,670 redovnica s vječnim ili privremenim zavjetima, 1992. taj broj je pao na 655,031. 1962. godine u SAD-u je bilo 46,189 bogoslova. Na početku 1992. taj broj se strmoglavio na 6,247. U zemljama kao što su Francuska i Nizozemska postotak katolika koji pohađaju Misu svake nedjelje pao je na jednoznamenkastu brojku. U SAD-u je pohađanje Mise palo sa 71 % u 1963. na 25 % u 1993., pad od 65 %. Novinske ankete i ispitivanja pokazuju da samo 15 % katolika vjeruje da trebaju uvijek biti poslušni nauku Crkve, otprilike isti broj katolika kao i nekatolika misle da je pobačaj dopustiv, a 75 % katolika se ne slažu s crkvenim naukom koji zabranjuje razvod i kontracepciju. Drugo istraživanje otkriva da samo 25 % katolika sada vjeruje u Kristovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, a od svećenika samo 50 %.

Tko bi ikako mogao tvrditi da nema strašne vjerske krize u Katoličkoj Crkvi? Takvi su plodovi nove Mise.

Zaključak

Nova Misa je sama osuđena po svojoj naravi, svojim plodovima, osuđuje je čak i sam Gospodin. Kriza u Crkvi nastavit će se pogoršavati sve dok se ne vratimo pravovjerju i disciplini. Molimo da bi naš dragi Spasitelj dao da se ponovno posve uspostavi tradicionalna latinska Misa po cijeloj Crkvi.

Nova Misa nije mogla doći od Boga, dok prava Misa dolazi izravno od Boga. Jedini siguran put koji treba slijediti je pohađati tradicionalnu Misu pod svaku cijenu. Ne isplati se riskirati izgubiti dušu za svu vječnost.


Komentari