četvrtak, 6. listopada 2016.

Zaslužili smo Franju!


Kada je nekoliko minuta nakon izbora kardinala Bergolia za Papu ovaj portal objavio najčitaniji tekst u svojoj povijesti, prognozu budućeg pontifikata utemeljenu na prošlom iskustvu, ova stranica je zbog toga brutalno kritizirana. Iskustvo kardinala Bergoglia kao nadbiskupa Buenos Airesa pružilo je više nego dovoljno informacija o njegovoj osobnosti, njegovim teološkim nagnućima, njegovim ekscentričnostima. Odnosno, ništa što je učinio u zadnje tri godine nije bilo iznenađenje onima koji su ga poznavali. To je bilo predvidljivo: Savao ne postaje Pavao bez obraćenja u Damasku, a mora se čak priznati da je Savao imao sve što jedno obraćenje zahtjeva - prerevno srce, tvrdo, ali otvoreno za istinu.

Mnogi konzervativni katolici skloni tradiciji tako su umorni od tjednih, često i dnevnih, šokova koje pruža ovaj pontifikat da traže lagani izlaz. Možda papa nije Papa. Možda je Benedikt XVI. još Papa. Možda Benedikt XVI. nije zapravo dao ostavku: čak je i njegov tajnik i trenutačni prefekt papinskog domaćinstva, nadbiskup Georg Gänswein, pružio neku zavjetrinu za tu teoriju dajući naslutiti postojanje bizarnog papinskog dvovlađa.

Druge duše pitaju se mogu li možda privatna ukazanja prošlosti ili sadašnjosti objasniti ovu situaciju. Eminentni teolozi proglašavaju da su granice podnošljivosti prekoračene. Povremeni kritičar ide tako daleko da traži papinu ostavku. U vezi ovog određenog slučaja, mora se još jednom reći da je to uzaludno fizičko opterećenje: utemeljeno na osobnosti ovoga pape, on nikada neće dati ostavku. Nikada. Ne samo to: njegovi pristaše, sile koje su uložile sav mogući napor da on bude izabran (uključujući i sabotiranje posljednja dva pontifikata), to nikada ne bi dopustile da se dogodi. Tako da – da, Franjo ostaje u Vatikanu – kao "titularni" Papa, samo da budemo jasni, nikada kao "emeritus" – do svog posljednjeg daha, a vjernici se ne trebaju iznenaditi ako papa bez svijesti bude imenovao kardinale još mnogo godina poslije...

***

O mudrosti svevišnja, moćne su tvoje vještine razne,
Koje pokazuješ na nebu, na zemlji i u paklu,
I tvoja vrlina svima pravedne dijeli kazne!
Dante, Božanstvena komedija (Pakao, XIX. pogl.)

Zaslužili smo Franju. Ono što nedostaje u mnogim dušama je tipični kršćanski stav: pomirenost sa situacijom. Nije bio Duh Sveti taj koji je odabrao Franju, to nije način kako konklava djeluje. Ali Bog je to zasigurno dopustio i On dopušta da se to i nastavi i On će to dopustiti dok On ne bude smatrao da je potrebno okončati vrijeme ovog namjesnika na zemlji, kao što to čini za svakoga od nas.

Osim pomirenosti sa situacijom, ono što nedostaje kod mnogih duša je pojam o kolektivnoj pravdi – i kolektivnoj kazni. Mi smo sagriješili, mi smo ozbiljno sagriješili. Toliko mnogo katolika dugo je bilo neizmjerno nevjerno apostolskoj tradiciji koju su primili, nauku bez primjesa koji nam je predan: je li iznenađujuće da se iz te zemlje uzdižu nevjerni svećenici? Ono što je iznenađujuće nije to da imamo Franju kao Papu, već da je trebalo toliko stoljeća da dobijemo Papu poput njega. Kao što se zna, Pape koji su bili smatrani "lošim" i "užasnim" u katoličkoj povijesti nikad se nisu usudili dirati u polog vjere, ili ublažiti taj polog tako da se uklopi u suvremena pravila ponašanja; oni su možda osobno bili nemoralni i njihov primjer je uzrokovao veliku sablazan i ozbiljne posljedice, ali njihove izjave u stvarima vjere, morala, sakramenata nisu uzrokovale sablazan (takvi primjeri su bili tako rijetki da ih se može nabrojati na nekoliko prstiju).

Zaslužili smo Franju. Kralj Jošija bio je iznimka i Judeja je bila kažnjena prije i poslije njega: zar nije bilo nijednog pravednika u Judeji pod kraljem Amonom? Zar Jeremija nije bio živ i upozoravao na opasnosti pod kraljem Sidkijom? Pa opet, čak su i pravedni kažnjeni na ovoj zemlji, kolektivno, zbog onoga što je Bog dozvolio da se dogodi: kraljevi i vođe bez poštovanja, koji su se ponašali kao da Bog ne postoji. Pravedni su podvrgnuti pobunama na ovoj zemlji, ali su se okoristili za svoj kasniji vječni život: kao što Dante piše u Paklu: ,,O svevišnja Mudrosti, kako je veliko tvoje savršenstvo koje pokazuješ na nebu, na zemlji i u paklu i kako pravedno prostireš svoju snagu!"

Zaslužili smo Franju. Katolički vjernici na zemlji u ovom trenutku u povijesti zaslužuju njega – a zaslužuju čak i gore, tako da se pripremite. Mi ćemo to podnositi jer mi to moramo podnositi, jer to je ono što je Bog pripremio za nas. Ako se nadate nečemu boljem, onda je rješenje molitva, i post, i milostinja, osobni rad svakoga od nas na svojoj vlastitoj ustrajnosti do kraja i podučavanje istine evanđelja, posebno svojoj djeci. Jednoga dana, novi Jošija će ustati da sjedne na Petrovu stolicu u Rimu. No čak i kasnije, nove kazne i progoni ostat će dio katoličkog života, u ovoj Crkvi koju je ustanovio onaj koji je ,,Umro, pravedan za nepravedne" (1 Pt 3,18).

Maranatha!


3 komentara:

  1. Već sam jednom napisao pa me je dežurni sveznadar napao. Crkvu koju priželjkujemo, a kakva je bila nekad, sa Papom , naukom i Bogoslužjem , teško da ćemo više imati jer dolazi i teže vrijeme od ovog. Zato u svom srcu moramo zadržati onakvu ispravnu Crkvu kakvu nam je Krist ostavio. A ostavio nam je Petra za uzor budućim papama , ostavio nam je Svetu Misnu Žrtvu a ne gozbu, i ostavio nam je istiniti nauk kao što je čuo od Oca. Zato veli klanjajte se Bogu u duhu i istini. Ne znam kako bi se drukčije mogle razlučiti ovce od jaraca i janjadi iz istog tora ako ne dođe najamnik i Gospodar . Oni koji ne žele slijediti Gospodara idu za najamnikom i on ih odvodi. Oni koji poznaju Gospodara njega čekaju i ne idu za najamnikom. Isus je rekao da Njega nek čekamo , a ne papu.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Velika hvala za prijevod ovog jako korisnog članka.

    I sam sam se trudio dosta dugo, godinu pa i dvije, ne bih li ovo stanje shvatio pa tako i prihvatio u jednom drugom svijetlu, koje je ljudskom srcu ipak lakše za prihvatiti, a to je; da je trenutačna "pogreška" tek privremena i da se dade ukloniti, ispraviti, "sanirati"... Ponajpače, molitvom, postom, pokorom, ali i aktivnim dizanje glasa u službi Istine i Pravde.
    Što će reći, ukazivanjem na greške, i nelogičnosti, upozorenjima svima, bližnjih i daljnjih, pa čak i onih nepoznatih, putem današnjih dostupnih tehničkih sredstava, medija i drugog.

    No u svem nastojanju i svoj iskrenosti i dobronamjernosti, te koliko je to čovjeku uspjevalo usrdnom molitvom (što je uvijek moglo i trebalo više), samo po Božjem proviđenju i njegovoj neizmjernoj milosti dalo je se evo i meni doista spoznati ovo stanje stvari kakvo i jeste. Kakvoga ga evo i na ovom blogu upravo opisuju.

    Božja milost po kojoj dobih potporu u svojoj (nekad mislim i tvrdoglavoj) upornosti za molitvom, pokajanjem, pokorom, te još većim i žarčim naukom i proučavanjem Svetog Pisma kao i spisa mnogih revnih svetih otaca, braće i sestara iz pošlosti, - me je doista obilno obasula, te uvidjeh dakle isto,- da smo ovakvog papu i ovakvo stanje upravo sami zaslužili. Makar uz pomoć otaca, pa i praotaca, nekih i nečijih u izrazitoj mjeri, drugih pak manje, ili tek nešto manjoj mjeri.

    Ali tu su ipak i oni koji usprkos svemu ustrajaše, i ustrajavaše po svaku cijenu u pravoj Kristovoj vjeri i nauku, i mnogi od takvih još uvijek to isto čineći, dakle potvrđuju činjenicu da Bog
    "ne ostavlja onih koji ljube Njega" i "nek se uzdaju u Nj koji znaju ime Njegovo" (usp. Ps 9,11)
    "Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja." (Ps 37,28)

    Uistinu ništa bez Božje milosti koja dolazi uvijek u pravičnosti i po pravdi. koja se dade izmoliti i isprositi od Gospodina jer je dobar, uz svoje molitve i zagovore drugih kojima se utječemo i koji mole za nas, onima koji su sa nama, ali i onim našima u Trpećoj i dakako Slavećoj Kristovoj Crkvi.

    No sve to, bez slobodne volje samog čovjeka, pojedinca a potom i trud i napor, pa i zlopaćenje istoga, neće biti ostvarivo. Nemoguće je išta dobroga očekivati ili se nadati, ijednom pojedincu i duši njegovoj, što neće taj isti sam, iz sveg srca te uz razboritost uma svoga, svoju slobodnu volju prvotno staviti Bogu u službu a sebi na korist.

    Prepoznati sadašnje stanje kao kolektivnu kaznu ustvari i nije tako teško, mada je potrebno određeno znanje uz dakako zalaganje i trud, te posebice, imati pravu vjeru. A nadasve, i prvenstveno svoju vlastitu iskrenu volju staviti na potpuno povjerenje Bogu.

    Samo bih na gornji članak dodao da se umjesto navedenog: "sabotiranje posljednja dva pontifikata",- može slobodno izreći i sa: "više od dva posljednja pontifikata"...

    Jer mračne sile zla uz pomoć svojih slugu zlikovaca raznih boja, pripadnosti i imena, su se talasale i talasale, već dugo vremena. Sve dok na koncu te zle sile nisu stasale do takva stanja i mogućnosti da su se posve ustalasale u ovo vrijeme naše.

    Božji blagoslov neka bude na svima nama!
    Veritas et Gratia!
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  3. Preporučam čitateljima ovaj koristan i dobar članak na ovu temu za pročitati i posvijestiti si:
    http://murusinexpugnabilis.blogspot.nl/2016/04/kolektivne-kazne.html
    I ovaj također predlažem za pročitati:
    http://www.quovadiscroatia.com/sveto-pismo-kao-vodic-za-ova-tmurna-vremena/
    Te svakako ovaj nagovor blaženog Alojzija Stepinca o vremenitim kaznama Božjim:
    - "Vidjeli smo zadnji put kako je Bog kaznio pokvarenost ljudi u vrijeme patrijarha Noe. No nije to ni prvi ni posljednji put, da Bog kazni grijeh. Ako samo malo prođemo kroz Sveto pismo, povijest Crkve i svagdanji život, vidjet ćemo, kako pravda Božja bdije i grijeh kažnjava prečesto već na ovom svijetu na vidljiv način, da i ne govorimo o kazni u drugom životu. Ako se pak nađe koji luđak i misli da je to samo priča svećenika, onda neka ne zaboravi riječi Knjige mudrosti: "jer samo tada pokažeš snagu svoju, kad se ne vjeruje u savršenstvo moći Tvoje, i kod onih, koji je poznaju, kazniš prkos." (Mudr. 12:17) Blagost Božja ne dokida pravde Božje. Bog je biće savršeno...."
    ...
    http://nasljedujmariju.blogspot.nl/2016/07/propovijed-bl-alojzija-stepinca-bog.html

    JbD

    OdgovoriIzbriši