srijeda, 12. lipnja 2019.

J. M. Lemius: Katekizam o modernizmu (II.)



Nastavak prijevoda znamenitoga djela p. J. B. Lemiusa ,,Katekizam o modernizmukoje pobliže razjašnjava opasnost ove središnje zablude novoga vremena u Crkvi na temelju enciklike Pascendi pape sv. Pija X.


Prvi dio
Zablude modernista

Predgovor

P. Da bismo na sustavan način nastavili izlaganje zabluda modernista – koliko osobnosti igra ulogu u razmišljanju modernista?
O. Da bismo na sustavan način nastavili u ovoj teškoj stvari, ponajprije valja primijetiti da svaki modernist u sebi sadrži i uključuje više osobnosti: on je filozof, vjernik, teolog, povjesničar, kritičar, apologet, reformator. Tko god želi precizno upoznati njihov sustav i detaljno shvatiti načela i posljedice njihovih nauka, treba jasno razlučiti ove uloge jednu od druge.

Prvo poglavlje
Religijska filozofija modernista

I. Agnosticizam

P. „Počinjemo, dakle, s filozofom” – koji nauk modernisti izlažu kao temelj svoje religijske filozofije?
O. ,,Temelj vjerske filozofije modernisti polažu u učenje koje općenito nazivamo agnosticizmom.

P. Kako sažeti nauk agnosticizma?
O. ,,Prema tom učenju čitavi je ljudski razum u cijelosti ograničen na područje fenomena, znači na ono što se javlja i na način na koji se javlja: niti pravo, niti prirodne sposobnosti ne dopuštaju mu ići dalje. Zbog toga mu nije dano vinuti se Bogu, niti spoznati njegovu egzistenciju, pa ni pomoću vidljivih stvari.”

P. Koji zaključak modernisti izvlače iz toga nauka?
O. ,,Iz toga se zaključuje da Bog, što se tiče znanosti, ne može nipošto biti predmet njezina izravnog istraživanja, a što se tiče povijesti, ne smije mu se nikada pristupati kao povijesnom subjektu.”

petak, 7. lipnja 2019.

7. lipnja – pravi dan hrvatske državnosti


U Hrvatskoj se danas kao Dan državnosti slavi 25. lipnja kada je Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Tada je, kako nam donosi hrvatska Wikipedia ,,u okruženju velikosrpskih prijetnji i inertnosti svjetske diplomacije, Hrvatski sabor proglasio Republiku Hrvatsku, do tad u sastavu socijalističke Jugoslavije, suverenom i samostalnom državom. Tim činom, Hrvatska je postala nezavisna država, pokrenula je postupak razdruživanja od drugih jugoslavenskih republika i zatražila međunarodno priznanje". To je zasigurno značajan događaj u hrvatskoj povijesti, kada se Hrvatska formalno oslobodila komunističke Jugoslavije (premda je ta neovisnost kasnije proglašena 8. listopada koji se slavi kao Dan neovisnosti). No ipak – svi bi se trebali složiti – tu, u 1991. godini, nije početak hrvatske državnosti. Prvotno se zapravo kao Dan državnosti slavio 30. svibnja, kada je 1990. oformljen prvi višestranački sabor i tako de facto dokinuta komunistička tiranija u Hrvatskoj. No hrvatska je državnost vjekovima starija i seže sve do vremena naših knezova i kraljeva nakon doseljenja Hrvata na ove prostore u 7. stoljeću.

A pravo pitanje koje si trebamo postaviti je: kakvu mi hrvatsku državnost kao katolici trebamo slaviti? Nakon pada komunizma, početkom 90-ih je u Hrvatsku uvedena višestranačka, parlamentarna, liberalna demokracija. Hrvatska nažalost nije izgrađena na kršćanskim, nego naprotiv na liberalnim temeljima – proglašeno je pravo neograničene slobode govora i tiska koje uključuju pravo na nekatoličku, krivovjernu, protukršćansku i bezbožnu promidžbu i objave, proglašena je vjerska sloboda po kojoj Hrvatska nije katolička država, nego indiferentistička, gdje će sve religije imati jednaka prava – kako katolička religija, tako i one lažne. Hrvatska je odbila uskladiti svoje zakone s Božjim moralnim zakonom. Tako je iz vremena komunizma naslijeđen zakon o dopuštenosti pobačaja koji nije ni u čemu promijenjen, dopuštena je kontracepcija, umjetna oplodnja, slobodno se promiče i prodire u naše društvo homoseksualna i džender-ideologija. S takvom Hrvatskom se istinski katolik zasigurno ne može zadovoljiti, nego je obvezan zalagati se i boriti za uspostavu Kristove kraljevske vlasti u hrvatskome društvu – da naša domovina prizna Kristovu vlast i čast Njegove Crkve te da sve svoje zakone i javni život uskladi s njegovim zahtjevima. Katolički nauk dopušta državno uređenje u kome će građani birati nositelje vlasti, ali to mora biti na način da se osigura ostvarenje zahtjeva Kristove kraljevske vlasti u društvu te da se već a priori onemogući i spriječi da ti nositelji vlasti budu provoditelji liberalne ideologije.


Zato iz ova dva razloga – što je hrvatska državnost vjekovima starija od 1990. ili 1991. te da nakon pada komunizma nije u Hrvatskoj ostvarena katolička država – katolik ne može iskrena srca slaviti ni prvotni dan državnosti (30. svibnja), kao ni onaj koji je uveden kasnije (25. lipnja). Naprotiv, katolik treba kao istinski dan državnosti uzeti događaj koji se u našoj crkvenoj i svjetovnoj historiografiji smatra prvim službenim priznanjem hrvatske državnosti u povijesti, i to od strane Svete Stolice koja ima to od Boga dano moralno pravo. To je naime čin kojim je papa Ivan VIII. priznao kneza Branimira kao hrvatskoga vladara te mu udijelio svoj papinski blagoslov. Bilo je to na današnji dan, 7. lipnja 879. godine.

Zato je ovo datum koji bi katolici trebali slaviti kao istinski dan hrvatske državnosti. Tada je naša domovina priznata od Svete Stolice, nasljednika sv. Petra kao prava, katolička država, koja je takvom formalno ostala (makar je kasnije izgubila svoju suverenost i samostalnost) sve do nakon Prvoga svjetskoga rata i kobnoga priključenja Kraljevini SHS. Za takvu hrvatsku državu želimo se zalagati i boriti, da budu u njoj potpuno ostvarena načela Kristove kraljevske vlasti u društvu, da bi u njoj mogli vladati Srce Isusovo i Marijino. I nadamo se da će taj dan kada će se ponovno ostvariti hrvatska državnost po katoličkim načelima osvanuti čim prije.

U tom iščekivanju i zazivu koji izgovaramo u molitvi Gospodnjoj: ,,dođi Kraljevstvo Tvoje“, želimo vam svima sretan i blagoslovljen pravi dan hrvatske državnosti!

srijeda, 5. lipnja 2019.

Istraživanja uistinu pokazuju da su kršćani Male Azije i Tracije bili žrtve genocida turskih muslimana


Turska to, naravno, još uvijek poriče. Ali oni su stvorili genocid modernog stila i pokrenuli proces koji je doveo do trenutno gotovo nestanka kršćana na Bliskom istoku – kršćana koji su do početka 20. stoljeća bili značajan dio regionalnoga stanovništva.

Slijede izvadci iz Wall Street Journala:

Kada je Turska uništila svoje kršćane

Od 1894. do 1924. godine je zaprepašćujuća kampanja genocida bila usmjerena ne samo na Armence, nego i na grčke i asirske zajednice.

Benny Morris i Dror Ze'evi
17. svibnja 2019.

Između 1894. i 1924. broj kršćana u Maloj Aziji pao je s nekih 3-4 milijuna na samo nekoliko desetaka tisuća – s 20% stanovništva na manje od 2%. Turska je ovaj pad odavno pripisala ratovima i općem kaosu toga razdoblja, koji je također odnio mnoge živote muslimana. Ali potomci turskih kršćana, od kojih su se mnogi raspršili diljem svijeta od 1920-ih, tvrde da su Turci ubili oko pola njihovih predaka, a ostale protjerali.

Kršćani su u pravu. Naša istraživanja potvrđuju njihove tvrdnje: armenske, grčke i asirske (ili sirijske) zajednice u Turskoj nestale su kao posljedica zaprepašćujuće kampanje genocida koja je počela 1894., a koju su počinili njihovi susjedi muslimani. Do 1924. uništene su kršćanske zajednice u Turskoj i njezinim pripadajućim područjima.

srijeda, 29. svibnja 2019.

29. svibnja 1453.: pad Carigrada



29. svibnja 1453.: kraj Istočnoga Rimskoga Carstva, pad Carigrada. Barbari uništavaju visoku kulturu:

,,Tijekom cijeloga toga dana održali su Turci veliki pokolj kršćana u cijelome gradu. Krv je tekla na zemlju kao da pada kiša i stvara prave potoke... na nekim mjestima je tlo bilo pokriveno leševima i nije se moglo hodati ulicama.
...Od Hagije Sofije napravili su najprije staju. Nebrojeni dragocjeni rukopisi, djela grčkih ili latinskih autora antike, bili su spaljeni ili poderani. Redovnice su se prodavale na dražbi... Tri dana trajao je lov na ljude te je održan veliki sajam robova. Nijedna bitka, nijedno osvajanje nije nikada u tako kratkome vremenu stvorilo tako puno zarobljenika.


četvrtak, 23. svibnja 2019.

Nužnost vjere za spasenje (propovijed)



Propovijed p. Kornelija Grgića održana 28. travnja 2019. (Bijela nedjelja) u Kapeli sv. Josipa (FSSPX) u Zagrebu koja govori o važnosti vjere i krštenja za spasenje.

četvrtak, 9. svibnja 2019.

Kakav treba biti dobar pastir?



Propovijed p. Vidka Podržaja, tradicionalnoga katoličkoga svećenika iz Slovenije, održana 5. svibnja 2019. (Nedjelja Dobroga Pastira) u Kapeli sv. Josipa (FSSPX) u Zagrebu. Propovijed osvjetljava ideal dobroga pastira koji je ostvaren u primjeru sv. pape Pija V. koji se založio za obranu europske katoličke civilizacije, nasuprot primjerima modernih papa (posebno sadašnjeg pape Franje) koji provode destruktivni ekumenizam i vjerski indiferentizam, čije su posljedice relativizacije vjere i opća konfuzija.

ponedjeljak, 6. svibnja 2019.

Šri Lanka: skriveno lice napada



Kardinal Malcolm Ranjith, nadbiskup Colomba, javno je okrivio vlasti Šri Lanke što nisu učinile sve što je u njihovoj moći kako bi spriječile niz napada koji su otok zavili u žalost, uzrokujući prema provizornoj računici 359 smrtnih slučajeva [broj poginulih je 26. travnja promijenjen na 253]. Otada su glavni ravnatelji sigurnosti u zemlji otpušteni. Tvrdnje o odgovornosti za masakre koje preuzima organizacija Islamske države baca svjetlo na novu svjetsku strategiju džihadista dan nakon gubitka svog kalifata.

,,Saznali smo da su se sve te smrti mogle izbjeći: zašto to nitko nije spriječio?” Nadbiskup Colomba – najuvaženiji i medijski najzastupljeniji vjerski autoritet u zemlji – izrazio je ljutnju zbog događaja od 23. travnja 2019., osuđujući ,,apsolutno neprihvatljivo ponašanje visokih vladinih dužnosnika”.

Dan nakon ubojitih napada, za koje je provizorni broj trenutno 253 mrtva i 500 ranjenih, u Šri Lanci je još uvijek zgroženost, nakon što su novine objavile izvješće obavještajne službe od prethodnog 11. travnja, gdje se upozorava da islamska organizacija planira ,,samoubilačke napade na važne katoličke crkve i indijsko veleposlanstvo”.

Rivalstvo između premijera Ranila Wickremesinghea i predsjednika Maithripale Sirisene – kako u otvorenom sučeljavanju od listopada 2018. godine, tako i izborni kontekst (izbori se imaju održati krajem 2019.) – objašnjava ovaj tragični neuspjeh.

Šrilankanski tisak, usput rečeno, nije prevaren: ,,Želja da se oslabi političkoga suparnika ugrozila je sigurnost zemlje”, žali se dnevni list Daily Mirror u izdanju od 23. travnja.

utorak, 30. travnja 2019.

Krvavi Uskrs na Šri Lanci



Najmanje 359 ljudi je poginulo, a više od 500 je ranjeno u nizu bombaških napada na nekoliko crkava tijekom slavlja Uskrsne mise, kao i na turističke hotele. Šrilankanske vlasti optužuju za to islamističku organizaciju National Thowheeth Jama'ath (NTJ).

,,Bomba je u crkvi eksplodirala dok smo završavali svoje molitve, pjevajući 'Slava Bogu na visini'. I potom ništa, samo slike smrti koje su prošle u tišini, samo sam mogla čuti zviždanje u ušima”, prisjeća se Dilishya Fernando (Le Monde, 23. travnja 2019.).

Dilishya je izgubila supruga u eksploziji koja je ubila najmanje 28 ljudi u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Kochikadeu, u Colombu. Pradeep Kumar, hindus koji živi u blizini svetišta, rekao je da je čuo eksploziju oko 8:45 ujutro. ,,Čuo sam buku i brzo potrčao u crkvu. Tada sam vidio mnogo ljudi ubijenih i ranjenih. Pomogao sam u prijevozu ranjenika u bolnicu”, objasnio je za Ucanewsu.

Teže žrtve bile su zabilježene u privremenom izvješću o crkvi San Sebastian de Negombo de Colombo, nazvanoj ,,Mali Rim”: 800 ljudi je prisustvovalo misi kad je kamikaza pokrenuo svoj pakleni stroj. Zabilježeno je stotinu smrtnih slučajeva.

srijeda, 24. travnja 2019.

Uskrsna homilija sv. Ivana Zlatoustoga


Sljedeća katehetska propovijed sv. Ivana Zlatoustog čita se svaki Uskrs na vazmenoj noćnici (matutinu) u bizantskom obredu.

Ako je tko pobožan i ljubi Boga, neka uživa u ovom blistavom pobjedničkom slavlju. Ako je tko mudar sluga, neka se raduje što ulazi u radost svoga Gospodina. Ako se tko dugo trudio u postu, neka sada primi nagradu svoju. Ako je tko radio od prvoga sata, neka danas primi svoju pravednu nagradu. Ako je tko došao u treći sat, neka sa zahvalnošću svetkuje blagdan. Ako je tko došao u šestom satu, neka se ne boji, jer mu se neće oduzeti. Ako je tko odgađao do devetog sata, neka se približi, ne bojeći se ničega. Ako je itko odugovlačio do jedanaestoga sata, neka i on ne bude uznemiren zbog svoga kašnjenja, jer Gospodin koji je ljubomoran zbog svoje časti, prihvatit će posljednje kao i prve. Daje počinak onome koji dolazi u jedanaesti sat, kao i onome koji je radio od prvoga sata.

On pokazuje milosrđe posljednjem i brine se za prvoga – i za onoga kome daje, kao i za one kojima podjeljuje darove. On prihvaća djela i izlazi ususret namjerama, poštuje djela i hvali prinose. Zato uđite u radost Gospodina svoga i primite plaću svoju, i prvi i drugi. Vi bogati i siromašni zajedno, održite veliku svečanost. Trijezan i bezbran, častite ovaj dan. Radujte se danas, vi koji ste postili i vi koji ste zanemarili post. Stol je pun, svetkujte raskošno. Tele je ugojeno, neka nitko ne odlazi gladan.

Uživajte u blagdanu vjere, primite sva bogatstva ljubavi. Nitko ne smije oplakivati svoje siromaštvo jer je otkriveno sveopće kraljevstvo. Neka nitko ne plače zbog svojih bezakonja, jer je oproštenje izašlo iz groba. Neka se nitko ne boji smrti, jer nas je Spasiteljeva smrt oslobodila. Onaj kojega je ona zarobila, uništio ju je. Spustivši se u pakao, zarobio je pakao. Ogorčio ga je kad je on okusio Njegovo tijelo. I Izaija, koji je to prorekao, plakao je: pakao, rekao je, bio je ogorčen, kad je u nižim predjelima naišao na Tebe. Bio je ogorčen, jer je ukinut. Bio je ogorčen, jer je bio izrugan. Bio je ogorčen, jer je bio ubijen. Bio je ogorčen, jer je bio zbačen. Bio je ogorčen, jer je bio okovan lancima. Uzeo je tijelo i sreo Boga licem u lice. Uzeo je zemlju i susreo se s Nebom. Uzeo je ono što je viđeno i pao na nevidljivo.

O smrti, gdje ti je žalac? Gdje je tvoja pobjeda? Krist je uskrsnuo i vi ste zbačeni. Krist je uskrsnuo i demoni su pali. Krist je uskrsnuo i anđeli se raduju. Krist je uskrsnuo i život vlada. Krist je uskrsnuo, a nijedan mrtav ne ostaje u grobu. Jer Krist, koji je uskrsnuo od mrtvih, postao je prvim plodom onih koji su usnuli. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova. Amen.


četvrtak, 11. travnja 2019.

Vlč. Gregorius Hesse - kratki profil


Životni put i osobnost dr. Gregorius Hessea su neuobičajeni. Kao promovirani teolog i crkveni pravnik odustao je od obećavajuće karijere u Vatikanu čim je ustanovio da se ne može niti želi uskladiti s modernizmom koji vlada u Rimu. Bez financijske sigurnosti živio je dalje u svome bečkom zavičaju te si je morao zaraditi za životne troškove putem predavanja i prevođenja. S druge je strane pak imao slobodu koju su mu otvorili zakoni o stanju nužde koji su stupili na snagu zbog crkvene krize. Dr. Hessea odlikovala je rijetka povezanost učenosti sa sposobnošću da drugima prenosi svoje znanje na razumljiv, opušten i privlačan način.

Gregorius Hesse rođen je 27. lipnja 1953. u Beču. Njegov stric, prelat Erwin Hesse, bio je župnik župe sv. Roka u Beču. Najprije je studirao tehničke znanosti i ekonomiju u Beču te je proveo neko vrijeme na praksi u tvornici boja u Frankfurtu te u Mercedesu u Sindelfingenu. 1976. odlučio se poći u Rim da bi postao svećenik. Studirao je na ,,Angelicumu“ te je bio promoviran u teologiji i crkvenome pravu. 21. studenoga 1981. zaredio ga je za svećenika nadbiskup Aurelio Sabattani u bazilici sv. Petra.


Od 1986. do 1988. radio je kao tajnik kardinala Alfonsa Marije Sticklera, a nakon toga do 1991. u Papinskome tajnome arhivu. Tijekom toga vremena doživio je dr. Hesse propadanje katoličke vjere u Rimu i spoznao da je za to kriva prije svega nova liturgija. Ubrzo nakon svoga svećeničkoga ređenja počeo je stoga služiti samo tridentski obred. Kada je 1991. kardinal Stickler otišao u mirovinu, spoznao je da je njegovo daljnje djelovanje u Rimu besmisleno te se vratio u Beč.