Marie-Julie
Jahenny, mistikinja i stigmatkinja iz La Fraudaisa i možda najveća
mistikinja u povijesti Crkve, rođena je 12. veljače 1850., u malome
mjestu Blain u Bretanji (na zapadu Francuske). Bila je najstarija od
petoro djece, odgojili su je jednostavni, dobri roditelji u onoj
živoj vjeri po kojoj su Bretanjci bili poznati. Gospodin ju je
obdario mnogim milostima u vrijeme njezine prve Pričesti, milostima
na koje je odgovarala sa sve većom pobožnošću. Ušla je u
Franjevački treći red u svojim ranim dvadesetima da bi se tako
mogla posvetiti u svijetu.
Godine
1873. primila je od Neba najosobitiji mistični dar, stigme. Od 23.
godine do svoje smrti, oko 60 godina kasnije, nosila je u svom tijelu
rane našega Gospodina vidljivije nego bilo koji drugi stigmatik u
povijesti Crkve. Uz pet rana svetih ruku, nogu i boka, Marie-Julie
Jahenny trpjela je rane izazvane od trnove krune i Križa na
Gospodinovoj glavi i ramenima, rane od Njegova bičevanja, rane
izazvane užetima kojima je bio vezan, kao i druge rane mistične
naravi.
Stoga je Marie-Julie živjela svoj život suotkupiteljske patnje (kao žrtvena duša) u maloj nastambi u zaselku La Fraudais, blizu Blaina. Time je ona ispunila Gospodinovu želju da dade zadovoljštinu za grijehe Francuske i svijeta. Bila je obdarena čestim viđenjima Isusa i Marije, kao i mnogim proročkim prosvjetljenjima.
Istina
nebeskih opomena kojima je ona bila nebeski glasnik opravdana je
njezinom svojstvenom jednostavnošću i poštenjem, njezinom
primjerenom poslušnošću svome duhovnome voditelju i biskupu, i
naravno, ispunjenjem svega što je prorekla za svoga dugoga života.
Nepogrešivom točnošću prorekla je dva svjetska rata, izbor pape
sv. Pija X., različite progone Crkve, kaznu i sudbinu otpale
Francuske. No dosta toga se još treba ispuniti. Njezina upozorenja
za posljednja vremena trebaju čitati svi koji ,,imaju uši“.
Marie-Julie
je bila čudo za mnoge znanstvenike koji su je neprestano ispitivali,
poruga nevjernika i oholih, divljenje svoga cjeloživotnoga
prijatelja, mons. Fouriera, biskupa Nantesa, te odanih krugova onih
koji su posvetili svoj život širenju njezinih poruka nezahvalnome i
nemarnome svijetu. Otišla je u svoju nebesku nagradu 4. ožujka
1941.
Više posljednjih godina svoga života, kao slijepa, gluha, nijema i uzeta, živjela je čudesno samo od Presvetoga Sakramenta. Stoga nećemo olako prijeći preko onoga što joj je Bog povjerio za dobrobit naših tužnih dana. Pročitajmo proročanstva Marie-Julie glede nove liturgije.
27.
studenoga 1902. (na 72. obljetnicu ukazanja Čudotvorne medaljice) i
10. svibnja 1904., Gospodin je upozorio o novoj liturgiji koja će
biti uvedena jednoga dana:
,,Upozoravam vas. Učenici koji nisu od moga Evanđelja sada ozbiljno rade na tome da prema svojim zamislima i pod utjecajem neprijatelja duša preoblikuju Misu koja sadrži riječi koje su mi mrske. Kada dođe sudbonosni čas te će vjera mojih svećenika biti stavljena u iskušenje, u tom drugom razdoblju služit će se [Misa] prema tim tekstovima.“
,,Prvo
razdoblje je razdoblje moga svećeništva koje postoji od moga
vremena. Drugo je razdoblje progona, kada će neprijatelji vjere i
svete religije nametnuti svoje formule u knjigu druge vrste [načina
kako se služi Misa]. Mnogi od mojih svetih svećenika će odbaciti
tu knjigu koja je zapečaćena riječima ponora. Nažalost, među
njima ima i onih koji će je prihvatiti.“
10.
svibnja 1904. Gospa opisuje novi kler i njegovu liturgiju:
,,Oni
se neće zaustaviti na tom mrskom i svetogrdnom putu. Ići će dalje
da kompromitiraju sve odjednom, jednim udarcem: svetu Crkvu, kler i
vjeru moje djece“.
Ona
naviješta da će sama Crkva ,,rastjerati pastire“,
prave pastire koje će nadomjestiti drugi koje je oblikovao pakao:
,,novi propovjednici novih sakramenata, novih hramova, novih
krštenja, novih bratovština“.
Plodovi
nove Mise
,,Čuvajte se od lažnih proroka! Oni dolaze k vama u odijelu ovčijem, a unutra su vuci grabljivi. Po rodovima njihovim poznat ćete ih. Bere li se s trnja grožđe ili s drače smokve? Tako rađa svako dobro drvo rodove dobre, a zlo drvo rađa zle rodove.“ (Mt 7, 15-17) Uzevši u obzir sve rečeno, treba biti jasno da je nova Misa stvorena sa zlom namjerom i konstruirana zlim sredstvima. Odatle samo slijedi da će takvo drvo imati razorne učinke na Crkvu. Pogledajmo njegove plodove.
Od
1965. do 1973. napustilo je svećeništvo između 22,000 i 25,000
svećenika radi ženidbe. Do 1994. ta brojka je dosegla skoro
100,000. 1970. godine bilo je 1,003,670 redovnica s vječnim ili
privremenim zavjetima, 1992. taj broj je pao na 655,031. 1962. godine
u SAD-u je bilo 46,189 bogoslova. Na početku 1992. taj broj se
strmoglavio
na 6,247. U zemljama kao što su Francuska i Nizozemska postotak
katolika koji pohađaju Misu svake nedjelje pao je na
jednoznamenkastu brojku. U SAD-u je pohađanje Mise palo sa 71 % u
1963. na 25 % u 1993., pad od 65 %. Novinske ankete i ispitivanja
pokazuju da samo 15 % katolika vjeruje da trebaju uvijek biti
poslušni nauku Crkve, otprilike isti broj katolika kao i nekatolika
misle da je pobačaj dopustiv, a 75 % katolika se ne slažu s
crkvenim naukom koji zabranjuje razvod i kontracepciju. Drugo
istraživanje otkriva da samo 25 % katolika sada vjeruje u Kristovu
stvarnu prisutnost u Euharistiji, a od svećenika samo 50 %.
Tko
bi ikako mogao tvrditi da nema strašne vjerske krize u Katoličkoj
Crkvi? Takvi su plodovi nove Mise.
Zaključak
Nova
Misa je sama osuđena po svojoj naravi, svojim plodovima, osuđuje je
čak i sam Gospodin. Kriza u Crkvi nastavit će se pogoršavati sve
dok se ne vratimo pravovjerju i disciplini. Molimo da bi naš dragi
Spasitelj dao da se ponovno posve uspostavi tradicionalna latinska
Misa po cijeloj Crkvi.
Nova
Misa nije mogla doći od Boga, dok prava Misa dolazi izravno od Boga.
Jedini siguran put koji treba slijediti je pohađati tradicionalnu
Misu pod svaku cijenu. Ne isplati se riskirati izgubiti dušu za svu
vječnost.
Primjedbe
Objavi komentar