'I nama grješnicima'



Nobis Quoque Peccatoribus (“i nama grješnicima”) - molitva rimskog kanona pobija modernistički nauk da svi idu u raj; da smo svi mi živući sveci na zemlji. Modernisti nemaju osjećaj za grijeh i redefiniraju crkveni nauk da bi se i najgori grješnici osjećali ponosno i bili na miru u vezi svojih sramotnih grješnih stilova življenja i otvoreni prihvaćanju lažnih religija. Prema njima bez obzira što radili ili kojoj religiji pripadali: “Svi idemo u raj!“ (Syllabus Errorum, veliki blaženi papa Pio IX., #15-18). Takvo krivovjerno razmišljanje ne proizvodi svece: hrabre duše spremne umrijeti vjerujući, braneći, prakticirajući i šireći jednu, svetu, katoličku i apostolsku vjeru.

Papa sveti Pio X. upozorio je na taj modernistički napad na našu vjeru u Pascendi Dominici Gregis kada je rekao: ,,… pod plaštom ljubavi prema Crkvi, lišeni svakog čvrstog okrilja filozofskog i teološkog znanja, te štoviše prožeti otrovnim naukom neprijatelja Crkve, bez ustručavanja se izdaju za obnovitelje same Crkve; i zbijajući svoje redove obrušavaju se na ono što je najsvetije u Kristovu djelu, ne štedeći pritom ni samu osobu božanskog Otkupitelja, kojega, svetogrdnom drzovitošću, svode na položaj običnog i jednostavnog čovjeka.” (Pascendi #2).

Modernisti tako mrze tradicionalnu latinsku Misu jer ona čuva nepromjenjive istine naše jedne, svete, katoličke i apostolske vjere, koje oni neprestano napadaju i pokušavaju promijeniti. Nobis Quoque Peccatoribus čini jasnim da smo svi grješnici koji se moramo boriti protiv zla da bismo bili sveti, pokajati se za našu grešnost i moliti za Božje milosrđe ako se usudimo nadati da ćemo jednog dana postati sveci na Nebu. Najveći sveci na Nebu su oni koji su bili najviše svjesni svoje grešnosti na zemlji. Svećenik podiže svoj glas na prve tri riječi i udara se u prsa da bi priznao našu grešnost u velikoj tuzi dok moli Nobis Quoque Peccatoribus:

“I nama grješnicima, slugama Tvojim, koji se uzdamo u premnogo Tvoje smilovanje, udostoj se podati neki udio u društvu sa svojim svetim Apostolima i Mučenicima: s Ivanom, Stjepanom, Matijom, Barnabom, Aleksandrom, Marcelinom, Petrom, Felicitom, Perpetuom, Agatom, Lucijom, Agnezom, Cecilijom, Anastazijom i svima Svetima svojim: u njihovu nas družbu, molimo, milostivo privedi, ne gledajući zasluge naše, nego praštanje. Po Kristu Gospodinu našemu.“

Kao članovi ,,vojujuće Crkve”, mi na zemlji moramo se boriti protiv sila zla, neprijatelja naše vjere da bismo imali ikakvu nadu u pobjedu u borbi da spasimo duše, uključujući svoju. Parafrazirajući svetog Pavla: mi moramo izboriti dobru bitku; moramo završiti svoj hod; moramo sačuvati vjeru (2 Tim 4:6). ,,Pobjedonosna Crkva”, sveci na Nebu koji su pobijedili u duhovnoj borbi dok su bili na zemlji, pomažu nam dostići vječnu slavu svojim molitvenim zagovorom i svetim primjerom. 

Nobis Quoque Peccatoribus daje nam petnaest posebno uvaženih svetaca mučenika kao pomoć: osam muškaraca i sedam žena – od kojih su svi bili spremni boriti se protiv grijeha i podnijeti sve nedaće prije nego se odreći svoje vjere. Među njima su razni staleži vjernika: prorok, đakon, apostol, biskup, papa, svećenik, egzorcist, supruga, majka, neudana, djevica i udovica. Svi su umrli prije 305. godine, što nam govori o starosti ove molitve iz rimskog kanona. Budući da su rimski vladari bili najveći neprijatelji katoličke vjere u svoje dane, tako i danas Crkvu posebno napadaju modernisti pod kojima sada trpimo; s novim mučenicima, drugačije vrste, koji se bore svakodnevno za svoje duhovne živote. 

Sveti Ivan Krstitelj (umro 30. AD) prvi je na listi i posebno značajan danas dok modernisti napadaju nauk Krista i Njegove Crkve o braku. Tom posljednjem proroku Starog zavjeta tetrarh Galileje i Pereje kojeg su postavili Rimljani, Herod Antipa, odsjekao je glavu jer je branio svetost braka; jer se javno suprotstavio Herodovom preljubničkom braku sa ženom drugog čovjeka. Ivanove riječi, zbog kojih je umro, i danas odzvanjaju u borbi s modernistima u vezi sakramenta ženidbe: „Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.“ (Mk 6:18). Blagdan: rođenje – 24. lipnja; smrt – 29. kolovoza.

Sveti Stjepan (umro 34. AD), đakon, bio je prvi mučenik Crkve. Sveto pismo kaže da židovski neprijatelji koji su raspravljali s njim, nisu mogli nadvladati mudrost i duh kojima je Stjepan govorio i da su postavili lažne svjedoke protiv njega (Dj 6: 10 - 14). Stjepana su kamenovali do smrti oni koji su lažno tvrdili da služe Bogu, upravo kao što i danas modernisti na različite načine napadaju tradicionalne katolike. Blagdan: 26. prosinca.

Sveti Matija apostol (umro u 1. stoljeću) bio je izabran da nadomjesti izdajnika Judu među prvim ‘kolegijem biskupa’. Neka sve današnje ‘nasljednike Jude’, koji izdaju Krista i Njegovu Crkvu, zamijene takvi vrijedni ljudi poput Matije. Smatra se da je bio mučenik jer je podržao Kristovo Božanstvo, koje modernisti osporavaju na toliko različitih načina (vidi Pascendi #9 i Lamentabili, papa sveti Pio X.,#27). Blagdan: 24. veljače.

Sveti Barnaba apostol (umro u 1. stoljeću), Crkva ga smatra apostolom, iako nije bio jedan od dvanaestorice. Rođen s imenom Josip, apostoli su mu dali ime Barnaba (“sin uvjeravanja/utjehe”) zbog njegove hrabrosti i uvjerenja da propovijeda puninu vjere. On i sveti Pavao doveli su mnoge obraćenike vjeri među poganima. Obojica su osvojila krunu mučeništva kao prvaci ‘prozelitizma’. Oni su doveli mnoge duše u jednu pravu Crkvu koju je ustanovio Krist, što možemo opisati pojmom ,,trijumfalizam“ koji danas modernisti koriste da bi ponižavali (Lamentabili # 52). Blagdan: 11. srpnja.

Sveti Ignacije Antiohijski (umro 107. AD) bio je onaj hrabri biskup koji je, dok su ga vodili u njegovo mučeništvo u Rimu, rekao: ,,Ja sam pšenica Božja i zubi zvijeri moraju me samljeti tako da mogu postati čisti kruh Kristov... za mene je bolje umrijeti za Isusa Krista nego kraljevati svim krajevima zemlje.“ S druge strane, modernisti najviše cijene stvari ovoga svijeta i usmjeravaju svoje ‘klanjanje’ prema čovjeku, umjesto prema svemogućem Bogu; oni favoriziraju prava civilne sekularne države nad Crkvom (Syllabus Errorum #19-20). Blagdan: 1. veljače.

Papa sveti Aleksandar I. (umro 115. AD) bio je peti papa nakon svetog Petra. Za njega se kaže da je bio podvrgnut mučenju, kukama i vatri i da mu je na kraju odrubljena glava izvan Rima, zajedno sa svoja dva svećenika: svetim Evencijem i Teodolom. Ti duhovni oci radije su odabirali smrt nego da ikako zaniječu jednu, svetu, katoličku i apostolsku vjeru. Modernisti radije poriču vjeru nego da uvrijede čovječanstvo (Lamentabili #58). Blagdan: 3. svibnja.

Sveti Marcelin (umro 304. AD) bio je svećenik koji je krstio obitelj čuvara u zatvoru kojega je obratio na katoličanstvo njegov zatvorenik, sveti Petar Egzorcist. Kao posljedica njihovog svetog „prozelitizma“, sveti Marcelin i Petar mučeni su na strašan način nakon čega su izvedeni u šumu gdje im je odrubljena glava. U današnjoj klimi modernizma svetoj zamisli obraćanja čitave obitelji pa čak i pojedinca na katoličanstvo pripisali bi pojam ,,velike gluposti”. Blagdan: 2. lipnja.

Sveti Petar Egzorcist (umro 304. AD), dok je bio u zatvoru zbog katoličke vjere, oslobodio je kćer svog čuvara od zloduha. Zatim su se čuvar, Artemije, i njegova obitelj obratili na katoličanstvo i krstio ih je svećenik, sveti Marcelin, kojeg smo gore spomenuli. Da bi spasio duše, dovodeći ih jedinoj pravoj vjeri koju je ustanovio Krist, sveti Marcelin i Petar dali su svoje živote ne zemlji da bi zadobili nebesku krunu slave. To je u suprotnosti s modernistima koji nas navode da vjerujemo da su sve postojeće religije jednako istinite (Pascendi #15). Blagdan: 2. lipnja.

Sveta Felicita (umrla 203. AD) bila je udana ropkinja koju su bacili u prljav, mračan i čađav zatvor jer se obratila na katoličku vjeru u rimskoj provinciji Kartagi u Sjevernoj Africi. Bačena je u tamnicu gdje je rodila kćer dok su je vrijeđali njezini bezbožni čuvari. Novorođenu kćer odmah su usvojili katolici koji nisu bili u zatvoru i koja je preživjela, a Felicita je dijelila svoj zatvor i sudbinu mučeništva sa svetom Perpetuom. Blagdan: 6. ožujka.

Sveta Perpetua (umrla 203. AD) bila je udana žena i majka plemićkog porijekla, koju su Rimljani zatvorili zbog obraćenja na katoličku vjeru zajedno sa svetom Felicitom. Perpetui je bilo dopušteno da doji svojeg malog sina u zatvoru, dok ju je njegov otac preklinjao da otpadne od vjere. Držeći se čvrsto katoličke vjere, Perpetua, zajedno s Felicitom, bila je surovo bičevana prije negoli su je bacili pred divlju zvijer u amfiteatru. Nakon što su spremno preživjele te okrutnosti za slavu Božju i spasenje duša, odrubljene su im glave. Blagdan: 6. ožujka.

Sveta Agata (umrla 253. AD) bila je djevica, koja je izabrala Isusa za svoga zaručnika još u djetinjstvu. Poznata po svojoj ljepoti, bogatstvu, plemićkom porijeklu i kreposti, bila je optužena kao kršćanka nakon što je odbila prosidbu prefekta grada Rima i bila je bačena u sicilijanski zatvor u pokušaju da se odrekne svoje vjere. U svojem bezbožnom zatvoreništvu, ona je podnijela razna mučenja, vatru te su joj odrezali grudi. Bila je iscijeljena za vrijeme ukazanja svetog Petra apostola koji joj se čudesno ukazao u zatvoru. Zatim je bila uvaljana u oštre komadiće keramike izmiješane s užarenim ugljenom. Umrla je u zatvoru u Kataniji na Siciliji od posljedica sotonskih sudskih procesa. Blagdan: 5. veljače.

Sveta Lucija (umrla 304. AD) bila je djevica koja se zavjetovala Gospodinu na doživotnu čistoću u ranoj mladosti. Kada je dovedena pred suca, nakon što je optužena kao Kristova sljedbenica, odbila je spasiti svoj život prinoseći žrtvu lažnim bogovima Rimljana. Bijesan, sudac ju je pokušao poslati u javnu kuću, ali nikakva ovozemaljska moć nije ju mogla pomaknuti, čak niti zaprega volova. Načinili su lomaču oko nje, ali bila je neozlijeđena. Izvadili su joj oči, ali ona ni tada nije pokleknula u svojoj vjeri. Na kraju joj je mač zarinut u vrat, ali ona nije umrla dok nije utješila katolike oko sebe i dok nije primila popuddbinu (posljednju pričest) iz ruku svećenika. Dok su njezino tijelo pripremali za pokop, otkriveno je da su joj čudesno vraćene oči koje su bile još ljepše nego prije. S obzirom da modernisti obično ne vjeruju u čuda, oni bi dosta toga izbacili ili umanjili nadnaravne elemente ovog herojskog izvještaja (Syllabus Errorum #7). Blagdan: 13. prosinca.

Sveta Agneza (umrla 304. AD) bila je djevica koja je umrla mučeničkom smrću kada je imala trinaest godina. Sveti Jeronim zabilježio je: ,,Istinski vjerna svom imenu (agnus = janje), ona je provela svoje djetinjstvo u besprijekornoj čistoći i nevinosti poput janjeta.“ Optužena kao Kristova sljedbenica, odbila je prinijeti žrtvu rimskim bogovima te je osuđena na strašnu kaznu gdje je trebala biti naga vučena kroz ulice do javne kuće, ali njezina kosa čudesno je pokrila njezino tijelo. Svi zli muškarci koji su je pokušali napastovati, odmah su oslijepljeni. Odvedena je na lomaču da bude živa spaljena, ali ostala je neozlijeđena. Na kraju joj je odrubljena glava. Pred njezinom grobnicom u Rimu u crkvi sv. Agneze izvan zidina, dva bijela janjeta se svake godine posvećuju na godišnjicu njezine smrti (21. siječnja) dok se pjeva Agnus Dei. Vuna tih janjaca koristi se za izradu palija za nadbiskupe. Blagdan: 21. siječnja.

Sveta Cecilija (umrla na prelasku iz 2. u 3. stoljeće) bila je djevica koja se posvetila doživotnoj čistoći u ranoj mladosti. Kada su joj roditelji zapovjedili da se uda za bogatog rimskog pogana, njezin anđeo čuvar uvjerio ju je da će Bog sačuvati njezino djevičanstvo čak i nakon obreda. Prema tome, njezin „muž“, zajedno s bratom, obratio se na katoličanstvo nakon vjenčanja – kojima je uskoro odrubljena glava. Nakon toga je rimski gradski prefekt naredio da svetu Ceciliju udave u kupaonici njezine palače. Preživjevši taj napad na svoj život, poslali su ubojicu da ju ubode tri puta u vrat, a da joj ne odrubi glavu. Živjela je još tri dana savjetujući one koji su je posjećivali. Njezino neraspadnuto tijelo, još uvijek u položaju u kojem je umrla na podu, izvorno je sahranjeno u katakombama sv. Kalista, a potom je premješteno u crkvu sv. Cecilije u Trasteveru. Poznata je kao zaštitnica glazbenika, jer dok su oni svirali na njezinom vjenčanju, Cecilija je ,,pjevala Gospodinu u svom srcu”. Blagdan: 22. studenog.

Sveta Anastazija (umrla 304. AD) bila je rimska udovica plemkinja, čiji je poganski muž umro za vrijeme jake oluje. Zatim je, slobodna prakticirati kršćansko milosrđe, putovala u Sirmij, u Rimskom Carstvu, gdje je pomagala katoličkim zatvorenicima da podnose svoje patnje. Zarobljena, odbila je odreći se svoje vjere i zatim je stavljena na oštećeni brod s brojnim poganskim kriminalcima kojima je dosuđena smrtna kazna potapanjem broda i utapanjem u moru. Brod u pogibelji je, međutim, 25. prosinca 304. čudesno stigao do otoka Palmarije koji su kontrolirali Rimljani. Tamo su, ona i svi zatvorenici, koji su se do tada obratili na katoličanstvo, bili ubijeni. Rastegnutih ruku i nogu, Anastazija je bila „razapeta“ tako što je bila zavezana za stup, spaljena i na kraju joj je odrubljena glava. Ona je bila tako utjecajna u Rimu da je Papa, jedno vrijeme, običavao služiti drugu Misu na Božićni dan u njezinoj crkvi, bazilici svete Anastazije na Palatinu. U skladu s tom uzvišenom papinskom pobožnošću, još uvijek se odaje počast svetoj Anastaziji tradicionalnom latinskom Misom u zoru. Blagdan: 25. prosinca.

Svi koji umru ne postaju automatski sveci na nebu, usprkos modernističkom pogrešnom nauku. U svom klasičnom djelu, Sveta Misna žrtva, o. Nicholas Gihr zaključuje: “Ako želimo slavu svetaca, moramo dijeliti s njima i njihove napore i trpljenje. Samo kroz mnoge muke možemo ući sa svecima u radost Gospodina, jer ako s njima trpimo i damo svoj život za Krista, s njima ćemo biti proslavljeni.”

Mi grešnici koji se borimo za svetost, moramo prisustvovati tradicionalnoj latinskoj Misi, promicati je i sačuvati vjeru, kao što su i naši duhovni heroji umrli mučeničkom smrću. Suprotno stalnim krivovjerjima koje izgovaraju modernisti, znajte da je religija Katoličke crkve, vjera za koju su naši mučenici iz Nobis Quoque Peccatoribus umrli, jedina prava vjera (Syllabus Errorum #21). Nemojte se nikada obeshrabriti i uvijek zapamtite moj “POV“ modernizma: prepoznajte ga; odbacite ga i vratite se tradiciji.

Vlč. Ladis Cizik

Izvor: http://remnantnewspaper.com/web/index.php/articles/item/2777-traditional-latin-mass-101

Primjedbe