Prirodna posljedica
prijestupa
Da bi opravdali Božju
dobrotu i ljubav i Njegove odnose prema ljudima, valja jasno reći i naglasiti da ga se nikako ne može smatrati odgovornim za sve nevolje koje postoje na
svijetu. Vrlo velik dio ljudskih patnji uopće nije došao od Božje ruke, nego su
posve ljudskog porijekla.
Ne oklijevamo tvrditi
da bi vjerojatno pola, ako ne i više, današnjih nevolja brzo nestalo s lica
zemlje kada bi se ljude moglo univerzalno potaknuti da ispunjavaju vjerno samo
dva uvjeta, a ona su ta da žive prema propisima zdravog razuma i razborito,
promatrajući temeljne zakone zdravlja i blagostanja, i da učine iskrene napore
da oblikuju svoje moralno vladanje prema deset zapovjedi i načelima evanđelja.
U ovom ćemo poglavlju
razmotriti prve dvije točke i proučiti kako su grijesi protiv zdravog razuma,
kako ćemo ih nazivati, izravan i nužan
uzrok mnogih nepotrebnih patnji. O grijesima protiv zapovjedi kao nužnih uzroka
patnje govorit ćemo u sljedećem poglavlju.
Bolesti i oboljenja
Nitko ne može dovesti u
pitanje očiglednu istinu da našim životom, zdravljem i vremenitom srećom
upravljaju dobro definirani zakoni, koji se ne mogu promijeniti, niti ih čovjek
svojom voljom može ukinuti. Oni se zaista mogu zanemariti i kršiti, ali nikad
nekažnjeno. Pridržavanje tih zakona je pak obično nagrađeno uživanjem u
zdravlju i slobodi od mnogih oblika bolesti i drugih zla; dok nijedan čovjek
ne može kršiti te zakone nekažnjeno, kao što ne može nidržati svoju ruku u
vatri i ne opeći se. Zapravo, toliko je bliska i nužna veza između uzroka i
posljedica da ništa osim čuda ne može spasiti čovjeka od posljedica kršenja
jednog od tih zakona. Pogledajmo nekoliko primjera za ilustraciju.
Postoje ljudi koje u
starosti muče razne kronične bolesti koje čine njihov život dugim mučenjem.
Može li se reći da je u svakom slučaju te tegobe poslao Bog? Nikako. Često su
one nužne posljedice prestupa koje su te osobe počinile bezbroj puta u svojoj
mladosti. Strogi zakoni zdravlja su prekršeni i evo kazne. Ljudi koji su se
nesmotreno izlagali nemilosrdnom vremenu; oni koji su imali štetnu naviku
uvijek jesti u žurbi i nisu si uzeli dovoljno vremena da dovoljno sažvaču svoju
hranu; oni koji su zanemarili tjelovježbu na otvorenom; oni koji stalno iz
navike krivo dišu; oni koji se neumjereno časte nutritivno bezvrijednim
delikatesama dok propuštaju jesti obične, ali cjelovite i hranjive namirnice;
žene koje svojim budalastim korištenjem uske ili na neki drugi način
neprikladne odjeće nanose trajnu povredu određenim dijelovima tijela ili
organima čija je funkcija nužna za dobro zdravlje – ti ljudi kasnije u životu
plaćaju cijenu za te grijehe protiv zdravog razuma koje su počinili kršeći
nepromjenjive zakone koji kontroliraju život i zdravlje. Razbješnjela priroda
nema milosti i ne oprašta. Prije ili kasnije ona se strašno osvećuje, tražeći
da platimo visoke kazne.
Te se bolesti stoga ne
mogu smatrati poslanima od Boga već su ljudskog porijekla.
Postoje drugi koji pate
od raznih bolesti srca, želuca, jetre, bubrega, i drugih organa, koje ih čine
nesposobnima za život. Šalje li Bog uvijek te bolesti? Ne. Često su one jedina
nužna posljedica iracionalnog i neumjerenog življenja, proždrljivosti, ili dugotrajne
neumjerenosti u alkoholu, ili opijatima, ili drugim štetnim drogama – to su
samonanešene bolesti, za koje ne možemo kriviti Boga. Životne navike kojima
upravlja zdrav razum, samokontrola i glavne kreposti umjerenosti bile bi
nagrađene slobodom od tih bolnih nesreća.
Zatim postoje mnoge
žrtve takozvanog nervnog sloma. Što je uzrok tome? U mnogim slučajevima radi se
o načinu života koji gazi pod nogama svaki mogući zakon zdravlja. Po danu,
žrtve su zatvorene u tijesne, zagušljive, nehigijenske trgovine, mlinove,
tvornice ili urede; njihovi obroci su najčešće na brzinu; oni se uglavnom
sastoje od namirnica koje samo stimuliraju ili zadovoljavaju okus, ali ne hrane
tijelo, budući da su lišene onih elemenata koji su nužni za obnovu potrošenih
stanica, da izgrade nove i za proizvodnju tjelesne temperature tijela. Mnogi
proizvodi koji se prodaju po našim slastičarnicama, drogerijama i gostionicama
imaju jako malu nutritivnu vrijednost, a da ne spominjemo da ih patvore
bezobzirni proizvođači i trgovci koje više zanima velika zarada nego održavanje
zdravlja svojih klijenata. Kao da pokušavamo održati dobru vatru s ugljenom
loše kvalitete kada pokušavamo održati zdravlje i snagu hranom kojoj nedostaju
elementi potrebni za pravilnu prehranu.
Ali to nije sve. Često
se oslabljena konstitucija još opterećuje tako što se veći dio noći provodi u
iscrpljujućem uzbuđenju koje uništava živce, u kazalištima, na zabavama, u druženjima,
na plesovima i slično, tako je lišavajući sna i odmora nužnog za dobro
zdravlje. I na kraju, tu je često prisutno nesmotreno odavanje grijesima
nečistoće, koji su sami po sebi i neovisno o drugim uzrocima destruktivni za
živčani sustav i često ga uništavaju bez nade za oporavak.
Možemo li se onda
čuditi da nakon nekoliko godina takvog iracionalnog življenja dolazi do kolapsa
od kojeg nema oporavka? Čudo bi bilo da do toga ne dođe. Samo čudo to može
spriječiti. Da, živčani slom sa svojim dežurnom pratiteljicom bijedom, čujte
ovo dobro, nije od Boga, već najčešće nužna posljedica prestupa – i sam patnik
je kriv za njega.
Problemi kod kuće
Hajdemo sada vidjeti
jednu drugu klasu trpljenja. Postoje oni kod kojih nema kraja problemima kod
kuće. Ali zašto? To je često zato jer sabiru žetvu svoje prošle budalaštine.
„Jer što čovjek posije ono će i požeti.“ Možda su se oženili nepromišljeno i
naglo, bez dovoljno promišljanja i s otvorenim kršenjem Božjih zakona i zakona
Crkve, i stoga bez blagoslova Neba. Umjesto pripreme za brak uz molitvu, primanje
sakramenata i kreposnog života, oni su se odali grješnim ugađanjima, a Božje
nezadovoljstvo slijedilo ih je u njihov stvoreni dom. Mladić je oženio djevojku
za koju je znao da je lakomisleno biće, vrtoglavo i tašto, bez karaktera,
nesposobno ili nespremno baviti se kućanskim poslovima, ekstravagantno, rob mode,
nespremna odgajati djecu, nespremna za bilo kakvu žrtvu. On je oženio njezino
lice, kako se kaže, ili njezin novac, ili društveni status. Sada se mora nositi
s posljedicama svoga glupog odabira. Ili, djevojka podari svoju naklonost
muškarcu za kojeg zna da je nestabilan u svojim navikama, nepouzdan, nepošten i
lijen, nesposoban zadržati posao, ovisan o piću ili drogama, koji nije poštovao
njezinu krepost za vrijeme hodanja, pa čak je i u to vrijeme pokazivao znakove
buduće nevjernosti. Iako svjesna svega ovoga i često upozorena na opasnost, ona
nije marila, već je u svojoj zanesenosti njime sama sebi laskala da će ga ona
obratiti. Sada je bolno svjesna svega, ali prekasno je. Osuđena je na tugovanje
u slobodno vrijeme.
Ili, radi se o
mješovitom braku. Katolkinja mnogo trpi od svojih nekatoličkih rođaka koji se
izruguju njezinoj Crkvi i njezinoj Vjeri; njezin joj muž zagorčava život
tražeći od nje da radi ono za što joj savjest kaže da su smrtno grješne pred
Bogom; ili, mora s tugom promatrati kako jedno po jedno njezino dijete napušta
vjeru svog djetinjstva da bi imitirali lakši put oca nekatolika.
Je li ikakvo čudo da su
u tim domovima česte prepirke, svađe, obiteljske scene, napuštanja, koji vode u
sramotne procese razvoda na sudu, možda čak i do okrutnog ubojstva? I hoće li
netko imati smjelosti tvrditi da su takve patnje proizišle iz takvih uzroka
poslane od Boga? Promišljenost prije braka, život molitve i držanje Božjih
zapovijedi i vjerno udovoljavanje zakonima kojima Crkva regulira ženidbe svoje
djece, bi, ne oklijevamo tvrditi, možda uklonili devet desetina nesretnih
brakova s kojima se susrećemo ovih dana nesmotrenog nepoštivanja svetosti
ženidbe.
Pa opet tu su roditelji
koji mnogo trpe od svoje odrasle djece, koja su divlja i neuračunljiva, i koja
nanose sramotu svojim obiteljima nemoralnošću i nedjelima. Vrlo često je to
prirodna posljedica iskvarenog ili zanemarenog odgoja. Možda roditelji svojim
sinovima i kćerima nisu dali vjersku poduku; zanemarili su usaditi znanje,
strah i ljubav prema Bogu u njihove
umove i srca. Ili su, ako su ih slali u katoličke škole, propustili dati im
dobar primjer u kući tako neutralizirajući napore svećenika i učitelja da ih
učine dječacima i djevojčicama koji se Boga boje. Zatim tu su roditelji koji su
prepopustljivi prema svojoj djeci, dopuštajući im svojevolju u svemu, svjesno
slijepi za svoje propuste, ne ispravljajući ih, a još manje ih kažnjavajući,
čak i kada počinjaju ozbiljne pogreške. Oni „štede šibu i kvare dijete“. Dolazi
dan kada su njihovi maženi i razmaženi sinovi i kćeri uzrok velike žalosti i
tuge zbog nezahvalnosti, zanemarivanja, zlog tretmana, čak i okrutnosti, ili
kroz sramotu i brukanje koje nanose svojim obiteljima. "Savij mu šiju dok je
mlad i nagnječi mu rebra dok je malen da ti ne bude buntovan i neposlušan i ne
ožalosti te duboko." (Sirah 30,12)
Kada takvi očevi i
majke ostare puni tuge i žalosti zbog svojih zalutalih sinova i kćeri, tko je
odgovoran za to? Zasigurno ne smiju kriviti Boga Svemogućega. Oni su sami
autori svoje nesreće. Da su učili svoju djecu po uputama zdravog razuma,
razborito i u svjetlu vjere, oni bi našli u svojoj djeci podršku u svojoj
starosti i neiscrpan izvor radosti u svojem starenju. Ovako oni ubiru plodove
svoje prošle ludosti.
Drugi problemi
Na kraju, postoje mnogi
koji su zbog svojih nesmotrenosti spali na siromaštvo. Ili nisu bili štedljivi
i skromni u upravljanju svojim kućanstvom; ili nisu bili zadovoljni svojim
skromnim statusom te su nastojali izgledati bogatiji nego susjedi; ili je
postojala velika ambicija da se napreduje u društvu. Živeći iznad mogućnosti
nagomilali su velike dugove koje nisu mogli isplatiti; slijedilo je
isplaćivanje hipoteke i njihova propast bila je kompletna. Patnja, opet, nije
bila od Boga već od čovjeka.
To su samo neki od
mnogih primjera koji se mogu navesti kao podrška našoj izjavi da su grijesi
protiv zdravog razuma i razboritosti izravno odgovorni za veliki postotak
ljudskih patnji, za koje ne bi bilo pravedno kriviti Boga kao autora.
Zašto moram trpjeti? Knjiga svjetla i utjehe - vlč. F. J. Remler, C.M. str. 15. - 20.
Primjedbe
Objavi komentar