subota, 25. veljače 2017.

Zašto moram trpjeti? (III.)


Prirodna posljedica prijestupa

Da bi opravdali Božju dobrotu i ljubav i Njegove odnose prema ljudima, valja jasno reći i naglasiti da ga se nikako ne može smatrati odgovornim za sve nevolje koje postoje na svijetu. Vrlo velik dio ljudskih patnji uopće nije došao od Božje ruke, nego su posve ljudskog porijekla.

Ne oklijevamo tvrditi da bi vjerojatno pola, ako ne i više, današnjih nevolja brzo nestalo s lica zemlje kada bi se ljude moglo univerzalno potaknuti da ispunjavaju vjerno samo dva uvjeta, a ona su ta da žive prema propisima zdravog razuma i razborito, promatrajući temeljne zakone zdravlja i blagostanja, i da učine iskrene napore da oblikuju svoje moralno vladanje prema deset zapovjedi i načelima evanđelja.

U ovom ćemo poglavlju razmotriti prve dvije točke i proučiti kako su grijesi protiv zdravog razuma, kako ćemo ih nazivati, izravan i nužan uzrok mnogih nepotrebnih patnji. O grijesima protiv zapovjedi kao nužnih uzroka patnje govorit ćemo u sljedećem poglavlju.

Bolesti i oboljenja

Nitko ne može dovesti u pitanje očiglednu istinu da našim životom, zdravljem i vremenitom srećom upravljaju dobro definirani zakoni, koji se ne mogu promijeniti, niti ih čovjek svojom voljom može ukinuti. Oni se zaista mogu zanemariti i kršiti, ali nikad nekažnjeno. Pridržavanje tih zakona je pak obično nagrađeno uživanjem u zdravlju i slobodi od mnogih oblika bolesti i drugih zla; dok nijedan čovjek ne može kršiti te zakone nekažnjeno, kao što ne može nidržati svoju ruku u vatri i ne opeći se. Zapravo, toliko je bliska i nužna veza između uzroka i posljedica da ništa osim čuda ne može spasiti čovjeka od posljedica kršenja jednog od tih zakona. Pogledajmo nekoliko primjera za ilustraciju.

Postoje ljudi koje u starosti muče razne kronične bolesti koje čine njihov život dugim mučenjem. Može li se reći da je u svakom slučaju te tegobe poslao Bog? Nikako. Često su one nužne posljedice prestupa koje su te osobe počinile bezbroj puta u svojoj mladosti. Strogi zakoni zdravlja su prekršeni i evo kazne. Ljudi koji su se nesmotreno izlagali nemilosrdnom vremenu; oni koji su imali štetnu naviku uvijek jesti u žurbi i nisu si uzeli dovoljno vremena da dovoljno sažvaču svoju hranu; oni koji su zanemarili tjelovježbu na otvorenom; oni koji stalno iz navike krivo dišu; oni koji se neumjereno časte nutritivno bezvrijednim delikatesama dok propuštaju jesti obične, ali cjelovite i hranjive namirnice; žene koje svojim budalastim korištenjem uske ili na neki drugi način neprikladne odjeće nanose trajnu povredu određenim dijelovima tijela ili organima čija je funkcija nužna za dobro zdravlje – ti ljudi kasnije u životu plaćaju cijenu za te grijehe protiv zdravog razuma koje su počinili kršeći nepromjenjive zakone koji kontroliraju život i zdravlje. Razbješnjela priroda nema milosti i ne oprašta. Prije ili kasnije ona se strašno osvećuje, tražeći da platimo visoke kazne.
Te se bolesti stoga ne mogu smatrati poslanima od Boga već su ljudskog porijekla.

Postoje drugi koji pate od raznih bolesti srca, želuca, jetre, bubrega, i drugih organa, koje ih čine nesposobnima za život. Šalje li Bog uvijek te bolesti? Ne. Često su one jedina nužna posljedica iracionalnog i neumjerenog življenja, proždrljivosti, ili dugotrajne neumjerenosti u alkoholu, ili opijatima, ili drugim štetnim drogama – to su samonanešene bolesti, za koje ne možemo kriviti Boga. Životne navike kojima upravlja zdrav razum, samokontrola i glavne kreposti umjerenosti bile bi nagrađene slobodom od tih bolnih nesreća.

Zatim postoje mnoge žrtve takozvanog nervnog sloma. Što je uzrok tome? U mnogim slučajevima radi se o načinu života koji gazi pod nogama svaki mogući zakon zdravlja. Po danu, žrtve su zatvorene u tijesne, zagušljive, nehigijenske trgovine, mlinove, tvornice ili urede; njihovi obroci su najčešće na brzinu; oni se uglavnom sastoje od namirnica koje samo stimuliraju ili zadovoljavaju okus, ali ne hrane tijelo, budući da su lišene onih elemenata koji su nužni za obnovu potrošenih stanica, da izgrade nove i za proizvodnju tjelesne temperature tijela. Mnogi proizvodi koji se prodaju po našim slastičarnicama, drogerijama i gostionicama imaju jako malu nutritivnu vrijednost, a da ne spominjemo da ih patvore bezobzirni proizvođači i trgovci koje više zanima velika zarada nego održavanje zdravlja svojih klijenata. Kao da pokušavamo održati dobru vatru s ugljenom loše kvalitete kada pokušavamo održati zdravlje i snagu hranom kojoj nedostaju elementi potrebni za pravilnu prehranu.

Ali to nije sve. Često se oslabljena konstitucija još opterećuje tako što se veći dio noći provodi u iscrpljujućem uzbuđenju koje uništava živce, u kazalištima, na zabavama, u druženjima, na plesovima i slično, tako je lišavajući sna i odmora nužnog za dobro zdravlje. I na kraju, tu je često prisutno nesmotreno odavanje grijesima nečistoće, koji su sami po sebi i neovisno o drugim uzrocima destruktivni za živčani sustav i često ga uništavaju bez nade za oporavak.
Možemo li se onda čuditi da nakon nekoliko godina takvog iracionalnog življenja dolazi do kolapsa od kojeg nema oporavka? Čudo bi bilo da do toga ne dođe. Samo čudo to može spriječiti. Da, živčani slom sa svojim dežurnom pratiteljicom bijedom, čujte ovo dobro, nije od Boga, već najčešće nužna posljedica prestupa – i sam patnik je kriv za njega. 

Problemi kod kuće

Hajdemo sada vidjeti jednu drugu klasu trpljenja. Postoje oni kod kojih nema kraja problemima kod kuće. Ali zašto? To je često zato jer sabiru žetvu svoje prošle budalaštine. „Jer što čovjek posije ono će i požeti.“ Možda su se oženili nepromišljeno i naglo, bez dovoljno promišljanja i s otvorenim kršenjem Božjih zakona i zakona Crkve, i stoga bez blagoslova Neba. Umjesto pripreme za brak uz molitvu, primanje sakramenata i kreposnog života, oni su se odali grješnim ugađanjima, a Božje nezadovoljstvo slijedilo ih je u njihov stvoreni dom. Mladić je oženio djevojku za koju je znao da je lakomisleno biće, vrtoglavo i tašto, bez karaktera, nesposobno ili nespremno baviti se kućanskim poslovima, ekstravagantno, rob mode, nespremna odgajati djecu, nespremna za bilo kakvu žrtvu. On je oženio njezino lice, kako se kaže, ili njezin novac, ili društveni status. Sada se mora nositi s posljedicama svoga glupog odabira. Ili, djevojka podari svoju naklonost muškarcu za kojeg zna da je nestabilan u svojim navikama, nepouzdan, nepošten i lijen, nesposoban zadržati posao, ovisan o piću ili drogama, koji nije poštovao njezinu krepost za vrijeme hodanja, pa čak je i u to vrijeme pokazivao znakove buduće nevjernosti. Iako svjesna svega ovoga i često upozorena na opasnost, ona nije marila, već je u svojoj zanesenosti njime sama sebi laskala da će ga ona obratiti. Sada je bolno svjesna svega, ali prekasno je. Osuđena je na tugovanje u slobodno vrijeme.

Ili, radi se o mješovitom braku. Katolkinja mnogo trpi od svojih nekatoličkih rođaka koji se izruguju njezinoj Crkvi i njezinoj Vjeri; njezin joj muž zagorčava život tražeći od nje da radi ono za što joj savjest kaže da su smrtno grješne pred Bogom; ili, mora s tugom promatrati kako jedno po jedno njezino dijete napušta vjeru svog djetinjstva da bi imitirali lakši put oca nekatolika.
Je li ikakvo čudo da su u tim domovima česte prepirke, svađe, obiteljske scene, napuštanja, koji vode u sramotne procese razvoda na sudu, možda čak i do okrutnog ubojstva? I hoće li netko imati smjelosti tvrditi da su takve patnje proizišle iz takvih uzroka poslane od Boga? Promišljenost prije braka, život molitve i držanje Božjih zapovijedi i vjerno udovoljavanje zakonima kojima Crkva regulira ženidbe svoje djece, bi, ne oklijevamo tvrditi, možda uklonili devet desetina nesretnih brakova s kojima se susrećemo ovih dana nesmotrenog nepoštivanja svetosti ženidbe.

Pa opet tu su roditelji koji mnogo trpe od svoje odrasle djece, koja su divlja i neuračunljiva, i koja nanose sramotu svojim obiteljima nemoralnošću i nedjelima. Vrlo često je to prirodna posljedica iskvarenog ili zanemarenog odgoja. Možda roditelji svojim sinovima i kćerima nisu dali vjersku poduku; zanemarili su usaditi znanje, strah i ljubav prema Bogu  u njihove umove i srca. Ili su, ako su ih slali u katoličke škole, propustili dati im dobar primjer u kući tako neutralizirajući napore svećenika i učitelja da ih učine dječacima i djevojčicama koji se Boga boje. Zatim tu su roditelji koji su prepopustljivi prema svojoj djeci, dopuštajući im svojevolju u svemu, svjesno slijepi za svoje propuste, ne ispravljajući ih, a još manje ih kažnjavajući, čak i kada počinjaju ozbiljne pogreške. Oni „štede šibu i kvare dijete“. Dolazi dan kada su njihovi maženi i razmaženi sinovi i kćeri uzrok velike žalosti i tuge zbog nezahvalnosti, zanemarivanja, zlog tretmana, čak i okrutnosti, ili kroz sramotu i brukanje koje nanose svojim obiteljima. "Savij mu šiju dok je mlad i nagnječi mu rebra dok je malen da ti ne bude buntovan i neposlušan i ne ožalosti te duboko." (Sirah 30,12)
Kada takvi očevi i majke ostare puni tuge i žalosti zbog svojih zalutalih sinova i kćeri, tko je odgovoran za to? Zasigurno ne smiju kriviti Boga Svemogućega. Oni su sami autori svoje nesreće. Da su učili svoju djecu po uputama zdravog razuma, razborito i u svjetlu vjere, oni bi našli u svojoj djeci podršku u svojoj starosti i neiscrpan izvor radosti u svojem starenju. Ovako oni ubiru plodove svoje prošle ludosti.

Drugi problemi

Na kraju, postoje mnogi koji su zbog svojih nesmotrenosti spali na siromaštvo. Ili nisu bili štedljivi i skromni u upravljanju svojim kućanstvom; ili nisu bili zadovoljni svojim skromnim statusom te su nastojali izgledati bogatiji nego susjedi; ili je postojala velika ambicija da se napreduje u društvu. Živeći iznad mogućnosti nagomilali su velike dugove koje nisu mogli isplatiti; slijedilo je isplaćivanje hipoteke i njihova propast bila je kompletna. Patnja, opet, nije bila od Boga već od čovjeka.

To su samo neki od mnogih primjera koji se mogu navesti kao podrška našoj izjavi da su grijesi protiv zdravog razuma i razboritosti izravno odgovorni za veliki postotak ljudskih patnji, za koje ne bi bilo pravedno kriviti Boga kao autora.

Zašto moram trpjeti? Knjiga svjetla i utjehe - vlč. F. J. Remler, C.M. str. 15. - 20.


Nema komentara:

Objavi komentar