petak, 17. ožujka 2017.

Odabrani kanoni/anateme - dogme aktualne za današnje vrijeme


Tridentski sabor:

Kanoni o krštenju

4. "Tko niječe da treba krstiti malu djecu od utrobe majčine", pa i ako su rođena od krštenih roditelja, "ili tko kaže, da ih se doduše krsti za oproštenje grijeha, ali da oni nisu od Adama naslijedili nikakav izvorni grijeh koji bi trebalo okajati kupkom preporođenja" kako bi postigli vječni život, "odakle slijedi, da se kod njih forma krštenja 'za oproštenje grijeha' ne shvaća kao istinita nego kao lažna, neka bude kažnjen anatemom. 

Jer ne smije se drugačije shvaćati ono što kaže Apostol: 'Po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt' [Rim 5,12], nego kao što je to uvijek shvaćala Katolička crkva raširena posvuda. Zbog tog se naime prema pravilu vjere", po apostolskoj predaji, "za oproštenje grijeha uistinu krste i djeca koja sama još nisu mogla počiniti nikakav grijeh, kako bi se preporođenjem (kod njih) očistilo ono što su zadobili rođenjem". "Ako se tko ne rodi iz vode i Duha ne može ući u kraljevstvo Božje" [Iv 3,5].

Kanoni o opravdanju

Kan. 1. Tko kaže da se čovjek može opravdati pred Bogom svojim djelima koja se čine snagom ljudske naravi ili prema učenju Zakona, bez Božje milosti po Kristu Isusu, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 2. Tko kaže da se Božja milost po Kristu Isusu daje samo za to kako bi čovjek lakše mogao pravedno živjeti i zaslužiti vječni život, kao da bi po slobodnoj volji, bez milosti, oboje mogao postići, ali s mukom i teško, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 3. Tko kaže da čovjek može bez prethodnog nadahnuća Duha Svetoga i bez njegove pomoći vjerovati, nadati se i ljubiti ili činiti pokoru kao što treba, kako bi mu se udijelila milost opravdanja, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 4. Tko kaže da čovjekova slobodna volja pokrenuta i potaknuta od Boga, pristajući uz Boga koji ju potiče i zove, ništa ne čini čime bi se priredila i pripremila da prihvati milost opravdanja, te da se (toj milosti) ne može niti usprotiviti kad bi to i htjela, nego da poput nečeg neživog uopće ništa ne radi i da se ponaša sasvim pasivno, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 8. Tko kaže da je strah od pakla, zbog kojeg žalimo radi grijeha i utječemo se Božjem milosrđu ili se čuvamo grijeha, grijeh ili da on (takav strah) čini još veće grješnike, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 9. Tko kaže da se neopravdan opravdava samo vjerom, tako da misli, kako se ništa drugo ne traži čime bi (čovjek) sudjelovao da postigne milost opravdanja, i da ni iz kog stanovišta nije potrebno da se on (za to) pripremi i priredi činom svoje volje, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 14. Tko kaže da čovjek biva odriješen od grijeha i opravdan time što vjeruje da je odriješen i opravdan, ili da nitko nije uistinu opravdan osim onog koji vjeruje da je opravdan, te da se samom tom vjerom dovršava odrješenje i opravdanje, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 15. Tko kaže da preporođen i opravdan čovjek temeljem vjere mora vjerovati da je sigurno u broju izabranih, neka bude kaženjen anatemom.

Kan. 16. Tko sigurno te s apsolutnom i nepogrješivom sigurnošću kaže da će onaj veliki dar ustrajnosti do smrti sačuvati, osim (ako to zna) po posebnoj objavi, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 17. Tko kaže da milost opravdanja dobivaju samo predodređeni za život, ostali pak svi koji su pozvani, jesu doduše pozvani, ali ne dobivaju milost, kao oni koji su Božjom moći predodređeni za zlo, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 18. Tko kaže da čovjek, pa i opravdan i postavljen u milosti, ne može obdržavati Božje zapovijedi, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 19. Tko kaže da u Evanđelju nije zapovjeđeno ništa osim vjere, a da je sve ostalo nevažno, niti zapovjeđeno niti zabranjeno nego slobodno, ili da se deset zapovijedi ne tiču kršćana, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 20. Tko kaže da opravdan i kako god savršen čovjek nije obvezan obdržavati Božje i crkvene zapovijedi, nego samo vjerovati, kao da je Evanđelje čisto i bezuvjetno obećanje vječnog života, bez uvjeta obdržavanja zapovijedi, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 21. Tko kaže da je Bog dao ljudima Isusa Krista kao Spasitelja kome će vjerovati, a ne i kao Zakonodavca kome će se pokoravati, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 23. Tko kaže da jednom opravdan čovjek ne može više sagriješiti niti izgubiti milost, te dosljedno, da onaj tko je sagriješio nikada i nije bio opravdan; ili suprotno, da se kroz čitav život mogu izbjegavati svi grijesi, pa i laki, osim po posebnoj Božjoj povlastici, kao što Crkva drži o blaženoj Djevici, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 29. Tko kaže da onaj koji je poslije krštenja pao, ne može po milosti ponovno ustati; ili da izgubljeno opravdanje može ponovno zadobiti samo po vjeri i bez sakramenta pokore, kao što je to do sada ispovijedala, čuvala i učila sveta Rimska i opća Crkva, poučena od Krista Gospodina i njegovih apostola, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 30. Tko kaže da se poslije primljene milosti opravdanja svakom grješniku koji se kaje tako oprašta grijeh i briše krivnja vječne kazne, da ne ostaje nikakva krivnja vremenite kazne koju bi trebalo okajati na ovom svijetu ili u budućem u čistilistu, prije negoli mu se mogne otvoriti pristup kraljevstvu nebeskom, neka bude kažnjen anatemom.

Kanoni o sakramentima općenito

Kan. 1. Tko kaže da nisu svi sakramenti Novoga zavjeta ustanovljeni od Gospodina našega Isusa Krista, ili da ih ima više ili manje od sedam, to jest krštenje, potvrda, euharistija, pokora, posljednje pomazanje, sveti red i ženidba, ili da neki od ovih sedam nisu uistinu pravi sakramenti, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 2. Tko kaže da se ti isti sakramenti Novog zavjeta ne razlikuju od sakramenata Starog zavjeta, osim što su drugačije ceremonije i drugačiji vanjski obredi, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 3. Tko kaže da su ti sedam sakramenata tako međusobno jednaki, da ni pod kojim vidom jedan nije odličniji od drugoga, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 4. Tko kaže da sakramenti Novog zavjeta nisu potrebni za spasenje, nego da su suvišni, te da bez njih, ili bez želje za njima, ljudi samom vjerom dobivaju od Boga milost opravdanja, premda oni nisu svi potrebni svima, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 5. Tko kaže da su sakramenti ustanovljeni samo kako bi hranili vjeru, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 6. Tko kaže da sakramenti Novog zavjeta ne sadržavaju milost koju označavaju, ili da ne daju samu milost onima koji joj ne stavljaju zapreke, nego da su oni samo vanjski znakovi milosti ili opravdanja primljenog po vjeri, i neki znakovi kršćanske vjeroispovijesti, po kojima ljudi razlikuju vjernike od nevjernika, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 7. Tko kaže da se tim sakramentima ne daje milost uvijek i svima, koliko to ovisi o Bogu, premda ih pravilno primaju, nego samo nekada i nekima, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 8. Tko kaže da se sakramentima Novog zavjeta ne podjeljuje milost samim činom (ex opere operato), nego da je za dobivanje milosti dovoljna sama vjera u Božje obećanje, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 9. Tko kaže da se kod triju sakramenata, to jest kod krštenja, potvrde i svetog reda, u dušu ne utiskuje pečat, to jest neki duhovni i neizbrisivi znak, te se zbog toga oni ne mogu ponoviti, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 10. Tko kaže da svi kršćani imaju ovlast za (naviještanje) riječi i za podjeljivanje svih sakramenata, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 11. Tko kaže da se kod djelitelja sakramenata ne traži nakana barem da čine ono što čini Crkva, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 13. Tko kaže da se mogu prezirati primljeni i prokušani obredi Katoličke crkve, koji su uobičajeni kod svečanog podjeljivanja sakramenta, ili da ih djeljitelji mogu bez grijeha po svojoj volji izostavljati, ili da ih bilo koji crkveni pastir može mijenjati za neke nove, neka bude kažnjen anatemom.

Kanoni o sakramentu krštenja

Kan. 5. Tko kaže da je krštenje slobodno, to jest da nije potrebno za spasenje, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 7. Tko kaže da pokršteni po samom krštenju postaju samo dužnici vjere, a ne i sveukupnog Kristovog zakona, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 8. Tko kaže da su pokršteni oslobođeni od svih zapovijedi Svete crkve, koje su napisane ili predane, tako da ih nisu dužni obdržavati, osim ako im se žele pokoravati svojom voljom, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 13. Tko kaže da se djecu koja prime krštenje ne smije ubrajati među vjernike jer nemaju čin vjere, te da ih zbog toga treba ponovo krstiti kada dođu u godine razumijevanja, ili da je bolje izostaviti njihovo krštenje nego li krstiti samo u vjeri Crkve one koji nemaju vlastiti čin vjere, neka bude kažnjen anatemom.

Kanoni o sakramentu euharistije

Kan. 1. Tko niječe da se u presvetom sakramentu euharistije uistinu, stvarno i bitno nalazi tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, zajedno s dušom i božanstvom, pa dosljedno čitav Krist, nego kaže da je Krist u tom sakramentu kao u znaku ili u slici ili u snazi, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 3. Tko niječe da se časnom sakramentu euharistije pod svakom prilikom, i pod pojedinim dijelom svake prilike, ako se on odijeli, nalazi čitav Krist, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 4. Tko kaže da nakon posvete u divnom sakramentu euharistije nije tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, nego samo u primanju, kad se blaguje, a ne prije i poslije, te da u hostijama ili u posvećenim česticama koje se čuvaju ili ostaju nakon pričesti, ne ostaje pravo tijelo Gospodnje, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 6. Tko kaže da Krista, jedinorođenoga Sina Božjega, u svetom sakramentu euharistije ne treba štovati niti vanjskim kultom bogoštovlja, i zbog toga ga ne treba štovati niti posebnim blagdanskim svečanostima, niti ga treba svečano okolo nositi u procesijama, prema hvalevrijednom i općem obredu i običaju Svete crkve, niti ga treba javno izlagati narodu na štovanje, te da su njegovi klanjatelji idolopoklonici, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 11. Tko kaže da je sama vjera dovoljna priprema za uzimanje sakramenta presvete euharistije, neka bude kažnjen anatemom. I, kako se toliko otajstvo ne bi primalo nedostojno, te zbog toga za smrt i osudu, sam sveti sabor naređuje onima koje savjest tereti zbog smrtnog grijeha, koliko god mislili da su se skrušili, da se moraju prije toga sakramentalno ispovjediti ako ima dovoljan broj ispovjednika.

Tko bi se pak usudio suprotno učiti, propovijedati ili uporno tvrditi, ili pak braniti u javnim raspravama, tim samim će biti izopćen.

Kanoni o sakramentu pokore

Kan. 1. Tko kaže da u Katoličkoj crkvi pokora nije istiniti i pravi sakrament ustanovljen od Krista Gospodina našega za vjernike da se oni s Bogom pomire koliko god puta poslije krštenja upadnu u grijehe: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 3. Tko kaže da se one riječi Gospodina Spasitelja: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe otpuštaju im se; kojima zadržite zadržani su im" [Iv 20,22sl], ne smiju shvaćati kao ovlast otpuštanja i zadržavanja grijeha u sakramentu pokore, kao što je to Katolička crkva od početka uvijek shvaćala, nego ih izokreće protiv ustanovljenja tog sakramenta, u ovlast propovijedanja evanđelja: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 4. Tko niječe da se za potpuno i savršeno oproštenje grijeha traže tri čina kod pokornika kao materija sakramenta pokore, naime pokajanje, ispovijed i zadovoljština, koji se nazivaju tri dijela pokore; ili tko kaže da pokora ima samo dva dijela, to jest strah nametnut savjesti nakon priznanja grijeha i vjera primljena iz evanđelja ili odrješenja, kojom netko vjeruje da su mu po Kristu oprošteni grijesi: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 5. Tko kaže da pokajanje koje se priprema razmišljanjem, utvrđivanjem i odbacivanjem grijeha, čime netko razmišlja o svojim godinama u gorčini svoje duše [Iz 38,15], važući težinu, mnoštvo, i odvratnost svojih grijeha, te gubitak vječnog blaženstva i upadanje u vječno prokletstvo, s odlukom za bolji život, nije prava i korisna bol, te da ona ne priprema za milost nego da čovjeka čini licemjerom i više grješnikom; nadalje da je ta bol prisiljena, a ne slobodna i dobrovoljna: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 8. Tko kaže da je nemoguća ispovijed svih grijeha, kako se obdržava u Crkvi, i da je pobožni trebaju ukinuti kao ljudsku predaju; ili da na ispovijed nisu obvezatni jednom godišnje svi i pojedini kršćanski vjernici obaju spolova, prema uredbama velikog Lateranskom sabora, te da zbog toga treba savjetovati kršćanskim vjernicima da se ne ispovijedaju u vrijeme korizme: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 12. Tko kaže da Bog uvijek s grijehom oprašta čitavu kaznu te da zadovoljština pokornika nije ništa drugo nego vjera kojom prihvaćaju da je Krist za njih zadovoljio: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 13. Tko kaže da se za grijehe, u odnosu na vremenitu kaznu, po Kristovim zaslugama Bogu nikako ne daje zadovoljština strpljivo podnoseći kazne od njega poslane ili naložene od svećenika, a niti onima koje se dragovoljno čine kao što su postovi, molitve, milostinja ili pak druga djela pobožnosti, te da je zato najbolja pokora novi život: neka bude kažnjen anatemom.

Kanoni o posljednjem pomazanju

Kan. 4. Tko kaže da prezbiteri Crkve, za koje blaženi Jakov potiče da ih treba dovesti da pomažu bolesnika, nisu svećenici zaređeni od biskupa, nego po dobi stariji u svakoj zajednici, i da zbog toga pravi djelitelj posljednjeg pomazanja nije samo svećenik: neka bude kažnjen anatemom.

Kanoni o pričesti pod obje prilike i pričesti male djece

Kan. 1. Tko kaže da po Božjoj zapovijedi, ili kao potrebno za spasenje, svi i pojedini kršćanski vjernici moraju primiti presveti sakrament euharistije pod obje prilike: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 2. Tko kaže da sveta Katolička crkva nije iz opravdanih uzroka i razloga bila navedena (na to) da se laici, kao i klerici koji ne celebriraju, pričešćuju samo pod jednom prilikom, (prilikom) kruha, ili da je u tome pogriješila: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 3. Tko niječe da se pod jednom prilikom, (prilikom) kruha, prima čitav i potpuni Krist, izvor i začetnik svih milosti, jer ga se, kao što neki lažno tvrde, ne prima pod obje prilike prema ustanovi samog Krista: neka bude kažnjen anatemom.

Kanoni o misnoj žrtvi

Kan. 1. Tko kaže da se u misi Bogu ne prinosi istinita i prava žrtva, ili ono što se prinosi nije ništa drugo nego ono što nam je Krist dao za blagovanje: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 3. Tko kaže da je misna žrtva samo čin hvale i zahvale, ili samo uspomena na žrtvu prikazanu na križu, a ne i pomirbena (žrtva); ili da ona koristi samo onome koji je prima; ili da se ne smije prinositi za žive i mrtve, za grijehe, kazne, zadovoljštinu i za druge potrebe: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 9. Tko kaže da treba osuditi obred Rimske crkve da se tihim glasom izgovara dio kanona i riječi pretvorbe; ili da se mise trebaju slaviti samo na narodnom jeziku; ili da se voda ne smije dodavati vinu u kaležu koji se prinosi zbog toga jer je to protiv Kristove ustanove: neka bude kažnjen anatemom.

Kanoni o sakramentu svetog reda

Kan. 6. Tko kaže da u Katoličkoj crkvi ne postoji hijerarhija, ustanovljena božanskim ređenjem, koja se sastoji od biskupa, svećenika i službenika: neka bude kažnjen anatemom.

Kanoni o sakramentu ženidbe

Kan. 5. Tko kaže da (jedan) supružnik može ženidbenu vezu razvrći zbog krivovjerja, ili zbog poteškoća u zajedničkom životu, ili zbog namjerne odsutnosti: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 7. Tko kaže da Crkva griješi kad je učila i kad uči da se prema evanđeoskom i apostolskom učenju [usp Mt 5,32; 19,9; Mk 10,11sl; Lk 16,18; 1 Kor 7,11], ženidbena veza ne može razvrći zbog preljuba jednog supružnika, i da oboje, pa i nevini (supružnik) koji nije dao razlog preljubu, ne može sklopiti drugu ženidbu dok je drugi supružnik živ, te da bludno griješi onaj koji je otpustio preljubnicu i doveo drugu, kao i ona koja se nakon otpusta preljubnika udala za drugog: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 8. Tko kaže da je Crkva pogriješila kad je zbog mnogih razloga odlučila da može doći do odvajanja supružnika, na određeno ili na neodređeno vrijeme, u odnosu na krevet, ili u odnosu na zajedničko stanovanje: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 9. Tko kaže da klerici uvedeni u svete redove, ili redovnici koji su svečano zavjetovali čistoću, mogu sklopiti ženidbu, ili da je sklopljena valjana, bez obzira na crkveni zakon ili na zavjet, ili da suprotno ne znači ništa drugo nego osuditi ženidbu; ili da svi mogu sklopiti ženidbu koji osjećaju da nemaju dar čistoće (makar su je zavjetovali): neka bude kažnjen anatemom.
Budući da (dar čistoće) Bog neće odbiti onima koji ga ispravno mole, niti će trpjeti da budemo kušani iznad onoga što možemo (podnijeti) [usp. 1 Kor 10,13].

Kan. 10. Tko kaže da stanje braka treba pretpostaviti stanju djevičanstva ili celibata, ili da nije bolje i blaženije ostati u djevičanstvu ili celibatu nego li vezati se ženidbom [usp. Mt 19,11sl; 1 Kor 7,25sl. 38. 40]: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 12. Tko kaže da ženidbeni sporovi ne spadaju na crkvene suce: neka bude kažnjen anatemom.

I. vatikanski sabor:

O Bogu Stvoritelju sviju stvari

Tko kaže da Bog i sve stvari imaju jednu te istu supstanciju ili bit: neka bude kažnjen anatemom.

Tko ne ispovijeda da je Bog iz ničega napravio svijet i sve stvari koje se nalaze u njemu, i duhovne i materijalne, u čitavoj njihovoj supstanciji, ili tko kaže da Bog nije stvorio (svijet)(svojom) voljom, slobodnom od bilo kakve prisile, nego da ga je stvorio takvom nužnošću kao što nužno ljubi samoga sebe, ili tko niječe da je svijet sazdan na Božju slavu: neka bude kažnjen anatemom.

O objavi

Tko kaže da Boga, jednoga i pravoga, našeg Stvoritelja i Gospodara, nije moguće sigurno spoznati naravnim svjetlom ljudskog razuma, preko onoga što je učinjeno: neka bude kažnjen anatemom.

Tko kaže da se ne može dogoditi, ili da ne koristi, da čovjek po objavi bude poučen o Bogu i o štovanju koje mu treba iskazivati: neka bude kažnjen anatemom.

O vjeri i razumu

Tko kaže da se ljudskim znanostima treba baviti tako, da se njihove tvrdnje mogu zadržati kao istinite, makar se protivile objavljenom učenju, i da ih Crkva ne može zabraniti: neka bude kažnjen anatemom.

Tko kaže da se može dogoditi, da se dogmama koje je odredila Crkva, u skladu s napretkom znanosti, nekada mora dati smisao drugačiji od onoga kako ga je shvaćala, i kako ga Crkva shvaća: neka bude kažnjen anatemom.


Nema komentara:

Objavi komentar