,,Posve
sam uvjeren da su hendikepirani samo komad mesa bez duše koje je
opsjeo đavao i da ih treba potopiti.“
Ovo
je shvaćanje Martina Luthera o hendikepiranima za koje se zalagao da
ih treba eutanazirati. 1519., 1539. i 1441. govorio je Luther o toj
temi i svaki puta se očitovao na isti način. Iz dubokoga
praznovjerja bio je uvjeren da je đavao podmetnuo hendikepiranu
djecu, a pravu djecu oteo ili je žene silovao. 1541. rekao je
doslovno da on apsolutno smatra: ,,da su takva naizgled djeca samo
komad mesa, massa carnis, budući da u njima nema duše i takvu bi
djecu mogao stvarno napraviti đavao“. Zato je prinčevima
od Anhalta savjetovao da ,,podmetnutu i izrođenu djecu [...] treba
potopiti“ jer su to
đavolska djeca. Oni
su samo meso koje ,,se ne razvija, nego samo ždere
i sisa“. Oni
,,ostavljaju izmet, žderu i sisaju“ kao
desetoro zdrave djece i samo isisavaju svoje majke. Kao ,,podmetnuta
djeca“ i ,,izrodi“ označavala su
se u Lutherovo vrijeme novorođena djeca s defektom. (Vidi Lutherove
govore kod stola br. 4513, 5207 i 3676.) Tadašnji prinčevi od
Anhalta ipak su odbacili Lutherov savjet da ,,potapaju“
hendikepiranu djecu.
Izvor:
http://www.katholisches.info/2017/07/martin-luther-ueber-behinderte-die-man-ersaeufen-sollte/
Primjedbe
Objavi komentar