Katolički tradicionalisti u Hrvatskoj 2008.-2018. (I.)

Autor: Ivo Mišur1

Sažetak: U radu je izložena kronologija obnove pretkoncilskoga obreda mise Katoličke Crkve u Hrvatskoj. U uvodu se objašnjava problematika primjena odredbi Drugoga vatikanskoga koncila, izmjene reda mise te okolnosti nastanka Bratstva sv. Pija X. Skupina zagrebačkih vjernika, potaknuta proglašenjem papina motuproprija Summorum Pontificum 2007. godine, u Hrvatskoj je pokrenula inicijativu za obnovom tradicionalne mise na latinskom jeziku. Zagrebačka nadbiskupija 2011. je godine imenovala svećenika koji se brinuo o vjernicima privrženim tradicionalnom obredu do svoje smrti 2014. godine, nakon čega zajednica ostaje bez pastoralne skrbi sve do 2018. godine. U međuvremenu je Bratstvo sv. Pija X. započelo redovni pastoral u Hrvatskoj i privuklo određen broj vjernika u svoje kapele. Analiziran je razvoj dvaju zajednica, kao i rezultati anketnoga istraživanja među vjernicima koji se okupljaju oko FSSPX-a, a kojim su utvrđene glavne karakteristike ove zajednice.

Ključne riječi: Katolička Crkva, tradicionalna latinska misa, FSSPX, Summorum Pontificum

1. UVOD

Nakon Drugoga vatikanskoga koncila Katolička se Crkva otvorila svijetu. Usvajanje ekumenizma, vjerske slobode i kolegijalnosti kao službenih crkvenih stavova najznačajnije su promjene koje su obilježile koncilsko zasjedanje. Jedna od promjena koju su vjernici najprije osjetili bila je promjena reda mise 1969. godine, koja se očitovala u uvođenju narodnoga jezika u liturgiju te okretanje svećenika prema narodu umjesto prema oltaru. Nisu svi biskupi i svećenici bili oduševljeni novostima. Neslaganja i različite interpretacije ekumenskih koncila u Crkvi kroz povijest su pravilo.²

Jedan od vodećih protivnika promjena bio je nadbiskup Marcel Lefebvre koji je za vrijeme koncila, u kojem je sudjelovao, bio poglavar Družbe Duha Svetoga (Congregatio Sancti Spiritus – CSSp). Nakon neuspjeloga pokušaja otpora promjenama umirovljen je. Ponovno se aktivirao na zahtjev skupine svećenika i bogoslova privrženih tradiciji. Na njihovu zamolbu osnovao je Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (Fraternitas Sacerdotalis Sancti Pii X., FSSPX)³ 1. studenog 1970. Dopuštenje za rad bratstva dao je mjesni biskup François Charrière u Lausanne-Genf-Fribourgu. Društvo je osnovano kao pia unio (ad experimentum na šest godina).⁴

Službene Crkvene vlasti pozorno su pratile rad novoosnovanoga bratstva te su u tu svrhu provođene redovne kanonske vizitacije. Nakon jedne vizitacije tijekom koje su se vodile žustre teološke rasprave, Lefebvre je 1974. izdao deklaraciju u kojoj se otvoreno suprotstavio koncilskim promjenama.⁵ Pismo nije prošlo nezapaženo jer je Lefebvre pozvan u Vatikan na očitovanje nakon čega je mjesni biskup Fribourga, Mgr. Pierre Mamie, FSSPX-u oduzeo pia unio status, praktično ukinuvši FSSPX 6. svibnja 1975. Lefebvre nije priznao ukinuće, tvrdio je da je kanonski nevaljano. Nastavio je zaređivati svećenike unatoč protivljenju službenih crkvenih vlasti te je u ljeto 1976. suspendiran najprije a collatione ordinum,⁶ a već tjedan dana poslije a divinis.⁷ Lefebvre nije osporio suspenzije, ali je nastavio služiti mise i podjeljivati sakramente, tvrdeći da zabrana vrijedi samo za Novus ordo, dok za sakramente prema pretkoncilskom misalu ne vrijedi.

Ovakvo je stanje potrajalo sve do 1988. godine kada je Lefebvre u već poodmakloj dobi odlučio FSSPX-u osigurati budućnost ređenjem novih biskupa koji bi mogli rediti svećenike nakon njegove smrti. Ređenje biskupa nazvao je „operacija preživljavanje“. Uz izričito protivljenje pape Ivana Pavla II. u Econeu je 30. lipnja 1988. Lefebvre posvetio četvoricu svećenika iz redova FSSPX-a za nove biskupe.⁸ Ovaj čin papa je u svojem motupropriju Ecclesia Dei nazvao „raskolničkim činom“ te je potvrdio ekskomunikaciju Lefebvrea i četvorice zaređenika.

Lefebvre je postupak suprotno papinom odobrenju pravdao djelovanjem u nuždi koje je predviđeno kanonskim pravom (kan. 1323). FSSPX se od 1988. poziva na izvanrednu vlast upravljanja proviđenu općim uredbama Zakonika kanonskoga prava.⁹

Dio FSSPX-ovih svećenika osnovao je nakon ekskomunikacija Svećeničko bratstvo sv. Petra (FSSP) koje je pod Papinim nadzorom. Poslije su se formirale slične svećeničke družbe koje su njegovale tradicionalnu latinsku misu (TLM u daljnjem tekstu), kao primjerice Institut Dobrog Pastira. Pontifikalno povjerenstvo Ecclesia Dei osnovano je 1988. godine te se brine o odnosima Svete stolice s Bratstvom sv. Pija X. te o drugim tradicionalnim katoličkim zajednicama.

Lefebvre je umro 1991., a FSSPX je nastavio svoj rad i rast. Poglavar FSSPX-a, biskup Fellay, 2006. je godine papi Benediktu XVI. predstavio program s prijedlozima za normalizaciju odnosa i reguliranje statusa Bratstva. Papa Benedikt XVI. 7. je srpnja 2007. godine izdao motuproprij Summorum Pontificum kojim je omogućeno i olakšano slavljenje tradicionalne mise prema pretkoncilskom redu mise.

2. OBNOVA KATOLIČKE TRADICIJE U DUHU SUMMORUM PONTIFICUM U HRVATSKOJ

Hrvatski biskupi i svećenici proveli su koncilske promjene liturgije tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća. Do 2007. godine i papina motuproprija u Hrvatskoj nisu postojale organizirane skupine koje bi trajno njegovale ili zahtijevale služenje TLM. Postojale su pak skupine vjernika koje su sa svojim svećenicima organizirale povremena slavljenja tradicionalnih misa. Donošenjem motuproprija situacija se brzo mijenja. U travnju 2007. godine pokrenuta je internetska stranica naziva „Latinska misa“.¹⁷ Stranicu je pokrenuo pater Tin Šipoš s bratom u svrhu što boljega upoznavanja tradicionalnoga obreda, sa željom da mu se omogući slobodna primjena. Na forumu stranice prvi se put okupljaju pobornici TLM-a u Hrvatskoj te razmjenjuju mišljenja. Prva tradicionalna latinska misa služena u Hrvatskoj nakon motuproprija bila je u varaždinskoj katedrali 7. srpnja 2007. Služio ju je spomenuti Šipoš, a vijest je objavljena u medijima.¹⁸ Iste godine Šipoš je pristupio kartuzijanskom redu¹⁹ u Njemačkoj te je internetska stranica o latinskoj misi ugašena.²⁰

Neovisno o Šipušu, 2008. godine Zagrebačkoj se nadbiskupiji obraća laik Tomislav Pejković s upitom o mogućnosti slušanja mise po izvanrednom rimskom obredu. Nadbiskupija je odgovorila da je motuproprij već uveden jer je riječ o izvanrednom obliku obreda koji se izvodi samo ako postoji skupina zainteresiranih župljana, a s obzirom na to da trenutno nije bilo dokaza o interesu župljana, TLM se ne služi.²¹

Pejković je pokrenuo internetsku peticiju, nastojeći potpisima dokazati Nadbiskupskom stolu da postoji skupina zainteresiranih vjernika. Peticiju je potpisalo trideset vjernika iz Zagrebačke nadbiskupije te još nekolicina izvan granica nadbiskupije. S prikupljenim potpisima ponovno se obratio Nadbiskupiji.²² U odgovoru koji je primio utvrđeno je da nije uspio dokazati veću zainteresiranost vjernika unutar jedne župe, što je prema motupropriju bitan preduvjet za slavljenje.²³ Pejković se vrlo brzo u prosincu obratio povjerenstvu ED kojem je poslao svu prepisku s nadbiskupijom. Povjerenstvo je kontaktiralo kardinala Bozanića od kojega je dobilo potvrdu da će se TLM slaviti u jednoj crkvi u Zagrebu.²⁴

Vrlo brzo osnovano je Društvo za promicanje tradicionalne Mise „Benedictus“. Osnivačka skupština održala se 11. siječnja 2011. u dvorani pokraj dominikanske crkve bl. Augustina Kažotića u Zagrebu. Osnivanju je prisustvovalo osamnaest osoba.²⁵ O daljnjoj brojnosti članstva svjedoči podatak da je u 2011. godini članarinu platilo jedanaest osoba, dok je u 2017. godini to učinilo samo šest.

Nakon osnivačke skupštine, zagrebački nadbiskup Josip Bozanić imenovao je prebendara dr. Stanislava Vitkovića da bude na raspolaganju tradicionalnoj zajednici. Odluka je stupila na snagu 20. veljače 2011., a za misno slavlje bila je određena crkva sv. Martina u Vlaškoj ulici. Određeno je da se mise u spomenutoj crkvi prema izvanrednom rimskom obredu slave nedjeljom i zapovjednim blagdanom u 11:30.²⁶  Društvo je nastavilo s aktivnostima te je 11. listopada 2013. primljeno u međunarodno udruženje za promicanje katoličke tradicije i TLM Foederatio Internationalis Una Voce (FIUV).²⁷

Osim u Zagrebu, TLM se povremeno slavi i u drugim župama u Hrvatskoj. Na inicijativu studenata koji su se prvi put s tradicionalnom misom susreli u Zagrebu, 17. je srpnja 2011. u Dubrovniku služena tradicionalna tiha misa po dominikanskom obredu (iuxta ritum Ordinis Praedicatorum). Služio ju je tadašnji župnik u Gružu, fra Mihael Mario Tolj, u crkvi sv. Nikole od Škara na predjelu zvanom Kantafig. Fra Mihael mladu je misu služio na starom obredu u rodnom Orebiću 2007. godine.²⁸ Misa je slavljena iste godine 31. srpnja i 7. kolovoza u istoj crkvi.²⁹ U Osijeku i jednoj drugoj slavonskoj župi između 2012. i 2016. jedan je svećenik-redovnik u samostanskoj crkvi služio javno tradicionalnu misu. Jedan je isusovac također planirao služiti misu, ali nije dobio potrebna dopuštenja.³⁰

U Hrvatskoj su osim preč. Vitkovića TLM slavili svećenici iz inozemstva. Prvi je to učinio australski svećenik, član Bratstva svećenika sv. Petra, porijeklom iz Hrvatske, Anthony Sumich. Prilikom posjeta Hrvatskoj 26. travnja 2009. služio je misu u kapeli franjevačkoga samostana na Kaptolu.³¹ Sumich je misu služio i u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj dvije godine kasnije. Don Mate Bartulica u splitskoj je crkvi sv. Filipa Nerija tijekom posjeta Hrvatskoj služio TLM 21., 24. i 25. svibnja 2014. Tijekom 2014. godine održavali su se susreti ljubitelja TLM.³² U rujnu je u Zadarskoj nadbiskupiji kršteno dijete prema tradicionalnom obredu.³³

Tijekom puta u Beč, Vitković je iznenada preminuo 17. listopada 2014.³⁴ Nakon njegove smrti, TLM su u Hrvatskoj većinom služili strani svećenici. U crkvi sv. Martina od 19. travnja 2015. do 7. siječnja 2018. mise su služili sljedeći svećenici: Leszek Krolikowski i Mareusz Markiewicz (ukupno 15 misa³⁵), Johannes Kindler iz reda regularnih kanonika sv. Augustina (jedna misa), Mato Bartulica iz biskupije Kansas City (šest misa), Tomislav Roškarič iz Mariborske nadbiskupije (jedna misa), Anthony Sumic, Jérôme Bücker i Jakub Zetner iz FSSP (ukupno 23 mise).³⁶

Kardinal Burke trebao je slaviti tradicionalnu tihu misu u crkvi sv. Martina 24. listopada 2016., no nije dobio potrebno odobrenje.³⁷ Zagreb je 4. ožujka 2018. posjetio generalni poglavar Svećeničkoga bratstva svetoga Petra (FSSP), preč. John Berg, te je održao dvije mise i predavanje.

U crkvi Krista Kralja na Mirogoju od 6. svibnja 2018. ponovno su se počele održavati TLM, a vlč. Zvonimir Kurečić imenovan je za brigu o vjernicima koji su privrženi tradicionalnom obredu.³⁸

Nastavlja se... 

Izvor: Časopis za kulturu, društvo i politiku Obnova, Vol. 12 No. 1, 2019., str. 190-206

Bilješke:

1 mag. ing. stroj., Ladišina 15, Zagreb.

2 Thomas Bremer, „Najnovija događanja oko Svećeničkog bratstva Pija X.“, Crkva u svijetu, 44/2 (2009), 240.

3 Nekad se koristi naziv SSPX koji dolazi od engleske varijante (Society of St. Pius X), što je pogrješno. Ovaj je naziv ispravan samo u engleskom govornom području te se drugdje ne koristi; pretkoncilska misa usvojena na Tridentskom koncilu zove se i misa sv. Pija V. Međutim, FSSPX. je nazvan prema sv. Piju X. Lefebvre je to pojasnio riječima da je svrha Bratstva „sva djela potrebna za formaciju svećenika i sve što se na to odnosi“. Primarna briga Pija X. bila je formacija svećenstva.

4 Bremer, „Najnovija“, 239. i „History of the SSPX“, https://fsspx.org/en/history-of-the-SSPX, pristupljeno 23. rujna 2018.

5 Bremer, „Najnovija“, 239.

6 Zabranjeno mu je zaređivanje svećenika.

7 Zabranjena mu je podjela sakramenata.

8 Ređenje novih biskupa moguće je jedino uz dopuštenje Rima. Zaređeni su Bernard Tissier de Mallerais, Richard Williamson, Alphons de Galarreta i Bernard Fellay.

9„Analiza pisma papinskog povjerenstva“.

http://christusrexhrvatska.blogspot.com/2017/04/analiza-pisma-papinskog-povjerenstva.html, pristupljeno 23. srpnja 2018.

16 „The districts of the SSPX worldwide“, https://fsspx.org/en/content/5925, pristupljeno 2. srpnja 2018.

17 „Prethodna povijest“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2011. godinu, (2011), 5.

18 „Prethodna“, 5.

19 Zajednička bogoslužja kartuzijanaca su na latinskom jeziku.

20 Šipoš je poslije povremeno služio tradicionalnu latinsku misu u hrvatskoj misiji u Švicarskoj.

21 „Prethodna“, 6.

22 „Prethodna“, 6.

23 Na popisu je bilo trideset osoba iz dvadesetak različitih župa, s tim da je najveći broj potpisnika iz jedne župe iznosio troje vjernika.

24 „Osnivanje Društva Benedictus“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2011. godinu, (2011), 7.

25 „Osnivanje“, 7.

26 Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2011. godinu, (2011), 9.

27 „Međunarodne aktivnosti“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2013. godinu, (2013), 6.

28 S tradicionalnom misom susreo se tijekom studija na Sveučilištu u Fribourgu u Švicarskoj.

29 „Tradicionalna misa u ostalim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2012. godinu (2012), 20.

31 „Tradicionalna misa u ostalim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2014. godinu, (2014). 7.

32 Isto, 8.

33 „Kraći izvještaji“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2013. godinu (2013), 6.

34 „Smrt preč. g. dr. Stanislava Vitkovića“, Godišnji izvještaj društva Benedictus za 2014. godinu (2014), 4.

35 Broji se i misa koju je Mareusz Markiewicz 1. rujna 2016. služio prema staroslavenskom Vajsovom misalu iz 1927. godine.