Iščekivanje poroda Blažene Djevice


Blagdan Očekivanja Blažene Djevice Marije svoje podrijetlo duguje X. saboru u Toledu 656. godine.

Zbog izvjesnoga nesklada u slavlju radosnoga blagdan Navještenja 25. ožujka usred vremena Muke, španjolski biskupi premjestili su ovaj veliki blagdan na 18. prosinca, slaveći i Navještenje i božansko majčinstvo Blažene Djevice Marije.

Kasnije će se španjolski liturgijski kalendar sjediniti s rimskim obredom te će se blagdan Navještenja ponovno slaviti 25. ožujka. Međutim, pobožnost vjernika bila je tako velika da je Crkva ustanovila novu svetkovinu pod nazivom Iščekivanje poroda Blažene Djevice 18. prosinca, osam dana prije Božića, u spomen na Navještenje te kao pripremu za Isusovo rođenje.


Naziva se i blagdanom Gospe od O, ili blagdanom O, zbog velikih Antifona koje Crkva pjeva svaki dan od 17. prosinca do dana uoči Božića (prema Dom Prosper Guéranger, Liturgijske Institucije).

Očekivanje znači čekanje. Zapravo se čekaju dva događaja. Bezgrješna čeka svoga Boga, svoje božansko Dijete. Ona ga čeka u miru i radosti. Zaista je blagoslovljena u svomu očekivanju.

Više od svih proroka, ona čezne za ovim časom izbavljenja, više od Kraljeva Staroga i Novoga Zavjeta, želi svoga Sina, svoga Spasitelja, dati opustošenomu svijetu. Ona čezne čitavim svojim Srcem za časom kada će On, Gospodin i Gospodar, otvoriti svoja vrata: „Uzdignite, vrata, glave svoje! Protegnite se, vrata prastara, da može unići Kralj pun slave!” (Psalam 23)

Naš Gospodin Isus Krist također čeka s druge strane vrata. Čeka svoj čas kako će tako često voljeti reći: „Moj čas još nije došao!” S kojim beskrajnim čežnjama On uzdiše, on žudi u djevičanskomu krilu Bezgrješne. On koji je izvan vremena, učinio je sebe zarobljenikom ljubavi u ovomu Bezgrješnom Tijelu, učinio je sebe zarobljenikom vremena.

Ali kroz cijelo ovo čekanje, koja je molitva, koji su to uzdasi koji neprestano izlaze iz Bezgrješnoga Srca?

To su oni koje nam je Crkva prvih stoljeća prenijela u ovo vrijeme čekanja: „O Mudrosti, o Gospodine, o Jišajev ogranak, o Davidov Ključe, o Istoče, o Kralju Svemira, o Emanuele! Dođi!”

Ovo „O”, koje označava vokativ, koristi se za zazivanje, uvod u molitvu i molbu. Također označava divljenje, obožavanje i bol. Divljenje prirode iznenađene time što je Djevica mogla roditi bez boli, obožavanje anđela i svetoga Josipa pred tim otajstvima milosti i uzdisanje Adamove djece koja sjede u tami smrti.

O Bezgrješna, daj nam svoju čežnju da vidimo obilježja Onoga koji drži Ključeve našega spasenja, „Clavis David” („Davidov ključ”). Hrani svoju djecu, tako da ako ništa ne može zaustaviti porod Emanuela koji dolazi iz Tvojega djevičanskoga krila, ništa također neće odgoditi Njegov ulazak u naša srca.

Izvor: fsspx.news

Primjedbe