Kada
je nekoliko minuta nakon izbora kardinala Bergolia za Papu ovaj
portal objavio najčitaniji tekst
u
svojoj povijesti, prognozu budućeg pontifikata utemeljenu na prošlom
iskustvu, ova stranica je zbog toga brutalno kritizirana. Iskustvo
kardinala Bergoglia kao nadbiskupa Buenos Airesa pružilo je više
nego dovoljno informacija o njegovoj osobnosti, njegovim teološkim
nagnućima, njegovim ekscentričnostima. Odnosno, ništa što je
učinio u zadnje tri godine nije bilo iznenađenje onima koji su ga
poznavali. To je bilo predvidljivo: Savao
ne postaje Pavao
bez obraćenja u Damasku, a mora se čak priznati da je Savao
imao sve što jedno obraćenje zahtjeva - prerevno srce, tvrdo, ali
otvoreno za istinu.
Mnogi
konzervativni katolici skloni tradiciji tako su umorni od tjednih,
često i dnevnih, šokova koje pruža ovaj pontifikat da traže
lagani izlaz. Možda papa nije Papa. Možda je Benedikt XVI. još
Papa. Možda Benedikt XVI. nije zapravo dao ostavku: čak je i njegov
tajnik i trenutačni prefekt papinskog domaćinstva, nadbiskup Georg
Gänswein, pružio neku zavjetrinu
za
tu teoriju dajući naslutiti postojanje bizarnog papinskog dvovlađa.
Druge
duše pitaju se mogu
li možda
privatna ukazanja prošlosti ili sadašnjosti objasniti ovu
situaciju. Eminentni teolozi proglašavaju da su granice
podnošljivosti prekoračene. Povremeni kritičar ide tako daleko da
traži papinu ostavku. U vezi ovog određenog slučaja, mora se još
jednom reći da je to uzaludno fizičko opterećenje: utemeljeno na
osobnosti ovoga pape, on nikada neće dati ostavku. Nikada. Ne samo
to: njegovi pristaše, sile
koje
su uložile sav mogući napor da on bude izabran (uključujući i
sabotiranje posljednja dva pontifikata), to nikada ne bi dopustile
da se dogodi. Tako da – da, Franjo ostaje u Vatikanu – kao
"titularni" Papa, samo da budemo jasni, nikada kao
"emeritus" – do svog posljednjeg daha, a vjernici se ne
trebaju iznenaditi ako papa bez svijesti bude imenovao
kardinale još mnogo godina poslije...
***
O
mudrosti svevišnja, moćne su tvoje vještine razne,
Koje
pokazuješ na nebu, na zemlji i u paklu,
I
tvoja vrlina svima pravedne dijeli kazne!
Dante, Božanstvena komedija (Pakao, XIX. pogl.)
Dante, Božanstvena komedija (Pakao, XIX. pogl.)
Zaslužili
smo Franju.
Ono što nedostaje u mnogim dušama je tipični kršćanski stav:
pomirenost sa situacijom. Nije bio Duh Sveti taj koji je odabrao
Franju, to nije način kako konklava djeluje. Ali Bog je to zasigurno
dopustio i
On dopušta
da se to i nastavi i On će to dopustiti dok On ne bude smatrao da je potrebno okončati vrijeme ovog
namjesnika
na zemlji, kao što to čini za svakoga od nas.
Osim
pomirenosti sa situacijom, ono što nedostaje kod mnogih duša je
pojam o kolektivnoj pravdi – i kolektivnoj kazni. Mi smo
sagriješili, mi smo ozbiljno sagriješili. Toliko mnogo katolika
dugo je bilo neizmjerno nevjerno apostolskoj tradiciji koju su
primili, nauku bez primjesa koji nam je predan: je li iznenađujuće
da se iz te zemlje uzdižu nevjerni svećenici? Ono što je
iznenađujuće nije to da imamo Franju kao Papu, već da je trebalo
toliko stoljeća da dobijemo Papu poput njega. Kao što se zna, Pape
koji su bili smatrani "lošim" i "užasnim" u
katoličkoj povijesti nikad
se nisu usudili dirati u
polog vjere, ili ublažiti taj polog tako da se uklopi u suvremena
pravila ponašanja; oni su možda osobno bili nemoralni i njihov
primjer je uzrokovao veliku sablazan i ozbiljne posljedice, ali
njihove izjave u stvarima vjere, morala, sakramenata nisu uzrokovale
sablazan (takvi primjeri su bili tako rijetki
da
ih se može nabrojati na nekoliko prstiju).
Zaslužili
smo Franju.
Kralj Jošija
bio je iznimka i Judeja
je bila kažnjena prije i poslije njega: zar nije bilo nijednog
pravednika u Judeji pod kraljem Amonom? Zar Jeremija nije bio živ i
upozoravao na opasnosti pod kraljem Sidkijom?
Pa opet, čak su i pravedni kažnjeni na ovoj zemlji, kolektivno,
zbog onoga što je Bog dozvolio da se dogodi: kraljevi i vođe bez
poštovanja, koji su se ponašali kao da Bog ne postoji. Pravedni su
podvrgnuti pobunama na ovoj zemlji, ali su se okoristili za svoj
kasniji vječni život: kao što Dante piše u Paklu: ,,O
svevišnja Mudrosti, kako je veliko tvoje savršenstvo koje pokazuješ
na nebu, na zemlji i u paklu i kako pravedno prostireš svoju snagu!"
Zaslužili
smo Franju. Katolički
vjernici na zemlji u ovom trenutku u povijesti zaslužuju njega – a
zaslužuju čak i gore, tako da se pripremite. Mi ćemo to podnositi
jer mi to moramo podnositi, jer to je ono što je Bog pripremio za
nas. Ako se nadate nečemu boljem, onda je rješenje molitva, i post,
i milostinja, osobni rad svakoga od nas na svojoj
vlastitoj
ustrajnosti
do kraja i podučavanje istine evanđelja, posebno svojoj djeci.
Jednoga dana, novi Jošija
će ustati da sjedne na Petrovu stolicu u Rimu. No čak i kasnije,
nove kazne i progoni
ostat će dio katoličkog života, u ovoj Crkvi koju je ustanovio
onaj koji je ,,Umro, pravedan za nepravedne" (1
Pt 3,18).
Maranatha!
Već sam jednom napisao pa me je dežurni sveznadar napao. Crkvu koju priželjkujemo, a kakva je bila nekad, sa Papom , naukom i Bogoslužjem , teško da ćemo više imati jer dolazi i teže vrijeme od ovog. Zato u svom srcu moramo zadržati onakvu ispravnu Crkvu kakvu nam je Krist ostavio. A ostavio nam je Petra za uzor budućim papama , ostavio nam je Svetu Misnu Žrtvu a ne gozbu, i ostavio nam je istiniti nauk kao što je čuo od Oca. Zato veli klanjajte se Bogu u duhu i istini. Ne znam kako bi se drukčije mogle razlučiti ovce od jaraca i janjadi iz istog tora ako ne dođe najamnik i Gospodar . Oni koji ne žele slijediti Gospodara idu za najamnikom i on ih odvodi. Oni koji poznaju Gospodara njega čekaju i ne idu za najamnikom. Isus je rekao da Njega nek čekamo , a ne papu.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Velika hvala za prijevod ovog jako korisnog članka.
OdgovoriIzbrišiI sam sam se trudio dosta dugo, godinu pa i dvije, ne bih li ovo stanje shvatio pa tako i prihvatio u jednom drugom svijetlu, koje je ljudskom srcu ipak lakše za prihvatiti, a to je; da je trenutačna "pogreška" tek privremena i da se dade ukloniti, ispraviti, "sanirati"... Ponajpače, molitvom, postom, pokorom, ali i aktivnim dizanje glasa u službi Istine i Pravde.
Što će reći, ukazivanjem na greške, i nelogičnosti, upozorenjima svima, bližnjih i daljnjih, pa čak i onih nepoznatih, putem današnjih dostupnih tehničkih sredstava, medija i drugog.
No u svem nastojanju i svoj iskrenosti i dobronamjernosti, te koliko je to čovjeku uspjevalo usrdnom molitvom (što je uvijek moglo i trebalo više), samo po Božjem proviđenju i njegovoj neizmjernoj milosti dalo je se evo i meni doista spoznati ovo stanje stvari kakvo i jeste. Kakvoga ga evo i na ovom blogu upravo opisuju.
Božja milost po kojoj dobih potporu u svojoj (nekad mislim i tvrdoglavoj) upornosti za molitvom, pokajanjem, pokorom, te još većim i žarčim naukom i proučavanjem Svetog Pisma kao i spisa mnogih revnih svetih otaca, braće i sestara iz pošlosti, - me je doista obilno obasula, te uvidjeh dakle isto,- da smo ovakvog papu i ovakvo stanje upravo sami zaslužili. Makar uz pomoć otaca, pa i praotaca, nekih i nečijih u izrazitoj mjeri, drugih pak manje, ili tek nešto manjoj mjeri.
Ali tu su ipak i oni koji usprkos svemu ustrajaše, i ustrajavaše po svaku cijenu u pravoj Kristovoj vjeri i nauku, i mnogi od takvih još uvijek to isto čineći, dakle potvrđuju činjenicu da Bog
"ne ostavlja onih koji ljube Njega" i "nek se uzdaju u Nj koji znaju ime Njegovo" (usp. Ps 9,11)
"Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja." (Ps 37,28)
Uistinu ništa bez Božje milosti koja dolazi uvijek u pravičnosti i po pravdi. koja se dade izmoliti i isprositi od Gospodina jer je dobar, uz svoje molitve i zagovore drugih kojima se utječemo i koji mole za nas, onima koji su sa nama, ali i onim našima u Trpećoj i dakako Slavećoj Kristovoj Crkvi.
No sve to, bez slobodne volje samog čovjeka, pojedinca a potom i trud i napor, pa i zlopaćenje istoga, neće biti ostvarivo. Nemoguće je išta dobroga očekivati ili se nadati, ijednom pojedincu i duši njegovoj, što neće taj isti sam, iz sveg srca te uz razboritost uma svoga, svoju slobodnu volju prvotno staviti Bogu u službu a sebi na korist.
Prepoznati sadašnje stanje kao kolektivnu kaznu ustvari i nije tako teško, mada je potrebno određeno znanje uz dakako zalaganje i trud, te posebice, imati pravu vjeru. A nadasve, i prvenstveno svoju vlastitu iskrenu volju staviti na potpuno povjerenje Bogu.
Samo bih na gornji članak dodao da se umjesto navedenog: "sabotiranje posljednja dva pontifikata",- može slobodno izreći i sa: "više od dva posljednja pontifikata"...
Jer mračne sile zla uz pomoć svojih slugu zlikovaca raznih boja, pripadnosti i imena, su se talasale i talasale, već dugo vremena. Sve dok na koncu te zle sile nisu stasale do takva stanja i mogućnosti da su se posve ustalasale u ovo vrijeme naše.
Božji blagoslov neka bude na svima nama!
Veritas et Gratia!
JbD
Preporučam čitateljima ovaj koristan i dobar članak na ovu temu za pročitati i posvijestiti si:
OdgovoriIzbrišihttp://murusinexpugnabilis.blogspot.nl/2016/04/kolektivne-kazne.html
I ovaj također predlažem za pročitati:
http://www.quovadiscroatia.com/sveto-pismo-kao-vodic-za-ova-tmurna-vremena/
Te svakako ovaj nagovor blaženog Alojzija Stepinca o vremenitim kaznama Božjim:
- "Vidjeli smo zadnji put kako je Bog kaznio pokvarenost ljudi u vrijeme patrijarha Noe. No nije to ni prvi ni posljednji put, da Bog kazni grijeh. Ako samo malo prođemo kroz Sveto pismo, povijest Crkve i svagdanji život, vidjet ćemo, kako pravda Božja bdije i grijeh kažnjava prečesto već na ovom svijetu na vidljiv način, da i ne govorimo o kazni u drugom životu. Ako se pak nađe koji luđak i misli da je to samo priča svećenika, onda neka ne zaboravi riječi Knjige mudrosti: "jer samo tada pokažeš snagu svoju, kad se ne vjeruje u savršenstvo moći Tvoje, i kod onih, koji je poznaju, kazniš prkos." (Mudr. 12:17) Blagost Božja ne dokida pravde Božje. Bog je biće savršeno...."
...
http://nasljedujmariju.blogspot.nl/2016/07/propovijed-bl-alojzija-stepinca-bog.html
JbD