Zaslužili smo Franju!

Kada je nekoliko minuta nakon izbora kardinala Bergolia za Papu ovaj portal objavio najčitaniji tekst u svojoj povijesti, prognozu budućeg pontifikata utemeljenu na prošlom iskustvu, ova stranica je zbog toga brutalno kritizirana. Iskustvo kardinala Bergoglia kao nadbiskupa Buenos Airesa pružilo je više nego dovoljno informacija o njegovoj osobnosti, njegovim teološkim nagnućima, njegovim ekscentričnostima. Odnosno, ništa što je učinio u zadnje tri godine nije bilo iznenađenje onima koji su ga poznavali. To je bilo predvidljivo: Savao ne postaje Pavao bez obraćenja u Damasku, a mora se čak priznati da je Savao imao sve što jedno obraćenje zahtjeva - prerevno srce, tvrdo, ali otvoreno za istinu.

Mnogi konzervativni katolici skloni tradiciji tako su umorni od tjednih, često i dnevnih, šokova koje pruža ovaj pontifikat da traže lagani izlaz. Možda papa nije Papa. Možda je Benedikt XVI. još Papa. Možda Benedikt XVI. nije zapravo dao ostavku: čak je i njegov tajnik i trenutačni prefekt papinskog domaćinstva, nadbiskup Georg Gänswein, pružio neku zavjetrinu za tu teoriju dajući naslutiti postojanje bizarnog papinskog dvovlađa.

Druge duše pitaju se mogu li možda privatna ukazanja prošlosti ili sadašnjosti objasniti ovu situaciju. Eminentni teolozi proglašavaju da su granice podnošljivosti prekoračene. Povremeni kritičar ide tako daleko da traži papinu ostavku. U vezi ovog određenog slučaja, mora se još jednom reći da je to uzaludno fizičko opterećenje: utemeljeno na osobnosti ovoga pape, on nikada neće dati ostavku. Nikada. Ne samo to: njegovi pristaše, sile koje su uložile sav mogući napor da on bude izabran (uključujući i sabotiranje posljednja dva pontifikata), to nikada ne bi dopustile da se dogodi. Tako da – da, Franjo ostaje u Vatikanu – kao "titularni" Papa, samo da budemo jasni, nikada kao "emeritus" – do svog posljednjeg daha, a vjernici se ne trebaju iznenaditi ako papa bez svijesti bude imenovao kardinale još mnogo godina poslije...

***

O mudrosti svevišnja, moćne su tvoje vještine razne,

Koje pokazuješ na nebu, na zemlji i u paklu,

I tvoja vrlina svima pravedne dijeli kazne!
Dante, Božanstvena komedija (Pakao, XIX. pogl.)

Zaslužili smo Franju. Ono što nedostaje u mnogim dušama je tipični kršćanski stav: pomirenost sa situacijom. Nije bio Duh Sveti taj koji je odabrao Franju, to nije način kako konklava djeluje. Ali Bog je to zasigurno dopustio i On dopušta da se to i nastavi i On će to dopustiti dok On ne bude smatrao da je potrebno okončati vrijeme ovog namjesnika na zemlji, kao što to čini za svakoga od nas.

Osim pomirenosti sa situacijom, ono što nedostaje kod mnogih duša je pojam o kolektivnoj pravdi – i kolektivnoj kazni. Mi smo sagriješili, mi smo ozbiljno sagriješili. Toliko mnogo katolika dugo je bilo neizmjerno nevjerno apostolskoj tradiciji koju su primili, nauku bez primjesa koji nam je predan: je li iznenađujuće da se iz te zemlje uzdižu nevjerni svećenici? Ono što je iznenađujuće nije to da imamo Franju kao Papu, već da je trebalo toliko stoljeća da dobijemo Papu poput njega. Kao što se zna, Pape koji su bili smatrani "lošim" i "užasnim" u katoličkoj povijesti nikad se nisu usudili dirati u polog vjere, ili ublažiti taj polog tako da se uklopi u suvremena pravila ponašanja; oni su možda osobno bili nemoralni i njihov primjer je uzrokovao veliku sablazan i ozbiljne posljedice, ali njihove izjave u stvarima vjere, morala, sakramenata nisu uzrokovale sablazan (takvi primjeri su bili tako rijetki da ih se može nabrojati na nekoliko prstiju).

Zaslužili smo Franju. Kralj Jošija bio je iznimka i Judeja je bila kažnjena prije i poslije njega: zar nije bilo nijednog pravednika u Judeji pod kraljem Amonom? Zar Jeremija nije bio živ i upozoravao na opasnosti pod kraljem Sidkijom? Pa opet, čak su i pravedni kažnjeni na ovoj zemlji, kolektivno, zbog onoga što je Bog dozvolio da se dogodi: kraljevi i vođe bez poštovanja, koji su se ponašali kao da Bog ne postoji. Pravedni su podvrgnuti pobunama na ovoj zemlji, ali su se okoristili za svoj kasniji vječni život: kao što Dante piše u Paklu: ,,O svevišnja Mudrosti, kako je veliko tvoje savršenstvo koje pokazuješ na nebu, na zemlji i u paklu i kako pravedno prostireš svoju snagu!"

Zaslužili smo Franju. Katolički vjernici na zemlji u ovom trenutku u povijesti zaslužuju njega – a zaslužuju čak i gore, tako da se pripremite. Mi ćemo to podnositi jer mi to moramo podnositi, jer to je ono što je Bog pripremio za nas. Ako se nadate nečemu boljem, onda je rješenje molitva, i post, i milostinja, osobni rad svakoga od nas na svojoj vlastitoj ustrajnosti do kraja i podučavanje istine evanđelja, posebno svojoj djeci. Jednoga dana, novi Jošija će ustati da sjedne na Petrovu stolicu u Rimu. No čak i kasnije, nove kazne i progoni ostat će dio katoličkog života, u ovoj Crkvi koju je ustanovio onaj koji je ,,Umro, pravedan za nepravedne" (1 Pt 3,18).

Maranatha!

Izvor: http://rorate-caeli.blogspot.com/2016/06/we-deserve-francis.html