Zašto moram trpjeti? (IV.)

Prirodni rezultati grijeha protiv deset Božjih zapovijedi

Ako grijesi protiv zdravog razuma doprinose tolikoj patnji, grijesi protiv deset Božjih zapovijedi čine to još više. Ne pretjerujemo kada kažemo da je kršenje zapovijedi izravno odgovorno za najveći dio bijede koja ugrožava ljudsku vrstu. Da bismo to dokazali, dopustite nam da istaknemo samo neke grijehe koji, kako iskustvo i promatranje pokazuju, su čest i plodonosan izvor mnogih samonanesenih patnji.

Ništa nije toliko štetno djelovalo na zdravlje čovječanstva kroz mnoga stoljeća koliko navike koje se mogu općenito nazvati nečistoćom. „Razaranje spolnim bolestima poraslo je proporcionalno postepenim smanjivanjem utjecaja religije na posljednjih nekoliko generacija.“ (James J. Walsh, „Zdravlje i religija“, str. 185.) Kod bezbrojnih robova poroka nečistoće doslovce se potvrđuju riječi iz Biblije: „Tko griješi pred Stvoriteljem svojim, nek’ padne u ruke liječničke.“ (Sir 38,15) „Ako zadovoljiš svoju dušu požudom, načinit ćeš od sebe ruglo neprijateljima.“ (Sir 18,31) „Bit će plijenom ličinkama i crvima i drznik će izgubiti život svoj.“ (Sir 19,3) „Kosti su njegove ispunjene porocima mladosti; gle, zajedno s njome pokošen je sada.“ (Job 20,11) Životi mnogih muškaraca i žena sada su zagorčani bolestima tako odvratnima da ih to čini žrtvama neugodnih muka za njih i za one oko njih, a često ih i navode da traže spas od svog jada u samoubojstvu. Ali kako su to dobili? Vrlo često grješnim upuštanjem u strasti požude, ili s njihove strane ili od onih s kojima su povezani. Život čistoće sačuvao bi ih od nesreće tako strašne kazne.

Da bi razumjeli koliko jada može biti uzrokovano porokom nečistoće trebamo samo posjetiti neku bolnicu ili utočište. Osobe svih položaja i klasa, mladi i stari, bogati i siromašni, tamo su dospjeli žanjući plodove svoje žetve zlobe i grijeha. Propadanje tijela i često, također i uma, očigledno je u svim njihovim nesretnim oblicima. Oni umiru živu smrt. Kako strašno plaćaju što su okusili otrovnu čašu zabranjenog užitka! A kako su nesrazmjernu pogodbu sklopili! Za nekoliko kratkih i prolaznih trenutaka osjetne ugode oni trpe muke bolesti koja im uzrokuje neprestanu bol i prkosi umijeću i najboljih doktora.

Ali ne možemo to vidjeti samo u bolnicama i utočištima gdje možemo vidjeti pustošenje koje nečistoća širi među svojim robovima. Postoje mnogi koji žive u svojim domovima, ili u impozantnim palačama ili u skromnim kolibama, koji moraju teško plaćati svoje grješne ekscese. Neki pate od bolnih poremećaja koji su direktno povezani s njihovim prošlim grijesima; dok su drugi kažnjeni u svojoj djeci, kojima je povrijeđen um ili tijelo. Mnoge takve nevine žrtve strašno su jadne. Tko snosi krivicu? U velikom broju slučajeva nitko drugi do njihovih roditelja. Upuštanjem u nezakonite užitke prije ili u braku oni se zaraze zlobnim otrovom, koji se onda prenosi na njihovo nesretno potomstvo.

To je bio vrlo prirodan proces, slijepo djelovanje strogog zakona uzroka i posljedice. Da su roditelji živjeli u strahu Božjem i čuvali Njegove zakone, njihova bračna sreća bila bi osigurana; ali budući da su pogazili zakon, posljedice njihovog grijeha ne uključuju samo njih već i njihovu potomstvo do treće i četvrte generacije. Nije bilo potrebno da im Bog pošalje posebnu kaznu. Te nesreće su tako blisko povezane s određenim oblicima grijeha, i tako nužno potpomognute njima da ništa do čudesnog uplitanja u zakone prirode ne bi moglo spasiti kršitelja od kazne za njegove nemoralne radnje. „Ne samo da je smrt posljedica tih bolesti, već su često uzrok dugogodišnjih patnji i sakaćenja, oslijepljivanja djece i mrtvorođenčad ili djeca s poteškoćama u razvoju, ili mali koji su odrasli kao epileptičari ili su postali mentalno bolesni u ranoj mladosti, ili da pokazuju druge tužne oznake bolesti svojih roditelja.“  (Idem, str. 186)

Isto je točno za žrtve alkoholizma ili ovisnika o drogama. Oni su krivi za vrstu samoubojstva. Oni uništavaju svoju muževnost, degradiraju svoj razum, navlače na sebe svaku vrstu problema u domu, siromaštvo, bolesti i preranu smrt. Uz to su često krivi i za ozbiljnu nepravdu prema svojoj djeci, kojima prenose svoje zle sklonosti, ili prenose tjelesne ili mentalne slabosti. Veliki je zaista broj tih osoba koji duguju svoje defekte uma i tijela činjenici da je jedan ili drugi roditelj bio rob alkohola ili ovisnosti o drogi.

Na kraju, uzmimo u obzir slučaj koji se događa sve češće u ovim danima neopoganskih ideala u vezi dužnosti bračnog staleža: Iznenađujuće velik broj žena ne pati od ničeg drugog do hladnokrvnog uplitanja u red koji je Bog uspostavio za razmnožavanje ljudske vrste. Strašno teške bolesti, poput raka, otrovanja krvi, ozbiljnih mentalnih i živčanih poremećaja koji ponekad završavaju ludilom, čine njhov život produljenom agonijom. Jednom su možda slavile što su uspjele spriječiti Božju volju i naum; možda su se radovale zbog činjenice što su izbjegle teret odgajanja djece; možda su uspjele utišati prijekore svojih savjesti prihvaćajući poganske ideale modernog svijeta koji zagovara i najveće oblike nemoralnosti kao nešto nevino i bezopasno; ali postoji jedna stvar koju nisu uspjeli, a to je ukinuti ili promijeniti nepromjenjiv Božji zakon, prirodni zakon. Bili su slobodni kršiti zakon počinjajući grijehe koji viču u nebo za osvetom; ali oni nisu bili slobodni pobjeći od prirodnih kazni za te grijehe. Razbješnjela priroda ne pozna sažaljenje niti oprašta. Njihovo sadašnje bolno stanje je samo naplata grijeha – i ne šalje ga Bog, stoga, već je potpuno samonaneseno.

Pretvoriti zlo u dobro

Sada smo vidjeli kako ljudi na sebe navlače toliko patnje jer nisu uspjeli živjeti u skladu sa zdravim razumom i čuvati deset zapovijedi. Sada se postavlja pitanje: Je li moguće izvući korist od toliko samouzorkovanog i samonanesenog trpljenja, ili se ne može ništa, već se prepustiti neizbježnome i stoički podnijeti rezultate svoje budalaštine, kako bi to činio poganin ili fatalist, koji tvrdi da slijepi slučaj  upravlja svijetom? Na to moramo odgovoriti: Kako se u Svojoj beskrajnoj mudrosti i dobroti Bog dosjetio okrenuti Adamov grijeh u izvor neizmjernog duhovnog blagoslova za svijet po životu i patnji Isusa Krista, tako je On učinio i za nas mogućim da okrenemo sve naše patnje  - ne samo one koje su neizbježne, već i one koje su samonanesene – u izvor vječne koristi.

Stoga ostaje na tebi, dragi čitatelju, u slučaju da si žrtva patnji koje si sam na sebe navukao na bilo koji način, naučiti tajnu pretvaranja toga u dobro. Istina je da to nije bila Božja volja da tako nastradaš. Ali sada kada si podbacio i navukao to zlo na sebe, Božja je volja da od toga izvučeš svo dobro koje ti je On omogućio da postigneš. Za tu svrhu pažljivo slijedi sljedeće važne uvjete:

      1.      Oponašaj primjer razmetnog sina i vrati se Bogu s iskrenom tugom za svoje grijehe, osiguravajući puninu Njegovog oprosta savršenim kajanjem. Moraš biti u stanju milosti prije nego tvoje patnje mogu biti zaslužne za Nebo.

      2.      Ponizno priznaj da si potpuno zaslužio svoje patnje – čak štoviše, i vječne patnje pakla – smrtnim grijehom. To što nisi osuđen je samo zbog Božjeg milosrđa koji te je poštedio i dao ti priliku da se pokaješ.

     3.      U duhu trajnog kajanja za svoje grijehe, pazi da ujediniš svoje patnje s onima našeg Gospodina koji je umirao na križu i ponavljaj to prikazivanje ujedinjujući se na taj način Božanskoj pravdi kao zadovoljštinu za sve što si skrivio.

Čineći u skladu s tim sugestijama moći ćeš žeti trostruku dobrobit: Osigurat ćeš potpuno oproštenje za sve svoje grijehe; brzo ćeš poništiti dug vremenite kazne koju si zaradio tim grijesima i tako skratiti svoje vrijeme kasnije u čistilištu; tvoja dispozicija pokornika za tebe će osvojiti puno više mjesto u Nebu nego što bi mogao osvojiti da nikad nisi upao u niti jedan ozbiljan grijeh.

Ako stoga patiš od samouzrokovane bolesti, siromaštva, problema kod kuće i slično, nemoj propustiti to posvetiti i moli Boga da to prihvati kao isplaćivanje vremenite kazne za tvoje grijehe. Ili, ako postoji netko u tvojoj obitelji, dijete ili drugi član obitelji, koji treba stalnu brigu i skrb, znaj da ti to daje odličnu priliku za prakticiranje najsavršenijeg oblika kristolikog milosrđa. Obaspi patnika svom nježnošću koju možeš smoći, jer ne radi se toliko da ti služiš njemu koliko Samom našem Gospodinu. Nikad ne izgubi iz vida Njegove riječi: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“(Mt 25,40)

Vidimo onda kako se milosrdno Bog dosjetio što ti je omogućio da stekneš neizmjerne dobrobiti iz svoje budalaštine.  

Zašto moram trpjeti? Knjiga svjetla i utjehe - vlč. F. J. Remler, C.M. str. 21. - 25.