(Havana) Iščitavanje života Artura Sose Abascala, koji je od listopada 2016. u
službi 31. isusovačkog generala, otkriva ga kao pravog
marksista. U kasnijim 70-im godinama, u procvatu teologije
oslobođenja, bavio se pitanjem kako prenijeti kršćansku vjeru na
marksistički način. Više godina nakon toga svrstao se u krug
uvjerenih Castrovih pristalica. To proizlazi iz izjave o
podršci, koju je potpisao i sadašnji ,,crni papa“.
,,Besprimjerena
pobjeda nad tiranijom, korupcijom i vazalstvom“
Godine
1989. objavilo je 911 venezuelanskih intelektualaca i umjetnika
Manifiesto
de Bienvenida a Fidel Castro
u kojemu su pozdravili posjet kubanskog diktatora Fidela Castra njihovoj zemlji i slavili ga kao ,,vođu
kubanske revolucije“.
,,Želimo Vam javno
iskazati poštovanje za ono što ste postigli za čast Vašeg naroda
i za cijelu Latinsku Ameriku“, stoji u izjavi.
,,U ovom dramatičnom
trenutku za kontinent, samo ideološka zasljepljenost može nijekati
mjesto koje Vi zauzimate u povijesti oslobođenja naših naroda.
Prije 30 godina došli ste u Venezuelu neposredno nakon besprimjerene
pobjede nad tiranijom, korupcijom i vazalstvom. Tada Vas je naš puk
primio kako dolikuje samo junaku, koji utjelovljuje i simbolizira
zajednički ideal.“
Potpisnici
žele Fidelu Castru ,,iz istih razloga i danas“
očitovati svoju podršku koju povezuju ,,s nadom“ da je moguće
,,izgraditi pravednu, neovisnu i solidarnu Latinsku Ameriku“.
Progonstvo Crkve koje je provodio kubanski režim, isusovca Sosu očito
se nije ticalo.
U tome stavu među progresivnim katolicima tada nije bio jedini.
Kršćani koji nisu lijevo, nisu pravi kršćani, nego reakcionari,
koji zaslužuju progonstvo. Tako je to formulirao 1986. švicarski
kapucin Walbert
Bühlmann misleći pritom na marksističke režime u Angoli i
Mozambiku koje je Kuba podupirala.
Pater
Arturo Sosa pojavljuje se kao 810. potpisnik izjave, koju je potpisao
kao voditelj Centro
Gumilla (de
Investigacion y Accion Social).
U časopisu SIS des Centro, koji je on vodio od 1979.-1996., objavio
je 1979. svoj članak ,,La
mediacion marxista de la Fe cristiana“
(Marksističko prenošenje kršćanske vjere). Sedam godina nakon
hvalospjeva Fidelu Castru postao je 1996. Sosa provincijalom
isusovačke provincije u Venezueli.
,,Povijest
je povijest i ne može ju se nijekati“, piše španjolski kolumnist
Francisco Fernandez de la Cigoña. Jer ljudi se u tijeku godina mogu
promijeniti. Važno je jedino gdje sada stoje. No očitovanje u
prilog Fidelu Castru moglo bi u najboljem slučaju proći kao jako
zakašnjeli ,,mladenački grijeh“ jer je tada Sosa imao već 41
godinu.
Prošlost
je prošlost: ali što ako je sadašnjost još teža?
Fidel
Castro je mrtav, a njegov brat Raul vlada Kubom još uvijek
marksističkom desnicom, dok se Sosina domovina Venezuela nalazi u
teškoj krizi. ,,Bolivarski“
Madurov režim koji je u prijateljskim odnosima s komunističkom
Kubom, daje da se puca na prosvjednike.
Teže od
marksističkih i real-socijalističkih zastranjenja isusovačkog
generala u prošlosti, su neke dvoznačne izjave danas. U najmanju su
ruku dvosmislene njegove tvrdnje da je Japan moguće evangelizirati
samo u suradnji s budizmom i šintoizmom (vidi također i članak o razlikovanju duhova). Izjava u intervjuu sa švicarskim novinarom
Giuseppeom Rusconijem donijela je Sosi čak optužbu zbog sumnje o herezi. General je stavio u pitanje ništa manje nego vrijednost
Isusovih riječi. Da bi opravdao pripuštanje rastavljenih i 'ponovno
oženjenih' sakramentima i razvodnjavanje sakramenta ženidbe, kao
što to iščitavaju dijelovi Crkve iz posinodalnog spisa Amoris
Laetitia, pozivajući se pritom na papu Franju, doveo je Sosa u
pitanje Isusovu zapovijed o nerazrješivosti. Jer (kaže on) tada nitko nije
imao diktafon, da bi zabilježio njegove riječi.
Slučaj je sada
podnesen Kongregaciji za nauk vjere koja stoji pred neuobičajenom
zadaćom da treba dati sud o generalu isusovačkog reda. Takva
situacija, ipak, u povijesti Crkve i redovničkih zajednica, nije
sasvim nova.
Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2017/05/jesuitengeneral-arturo-sosa-absacal-unterzeichnete-1989-lobeshymne-auf-fidel-castro-und-die-kubanische-revolution/
Primjedbe
Objavi komentar