Zatišje pred oluju (II.)



Nikada nemojte gubiti nadu

Htio bih se vratiti na točku da je fatimska poruka poruka nade. Vjerujem da ćemo to vidjeti unutar nekoliko godina i da ćemo se morati držati obećanja kao nikada prije. Moramo imati na umu sada, a i tada, da naša Gospa „uvijek štiti svoje ljubljene“, da krunica i smeđi škapular povlače Njezinu zaštitu na nas. Obnovimo i još revnije živimo svoje osobno posvećenje Njoj. To će biti naša najveća zaštita, sada i u nadolazećim opasnostima. „Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti.“. Gospa želi da shvatimo da će biti borbe, žestoke borbe, jer nam inače ne bi rekla „na kraju“.

Ako stvari postanu tako loše kao što vjerujem da hoće, sjetite se toga Gospinog obećanja, „na kraju“ i da će ona pobijediti. Ne samo da će ona pobijediti, nego će Rusija postati katolička, ne samo agnostička ili manje militantna, nego militantno katolička.

Fatima i sv. Pavao

Kao što je sv. Pavao bio najveći neprijatelj kojega je rana Crkva imala pa je postao jedan od najvećih apostola, takva je otprilike slika onoga što će se dogoditi Rusiji, barem onaj dio koji preživi. Nije slučajnost da se veliki znak kojeg je Gospa Fatimska dala o predstojećoj kazni svijetu (kroz koju živimo i danas) dogodio na blagdan obraćenja sv. Pavla. Taj veliki znak su vidjeli, tako mi je rečeno, ljudi iz Kalifornije, istočne Amerike, Kanade i naravno na raznim mjestima u Europi 25. siječnja 1938.

U Sjevernoj Americi su to vidjeli kao vrlo sjajno bijelo svjetlo. Neki su ljudi mislili da se radi o aurori borealis, sjevernim svjetlima, ali to nije bilo to. U Švicarskoj je ono osvijetlilo nebo tako jako da je čovjek mogao čitati pod njim novine u 11 sati navečer.

Govorio sam sa svećenikom koji je bio bogoslov u Austriji 1938. i koji mi je rekao da je nebo bilo tako žarko crveno nakon sumraka da su svećenici na bogosloviji pomislili kako će ih pozvati da dijele sakramente onim osobama koje je zadesio taj strašan požar. Pomislili su kako se sigurno dogodila neka katastrofa u gradu kada tako žarko svjetlo osvjetljava nebo tako da su prekinuli svoje molitve čekajući pozive u pomoć. Ali nitko nije zvao. Tako su oni to doživjeli. Izgledalo je kao da cijeli grad gori tim žarkim svjetlom koje je sjajilo do tri ujutro.

Radilo se o velikom znaku koji je Gospa obećala Luciji da će ga svijet vidjeti. „Znaj kada vidite noć osvijetljenu nepoznatim svjetlom da je to znak da će Bog uskoro kazniti svijet preko ratova, gladi, progona Crkve i progona Svetog Oca.“. Neki ljudi tumače da se radi samo o Drugome svjetskome ratu. Ali to se odnosi na sve tekuće ratove, progone i raširenu glad koja traje otada do danas.

Rat, rat, rat

Ratovi su svuda. Ne čitate o njima, ali prema Carter Centru u Georgiji, danas je u tijeku 110 oružanih sukoba u svijetu. Ne ulazim u njihovu politiku, nego jednostavno kažem da očigledno to ne možemo nazivati mirom. Gospa je obećala da će svijet, čovječanstvo, imati mir. Kada Ona govori o miru, Ona rabi tu riječ na isti način na koji ju rabi Njezin Sin. Ne radi se samo o odsutnosti rata tako da možemo nastaviti griješiti još gore nego prije.

Ne radi se samo o odsutnosti rata tako da grijeh, kao što je papa Ivan Pavao II. rekao u Fatimi, može biti ustoličen u našim ustanovama i u našem društvu. Mir, katolički mir, nije samo odsutstvo ratova, nego kraljevanje Krista, Kralja mira, Kneza mira.

Pravi mir

Što znači mir? Sv. Toma, po uzoru na sv. Augustina, opisuje i definira mir kao „spokoj reda“. Pokušajte pokrenuti auto nakon što ste stavili pijesak u kuglične ležajeve i šećer u motor. On to neće biti u stanju. Dakle, nismo toliko glupi to učiniti jer smo dali puno novaca za auto i znamo da tako ne bi mogao raditi.

Ali iako nećemo prekršiti pravila proizvođača u održavanju auta, nekako mislimo da je u redu kršiti Stvoriteljeva pravila za društvo koje živi u miru. Mi ne možemo imati mir u društvu, naše društvo ne može funkcionirati kako treba ako radi suprotno pravilima koje je postavio njegov Stvoritelj.

Lakše bi bilo voziti auto s pijeskom u kugličnim ležajevima nego imati mir u svijetu dok se donose zakoni, osnivaju institucije i širi propaganda gdje svi promoviraju prakse suprotne Božjem zakonu; odnosno temeljnim stvarima poput ne ubij, ne ukradi, ne poželi tuđega ženidbenoga druga, itd.

Pa opet, ako upalite svoje televizore, oni nam neprestano odašilju da sreća dolazi upravo od tih stvari. Bilo da nam vijesti govore da je abortus pravo jer je Vrhovni Sud tako rekao ili sapunica koja nam kaže kako je u redu tražiti sreću protivno Božjem zakonu; ili bilo gdje drugdje. Siguran sam da se možete sjetiti i drugih primjera.

Zašto su naše škole ratne zone?

Prije nekoliko godina, najgori prijestup koji bi školski učenik počinio bilo je da priča na satu ili žvače žvakaću gumu. Danas mnoge naše srednje škole imaju detektore za noževe i pištolje koje učenici donose u školu tako da ih policija može razoružati prije negoli ubiju ili svog učitelja ili svog kolegu, ili same sebe. Isključili smo Boga iz naših škola. Protuzakonito je moliti. Pa ipak, nemoguće je živjeti po Božjem zakonu ako ne tražimo Njegovu pomoć. Sv. Alfonz nam kaže: „Onaj koji moli, bit će spašen, a onaj koji ne moli, bit će proklet“.

Zašto je to tako? Vrlo jednostavno. Nemoguće je živjeti po deset Božjih zapovijedi ako nemamo milost Božju. Nemoguće je da školska djeca ili odrasli žive po Božjim zakonima ako nemaju Njegovu milost. Ali oni neće dobiti Božju milost ako je ne traže. „Tražite i dat će vam se“. Znači ako ne tražite, nećete je ni dobiti.

Bog daje prvu milost, milost da molimo, ali ako mi ugušimo tu milost u našoj školskoj djeci po čitavoj zemlji, je li onda čudo da su naše škole ratne zone? Vrhovni sud je presudio da se ne može moliti u javnosti i za vrijeme promocije ili bilo kad. Domino efekt te zabrane je da ljudi ne mole u javnosti. Ne daju prvo Bogu čast i štovanje.

Bez molitve Bog nam ne može pomoći

Nemoguće je da Bog da priznanje nekome drugome. Bog zna da je On Najviše Dobro. Bog zna da su sva stvorenja kao ništa. Ona su ograničena, ona su samo stvoreno dobro. Ako počnemo davati stvorenjima čast koja pripada samo Bogu, Bog ne može blagosloviti naše napore. To je protiv same naravi Božje jer je On „sasvim istinit“ i „sasvim svet“ i On ne može posvjedočiti laž, tako da je to nemoguće.
Zato je sekularni pristup pro-life pokreta, iako ima dobre namjere, konačno osuđen na propast, jer on prvo treba Bogu dati čast. A ako prvo ne daju Bogu čast, Bog ne može blagosloviti njihov posao tako kao što bi trebalo. Kada Gospa govori o zabludama Rusije koje se šire svijetom, prva zabluda i glavna zabluda dvadesetog stoljeća je isključivanje Boga iz javnoga života.

U našim školama, bolnicama i u našim zakonima, zapravo u svakom aspektu javnoga života, Boga se sve više i više isključuje. A što je On više isključen iz naših institucija, to Bog više mora povlačiti svoj blagoslov od nas. Rezultat je sve pokvarenije društvo i njegovi pojedinci.

Sadašnja glavna zabluda

Taj napad na Božja prava je glavna zabluda Rusije, koja je još jako živa i koja se stalno širi među nama. Ne vidim nikakav veliki povratak na Zapadu ili na Istoku prema davanju Bogu i Njegovim zakonima javnu čast. Ako se Njemu i daje neka vrsta časti, onda je to samo u govoru, dok ti isti ne pokazuju svojim djelima i svojim institucijama da se Božji zakoni moraju poštivati.

Bog ne traži od nas da se samo služimo Njegovim imenom s poštovanjem. To u svakom slučaju trebamo činiti, ali On očekuje od nas puno više. „Neće svaki, koji mi govori: "Gospodine, Gospodine! ući u kraljevstvo nebesko, nego samo tko čini volju Oca mojega, koji je na nebesima".“.

Rusija – Božje izabrano sredstvo

,,Isus vas želi upotrijebiti da mene učini poznatom i voljenom. On želi po svijetu ustanoviti pobožnost mome Bezgrješnome Srcu. Tko god prigrli tu pobožnost, obećavam mu spasenje, te duše biti će drage Bogu kao cvijeće koje stavljam pred Njegovo prijestolje.“ (Gospa Fatimska, 13. srpnja 1917.)

Gospa Fatimska govori stvari koje su političke. Ona govori o Rusiji i o nestanku nacija. Sestru Luciju je 1946. upitao američki profesor William Thomas Walsh – autor knjige Our Lady of Fatima: ,,U kojem smo mi stupnju proročanstva danas?“. Odgovorila je: „U fazi smo kada Rusija širi svoje zablude po čitavome svijetu.“.

Zatim je rekao: „Znači li to da će komunizam osvojiti čitavi svijet?“ A ona je rekla: „Da.“. Govorio je preko prevoditelja i pomislio je da ga ona možda nije razumjela pa je ponovio pitanje. Ovoga puta je rekao: „...uključuje li to i Sjedinjene Američke Države?“ A ona je ponovno odgovorila: „Da“.

Rečeno nam je da su Sjedinjene Države najmoćnija nacija na svijetu. Rečeno nam je da je komunizam već u začetku neuspio, da je opasnost prošla i da s time više nećemo imati problema.

Tko je u pravu? Novinari i političari ili Gospa?

Volio bih vjerovati da je opasnost od Božjih neprijatelja sa sjedištem u Rusiji prošla, ali ne mogu. Raznim pažljivim i promišljenim analizama i vi možete saznati da ozbiljna opasnost iz Rusije još nije prošla. Shvaćam da je to posve suprotno onome što nas poučavaju novine, televizijske postaje, ljudi koji su išli posjetiti Rusiju ili Rusi koji su nam došli u posjet. Smatra se bedastim tako nešto govoriti (a to govorim još od 1989., samo da znate), a tada su me smatrali još bedastijim.

Danas se čuju neki glasovi tu i tamo koji ukazuju na to da postoje neodgovorena pitanja. Postoje uznemirujuće činjenice o kojima govori čak i New York Times poput teško naoružane vojske u Rusiji na planini Kobileski. Rusi odbijaju otkrititi što tamo rade. Ako se trebamo brinuti, ako ne trebamo biti sumnjičavi, zašto nam onda ne otkriju o čemu se radi? A to nije sve, ni izbliza.

U šest mjeseci koji su vodili do tzv. izbora na kojima je Jeljcin ponovno proglašen predsjednikom, u našim novinama počele su se pojavljivati činjenice koje upućuju na mogućnost da bi se zemlja mogla vratiti totalitarizmu i da bi se mogao vratiti komunizam. Ako želite razumjeti strategiju i taktike ruskih generala koji još planiraju upravljati svijetom, preporučam vam knjigu koju je napisao Anatolij Golicin. On je napustio KGB i došao u našu zemlju 1961. Dobio je nagrade Kongresa kao i nagrade britanske i francuske vlade za svoj rad u upozoravanju zapada o opasnostima.

Rusijine nove laži umjesto starih

Godine 1984. objavio je svoju knjigu pod naslovom Nove laži umjesto starih. U toj knjizi ima 148 proročanstava – iako ih ne bih nazvao proročanstvima jer on ne piše iz vjerskoga stanovišta. Predvidio je 1984. da će se uskoro dogoditi 148 događaja, a do 1993. se ispunilo već 139.

Ni CIA, nijedan analitičar, nijedan sovjetski promatrač, nitko nije dosegao njegova predviđanja. 1984. prorekao je pad Berlinskoga zida, pet godina prije nego se ispunilo. Ali ono što dokazuje je da promjene u Rusiji imaju jednu svrhu, a to je da nas zavaraju. Da je cijela stvar od početka do kraja isplanirana, poput tzv. razdora između Kine i Rusije.

U slučaju tzv. razdora između Kine i Rusije, govori nam kako su oni to izveli preko CIA-e. Navodi sve pojedinosti. Potičem vas da to pročitate, ako vam je teško vjerovati.

Ruski trojanski konj

Golicin je 1995. objavio novu knjigu pod naslovom Prijevara perestrojke u kojoj daje više predviđanja, a ona su na istoj liniji – da je prijevara bila uspješnija od najluđih snova komunističkih planova. Daje nam dio pozadine i tumači odakle zna te stvari.

Pored nutarnjeg smisla koji on pokazuje sa svim dokazima i razlozima koje iznosi, on je u toj mjeri upućen u tu opasnost jer joj je i svjedok. Bio je ondje 1958., u najvišem stupnju planiranja za KGB i bio je upućen u KGB-ov tridesetogodišnji plan koji je trebao biti primijenjen 1988. Govori nam da sredinu pedesetih i nakon toga vrijedi ono što je rekao Sun Tsu, kineski vojni genij, koji je živio petsto godina prije Krista i koji je rekao da je cijeli rat utemeljen na prijevari i da je to postao ideal KGB-a.

Jedan od najpoznatijih slučajeva prijevare oko pobjede u ratu u zapadnoj kulturi je bitka za Troju u kojoj su se nakon deset godina rata napadači povukli, dajući dojam da su odustali, ali su za sobom ostavili dar – trojanskoga konja.

Opkoljeni grad, već iscrpljen od napada, vjerovao je da su se neprijatelji povukli. Uzeli su trojanski konj u svoj grad i te noći su ratnici izašli iz trojanskoga konja, otvorili gradska vrata i pustili skrivenu vojsku da uđe i pobije narod Troje. To je dobra slika onoga što se sprema za danas.

Treba Bogu priznati zasluge

A sada ću objasniti i s vjerskoga stajališta kako možemo znati da je to istinito. Već sam spomenuo da trebamo Bogu priznati zasluge. Kada idemo na ispovijed, mislimo kako je to naporno, jer se stalno borimo protiv samih sebe i mislimo da zaslužujemo priznanje za sve što radimo. Teološki to je krivovjerno, ali imamo osjećaj da mi svi to radimo.

Razlog zašto se možemo obratiti i napraviti dobru ispovijed je zbog milosti. Da bi se pokajali, trebamo milost. A tu milost nam je zadobio naš Gospodin na križu, uz naše molitve ili molitve drugih za nas.

Zbog toga Gospa kaže da mnoge duše idu u pakao jer nitko za njih ne moli. Ako ne molimo za sebe, za nas ne moli ni itko drugi, ne možemo primiti milost koja nam je potrebna za obraćenje, da ispovjedimo jedan jedini smrtni grijeh, a grijeh se zna sakriti ili ugnijezditi u naše duše ako ga se ne riješimo. Ljudima koji žive godinama u grijehu, puno je teže osloboditi ga se.

Božje milosrđe je veće od bilo kojeg grijeha ili grješnika, ali moramo biti svjesni da postoji proces, a da je prvi korak u tom procesu Božja milost. Također u ispovijedi, odrješenje se daje u ime Presvetoga Trojstva, a svećenik zaziva zasluge Krvi Kristove na nas. Pažljivo slušajmo sve riječi dok nam svećenik daje odriješenje u ispovijedi i vidjet ćemo da Bog dobiva slavu i priznanje za to što čini našim dušama.

Ne može biti temeljitog obraćenja Rusije bez Boga

Ako su neki ljudi ustanovili antivjersku religiju, sotonsku relegiju čija je svrha boriti se protiv Boga, onda oni neće moći odustati samo tako, bez milosti Božje, bez da daju Bogu priznanje. Ako to nije istinsko vjersko obraćenje, onda to uopće nije obraćenje.

I tako militantni ateisti, koji su se nekoć nazivali „komunisti“, a sada „socijaldemokrati“, koji su se nazivali „marksisti“, „lenjinisti“, imaju mnoga imena, lica i naslove, ali su u biti isti i ne mogu se obratiti bez milosti Božje, ako Bogu ne priznaju Njegove zasluge. Kako je Hamish Fraser istaknuo, nemoguće je bez milosti za militantne ateiste, za sekularne humaniste, za komuniste vidjeti svoj izlaz iz intelektualne slijepe ulice u kojoj su zapeli.

Nemoguće je jer se grijeh ugnijezdio u njihovim srcima i to se ne može riješiti bez milosti i pomoći Božje. Nemoguće je podići samoga sebe za uzice na cipelama i podići se u zrak bez neke vrste podloge na kojoj bismo mogli stajati. Milost Božja je naša podloga za podizanje. Bez nje ne možemo uspjeti, mi apsolutno trebamo Otkupitelja. To je tako jednostavno. Zato je Bog poslao Isusa za nas da bude naš Otkupitelj. On nije samo naš Otkupitelj, on je Otkupitelj svakoga tko je otkupljen. Čovječanstvo je otkupljeno samo po milosti i zaslugama Kristovim.

Činjenice i zakopano fatimsko proročanstvo

Ne može doći do obraćenja Rusije od sotonske religije komunizma bez Kristove milosti, a da Bogu ne damo za to priznanje. Još nisam vidio da se daje to priznanje Bogu, a nisam niti vidio da se ta zemlja vraća Bogu.

Ne vidimo obraćenje Rusije, nego umjesto toga daljnje izopačenje Rusije. Danas i oni imaju sve više seks-trgovina u zapadnjačkom stilu i pornografiju i filmove koji bi posramili i Hollywood. To se događa od 1989. To nije obraćenje Rusije koje Gospa obećava. Pomisliti tako nešto bila bi hula. Međutim, prije mislim da je to neznanje negoli hula, ali kada bi oni zaista znali što govore, onda bi hulili.

Nema obraćenja Rusije, ne u smislu o kojemu je Gospa Fatimska govorila, niti su umanjene vojne, političke, psihološke ili dezinformacijske opasnosti koje su postajale i prije.
Sredstva i taktike su se promijenile. Metode su se promijenile. Bit je ista. A to je povezano s onime što je sam Gorbačov govorio, ili što je Lenjin činio u prošlosti. I jedan i drugi slijede istu tehniku. Ako želite o tome čitati i informirati se, postoji mnoštvo literature koja vam to može dokazati. Ako želite znati samo o vjerskoj razini, to je također vrlo očigledno.

Moje je mišljenje da ćemo u bliskoj budućnosti biti porobljeni u svojoj zemlji. Bit ćemo ili porobljeni ili uništeni, kao što govori sama poruka naše Gospe. Čujte riječi sestre Lucije dok govori s ocem Fuentesom, 26. prosinca 1957.:
,,Kažite im, oče, koliko puta je Blažena Djevica Marija rekla meni i mojim rođacima Jacinti i Franji da će Rusija biti sredstvo kazne koje je nebo odabralo da kazni svijet ako prije ne postignemo obraćenje za tu jadnu naciju.“.

Nisu potrebni ni rat, ni porezi, ni politika, ni diplomacija!

Postoji samo jedan način da ne budemo porobljeni. A ne radi se o tome da treba više trošiti na vojsku. Niti da treba više politike. Ne trebamo našu nadu, povjerenje i novac stavljati u puno stvari. To može samo Gospa Fatimska.

Recite im, oče, da je Blažena Djevica rekla meni i mojih rođacima, Jacinti i Franji, da je Rusija sredstvo koje je nebo odabralo da bi kaznilo cijeli svijet osim“ – postoji samo jedan osim – „osim ako ne postignemo obraćenje te jadne nacije.“.

Postoji samo jedan jedini način kako možemo postići obraćenje te jadne nacije.

Bog je to obećao

Ponovno citiram Gospu Fatimsku. Ona je rekla: „Trenutak je došao u kojem će Bog tražiti Svetog Oca da izvrši, zajedno sa svim katoličkim biskupima svijeta, posvetu Rusije mome Bezgrješnome Srcu, s obećanjem da će ga 'putem toga sredstva' spasiti”.

Nalazimo izraz 'putem toga sredstva', a ne onaj koji je John Haffert objavio prije deset godina u časopisu Soul, kao da je posveta Rusije od pape i biskupa samo znak obraćenja Rusije. Ne, to je obmana. Bilo da je zlonamjerna, ili slučajna, definitivno je pogrešna.

Tko sam ja da vam kažem da je netko teško zaveo tisuće ljudi? Nisam tu da bih ikoga sudio, ali tu je zapis. Gospine riječi su mnogo puta objavljene. Možete ih pronaći u knjizi sestre Lucije Documentos, objavljenoj 1976. Veći dio knjige napisan je njezinom rukom, a uz to se nalazi i strojno pisani tekst. Nitko nikada nije doveo u pitanje autentičnost toga teksta.

Gospa to obećava 'putem toga sredstva'. Točnije, Bog obećava – Gospa izričito govori u Njegovo ime – ali Bog obećava 'putem toga sredstva'. Nema drugoga. Koliko god bih volio da ga ima, ali nema drugoga.

Nužno „sredstvo“

Kada bismo samo mogli doprijeti do ljudi s tom jednostavnom činjenicom. Kao što ne bismo mogli pisati riječi na ovoj stranici bez nekoga pisaćega instrumenta, tako ne možemo biti spašeni bez sakramenata – to su sve fizički instrumenti.

Čak je i ispovijed, koja se sastoji od riječi, fizički instrument. Ne možete se ispovjediti bez riječi, bez znaka koji se prenosi nekom fizičkom instrumentalnošću ljudskoga tijela. Svi sakramenti su instrumenti. To je nauk sv. Tome, a vidjet ćete da je taj sakramental posvete Rusije instrument koji je Bog stavio u ruke Pape i biskupa bez kojeg nećemo moći izbjeći porobljavanje. Ne postoji drugi način.

Mogli biste reći da je to pojednostavljivanje. Neki su me ljudi čak optužili za praznovjerje. Ne radi se o tome. Svetogrdno je to reći. Reći da je to praznovjerje je isto kao reći da Gospa Fatimska promiče praznovjerje. Fatimska poruka je dostojna da joj vjerujemo. Optužiti ju za širenje praznovjerja je isto kao optužiti Učiteljstvo za promicanje praznovjerja. Radi se jednostavno o tome da ti ljudi ne žele vjerovati Gospi Fatimskoj.

A to je nešto drugo. Možemo reći: „Dobro, onda se Gospa nije pojavila u Fatimi. Ona nije izrekla te riječi. Bog nije učinio čudo pred sedamdeset tisuća ljudi. Sva ta proročanstva koja su se obistinila zapravo ništa ne znače.“. U to vjerovati je još budalastije nego vjerovati u ono što ja govorim, da nema drugog načina. Apsolutno i jednostavno nema drugog načina.

Naša sadašnja situacija opisana je u Bibliji

Ako hoćete sliku onoga gdje smo danas, možete je naći u Svetom Pismu. To je kao da Božji narod Staroga Zavjeta čeka na obalama Crkvenoga mora. Ako se sjećate toga poglavlja u Pismu, on je u Izlasku, kada su ljudi okruženi egipatskom vojskom.

Isukali su mačeve. Spremni su odrezati glave Izraelcima ili ih pregaziti. Egipćani im se približavaju punim galopom i ljudi se nemaju gdje skloniti. Bili su nenaoružani, poput nas i nisu nigdje mogli otići. Ispred njih je bilo more, a iza njih vojska. Bog je dao Mojsiju naredbu. Nije to rekao svim ljudima. Samo je Mojsiju rekao da pruži svoje ruke nad morem.

Sada je Bog mogao bacati pijesak u oči Egipćana. Mogao je puno toga učiniti, ali On je prvo zahtijevao čin vjere i poslušnosti od Mojsija. Također je tražio čin vjere od svih ljudi. Mojsije je ispružio svoju ruku nad morem i more se otvorilo i oni su prošli. Dakle, bio je tu vodeni zid s jedne strane i vodeni zid s druge strane, ali oni su između njih prolazili vjerujući Bogu da će održati vode u tom položaju tako da mogu prijeći na drugu stranu. Vodila ih je Djevica po imenu Marija. Eto to je slika gdje smo danas. Jedina razlika je da neki ljudi ne vide vojsku koja se na nas sručava. Na nesreću, bojim se da ćete je svi vi vidjeti u iduće dvije ili tri godine, ako ne prije. Opkoljeni smo.

Naši neprijatelji sakrili su svoje oružje i svoje namjere, ali uskoro će navaliti na nas. Postoji samo jedno rješenje kao što je postojalo samo jedno rješenje za Božji narod koji je stajao na obalama Crvenog Mora prije 2.500 godina. Bog traži svoga odabranoga namjesnika – Papu – da pruži svoje ruke nad Rusijom – u vjeri, ufanju i poslušnosti Bogu i Bog će obratiti Rusiju.
Moramo moliti za Papu.

Kao što je Isus rekao sestri Luciji: „Mnogo molite za Svetoga Oca, on će to učiniti, ali bit će kasno.“

Izvor: http://fatima.org/crusader/cr56/cr56pg03.asp

Primjedbe