Nikada
nemojte gubiti nadu
Htio
bih se vratiti na točku da je fatimska poruka poruka nade. Vjerujem
da ćemo to vidjeti unutar nekoliko godina i da ćemo se morati
držati obećanja kao nikada prije. Moramo imati na umu sada, a i
tada, da naša Gospa „uvijek štiti svoje ljubljene“, da krunica
i smeđi škapular povlače Njezinu zaštitu na nas. Obnovimo i još
revnije živimo svoje osobno posvećenje Njoj. To će biti naša
najveća zaštita, sada i u nadolazećim opasnostima. „Na kraju će
moje Bezgrješno Srce pobijediti.“. Gospa želi da shvatimo da će
biti borbe, žestoke borbe, jer nam inače ne bi rekla „na kraju“.
Ako
stvari postanu tako loše kao što vjerujem da hoće, sjetite se toga
Gospinog obećanja, „na kraju“ i da će ona pobijediti. Ne samo
da će ona pobijediti, nego će Rusija postati katolička, ne samo
agnostička ili manje militantna, nego militantno katolička.
Fatima
i sv. Pavao
Kao
što je sv. Pavao bio najveći neprijatelj kojega je rana Crkva imala
pa je postao jedan od najvećih apostola, takva je otprilike slika
onoga što će se dogoditi Rusiji, barem onaj dio koji preživi. Nije
slučajnost da se veliki znak kojeg je Gospa Fatimska dala o
predstojećoj kazni svijetu (kroz koju živimo i danas) dogodio na
blagdan obraćenja sv. Pavla. Taj veliki znak su vidjeli, tako mi je
rečeno, ljudi iz Kalifornije, istočne Amerike, Kanade i naravno na
raznim mjestima u Europi 25. siječnja 1938.
U
Sjevernoj Americi su to vidjeli kao vrlo sjajno bijelo svjetlo. Neki
su ljudi mislili da se radi o aurori borealis, sjevernim svjetlima,
ali to nije bilo to. U Švicarskoj je ono osvijetlilo nebo tako jako
da je čovjek mogao čitati pod njim novine u 11 sati navečer.
Govorio
sam sa svećenikom koji je bio bogoslov u Austriji 1938. i koji mi je
rekao da je nebo bilo tako žarko crveno nakon sumraka da su
svećenici na bogosloviji pomislili kako će ih pozvati da dijele
sakramente onim osobama koje je zadesio taj strašan požar.
Pomislili su kako se sigurno dogodila neka katastrofa u gradu kada
tako žarko svjetlo osvjetljava nebo tako da su prekinuli svoje
molitve čekajući pozive u pomoć. Ali nitko nije zvao. Tako su oni
to doživjeli. Izgledalo je kao da cijeli grad gori tim žarkim
svjetlom koje je sjajilo do tri ujutro.
Radilo
se o velikom znaku koji je Gospa obećala Luciji da će ga svijet
vidjeti. „Znaj kada vidite noć osvijetljenu nepoznatim svjetlom da
je to znak da će Bog uskoro kazniti svijet preko ratova, gladi,
progona Crkve i progona Svetog Oca.“. Neki ljudi tumače da se radi
samo o Drugome svjetskome ratu. Ali to se odnosi na sve tekuće
ratove, progone i raširenu glad koja traje otada do danas.
Rat,
rat, rat
Ratovi
su svuda. Ne čitate o njima, ali prema Carter Centru u Georgiji,
danas je u tijeku 110 oružanih sukoba u svijetu. Ne ulazim u njihovu
politiku, nego jednostavno kažem da očigledno to ne možemo
nazivati mirom. Gospa je obećala da će svijet, čovječanstvo,
imati mir. Kada Ona govori o miru, Ona rabi tu riječ na isti način
na koji ju rabi Njezin Sin. Ne radi se samo o odsutnosti rata tako da
možemo nastaviti griješiti još gore nego prije.
Ne
radi se samo o odsutnosti rata tako da grijeh, kao što je papa Ivan
Pavao II. rekao u Fatimi, može biti ustoličen u našim ustanovama i
u našem društvu. Mir, katolički mir, nije samo odsutstvo ratova,
nego kraljevanje Krista, Kralja mira, Kneza mira.
Pravi
mir
Što
znači mir? Sv. Toma, po uzoru na sv. Augustina, opisuje i definira
mir kao „spokoj reda“. Pokušajte pokrenuti auto nakon što ste
stavili pijesak u kuglične ležajeve i šećer u motor. On to neće
biti u stanju. Dakle, nismo toliko glupi to učiniti jer smo dali
puno novaca za auto i znamo da tako ne bi mogao raditi.
Ali
iako nećemo prekršiti pravila proizvođača u održavanju auta,
nekako mislimo da je u redu kršiti Stvoriteljeva pravila za društvo
koje živi u miru. Mi ne možemo imati mir u društvu, naše društvo
ne može funkcionirati kako treba ako radi suprotno pravilima koje je
postavio njegov Stvoritelj.
Lakše
bi bilo voziti auto s pijeskom u kugličnim ležajevima nego imati
mir u svijetu dok se donose zakoni, osnivaju institucije i širi
propaganda gdje svi promoviraju prakse suprotne Božjem zakonu;
odnosno temeljnim stvarima poput ne ubij, ne ukradi, ne poželi
tuđega ženidbenoga druga, itd.
Pa
opet, ako upalite svoje televizore, oni nam neprestano odašilju da
sreća dolazi upravo od tih stvari. Bilo da nam vijesti govore da je
abortus pravo jer je Vrhovni Sud tako rekao ili sapunica koja nam
kaže kako je u redu tražiti sreću protivno Božjem zakonu; ili
bilo gdje drugdje. Siguran sam da se možete sjetiti i drugih
primjera.
Zašto
su naše škole ratne zone?
Prije
nekoliko godina, najgori prijestup koji bi školski učenik počinio
bilo je da priča na satu ili žvače žvakaću gumu. Danas mnoge
naše srednje škole imaju detektore za noževe i pištolje koje
učenici donose u školu tako da ih policija može razoružati prije
negoli ubiju ili svog učitelja ili svog kolegu, ili same sebe.
Isključili smo Boga iz naših škola. Protuzakonito je moliti. Pa
ipak, nemoguće je živjeti po Božjem zakonu ako ne tražimo Njegovu
pomoć. Sv. Alfonz nam kaže: „Onaj koji moli, bit će spašen, a
onaj koji ne moli, bit će proklet“.
Zašto
je to tako? Vrlo jednostavno. Nemoguće je živjeti po deset Božjih
zapovijedi ako nemamo milost Božju. Nemoguće je da školska djeca
ili odrasli žive po Božjim zakonima ako nemaju Njegovu milost. Ali
oni neće dobiti Božju milost ako je ne traže. „Tražite i dat će
vam se“. Znači ako ne tražite, nećete je ni dobiti.
Bog
daje prvu milost, milost da molimo, ali ako mi ugušimo tu milost u
našoj školskoj djeci po čitavoj zemlji, je li onda čudo da su
naše škole ratne zone? Vrhovni sud je presudio da se ne može
moliti u javnosti i za vrijeme promocije ili bilo kad. Domino efekt
te zabrane je da ljudi ne mole u javnosti. Ne daju prvo Bogu čast
i štovanje.
Bez
molitve Bog nam ne može pomoći
Nemoguće
je da Bog da priznanje nekome drugome. Bog zna da je On Najviše
Dobro. Bog zna da su sva stvorenja kao ništa. Ona su ograničena,
ona su samo stvoreno dobro. Ako počnemo davati stvorenjima čast
koja pripada samo Bogu, Bog ne može blagosloviti naše napore. To je
protiv same naravi Božje jer je On „sasvim istinit“ i „sasvim
svet“ i On ne može posvjedočiti laž, tako da je to nemoguće.
Zato
je sekularni pristup pro-life pokreta, iako ima dobre namjere,
konačno osuđen na propast, jer on prvo treba Bogu dati čast. A ako
prvo ne daju Bogu čast, Bog ne može blagosloviti njihov posao
tako kao što bi trebalo. Kada Gospa govori o zabludama Rusije koje
se šire svijetom, prva zabluda i glavna zabluda dvadesetog stoljeća
je isključivanje Boga iz javnoga života.
U
našim školama, bolnicama i u našim zakonima, zapravo u svakom
aspektu javnoga života, Boga se sve više i više isključuje. A što
je On više isključen iz naših institucija, to Bog više mora
povlačiti svoj blagoslov od nas. Rezultat je sve pokvarenije društvo
i njegovi pojedinci.
Sadašnja
glavna zabluda
Taj
napad na Božja prava je glavna zabluda Rusije, koja je još jako
živa i koja se stalno širi među nama. Ne vidim nikakav veliki
povratak na Zapadu ili na Istoku prema davanju Bogu i Njegovim
zakonima javnu čast. Ako se Njemu i daje neka vrsta časti, onda je
to samo u govoru, dok ti isti ne pokazuju svojim djelima i svojim
institucijama da se Božji zakoni moraju poštivati.
Bog
ne traži od nas da se samo služimo Njegovim imenom s poštovanjem.
To u svakom slučaju trebamo činiti, ali On očekuje od nas puno
više. „Neće svaki, koji mi govori: "Gospodine, Gospodine!
ući u kraljevstvo nebesko, nego samo tko čini volju Oca mojega,
koji je na nebesima".“.
Rusija
– Božje izabrano sredstvo
,,Isus
vas želi upotrijebiti da mene učini poznatom i voljenom. On želi
po svijetu ustanoviti pobožnost mome Bezgrješnome
Srcu. Tko god prigrli tu pobožnost, obećavam mu spasenje, te duše
biti će drage Bogu kao cvijeće koje stavljam pred Njegovo
prijestolje.“ (Gospa Fatimska, 13. srpnja 1917.)
Gospa
Fatimska govori stvari koje su političke. Ona govori o Rusiji i o
nestanku nacija. Sestru Luciju je 1946. upitao američki profesor
William Thomas Walsh – autor knjige Our
Lady of Fatima: ,,U
kojem smo mi stupnju proročanstva danas?“. Odgovorila je: „U
fazi smo kada Rusija širi svoje zablude po čitavome svijetu.“.
Zatim
je rekao: „Znači li to da će komunizam osvojiti čitavi svijet?“
A ona je rekla: „Da.“. Govorio je preko prevoditelja i pomislio
je da ga ona možda nije razumjela pa je ponovio pitanje. Ovoga puta
je rekao: „...uključuje li to i Sjedinjene Američke Države?“ A
ona je ponovno odgovorila: „Da“.
Rečeno
nam je da su Sjedinjene Države najmoćnija nacija na svijetu. Rečeno
nam je da je komunizam već u začetku neuspio, da je opasnost prošla
i da s time više nećemo imati problema.
Tko
je u pravu? Novinari i političari ili Gospa?
Volio
bih vjerovati da je opasnost od Božjih neprijatelja sa sjedištem u
Rusiji prošla, ali ne mogu. Raznim pažljivim i promišljenim
analizama i vi možete saznati da ozbiljna opasnost iz Rusije još
nije prošla. Shvaćam da je to posve suprotno onome što nas
poučavaju novine, televizijske postaje, ljudi koji su išli
posjetiti Rusiju ili Rusi koji su nam došli u posjet. Smatra se
bedastim tako nešto govoriti (a to govorim još od 1989., samo da
znate), a tada su me smatrali još bedastijim.
Danas
se čuju neki glasovi tu i tamo koji ukazuju na to da postoje
neodgovorena pitanja. Postoje uznemirujuće činjenice o kojima
govori čak i New
York Times poput
teško naoružane vojske u Rusiji na planini Kobileski. Rusi odbijaju
otkrititi što tamo rade. Ako se trebamo brinuti, ako ne trebamo biti
sumnjičavi, zašto nam onda ne otkriju o čemu se radi? A to nije
sve, ni izbliza.
U
šest mjeseci koji su vodili do tzv. izbora na kojima je Jeljcin
ponovno proglašen predsjednikom, u našim novinama počele su se
pojavljivati činjenice koje upućuju na mogućnost da bi se zemlja
mogla vratiti totalitarizmu i da bi se mogao vratiti komunizam. Ako
želite razumjeti strategiju i taktike ruskih generala koji još
planiraju upravljati svijetom, preporučam vam knjigu koju je napisao
Anatolij Golicin. On je napustio KGB i došao u našu zemlju 1961.
Dobio je nagrade Kongresa kao i nagrade britanske i francuske vlade
za svoj rad u upozoravanju zapada o opasnostima.
Rusijine
nove laži umjesto starih
Godine
1984. objavio je svoju knjigu pod naslovom Nove
laži umjesto starih.
U toj knjizi ima 148 proročanstava – iako ih ne bih nazvao
proročanstvima jer on ne piše iz vjerskoga stanovišta. Predvidio
je 1984. da će se uskoro dogoditi 148 događaja, a do 1993. se
ispunilo već 139.
Ni
CIA, nijedan analitičar, nijedan sovjetski promatrač, nitko nije
dosegao njegova
predviđanja.
1984. prorekao je pad Berlinskoga zida, pet godina prije nego se
ispunilo. Ali ono što dokazuje je da promjene u Rusiji imaju jednu
svrhu, a to je da nas zavaraju. Da je cijela stvar od početka do
kraja isplanirana, poput tzv. razdora između Kine i Rusije.
U
slučaju tzv. razdora između Kine i Rusije, govori nam kako su oni
to izveli preko CIA-e. Navodi sve pojedinosti. Potičem vas da to
pročitate, ako vam je teško vjerovati.
Ruski
trojanski konj
Golicin
je 1995. objavio novu knjigu pod naslovom Prijevara
perestrojke
u kojoj daje više predviđanja, a ona su na
istoj
liniji
–
da je prijevara bila uspješnija od najluđih snova komunističkih
planova. Daje nam dio pozadine i tumači odakle zna te stvari.
Pored
nutarnjeg smisla koji on pokazuje sa svim dokazima i razlozima koje
iznosi, on je u toj mjeri upućen u tu opasnost jer joj je i svjedok.
Bio je ondje 1958., u najvišem stupnju planiranja za KGB i bio je
upućen u KGB-ov tridesetogodišnji plan koji je trebao biti
primijenjen 1988. Govori nam da sredinu pedesetih i nakon toga
vrijedi ono što je rekao Sun Tsu, kineski vojni genij, koji je živio
petsto godina prije Krista i koji je rekao da je cijeli rat utemeljen
na prijevari i da je to postao ideal KGB-a.
Jedan
od najpoznatijih slučajeva prijevare oko pobjede u ratu u zapadnoj
kulturi je bitka za Troju u kojoj su se nakon deset godina rata
napadači povukli, dajući dojam da su odustali, ali su za sobom
ostavili dar – trojanskoga konja.
Opkoljeni
grad, već iscrpljen od napada, vjerovao je da su se neprijatelji
povukli. Uzeli su trojanski konj u svoj grad i te noći su ratnici
izašli iz trojanskoga konja, otvorili gradska vrata i pustili
skrivenu vojsku da uđe i pobije narod Troje. To je dobra slika onoga
što se sprema za danas.
Treba
Bogu priznati zasluge
A
sada ću objasniti i s vjerskoga stajališta kako možemo znati da je
to istinito. Već sam spomenuo da trebamo Bogu priznati zasluge. Kada
idemo na ispovijed, mislimo kako je to naporno, jer se stalno borimo
protiv samih sebe i mislimo da zaslužujemo priznanje za sve što
radimo. Teološki to je krivovjerno, ali imamo osjećaj da mi svi to
radimo.
Razlog
zašto se možemo obratiti i napraviti dobru ispovijed je zbog
milosti. Da bi se pokajali, trebamo milost. A tu milost nam je
zadobio naš Gospodin na križu, uz naše molitve ili molitve drugih
za nas.
Zbog
toga Gospa kaže da mnoge duše idu u pakao jer nitko za njih ne
moli. Ako ne molimo za sebe, za nas ne moli ni itko drugi, ne možemo
primiti milost koja nam je potrebna za obraćenje, da ispovjedimo
jedan jedini smrtni grijeh, a grijeh se zna sakriti ili ugnijezditi u
naše duše ako ga se ne riješimo. Ljudima koji žive godinama u
grijehu, puno je teže osloboditi ga se.
Božje
milosrđe je veće od bilo kojeg grijeha ili grješnika, ali moramo
biti svjesni da postoji proces, a da je prvi korak u tom procesu
Božja milost. Također u ispovijedi, odrješenje se daje u ime
Presvetoga Trojstva, a svećenik zaziva zasluge Krvi Kristove na nas.
Pažljivo slušajmo sve riječi dok nam svećenik daje odriješenje u
ispovijedi i vidjet ćemo da Bog dobiva slavu i priznanje za to što
čini našim dušama.
Ne
može biti temeljitog obraćenja Rusije bez Boga
Ako
su neki ljudi ustanovili antivjersku religiju, sotonsku relegiju čija
je svrha boriti se protiv Boga, onda oni neće moći odustati samo
tako, bez milosti Božje, bez da daju Bogu priznanje. Ako to nije
istinsko vjersko obraćenje, onda to uopće nije obraćenje.
I
tako militantni ateisti, koji su se nekoć nazivali „komunisti“,
a sada „socijaldemokrati“, koji su se nazivali „marksisti“,
„lenjinisti“, imaju mnoga imena, lica i naslove, ali su u biti
isti i ne mogu se obratiti bez milosti Božje, ako Bogu ne priznaju
Njegove zasluge. Kako je Hamish Fraser istaknuo, nemoguće je bez
milosti za militantne ateiste, za sekularne humaniste, za komuniste
vidjeti svoj izlaz iz intelektualne slijepe ulice u kojoj su zapeli.
Nemoguće
je jer se grijeh ugnijezdio u njihovim srcima i to se ne može
riješiti bez milosti i pomoći Božje. Nemoguće je podići samoga
sebe za uzice na cipelama i podići se u zrak bez neke vrste podloge
na kojoj bismo mogli stajati. Milost Božja je naša podloga za
podizanje. Bez nje ne možemo uspjeti, mi apsolutno trebamo
Otkupitelja. To je tako jednostavno. Zato je Bog poslao Isusa za nas
da bude naš Otkupitelj. On nije samo naš Otkupitelj, on je
Otkupitelj svakoga tko je otkupljen. Čovječanstvo je otkupljeno
samo po milosti i zaslugama Kristovim.
Činjenice
i zakopano fatimsko proročanstvo
Ne
može doći do obraćenja Rusije od sotonske religije komunizma bez
Kristove milosti, a da Bogu ne damo za to priznanje. Još nisam vidio
da se daje to priznanje Bogu, a nisam niti vidio da se ta zemlja
vraća Bogu.
Ne
vidimo obraćenje Rusije, nego umjesto toga daljnje izopačenje
Rusije. Danas i oni imaju sve više seks-trgovina u zapadnjačkom
stilu i pornografiju i filmove koji bi posramili i Hollywood. To se
događa od 1989. To nije obraćenje Rusije koje Gospa obećava.
Pomisliti tako nešto bila bi hula. Međutim, prije mislim da je to
neznanje negoli hula, ali kada bi oni zaista znali što govore, onda
bi hulili.
Nema
obraćenja Rusije, ne u smislu o kojemu je Gospa Fatimska govorila,
niti su umanjene vojne, političke, psihološke ili dezinformacijske
opasnosti koje su postajale i prije.
Sredstva
i taktike su se promijenile. Metode su se promijenile. Bit je ista. A
to je povezano s onime što je sam Gorbačov govorio, ili što je
Lenjin činio u prošlosti. I jedan i drugi slijede istu tehniku. Ako
želite o tome čitati i informirati se, postoji mnoštvo literature
koja vam to može dokazati. Ako želite znati samo o vjerskoj razini,
to je također vrlo očigledno.
Moje
je mišljenje da ćemo u bliskoj budućnosti biti porobljeni u svojoj
zemlji. Bit ćemo ili porobljeni ili uništeni, kao što govori sama
poruka naše Gospe. Čujte riječi sestre Lucije dok govori s ocem
Fuentesom, 26. prosinca 1957.:
,,Kažite
im, oče, koliko puta je Blažena Djevica Marija rekla meni i mojim
rođacima Jacinti i Franji da će Rusija biti sredstvo kazne koje je
nebo odabralo da kazni svijet ako prije ne postignemo obraćenje za
tu jadnu naciju.“.
Nisu
potrebni ni rat, ni porezi, ni politika, ni diplomacija!
Postoji
samo jedan način da ne budemo porobljeni. A ne radi se o tome da
treba više trošiti na vojsku. Niti da treba više politike. Ne
trebamo našu nadu, povjerenje i novac stavljati u puno stvari. To
može samo Gospa Fatimska.
„Recite
im, oče, da je Blažena Djevica rekla meni i mojih rođacima,
Jacinti i Franji, da je Rusija sredstvo koje je nebo odabralo da bi
kaznilo cijeli svijet osim“ – postoji samo jedan osim – „osim
ako ne postignemo obraćenje te jadne nacije.“.
Postoji
samo jedan jedini način kako možemo postići obraćenje te jadne
nacije.
Bog
je to obećao
Ponovno
citiram Gospu Fatimsku. Ona je rekla: „Trenutak je došao u kojem
će Bog tražiti Svetog Oca da izvrši, zajedno sa svim katoličkim
biskupima svijeta, posvetu Rusije mome Bezgrješnome Srcu, s
obećanjem da će ga 'putem
toga sredstva' spasiti”.
Nalazimo
izraz 'putem toga
sredstva', a ne onaj
koji je John Haffert objavio prije deset godina u časopisu Soul,
kao da je posveta Rusije od pape i biskupa samo znak obraćenja
Rusije. Ne, to je obmana. Bilo da je zlonamjerna, ili slučajna,
definitivno je pogrešna.
Tko
sam ja da vam kažem da je netko teško zaveo tisuće ljudi? Nisam tu
da bih ikoga sudio, ali tu je zapis. Gospine riječi su mnogo puta
objavljene. Možete ih pronaći u knjizi sestre Lucije Documentos,
objavljenoj 1976. Veći dio knjige napisan je njezinom rukom, a uz to
se nalazi i strojno pisani tekst. Nitko nikada nije doveo u pitanje
autentičnost toga teksta.
Gospa
to obećava 'putem toga
sredstva'. Točnije,
Bog obećava – Gospa izričito govori u Njegovo ime – ali Bog
obećava 'putem toga
sredstva'. Nema
drugoga. Koliko god bih volio da ga ima, ali nema drugoga.
Nužno
„sredstvo“
Kada
bismo samo mogli doprijeti do ljudi s tom jednostavnom činjenicom.
Kao što ne bismo mogli pisati riječi na ovoj stranici bez nekoga
pisaćega instrumenta, tako ne možemo biti spašeni bez sakramenata
– to su sve fizički instrumenti.
Čak
je i ispovijed, koja se sastoji od riječi, fizički instrument. Ne
možete se ispovjediti bez riječi, bez znaka koji se prenosi nekom
fizičkom instrumentalnošću ljudskoga tijela. Svi sakramenti su
instrumenti. To je nauk sv. Tome, a vidjet ćete da je taj
sakramental posvete Rusije instrument koji je Bog stavio u ruke Pape
i biskupa bez kojeg nećemo moći izbjeći porobljavanje. Ne postoji
drugi način.
Mogli
biste reći da je to pojednostavljivanje. Neki su me ljudi čak
optužili za praznovjerje. Ne radi se o tome. Svetogrdno je to reći.
Reći da je to praznovjerje je isto kao reći da Gospa Fatimska
promiče praznovjerje. Fatimska poruka je dostojna da joj vjerujemo.
Optužiti ju za širenje praznovjerja je isto kao optužiti
Učiteljstvo za promicanje praznovjerja. Radi se jednostavno o tome
da ti ljudi ne žele vjerovati Gospi Fatimskoj.
A
to je nešto drugo. Možemo reći: „Dobro, onda se Gospa nije
pojavila u Fatimi. Ona nije izrekla te riječi. Bog nije učinio čudo
pred sedamdeset tisuća ljudi. Sva ta proročanstva koja su se
obistinila zapravo ništa ne znače.“. U to vjerovati je još
budalastije nego vjerovati u ono što ja govorim, da nema drugog
načina. Apsolutno i jednostavno nema drugog načina.
Naša
sadašnja situacija opisana je u Bibliji
Ako
hoćete sliku onoga gdje smo danas, možete je naći u Svetom Pismu.
To je kao da Božji narod Staroga Zavjeta čeka na obalama Crkvenoga
mora. Ako se sjećate toga poglavlja u Pismu, on je u Izlasku, kada
su ljudi okruženi egipatskom vojskom.
Isukali
su mačeve. Spremni su odrezati glave Izraelcima ili ih pregaziti.
Egipćani im se približavaju punim galopom i ljudi se nemaju gdje
skloniti. Bili su nenaoružani, poput nas i nisu nigdje mogli otići.
Ispred njih je bilo more, a iza njih vojska. Bog je dao Mojsiju
naredbu. Nije to rekao svim ljudima. Samo je Mojsiju rekao da pruži
svoje ruke nad morem.
Sada
je Bog mogao bacati pijesak u oči Egipćana. Mogao je puno toga
učiniti, ali On je prvo zahtijevao čin vjere i poslušnosti od
Mojsija. Također je tražio čin vjere od svih ljudi. Mojsije je
ispružio svoju ruku nad morem i more se otvorilo i oni su prošli.
Dakle, bio je tu vodeni zid s jedne strane i vodeni zid s druge
strane, ali oni su između njih prolazili vjerujući Bogu da će
održati vode u tom položaju tako da mogu prijeći na drugu stranu.
Vodila ih je Djevica po imenu Marija. Eto to je slika gdje smo danas.
Jedina razlika je da neki ljudi ne vide vojsku koja se na nas
sručava. Na nesreću, bojim se da ćete je svi vi vidjeti u iduće
dvije ili tri godine, ako ne prije. Opkoljeni smo.
Naši
neprijatelji sakrili su svoje oružje i svoje namjere, ali uskoro će
navaliti na nas. Postoji samo jedno rješenje kao što je postojalo
samo jedno rješenje za Božji narod koji je stajao na obalama
Crvenog Mora prije 2.500 godina. Bog traži svoga odabranoga
namjesnika – Papu – da pruži svoje ruke nad Rusijom – u vjeri,
ufanju i poslušnosti Bogu i Bog će obratiti Rusiju.
Moramo
moliti za Papu.
Kao
što je Isus rekao sestri Luciji: „Mnogo molite za Svetoga Oca, on
će to učiniti, ali bit će kasno.“
Izvor:
http://fatima.org/crusader/cr56/cr56pg03.asp
Primjedbe
Objavi komentar