Nastavak
prijevoda
znamenitoga
djela p. J. B.
Lemiusa
,,Katekizam o modernizmu“
koje
pobliže razjašnjava opasnost ove središnje
zablude
novoga vremena u Crkvi na temelju enciklike
Pascendi pape sv. Pija X.
Prvi
dio
Zablude
modernista
Predgovor
P.
Da bismo na sustavan način nastavili
izlaganje zabluda
modernista – koliko osobnosti igra ulogu u razmišljanju
modernista?
O.
Da bismo na sustavan način nastavili u ovoj teškoj stvari,
ponajprije valja primijetiti da svaki modernist u sebi sadrži i
uključuje više osobnosti: on je filozof, vjernik, teolog,
povjesničar, kritičar, apologet, reformator. Tko god želi precizno
upoznati njihov sustav i detaljno shvatiti načela i posljedice
njihovih nauka, treba jasno razlučiti ove uloge jednu od druge.
Prvo
poglavlje
Religijska
filozofija modernista
I.
Agnosticizam
P.
„Počinjemo, dakle, s
filozofom” – koji nauk modernisti izlažu kao temelj
svoje religijske filozofije?
O.
,,Temelj
vjerske filozofije modernisti polažu u učenje koje općenito
nazivamo agnosticizmom.”
P. Kako sažeti nauk agnosticizma?
P. Kako sažeti nauk agnosticizma?
O.
,,Prema tom učenju čitavi je ljudski
razum u cijelosti ograničen na područje fenomena, znači na ono što
se javlja i na način na koji se javlja: niti pravo, niti prirodne
sposobnosti ne dopuštaju mu ići dalje. Zbog toga mu nije dano
vinuti se Bogu, niti spoznati njegovu egzistenciju, pa ni pomoću
vidljivih stvari.”
P.
Koji zaključak modernisti izvlače iz toga
nauka?
O.
,,Iz toga
se zaključuje da Bog, što se tiče znanosti, ne može nipošto biti
predmet njezina izravnog istraživanja, a što se tiče povijesti, ne
smije mu se nikada pristupati kao povijesnom subjektu.”
P.
,,Imajući
pred očima te pretpostavke, koja bi sudbina u tom slučaju snašla
naravnu teologiju, razloge vjerodostojnosti i izvanjsku objavu?”
O.
,,Sve to
modernisti uklanjaju i povezuju sa intelektualizmom, smiješnim
sistemom, kako oni tvrde, koji je već odavno propao.”
P.
Ne navode li ih barem crkvene
osude da zastanu?
O.
,,Od toga
ih nije odvratila niti činjenica da je mnoge zablude Crkva već
službeno osudila.“
P.
Što je, nasuprot modernizmu, nauk [Prvog] vatikanskog sabora
o tom pitanju?
O.
[Prvi] vatikanski
sabor
je proglasio: ,, Ako
netko kaže da se Boga jednog i istinita, stvoritelja i Gospodina
našega, ne može sigurno upoznati prirodnim svjetlom ljudskog
razuma, neka bude izopćen”
(De Revel., kan. 1); nadalje: ,,Ako
netko bude tvrdio da nije moguće, ili nije potrebno da čovjek,
pomoću božanske objave, bude poučen o Bogu i štovanju koje mu ima
iskazivati, neka bude izopćen”
(Ibid., kan. 2); te konačno: ,,Ako
netko bude tvrdio da se božanska objava ne može učiniti
vjerodostojnom po izvanjskim znacima i da ljude vjeri isključivo
privlači cjelokupno iskustvo ili privatno nadahnuće, neka bude
izopćen”
(De Fide, kan. 3).
P. ,,Na koji način zatim modernisti s agnosticizma, koji predstavlja čisto stanje neznanja, prelaze na znanstveni i povijesni ateizam, koji je međutim stanje pozitivnog nijekanja, i s kojim se pravom i po kojoj logici zato s neznanja je li Bog intervenirao ili ne u povijesti ljudskog roda prelazi na to da se sve objašnjava u povijesnim okvirima ostavljajući Boga potpuno po strani kao da zapravo nikada nije intervenirao?”
O.
,,Neka
odgovori tko može. Ali tako jest: za njih je utvrđeno i određeno
da znanost i povijest trebaju biti bezbožne; u njima ima mjesta samo
za pojave, dok su Bog i ono što govori o božanskom potpuno iz njih
odstranjeni.”
P. ,,Što se u tom apsurdnom učenju tvrdi o preuzvišenoj osobi Isusa Krista, o otajstvima njegova života i njegove smrti, o njegovu uskrsnuću i uzašašću na nebesa?”
O. ,,Uskoro ćemo jasno vidjeti.”
Primjedbe
Objavi komentar