J. M. Lemius: Katekizam o modernizmu (II.)

Nastavak prijevoda znamenitoga djela p. J. B. Lemiusa ,,Katekizam o modernizmu“ koje pobliže razjašnjava opasnost ove središnje zablude novoga vremena u Crkvi na temelju enciklike Pascendi pape sv. Pija X.

Predgovor enciklici i uvodni dio

Prvi dio

Zablude modernista

Predgovor

P. Da bismo na sustavan način nastavili izlaganje zabluda modernista – koliko osobnosti igra ulogu u razmišljanju modernista?

O. Da bismo na sustavan način nastavili u ovoj teškoj stvari, ponajprije valja primijetiti da svaki modernist u sebi sadrži i uključuje više osobnosti: on je filozof, vjernik, teolog, povjesničar, kritičar, apologet, reformator. Tko god želi precizno upoznati njihov sustav i detaljno shvatiti načela i posljedice njihovih nauka, treba jasno razlučiti ove uloge jednu od druge.

Prvo poglavlje

Religijska filozofija modernista

I. Agnosticizam

P. „Počinjemo, dakle, s filozofom” – koji nauk modernisti izlažu kao temelj svoje religijske filozofije?

O. ,,Temelj vjerske filozofije modernisti polažu u učenje koje općenito nazivamo agnosticizmom.”

P. Kako sažeti nauk agnosticizma?

O. ,,Prema tom učenju čitavi je ljudski razum u cijelosti ograničen na područje fenomena, znači na ono što se javlja i na način na koji se javlja: niti pravo, niti prirodne sposobnosti ne dopuštaju mu ići dalje. Zbog toga mu nije dano vinuti se Bogu, niti spoznati njegovu egzistenciju, pa ni pomoću vidljivih stvari.”

P. Koji zaključak modernisti izvlače iz toga nauka?

O. ,,Iz toga se zaključuje da Bog, što se tiče znanosti, ne može nipošto biti predmet njezina izravnog istraživanja, a što se tiče povijesti, ne smije mu se nikada pristupati kao povijesnom subjektu.”

P. ,,Imajući pred očima te pretpostavke, koja bi sudbina u tom slučaju snašla naravnu teologiju, razloge vjerodostojnosti i izvanjsku objavu?”

O. ,,Sve to modernisti uklanjaju i povezuju sa intelektualizmom, smiješnim sistemom, kako oni tvrde, koji je već odavno propao.”

P. Ne navode li ih barem crkvene osude da zastanu?

O. ,,Od toga ih nije odvratila niti činjenica da je mnoge zablude Crkva već službeno osudila.“

P. Što je, nasuprot modernizmu, nauk [Prvog] vatikanskog sabora o tom pitanju?

O. [Prvi] vatikanski sabor je proglasio: ,, Ako netko kaže da se Boga jednog i istinita, stvoritelja i Gospodina našega, ne može sigurno upoznati prirodnim svjetlom ljudskog razuma, neka bude izopćen” (De Revel., kan. 1); nadalje: ,,Ako netko bude tvrdio da nije moguće, ili nije potrebno da čovjek, pomoću božanske objave, bude poučen o Bogu i štovanju koje mu ima iskazivati, neka bude izopćen” (Ibid., kan. 2); te konačno: ,,Ako netko bude tvrdio da se božanska objava ne može učiniti vjerodostojnom po izvanjskim znacima i da ljude vjeri isključivo privlači cjelokupno iskustvo ili privatno nadahnuće, neka bude izopćen” (De Fide, kan. 3).

P. ,,Na koji način zatim modernisti s agnosticizma, koji predstavlja čisto stanje neznanja, prelaze na znanstveni i povijesni ateizam, koji je međutim stanje pozitivnog nijekanja, i s kojim se pravom i po kojoj logici zato s neznanja je li Bog intervenirao ili ne u povijesti ljudskog roda prelazi na to da se sve objašnjava u povijesnim okvirima ostavljajući Boga potpuno po strani kao da zapravo nikada nije intervenirao?”

O. ,,Neka odgovori tko može. Ali tako jest: za njih je utvrđeno i određeno da znanost i povijest trebaju biti bezbožne; u njima ima mjesta samo za pojave, dok su Bog i ono što govori o božanskom potpuno iz njih odstranjeni.”

P. ,,Što se u tom apsurdnom učenju tvrdi o preuzvišenoj osobi Isusa Krista, o otajstvima njegova života i njegove smrti, o njegovu uskrsnuću i uzašašću na nebesa?”
O. ,,Uskoro ćemo jasno vidjeti.”