Od Efeza do Fatime (II.)



Čitamo u našoj katoličkoj povijesti da su se pravovjerni oci, braneći vjeru u Kristovo božanstvo, skupili oko dogmatskog izraza „Theotokos”, „Majka Božja“. Pobjedu na Efeškome saboru primjetno su osjetili vjernici.

Stajali su pred vratima crkve, dok se 200 biskupa okupilo na saboru. Biskupi su službeno tri puta pozvali heretika Nestorija koji se odlučno odbio pojaviti, iako je bio u gradu s malom privatnom vojskom. Bez njega su saborski oci nastavili prosuđivati njegove zapise. „Anatema onome tkogod drži takva mišljenja! Ona su u suprotnosti sa Svetim Pismom i tradicijom Otaca!“ Čitajući pismo saboru pape svetoga Celestina, izopćili su Nestorija. Već je bio mrak kada su se vrata sabora otvorila i biskupi su proglasili ovu osudu velikom mnoštvu ljudi u iščekivanju. Začuli su se krikovi radosti. Oko biskupa su se formirale svečane procesije, predvođene bakljama i mirisima tamjana do njihovih hotela u gradu.

Tako je jedna katolička riječ, ojačana snagom Svetoga Pisma, Tradicije i autoritativnoga katoličkog učenja, pobijedila i ta se pobjeda nastavlja u cijeloj Crkvi, odjekujući u svakoj izrečenoj Zdravo Mariji.


Problem Crkve u naše vrijeme prilično je različit od vremena Efeza. Tamo su heretički biskupi naučavali, a pravovjerni biskupi okupili su se na saboru protiv njih i stado je spašeno. U našem vremenu, pri II. vatikanskome – 1962.-1965. – papa Pavao VI. potaknuo je biskupe da prihvate liberalne ideje i od tada se pape i biskupi ne prestaju pozivati na ovaj sabor kao opravdanje za svako odstupanje od katoličke vjere i Tradicije. Crkva je otvorila svoja vrata "vladarima ove tame" koje nijedna ljudska snaga ne može zaustaviti.

Značajka je našega vremena dakle da biskupi zamućuju vode nauka, prijete vjernicima da se ne vrate Tradiciji i drže ih moralnom silom u zabludi, proviđaju im sakramente koji su izmijenjeni da bi izražavali njihove nove ideje, čime iskrivljuju ove izvore milosti i ograničavaju njihovu sposobnost da daju milosti.

Od prosječnoga svećenika i vjernika nitko se ne usuđuje usprotiviti biskupima, koji ih ujedinjeni s papom prisiljavaju na poslušnost u stvarima za koje njihovi očevi nikad nisu čuli. Ali čak i naočigled ove goleme fizičke većine, ističe se autoritet Gospe Fatimske, na koju jasno ukazuje i čitav značaj katoličke Tradicije kao na Majku Crkve, sakramenata i svećenstva. Ona koja je zapovjedala Bogu, može zapovijedati Njegovim službenicima.

U velikoj tajni Fatime Gospa je papu spomenula 5 puta, a za ispunjenje drugoga dijela tajne službeno je zatražila Papinu posvetu Rusije Njezinome Bezgrješnome Srcu, u zajedništvu sa svim biskupima. Gospa želi okupiti cijelu hijerarhiju u svoje Srce po njihovoj poslušnosti.

Dužnost je nas, Marijinih sinova i Kristovih sljedbenika, neprestano govoriti da se biskupi u cijelome svijetu vrate poslušnosti koju tako ljubomorno zahtijevaju prema sebi. Neka ovi biskupi koji imaju pravo zapovijedati, najprije poslušaju Nebesku Kraljicu! Stado će slijediti, do tada, Ave Maria!

Primjedbe