Bog je sve stvorio za vas

 

Svatko tko nešto čini, čini to s nekom svrhom. Ako Bog takoreći izlazi iz svoga unutarnjega trojstvenoga života kako bi stvarao, onda On uvijek ima u vidu cilj zbog kojega sve ovo čini, naime, „veličanje Njegove slave“ (Efežanima 1, 6). On, Krist, zakoniti je baštinik vjekova, Omega, odredište prema kojemu je sve uređeno od vječnosti.

Sveti Lovro Brindizijski kaže: „Radi Kristove časti i slave Bog je stavio svemir u postojanje [...]. Kad je počeo smišljati planove za Svoju kraljevsku utvrdu na ovomu svijetu, Bog je predodredio Krista kao siguran, snažan i čvrst temelj, koji zauvijek jamči obnovu zdanja, ako bi se ono oštetilo olujom vremena.

A budući da je Arhitekt svijeta utemeljio izgradnju svijeta, sa svojim bićem, svojom milosti i slavom, na Kristu na ovaj način, On može ljubiti sve samo radi Krista. Sve stvorenje, Crkva i Raj, naravno i nadnaravno, kraljevski je domjenak kojega Bog Kralj priređuje iz ljubavi i poštovanja prema svojemu kraljevskomu Sinu.”

Stoga, ako je Krist kao čovjek, kao Marijin sin, cilj zbog kojega je stvoren svijet, onda je i Marija također cilj, u Njemu i ovisna o Njemu. Poznati egzeget Kornelije à Lapide na sljedeći način komentira dva retka iz Sirahove knjige: „Učinio sam da na nebesima izlazi svjetlost koja nikad ne prestaje“ (Sirah 24, 6).

„U doslovnomu smislu trebali bismo čitati: ja sam bila razlog zašto je Bog stvorio svjetlost, nebesa, more, rijeke i čitav svemir. Jer Božje je stvaranje uređeno u svrhu opravdanja i proslavljanja svetaca, djela koje je Krist izvršio pomoću Blažene Djevice. Jer naravni poredak stvoren je i uspostavljen radi poretka milosti.

Dakle, jer je Blažena Djevica kao Kristova Majka posljedično tomu postala Posrednicom cjelokupnoga milosnoga poretka koji je uspostavio Krist, iz istoga je razloga postala konačni cilj stvaranja svemira.

Jer svrha su svemira Krist, Njegova Majka i sveci. To znači da je ovaj svemir stvoren da bi sveci mogli uživati u milosti i vječnoj slavi posredstvom Krista i Blažene Djevice. Iako su Krist i Marija dijelovi svemira i prema tome kasniji od svemira s obzirom na njihov materijalni uzrok, ipak su oni prije svemira prema svom konačnom uzroku.

Stoga postoji određena međusobna ovisnost između stvaranja svemira i dolaska Krista i Blažene Djevice. Bog je želio rođenje Krista i Marije ni na koji drugi način nego na ovomu svijetu. I nadalje, nije želio postojanje ovoga svijeta bez Krista i Marije; doista, stvorio ga je radi njih. Htio je da se čitav svemir, kao i red milosti povežu i urede prema Kristu i Blaženoj Djevici kao njihovo ispunjenje i svrha.

Sukladno tome, Krist i Blažena Djevica konačni su uzrok stvaranja svemira, a istodobno su i njegov formalni uzrok, tj. njegov prototip, njegov izvorni plan. Jer red milosti, u kojemu Krist i Marija zauzimaju prvo mjesto, ideja je i prototip prema kojemu je Bog stvorio i uredio poredak naravi i cijelog svemira.”

I tako s udivljenjem shvaćamo, da je čak i na početku Njegovoga rada izvana, Bog imao Gospu sa sobom. Ona je prvo stvorenje, izabrano prije postanka svijeta, kako bi u Kristu i s Kristom bila prototip, izvorni plan, primjer i konačni uzrok svega što postoji.

Preplavljen ovim otajstvom, sv. Maksimilijan Kolbe uzvikuje: „Dopusti mi da te slavim, o Presveta Djevice. (...) u tebi samoj Bog je proslavljen neusporedivo više nego u svim Svojim svecima. Za tebe je Bog stvorio svijet. Za tebe je i mene Bog pozvao u postojanje. Zašto mi se dodjeljuje takva sreća? O, daj da te slavim, Presveta Djevice!”
 
Izvor: fsspx.news

Primjedbe