U svojim 'komentarima' (415) biskup Williamson započinje:
"Treba li Menzingen tražiti priznanje od Rima?
Ne! Kako otpadnici mogu odobriti takvu molbu?"
Ovdje imamo dvije bitne stvari.
Prvo, biskup Williamson implicira da je FSSPX (Menzingen) tražio razgovore i 'traži' priznanje. A zapravo je Rim bio taj koji je zatražio razgovore, odobrio uvjete i želi riješiti pitanje kanonske situacije FSSPX-a.
Drugo, uopćavanja biskupa Williamsona koja metu sve pred sobom jednostavno vode do raskola.
"... Generalni poglavar objavljuje argumente kako bi obranio i opravdao svoju nezasitnu težnju za ugradnjom FSSPX-a u glavnostrujašku Crkvu. On tvrdi da je Bratstvo u pravu što razgovara s današnjim rimskim službenicima. On u biti iznosi dva argumenta."
Kao i obično, sumnjam da biskup Williamson miješa istinu i fikciju. On implicira da Bratstvo 'neumoljivo' teži za 'uključivanjem FSSPX-a u glavnostrujašku Crkvu'. Pa, ako bi Crkva ispunila šest uvjeta, u čemu je onda problem? Ako bi biskup Fellay odstupio od puta zacrtanog u posljednjem Generalnom kapitulu, tek tada bi imao neke osnove za svoje zaključke.
"Ovo treba ispitati da oni ne bi nastavili stvarati pomutnju."
Iskreno, s obzirom na njegovu prošlost, pretpostavljam da će biskup Williamson biti taj koji će stvarati pomutnju.
"Prvi od ta dva argumenta glasi: Katolička Crkva, kao neokaljana Kristova Zaručnica, mnogo je više od svojih iskvarenih službenika, jer je ona cjelina u kojoj su ti službenici samo dio. Ali katoličko Bratstvo svetog Pija X. mora ostati u kontaktu s Katoličkom crkvom. Stoga mora održavati kontakt i nastaviti pregovarati s korumpiranim službenicima."
U ovome FSSPX samo slijedi katolička načela i stope nadbiskupa Lefebvrea, gdje je on jednostavno rekao 'zašto nastavljam ići u Rim – jer je to srce Crkve'.
Druga stvar je da biskup Williamson voli da stvari budu jednostavne, crne i crne (vodstvo FSSPX-a loše, vodstvo Crkve još lošije). To mu olakšava da održava svoju poziciju i čuva netaknutim zid između stvarnosti i njegovih uvjerenja (kao i uvjerenja njegovih sljedbenika).
Međutim, to nije stvarnost. Jednostavno rečeno, oni koji imaju vlast u Crkvi su na pozicijama vlasti i FSSPX im duguje poslušnost u slučajevima kada izdaju legitimne zapovijedi. To što on vjeruje da su oni SVI otpadnici i odbija uvidjeti da ima nekih koji se bore protiv tame jednostavno je način na koji biskup Williamson održava svoj brand.
Jednostavna rješenja ne funkcioniraju uvijek u složenim situacijama. Naravno, rad kroz složenu situaciju s ljudima (po mom iskustvu svaki put kad je čovjek uključen u problem – složeno je) zahtijeva vrijeme, energiju, strpljenje i milosrđe. Što od toga nedostaje biskupu Williamsonu i 'Otporu'?
Biskup Williamson zatim nastavlja 'pobijati' iznesene točke izjavljujući da:
"... Doista, katolici moraju crpiti od neokaljane Kristove Zaručnice sve što im je potrebno da dođu u Nebo, ali nikada neće moći crpiti svoj duhovni život iz pokvarenosti iskvarenih crkvenih službenika. A ako su ti službenici toliko korumpirani u vjeri da kontakt s njima aktivno ugrožava tu vjeru katolika koja je sama osnova katoličkog duhovnog života, onda katolici moraju aktivno izbjegavati takve službenike... 'Cor Unum' iznosi argumente kao da neomodernisti ne predstavljaju opasnost za vjeru!"
Što zagovara biskup Williamson? U osnovi, prekid veza s Rimom dok stvari ne budu izgledale bolje. Kanonski to znači odbijanje zajedništva s drugim članovima Crkve Kristove. To odgovara definiciji raskola (šizme).
"Nadbiskup Lefebvre je izveo ispravan zaključak ... Nadbiskup je zaključio da su oni toliko iskvareni u vjeri da više neće imati ništa s njima sve dok opet ne budu ispovjedali vjeru velikih antiliberalnih papinskih dokumenata kao što su Syllabus, Pascendi i Quas Primas."
Evo još nekih iskrivljivanja stvarnosti za njegove sljedbenike. Nadbiskup Lefebvre je rekao mnogo toga i vrhunac je pristranosti ignorirati ono što je rekao, a što ne podržava zaključak biskupa Williamsona.
"Kao i uvijek, mislim da su djela uvjerljivija od riječi. Neki mi kažu da bih lako mogao napisati papi veliko pismo. No, već dvadeset godina pišemo pisma koja nikamo ne stižu. Još jednom, djela govore više od riječi. Kada otvaramo bogosloviju ili kada stvaramo priorate ili kada otvaramo škole, kada našim časnim sestrama rastu zvanja i samostani se množe, to je jedini način da prisilimo Rim na pregovore. Nije pitanje moje prisutnosti, pitanje je djela koje činimo. U Rimu su svjesni da ono što radimo nije ništa. Biskupi se malo živciraju kada se pojavimo na ovom ili onom mjestu pa se žale Rimu i Rim zna što se događa. Stoga ne mislim da je prikladno pokušavati kontaktirati Rim (Napomena: Rim je 2000. godine pristupio FSSPX-u – kako je predvidio nadbiskup Lefebvre). Mislim da još moramo čekati. Čekati, nažalost, da se situacija s njihove strane još pogorša. Ali sve do sada oni nisu htjeli priznati tu činjenicu. (Nadbiskup Lefebvre - godinu dana nakon biskupskih posvećenja 1989.) (Tradicat: Provjera stvarnosti za 'Otpor')
Ovo definitivno ne podržava narativ biskupa Williamsona (crno na crnome) i percepciju stvarnosti. Dakle, kako bi održao svoja uvjerenja, on treba (i mora) mjenjati percepciju stvarnosti. Što je na tom planu sljedeće?
"... ne samo da Bratstvo ne bi trebalo razgovarati s koncilskim službenicima, ono bi trebalo, uz uvažavanje ljubavi i poštovanja, bježati od njih kao od kuge, iz straha da se ne zarazi njihovim opasno zaraznim koncilskim zabludama, osim ako i do onog trena kad, točno kako je rekao nadbiskup Lefebvre, oni pokažu da napuštaju svoj koncilijarizam i vraćaju se pravoj katoličkoj doktrini."
Ovo je utvrđivanje teme 'prekinuti zajedništvo' dok se 'oni ne obrate'. Naravno, znamo iz prethodnih 'komentara' da biskup Williamson vjeruje da će se prvo dogoditi čudo i da FSSPX treba pričekati čudo prije nego što se javi na telefon kada Rim nazove.
"Drugi argument je da je rimsko dopuštenje biskupima da posjećuju bogoslovije Bratstva (uključujući Écône) dokaz rimske 'dobronamjernosti' prema Bratstvu, jer je Rim 'u nedoumici kako se nositi s Bratstvom'. I opet se tu i tamo koja lastavica smatra da označava ljeto rimskog obraćenja. Ta naivnost oduzima dah. Rim točno zna kako se nositi s Bratstvom: slati koncilske biskupe u bogoslovije Bratstva da svojim budućim svećenicima pokažu kako su ljudi koncilske Crkve ugodni i dobronamjerni. Tada će se na kraju Bratstvo jednostavno uliti u novorednu Crkvu."
Prema mom iskustvu stvari su rijetko crno-bijele ili čak crno-crne. Moguće je da je kardinal Müller nakon sinode promijenio stav o FSSPX-u, a prema otkrićima p. Couturea, to i činjenično stoji. Činjenica je da postoje biskupi koji se suprotstavljaju 'sinodalizmu'. Optužba za naivnost iskreno ide na stranu biskupa Williamsona u njegovom tretiranju ljudi kao dvodimenzionalnih kartonskih kulisa. Na primjer, tko je to kardinala Muellera prisilio na ispovijest vjere u (Marijino) vječno djevičanstvo? FSSPX. Tko to sada govori u ime crkvene dogme u ovoj novoj fazi crkvene krize: kardinal Müller.
Stvari nisu crno-crne, čak ni crno-bijele. One su šarene. To što se biskup Williamson nije u stanju nositi s ovom složenošću nije krivnja ljudi kojima se suprotstavlja niti njihovog Stvoritelja. To je vlastiti izbor biskupa Williamsona.
"FSSPX uopće nema što tražiti od ovih rimskih službenika, koji su možda postavljeni na te službe, ali su sigurno otpadnici. A ako ih nešto navodi da misle da su oni, objektivno i kolektivno, bilo što drugo nego otpadnici, bit će 'kao i oni, lažljivci' (usp. Iv 8, 55)."
Ovdje biskup Williamson ponovno miješa nekoliko različitih stvari. Prva je opća optužba za otpadništvo nad svim rimskim službenicima koji su samo 'možda' imenovani na svoje položaje. Na što on ovdje implicira?
Valjda znam što Crkva uči o korumpiranim crkvenim službenicima:
"Čak i ako je hijerarhija 'pokvarena zločinom', oni su i dalje unutar Crkve i zadržavaju svoj autoritet" (Katekizam Tridentskog sabora)
Ako su svi rimski službenici otpadnici, znači li to da u cjelini više nisu katolici? Biskup Williamson doista treba početi biti jasniji i primjenjivati prave razlike, inače se čini da vrijede sljedeće riječi:
"Jer bi se nakon vjekova pronašlo zlih ljudi koji bi, poput majmuna koji bi se htio predstaviti za čovjeka, tvrdili da su samo oni katolici, te bi bezbožno i drsko tvrdili da je samo u njima Katolička crkva." (Tridentski katekizam)
Druga stvar je što vjerujem da je ovo zapanjujuća promjena za biskupa Williamsona – kada je 1988. izjavio:
"Molimo za Papu da učini ono što bi sasvim jasno trebao učiniti, da Bratstvu prizna pravni položaj i stanje koje ono u potpunosti zaslužuje i kome je to apsolutno potrebno za dobro sveopće Crkve, a kamoli Bratstva..."
Za osobu čiji sljedbenici vjeruju da se nije promijenio, ovo mi izgleda kao velika promjena u stavu. Od FSSPX-a koji 'apsolutno treba' pravni položaj (kanonski status) do izbjegavanja rimskih službenika kao kuge.
Primjedbe
Objavi komentar