Tko je pravi autor izjava nadbiskupa Carla Maria Viganòa u godinama 2020.-2021.?
Pokušajmo ponuditi odgovor na pitanje koje smo postavili u Corrispondenza Romana, počevši od sigurne metode: analize i usporedbe spisa s tekstovima drugih autora koji se mogu pratiti na webu. Ono što se u znanstvenom žargonu naziva stilometrijsko istraživanje.
Stoga, analiza leksičkih i stilskih elemenata dovodi nas do samo jednog mogućeg autora: "Cesare Baronio" ili "Baronius", od 2010. do 2020. kreator i autor bloga Opportune Importune.
"Cesare Baronio" je, međutim, samo pseudonim i sljedeći korak bit će pokušati otkriti njegov identitet.
Proveli smo opsežnu analizu sličnosti stila i sadržaja između Baronijevih tekstova i onih koje ćemo sada pripisati Viganòu II, kako bismo razlikovali ove izjave iz 2020.-2021. od vrlo različitih tekstova Viganòa I iz godina 2018.-2019. Zbog prostora ograničit ćemo se na samo nekoliko primjera.
Zajedničko za Baronija i Viganòa II je primjena pojmova za progresivce "protucrkva", "koncilska sekta" (ovdje i ovdje) ili "inovatori" (ovdje i ovdje).
Drugi vatikanski koncil obojica više puta definiraju kao "idol". Za Baronija, dok "koncilski idol ne bude svrgnut, zajedno s nesretnim sjećanjem njegovih arhitekata, bit će nemoguće kazniti velike svećenike koji su pedeset godina opsjedali Rim" (10. siječnja 2013., ovdje link). Viganò II u svom nedavnom Intervjuu o liturgiji, također definira II. vatikanski kao idola te poput Baronija uspostavlja ekvivalenciju II.vatikanski - Novus Ordo Missae.
Baronio i Viganò II, kada govore o Novus Ordo Pavla VI., uvijek govore o "reformiranom obredu"ili "montinijanskom obredu". Viganò II piše da su "arhitekti te liturgije" bili "prelati za koje se često sumnjalo da pripadaju slobodnom zidarstvu, notorno progresivni"(ovdje link); Baronio pak govori o "obredu koji su sastavili ozloglašeni progresivni i masonski prelati" (25. studenog 2018., ovdje link).
Knjige nove liturgije za Baronija su "tiskani misali koji su imali funkciju fabule za izdanja na raznim nacionalnim jezicima" (15. siječnja 2013., ovdje link). Za Viganòa II te su liturgijske knjige "zamišljene kao nacrt, fabula na milosti i nemilosti manje ili više talentiranih glumaca u potrazi za javnim pljeskom" (ovdje link).
Za Baronia "prikazanje potpuno nestaje kako bi se napravilo mjesta za židovsku molitvu s panteističkom aromom" (25. studenog 2018., ovdje); Viganò II ovu molitvu definira kao "Talmudsko prikazanje" (ovdje link).
Prema Viganòu, "takozvana 'gotička misnica' u oblicima koji su prethodili Koncilu, posebno u Francuskoj, postala je ona vrsta ponča koji nam je nakon Koncila proslijeđen kao obnavljanje izvornog oblika", ali je "povijesna kao i liturgijska krivotvorina" (ovdje link). Baronio je napisao da je: “koncilska misnica užasan pončo koji nema nikakve veze s planetom (misnicom, op.) koju je opisao sveti Karlo Boromejski (Instructionum fabricae, 1557), a koju nalazimo prikazanu na mnogim freskama, slikama, minijaturama i emajlima od srednjeg vijeka" (11. siječnja 2014., ovdje).
Viganò osuđuje "pokušaje da se reformirana liturgija učini prezentabilna s objektivno beskorisnim operacijama ušminkavanja" (ovdje link). Baronio piše da su "operacije ritualnog ušminkavanja Novus Orda po našem mišljenju u većini slučajeva predodređeni za najjadniji brodolom" (15. siječnja 2013., ovdje link).
Moglo bi se nabrajati unedogled, ali ono što je najvažnije izvan verbalnih podudarnosti jest identičan ton koji izražava samozadovoljno liturgijsko, teološko i povijesno znanje kojim se Baronio razmetao deset godina na svom blogu, ali je potpuno odsutan iz dvogodišnjih javnih izjava Viganòa I.
No, tko se to krije iza pseudonima Cesarea Baronija (1538.-1607.), poznatog oratorijanskog kardinala i povjesničara, učenika svetog Filipa Nerija?
Moglo bi se reći da rješenje misterija nije jako važno, jer nije važno "tko" je to rekao, već "što" je rečeno. Problem, međutim, proizlazi upravo iz nekih ekstravagantnih izjava Baronija–Viganòa II., prijesvega u pitanjima eshatologije i "Velikog reseta", koje postavljaju uznemirujuća pitanja o pravom identitetu teološko-liturgijskog savjetnika milanskog nadbiskupa.
Nažalost, čini se da se iza pseudonima Cesarea Baronija ne krije teolog sigurnog nauka, već lik koji ne da nema nedostatak inteligencije i crkvene kulture, već mu nedostaje dosljednosti i integriteta koji bi ga činili pouzdanim kao suradnika. Lik koji je u svom životu preuzeo i nastavlja preuzimati višestruke identitete i koji s posljednjim preuzetim identitetom, identitetom nadbiskupa Viganòa, postiže ono što je možda oduvijek želio: predstaviti se kao crkvena osoba bez pastoralnih obveza i vladanja koje ovaj visoki poziv podrazumijeva.
U ovom trenutku preostaje samo imenovati lik, koristeći ne opće glasine, već dokumente i izvore koje smo pregledali: ime "uzoritoga Cesarea Baronija" je Pietro Siffi.
No tko je ta osoba?
Moramo započeti od određenog datuma. Dana 8. svibnja 2020. nadbiskup Viganò pokrenuo je apel protiv "Novog svjetskog poretka", osuđujući "novu kulu Babilonsku, COVID kulu od karata, farsu o cjepivu, prijevaru velikog reseta", zajedno s potpisima kardinala Gerharda Müllera, Josepha Zena Zekiuna i Roberta Saraha, koji ga je kasnije povukao. Ovaj je apel bio prvi dokument koji je potaknuo ozbiljna pitanja u njemu bliskom katoličkom svijetu, do te mjere da je naveo neke od njegovih prijatelja i obožavatelja da ga ne podrže.
Ono što je od tad izašlo na vidjelo je da se nadbiskup Viganò obratio jednom od svojih suradnika kako bi organizirao objavu i potpisivanje apela. U tom mjesecu svibnju, suradnik je poslao "VAŽNO I HITNO!" obavijest u kojoj je "na zahtjev preuzvišenoga nadbiskupa Viganòa" uputio zahtjev za podršku dokumenta, koju valja poslati na njegov osobni e-mail.
I tako, u obavijesti iz svibnja 2020., ime i e-mail adresa suradnika nadbiskupa Viganòa zaduženog za prikupljanje potpisa bilo je Pietro Siffi, poznate i kontroverzne osobe u talijanskom tradicionalističkom svijetu.
Pietro Siffi rođen je u Veneciji 11. rujna 1969. Krizmu je primio u župi sv. Zaharije i Atanazija 22. svibnja 1984. Nakon školovanja u gimnaziji "Marco Foscarini" u Veneciji, stupio je u Svećeničko bratstvo sv. Pija X., gdje je u bogosloviji"Saint Curé d'Ars" u Flavignyju sur Ozerain (Francuska) 1. veljače 1990. primio sakrament potvrde"sub conditione" (uvjetno, op.). Dva dana kasnije primio je tonzuru u Flavignyju, postavši član FSSPX-a. Ali nakon nekog vremena napustio je ili je bio prisiljen napustiti Bratstvo. Ne znamo razloge, kao što ne znamo koji su ga razlozi nekoliko godina kasnije naveli da napusti Institut Krista Kralja Velikog Svećenika u Griciglianu gdje je ušao (i izišao) kao bogoslov.
Od 1990. do 1994. Siffi je pohađao Sveučilište Sorbonne (ovdje link), a zatim mu se neko vrijeme gubi trag, iako ga neki smatraju autorom posramljujuće knjige objavljene pod pseudonimom.
Pietro Siffi je svakako nastavio gajiti svoje crkvene interese. Godine 2007. putem tiska Marietti Editore uredio je ponovno izdanje Zbornika praktične liturgije oca Ludovica Trimelonija s predgovorom kardinala Daría Castrillon Hoyosa, predsjednika Papinske komisije Ecclesia Dei.
U Compendiumu Trimelonija, Siffi se predstavlja kao predsjednik Archivum Liturgicum u Ferrari. Dana 14. ožujka 2007., na blogu Archivum liturgicum, "Baronio" ili "Baronius" je objavio da se sprema izdavanje Zbornika praktične liturgije (ovdje link), ali prva najava objave djela datira od 25. rujna 2006., a Siffi je predstavljen kao predsjednik Archivum Liturgicum Sacrosanctae Romanae Ecclesiae…
Već je bilo najavljeno da će Benedikt XVI. liberalizirati starorimsku liturgiju (ovdje link). Baronio/Siffi očito ima dobre informacije iz tradicionalnog i vatikanskog svijeta te je 2007. godine objavio knjigu o misi sv. Pija V. (ovdje i ovdje link).
Članak Roberta Berette u Avvenireu od 25. siječnja 2008. recenzira daleko od blistavih riječi treće izdanje Zbornika praktične liturgije od Trimeloni-Siffija, tad u njegovom drugom pretisku. Avvenire od 29. siječnja 2008. objavio je odgovor Siffija, koji se predstavio kao "Pietro Siffi degli Ordelaffi, grof od Sassorossa" (vidi ovdje link). U stvarnosti, u Zlatnoj knjizi talijanskog plemstva koju je izdao Collegio Araldico, izdanja 1986.-1989. i kasnije, pokazalo se da nema ničeg takvog kao što je grof Siffi degli Ordelaffi.
Siffi nije samo tradicionalistički pisac i liturgičar. On je i poduzetnik. Godine 2010. stvorio je "Ars Regia" u Ferrari (ovdje link) koju predstavlja na "mekan" i zavodljiv način kao "studio za dizajn interijera specijaliziran za opskrbu prestižnim dodatcima za opremanje i ekskluzivnim umjetničkim tkaninama”. "Naši dodaci za opremanje unose dašak suptilne elegancije i šarma u dom ili hipsterski prostor, izdvajajući se iz ponude masovne proizvodnje i pružajući izrazito ekskluzivnu i glamuroznu udobnost, pri čemu ovaj izraz ne znači samo ljepotu, već stav, osjećaj, stanje duha, sa svim implikacijama elegancije, senzualnosti i zavodljivosti. Moderan imidž, kultivirani i izazovan šarm Istoka i Indije, slikovit i nepogrešiv luksuz koji podsjeća na poznate lokacije Azurne obale, Grčke, Španjolske ili Kalifornije, elementi su koji mogu radikalno poboljšati izgled privatnih rezidencija, mjesta uz more, lounge bar: strast za stanovanjem i životom, za domaćom toplinom, ali i za hirovitim svjetovnim žarom."
Tijekom molitve Angelusa 10. listopada 2010. pojavio se novi papinski grb za Benedikta XVI., ukrašen tijarom po drevnom običaju. Siffi, tvorac grba, komentirao je: "Ovaj grb, u cijelosti ručno izvezen, izradila je radionica svetog ruha u Ferrari Ars Regia i vraća štit s amblemima Pape i palija ukrašenim crvenim križevima . (…) Razlika u odnosu na prethodni model – koji neki pripisuju kardinalu Montezemolu – je u tome što ovaj grb ponovno nosi tijaru – trostruku krunu vrhovnog pape – umjesto mitre, vraćajući drevni običaj, koji čak ni Ivan Pavao II. nije dokinuo” (ovdje link).
Na Angelusu 24. listopada 2010. grb je isto tako misteriozno je nestao kako se i misteriozno pojavio. Evo komentara Baronija, za koji mnogi znaju da je pseudonim koji je Pietro Siffi odabrao da nastavi na novom blogu Opportune Importune, koji je otvoren 2010., sa svojim naučenim spoznajama iz područja teologije i liturgije.
Baronio brani Pietra Siffija i Ars Regia, a zatim nekima odgovara u pompoznom i pomalo feminiziranom stilu: "Čini mi se da nad Pietrom Siffijem prevaže neka vrsta prilično licemjernog ostracizma, kojeg ne hrane toliko konkurenti koji su danas najviše u modi koliko nekolicina sitnih likova, ulickanih i demode, koji svoje vrijeme provode ocrnjujući tuđe živote, a nemaju vlastiti. (...) Zabrinjavajuće je to što ove tajne ekstremističke tribine organiziraju minijaturne pontifikale, razvlačeći metre i metre mramorirane svile između blagovaonice i spavaće sobe i ne ustručavaju se šepuriti čak i na internetu vrlo otužnim sobama preplavljenim čipkom i vezovima, mediokritestkim dnevnim sobama u stilu dvadesetih, sa sklopivim sjedalima, prostirkama, slikom Dvanaestorice u blagoslovu, prelatskim šeširom okićenim resicama, broševima, gumbima za manžete od maminih kameja, zlatnim naočalama, gramofonima i cijelim repertoarom rekvizita kao u L'amica di nonna Speranza.
(…) Vjerujem da će se prije ili kasnije Siffi ili netko na njegov račun, umoriti trpjeti ove stalne napade i da će početi uzvraćati – kako se ono kaže – milo za drago, uzvraćajući objede ovim uškopljenim buržujima i bez stručnosti i bez očekivanja, koliko bogatima snobovskim ambicijama toliko siromašnima u osjećaju za mjeru. I siguran sam da bi kada bi se razotkrili neki mali žrtvenici, kad bi se iznijele na vidjelo određene neugodne istine, vjerojatno prestali zadavati jad bližnjemu..." (ovdje link).
2011. godine Siffi je zajedno s Fabiom Zardijem osnovao studio za planiranje i uređenje koji je 2019. godine podijeljen u dvije tvrtke: Fabio se bavi cvjetnim dizajnom i dekoracijom, Pietro se posvećuje planiranju i organizaciji događanja (eventa, op.) uključujući vjenčanja (vidi ovdje link).
Siffi ležerno prelazi s kulturne i književne aktivnosti na liturgiju, od sakralnog namještaja do organizacije vjenčanja, a na ovom potonjem polju otkrivamo zabrinjavajuće objelodanjenje: mnogolična osoba organizira čak i gay vjenčanja!
Na web stranici Pietra Siffija nalazimo, između ostalog: "oznaka projekta: brak gay" (ovdje link) i uslugu "vjenčanja" dvojice muškaraca, Armana i Dylana, na grčkom otoku Santoriniju zajedno s videom (ovdje link). Homoseksualna putnička agencija Travelgay naziva Santoroni "sjajnim otokom, toplim i gostoljubivim, smještenim u Egejskom moru, nakon Mikonosa nesumnjivo najcjenjenijeg na talijanskom tržištu, a također omiljenog na gay i lezbijskom tržištu" (ovdje link).
Siffijev sadašnji ili bivši poslovni partner, Fabio Zardi, također se bavi gay vjenčanjima. Zanimljivo je primijetiti da se Zardijev telefonski broj (ovdje link) poklapa sa Siffijevim brojem (ovdje link).
Dakle, je li onda duh-pisac nadbiskupa Viganòa, koji je oduvijek s pravom osuđivao postojanje gay lobija unutar Crkve (ovdje i ovdje), zapravo figura koja simpatizira homoseksualce (gay-friendly, op.)?
U ovom slučaju nadbiskup Viganò, koji je vrlo ugledan prelat, riskira da izgubi svoju vjerodostojnost i mora shvatiti da ju može povratiti tek kada promijeni ton i sadržaj svojih javnih izjava, nemarno povjerenih kontroverznom suradniku. Ne može se odvojiti ono što se javno pojavljuje pod imenom nadbiskupa Viganòa od identiteta onoga za koga se čini da je autor njegovih spisa.
Na ovom mjestu pitamo nadbiskupa Viganòa: je li istina ili ne da on u cijelosti ili djelomično koristi pomoć Pietra Siffija?
Je li nadbiskup Viganò bio svjestan Siffijevih višestrukih aktivnosti?
Ali najvažnije pitanje koje mu postavljamo je sljedeće: je li se nadbiskup Viganò spreman javno distancirati od lika za kojeg sugeriramo da bi mogao biti njegov 'duh-pisac'?
Nadbiskup Viganò je čovjek koji je možda nepromišljen, ali je svakako pošten. Tražimo od njega da govori istinu, jer istina iskupljuje svaku zabludu, dok laž opterećuje zabludu, čak i neporočnu, teškom moralnom odgovornošću.
Što se tiče Pietra Siffija, nismo htjeli ulaziti u njegov privatni život, koji pripada samo njemu, već smo se ograničili na iznošenje onoga što se o njemu javno zna, čak i pod različitim identitetima i krinkama. Također ga molimo da prizna svoju odgovornost, boreći se pod svojim pravim imenom u intelektualnoj raspravi našeg vremena, kojoj je dao i nastavit će davati svoj doprinos.
Što se nas tiče, išli smo putem savjeta koji je sveti Pio X. dao novinarima, a Lav XIII. povjesničarima: Crkva se nikada ne boji Istine.
Emmanuele Barbieri
Roberto de Mattei
Primjedbe
Objavi komentar