Predsjednik Talijanske biskupske
konferencije, Angelo Bagnasco, kritizirao je one katolike koji su bili
uznemireni i ogorčeni zbog poziva upućenog muslimanima da mole u talijanskim
crkvama u nedjelju, 31.srpnja: "Stvarno, ne razumijem razlog - rekao je –
ne izgleda mi kao da ima bilo kakvog pravog razloga".
Po njegovom mišljenju, uključenje tisuće
muslimana u molitvu pred oltarom je "izraz osude i totalnog distanciranja
u slučaju muslimana, ali ne samo njih - nego svih koji ne prihvaćaju bilo kakav
oblik nasilja."
U stvarnosti, kao što je mons. Antoni
Livi spomenuo na stranici La Nuova Bussola Quotidiana, muslimansko uključenje u
liturgijski obred u Italiji i Francuskoj nema smisla, a i također to je
svetogrdan čin. Svetogrdan jer katoličke crkve, za razliku od džamija, nisu
centri za konferencije ili propagandu, nego sveta mjesta gdje smo pozvani odati
poštovanje i klanjati se Isusu Kristu, stvarno prisutnom "Tijelom, Krvlju,
Dušom i Božanstvom" u Euharistiji. Ukoliko se smatralo da je bilo potrebe
za sastanak za osudu nasilja, ovaj politički čin se mogao održati bilo gdje
drugdje, ali ne u Božjoj kući. Bog za papu i talijanske biskupe mora biti samo
jedan istiniti Bog u tri osobe, a protiv kojega je u toku stoljeća islam
intenzivno ratovao.
U Rimu, u bazilici svete Marije
Trastevere, u kojoj su tri imama iz glavnog grada bili posjednuti u prednjim
klupama, dvojica od njih, Ben Mohamed Mohamed i Sami Salem, su govorili sa
propovjedaonice citirajući Kur'an nekoliko puta. Tokom propovijedi su okrenuli
leđa Evanđelju potiho govoreći muslimansku molitvu dok su katolici izgovarali
Vjerovanje. U katedrali u Bariju, takozvani imam Sharif Lorenzini, recitirao je
na arapskom 1. suru iz Kur'ana koji osuđuje nevjeru kršćanina, ovim riječima: „Vodi
nas ravnim putem, putem onih kojima si darovao milost, ne putem onih koji su
izazvali tvoju ljutnju ili onih koji su skrenuli s puta.“
Ono što se dogodilo je također i
besmislen čin jer ne postoje nikakve osnove da muslimani budu pozvani da mole i
propovijedaju u katoličkoj crkvi. Inicijativa od strane Italije i Francuske
daje dojam da je islam, kao takav, lišen bilo kakve odgovornosti u strategiji
terorizma; kao da nije istina da u ime Kur'ana fanatični, ali povezani
muslimani, masakriraju kršćane diljem svijeta. Negirati, kao što to čini papa
Franjo, da ono što se zbiva nije religijski rat, je kao kad bi negirali da
teroristi Crvene brigade u sedamdesetima nisu vodili politički rat protiv
talijanske države.
Motiv ISIS-ovih terorista je i
religijski i ideološki i pronalazi izlike iz nekoliko redaka u Kur'anu. U ime Kur'ana
deseci tisuća katolika su mučeni u svijetu, od Srednjeg Istoka preko Nigerije,
do Indonezije. Dok novo izdanje Dabiqa, Kalifatski službeni časopis, poziva
svoje vojnike da unište križ i ubiju kršćane, Talijanska biskupska konferencija
skida s muhamedanske religije svu odgovornost, pripisujući masakriranja zadnjih
mjeseci na nekolicinu ekstremista. Istina je zapravo obratna: samo je mali broj
muslimana (23.000 od 2 milijuna službeno registriranih) koji su prihvatili ludu
inicijativu promoviranu od strane talijanske biskupske konferencije.
Kako možemo kriviti većinu koja je
odgovorila pozivu pošiljatelja tako da je optužila one koji su prihvatili poziv
za licemjerje?
Zašto bi muslimani koji zastupaju vjeru
ne samo drugačiju nego i protivnu katoličkoj vjeri išli moliti i propovijedati
u katoličkoj crkvi ili pozivati katolike da propovijedaju i mole u džamiji?
U svakom slučaju, ono što se zbilo 31. srpnja
je teška uvreda protiv vjere i razuma.
Roberto de
Mattei, Il Tempo, 3. kolovoza 2016.
Izvor: http://rorate-caeli.blogspot.com/2016/08/de-mattei-imams-in-church-grave-offence.html
Mogu biti samo dvije mogućnosti .
OdgovoriIzbriši1. Točno je da u crkvi više ne prebiva živi Bog pod prilikama kruha i vina , tj. u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Da su obredi nevažeći jer su izmjenjeni. Dokaz tome je to što toliki , a pogotovo mladi napuštaju crkvu. Kažu da im je na misi dosadno. Isus nije nikoga odbijao jer mu je bio dosadan . Već u utrobi Vazdadjevice je privlaćio i Elizabetu , i Mudrace s istoka , i kao tek rođeni pastire , starca Šimuna , proročicu Anu , pa učenike i apostole , zdrave i bolesne , siromašne i bogate , učene i neuke, žive i mrtve... Nikad se nitko nije požalio da mu je u Isusovoj blizini dosadno . Ili je ovakvim ekumenskim susretima i novim promjenama Bog jednostavno istjeran iz crkve i nenazoćan.
2. Narod koji je hodio u tami svjetlost vidje veliku- kaže Izajia. I na vaše ću sluge izliti Duh milosni- reće prorok Joel. Ako je ovo naćin da ih Bog pozove ? Da upoznaju Milost? Tko to može natjerati nekog da uđe u crkvu , pred Raspetog i da moli? Kako ono reće JER VI NEZNATE KAKO TREBA MOLITI. Kad se uzvanici poćeše ispričavati da ne mogu na svadbenu većeru , tko je pozvan? Izišli su pozivatelji na cestu i puteve i pozvali sve one koji su naišli i dvorana je bila puna. Tako i ovi . Napuniše dvoranu , nahrupiše i zauzeše mjesto pozvanima koji ne htjedoše doći. Mjesto njihovo zauzeše drugi. Kad budem uzdignut , SVE ću vas privući k sebi. A ,,dostojni" nek i dalje isprobavaju volove ovaj aute, obilaze njive ovaj šoping centre i šalju isprike. Ne zaboravimo da se među onom hrpom nepozvanih samo jedan nađe nedostojan svadbene gozbe i bez svadbenog ruha. A on bijaše izbačen van među one koji ne htjedoše doći. Robelar
Razlozi zašto mladi napuštaju crkvu mogu biti brojni, no zanima me što admin ovog bloga misli o tome, pa ću napisati i svoje mišljenje.
IzbrišiSekularizacija i duh ovoga svijeta su sigurno glavni razlog, no pitanje je što Crkva čini da bi se njoj oduprijela i koliko je bilo mudro ono otvaranje prozora koje je učinio Ivan XXIII. - kakav zrak ulazi kroz te prozore i kako on utječe na nas?
IzbrišiDa, no pogledajmo i drugu stranu, možda neprimjerenost "gradiva" uzrastu mladih što rezultira dosadom te odabirom zanimljivijih i zabavnijih sadržaja i aktivnosti od "sjedenja i slušanja nerazumljivih štiva", govorim o djeci koja kasnije nakon određenih sakramenata prestanu dolaziti na misu. Iskreno, bojim se da protiv ovakvih pojava Crkva ne može puno, jel?
IzbrišiSvakako, no to bi vrijedilo prije svega za NO koji se sastoji od takvih zamornih i napornih sadržaja (jeftina glazba za koju ne treba ići u crkvu, svako malo patetični svećenikovi komentari i sveopća banalizacija), dok djeca imaju razvijen vjerski osjećaj i mogu sasvim jednostavno doživjeti otajstvenost tradicionalnog obreda. U to se svakome tko imalo poznaje situaciju nije teško uvjeriti.
Izbriši> (jeftina glazba za koju ne treba ići u crkvu, svako malo patetični svećenikovi komentari i sveopća banalizacija)
IzbrišiOvo je, barem koliko vidim u svojem i lokalnim mjestima vrlo česta pojava. Također, uopće se ne govori o važnim sadržajima i ljudima koji žive ili su živjeli svoju vjeru (rijetko), koji su pronašli Boga za sebe, misteriju jedinstva, lista je duga. Tako je na neki način izvanredni sadržaj rezerviran samo za one ustrajne od početka. A ostali?
ne bih se složila s tim i djeluje mi da vodi u zabludu ukoliko kažemo da Isus više nije u crkvi i u Presvetom sakramentu... Tako razmišljaju protestanti. Isus je i danas prisutan i živ u Presvetom Oltarskom sakramentu, a to što mnogi napuštaju ovisi o različitim faktorima... Isus kad je i zemljom hodao prije svoje smrti i Uskrnuća mnogi ga ostaviše jer nisu mogli shvatiti ni prihvatiti njegov govor
OdgovoriIzbriši