utorak, 9. kolovoza 2016.

Imami u crkvi: teška uvreda protiv vjere i razuma


Predsjednik Talijanske biskupske konferencije, Angelo Bagnasco, kritizirao je one katolike koji su bili uznemireni i ogorčeni zbog poziva upućenog muslimanima da mole u talijanskim crkvama u nedjelju, 31.srpnja: "Stvarno, ne razumijem razlog - rekao je – ne izgleda mi kao da ima bilo kakvog pravog razloga".

Po njegovom mišljenju, uključenje tisuće muslimana u molitvu pred oltarom je "izraz osude i totalnog distanciranja u slučaju muslimana, ali ne samo njih - nego svih koji ne prihvaćaju bilo kakav oblik nasilja."

U stvarnosti, kao što je mons. Antoni Livi spomenuo na stranici La Nuova Bussola Quotidiana, muslimansko uključenje u liturgijski obred u Italiji i Francuskoj nema smisla, a i također to je svetogrdan čin. Svetogrdan jer katoličke crkve, za razliku od džamija, nisu centri za konferencije ili propagandu, nego sveta mjesta gdje smo pozvani odati poštovanje i klanjati se Isusu Kristu, stvarno prisutnom "Tijelom, Krvlju, Dušom i Božanstvom" u Euharistiji. Ukoliko se smatralo da je bilo potrebe za sastanak za osudu nasilja, ovaj politički čin se mogao održati bilo gdje drugdje, ali ne u Božjoj kući. Bog za papu i talijanske biskupe mora biti samo jedan istiniti Bog u tri osobe, a protiv kojega je u toku stoljeća islam intenzivno ratovao.

U Rimu, u bazilici svete Marije Trastevere, u kojoj su tri imama iz glavnog grada bili posjednuti u prednjim klupama, dvojica od njih, Ben Mohamed Mohamed i Sami Salem, su govorili sa propovjedaonice citirajući Kur'an nekoliko puta. Tokom propovijedi su okrenuli leđa Evanđelju potiho govoreći muslimansku molitvu dok su katolici izgovarali Vjerovanje. U katedrali u Bariju, takozvani imam Sharif Lorenzini, recitirao je na arapskom 1. suru iz Kur'ana koji osuđuje nevjeru kršćanina, ovim riječima: „Vodi nas ravnim putem, putem onih kojima si darovao milost, ne putem onih koji su izazvali tvoju ljutnju ili onih koji su skrenuli s puta.“

Ono što se dogodilo je također i besmislen čin jer ne postoje nikakve osnove da muslimani budu pozvani da mole i propovijedaju u katoličkoj crkvi. Inicijativa od strane Italije i Francuske daje dojam da je islam, kao takav, lišen bilo kakve odgovornosti u strategiji terorizma; kao da nije istina da u ime Kur'ana fanatični, ali povezani muslimani, masakriraju kršćane diljem svijeta. Negirati, kao što to čini papa Franjo, da ono što se zbiva nije religijski rat, je kao kad bi negirali da teroristi Crvene brigade u sedamdesetima nisu vodili politički rat protiv talijanske države.

Motiv ISIS-ovih terorista je i religijski i ideološki i pronalazi izlike iz nekoliko redaka u Kur'anu. U ime Kur'ana deseci tisuća katolika su mučeni u svijetu, od Srednjeg Istoka preko Nigerije, do Indonezije. Dok novo izdanje Dabiqa, Kalifatski službeni časopis, poziva svoje vojnike da unište križ i ubiju kršćane, Talijanska biskupska konferencija skida s muhamedanske religije svu odgovornost, pripisujući masakriranja zadnjih mjeseci na nekolicinu ekstremista. Istina je zapravo obratna: samo je mali broj muslimana (23.000 od 2 milijuna službeno registriranih) koji su prihvatili ludu inicijativu promoviranu od strane talijanske biskupske konferencije.

Kako možemo kriviti većinu koja je odgovorila pozivu pošiljatelja tako da je optužila one koji su prihvatili poziv za licemjerje?

Zašto bi muslimani koji zastupaju vjeru ne samo drugačiju nego i protivnu katoličkoj vjeri išli moliti i propovijedati u katoličkoj crkvi ili pozivati katolike da propovijedaju i mole u džamiji?

U svakom slučaju, ono što se zbilo 31. srpnja je teška uvreda protiv vjere i razuma.

Roberto de Mattei, Il Tempo, 3. kolovoza 2016.

Izvor: http://rorate-caeli.blogspot.com/2016/08/de-mattei-imams-in-church-grave-offence.html

Broj komentara: 7:

  1. Mogu biti samo dvije mogućnosti .
    1. Točno je da u crkvi više ne prebiva živi Bog pod prilikama kruha i vina , tj. u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Da su obredi nevažeći jer su izmjenjeni. Dokaz tome je to što toliki , a pogotovo mladi napuštaju crkvu. Kažu da im je na misi dosadno. Isus nije nikoga odbijao jer mu je bio dosadan . Već u utrobi Vazdadjevice je privlaćio i Elizabetu , i Mudrace s istoka , i kao tek rođeni pastire , starca Šimuna , proročicu Anu , pa učenike i apostole , zdrave i bolesne , siromašne i bogate , učene i neuke, žive i mrtve... Nikad se nitko nije požalio da mu je u Isusovoj blizini dosadno . Ili je ovakvim ekumenskim susretima i novim promjenama Bog jednostavno istjeran iz crkve i nenazoćan.
    2. Narod koji je hodio u tami svjetlost vidje veliku- kaže Izajia. I na vaše ću sluge izliti Duh milosni- reće prorok Joel. Ako je ovo naćin da ih Bog pozove ? Da upoznaju Milost? Tko to može natjerati nekog da uđe u crkvu , pred Raspetog i da moli? Kako ono reće JER VI NEZNATE KAKO TREBA MOLITI. Kad se uzvanici poćeše ispričavati da ne mogu na svadbenu većeru , tko je pozvan? Izišli su pozivatelji na cestu i puteve i pozvali sve one koji su naišli i dvorana je bila puna. Tako i ovi . Napuniše dvoranu , nahrupiše i zauzeše mjesto pozvanima koji ne htjedoše doći. Mjesto njihovo zauzeše drugi. Kad budem uzdignut , SVE ću vas privući k sebi. A ,,dostojni" nek i dalje isprobavaju volove ovaj aute, obilaze njive ovaj šoping centre i šalju isprike. Ne zaboravimo da se među onom hrpom nepozvanih samo jedan nađe nedostojan svadbene gozbe i bez svadbenog ruha. A on bijaše izbačen van među one koji ne htjedoše doći. Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Razlozi zašto mladi napuštaju crkvu mogu biti brojni, no zanima me što admin ovog bloga misli o tome, pa ću napisati i svoje mišljenje.

      Izbriši
    2. Sekularizacija i duh ovoga svijeta su sigurno glavni razlog, no pitanje je što Crkva čini da bi se njoj oduprijela i koliko je bilo mudro ono otvaranje prozora koje je učinio Ivan XXIII. - kakav zrak ulazi kroz te prozore i kako on utječe na nas?

      Izbriši
    3. Da, no pogledajmo i drugu stranu, možda neprimjerenost "gradiva" uzrastu mladih što rezultira dosadom te odabirom zanimljivijih i zabavnijih sadržaja i aktivnosti od "sjedenja i slušanja nerazumljivih štiva", govorim o djeci koja kasnije nakon određenih sakramenata prestanu dolaziti na misu. Iskreno, bojim se da protiv ovakvih pojava Crkva ne može puno, jel?

      Izbriši
    4. Svakako, no to bi vrijedilo prije svega za NO koji se sastoji od takvih zamornih i napornih sadržaja (jeftina glazba za koju ne treba ići u crkvu, svako malo patetični svećenikovi komentari i sveopća banalizacija), dok djeca imaju razvijen vjerski osjećaj i mogu sasvim jednostavno doživjeti otajstvenost tradicionalnog obreda. U to se svakome tko imalo poznaje situaciju nije teško uvjeriti.

      Izbriši
    5. > (jeftina glazba za koju ne treba ići u crkvu, svako malo patetični svećenikovi komentari i sveopća banalizacija)

      Ovo je, barem koliko vidim u svojem i lokalnim mjestima vrlo česta pojava. Također, uopće se ne govori o važnim sadržajima i ljudima koji žive ili su živjeli svoju vjeru (rijetko), koji su pronašli Boga za sebe, misteriju jedinstva, lista je duga. Tako je na neki način izvanredni sadržaj rezerviran samo za one ustrajne od početka. A ostali?

      Izbriši
  2. ne bih se složila s tim i djeluje mi da vodi u zabludu ukoliko kažemo da Isus više nije u crkvi i u Presvetom sakramentu... Tako razmišljaju protestanti. Isus je i danas prisutan i živ u Presvetom Oltarskom sakramentu, a to što mnogi napuštaju ovisi o različitim faktorima... Isus kad je i zemljom hodao prije svoje smrti i Uskrnuća mnogi ga ostaviše jer nisu mogli shvatiti ni prihvatiti njegov govor

    OdgovoriIzbriši