četvrtak, 18. kolovoza 2016.

Viđenje Ane Katarine Emmerich o masonskom djelovanju u Vatikanu


Vidjeh crkvu sv. Petra. Ugledah veliko mnoštvo ljudi, koji nastojahu srušiti crkvu sv. Petra. Ali, vidjeh i druge kako je opet popravljaju. Vukle su se linije pomoćnih radnika kroz cijeli svijet i ja sam se čudila toj povezanosti. Rušitelji su otkidali čitave komade. Među njima bijaše najviše pripadnika sekta i otpadnika.Kao po pravilu rušili su ljudi koji su nosili bijele pregače privezane plavom vrpcom, a o pojasu su imali zataknute zidarske mistrije. Inače su bili različito odjeveni, a među njima bijaše velikih i debelih ljudi, u uniformama i sa zvijezdama, koji sami nisu ništa radili, većsu samo mistrijom označavali mjesta na zidu, gdje i kako treba rušiti. Na moj užas među masonima primijetih i katoličke svećenike.Ali katkad, kad ne bi znali kako da ruše, približili bi se... jednom od svojih, koji je imao veliku knjigu i kao da je u njoj stajao cijeli nacrt zgrade. Tada bi on zidarskom mistrijom točno označavao mjesto koje treba da bude srušeno. I uskoro bi ono palo. Ti su ljudi rušili sasvim mirno i sa sigurnošću,a ipak plašljivo, potajno i vrebajući.Papu sam vidjela kako moli. Bio je opkoljen lažnim prijateljima, koji su često radili suprotno njegovim odredbama. Vidjela sam jednog malog, crnog,svjetovnog momka u punoj djelatnosti protiv Crkve. Dok je Crkva tako na jednoj strani bila rušena na drugoj se strani ponovo gradila, ali bez sile.Vidjela sam mnogo duhovnih osoba, a jedan je išao, a da se nije dao smetati, upravo preko onih koji su rušili i naređivao je da se izdrži i ponovo gradi. Vidjela sam druge svećenike kako lijeno mole svoj časoslov i po koji kamenčić kao veliku rijetkost, donose ispod ogrtača ili ga predaju drugima.

Činilo se kao da nitko od njih nije imao nikakva pouzdanja, nikakve radosti, nikakvih uputa i da uopće nemaju pojma o čemu se radi. Upravo je bilo žalosno.Već je cijeli prednji dio bio srušen, samo je Presveti Sakrament još stajao.Ugledah tada veličanstvenu Gospođu. Ona je hodala velikim trgom pred crkvom. Svoj široki plašt držala je objema rukama i lebdjela polagano u visini. I zatim je stajala na kupoli i nad cijelim prostorom crkve raširila svoj plašt koji je blistao zlatom. Rušitelji su se upravo odmarali. Htjeli su ponovo navaliti, ali se nisu mogli ni na kakav način približiti prostoru što je bio zaštićen plaštem. Ipak, s druge strane, započne velika djelatnost onih koji su obnavljali. Dođoše mnogi jaki ljudi, duhovni i svjetovni, dođoše gospođe i djeca, dođoše sasvim stari, slabi, zaboravljeni muževi, i zgrada bijaše ponovo obnovljena.

1 komentar:

  1. Bl. A. K. Emmerick: I kada bi još samo jedan katolik živio na zemlji, onda bi on činio jednu, sveopću Katoličku Crkvu. Da na zemlji postoji još samo jedan valjano zaređen svećenik, Isus Krist po Presvetom Oltarskom Sakramentu kao Bog i Čovjekživi u svojoj Crkvi i tko, odriješen po svećeniku od grijeha primi ovaj sakrament, on je istinski ujedinjen s Bogom.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši