nedjelja, 5. kolovoza 2018.

Kako krstiti u slučaju spontanoga pobačaja


,,U svakom slučaju spontanog pobačaja, bez obzira u kojemu stadiju trudnoće, plod treba krstiti: apsolutno ako je sigurno živ, uvjetno ako je životnost upitna.“

Taj citat iz kanonskog
a zakonika ne može biti jasniji pa opet mnogi katolici ne poznaju nauk Crkve o toj temi. Moj suprug i ja postali smo ga svjesni gotovo slučajno.


Prije našega vjenčanja zastali smo u crkvi sv. Petra u Chicagu radi ispovijedi. Kada sam spomenula svećeniku da se udajem, rekao mi je da moram znati kako krstiti u slučaju spontanoga pobačaja. Predložio je da pitam katoličkoga liječnika ili medicinsku sestru kako prepoznati plod (fetus) i kako ga krstiti. Rekao mi je da radi sigurnost i muž treba to znati.

Slijedila sam njegov savjet i Jacku objasnila proceduru. Pretpostavili smo da svaki par dobije tu informaciju poput nas. Tek nakon što smo izgubili bebu shvatili smo da samo rijetki parovi znaju kako postupiti u takvom slučaju.

Nakon moga prvoga spontanoga pobačaja rekla sam bliskim prijateljima kako smo sretni što je Jack mogao krstiti plod. Začuđeni pogledi naših prijatelja potaknuli su nas na razmišljanje. Odlučili smo to spomenuti još nekima i vidjeti kakva će biti njihova reakcija.

Mnogi mladi parovi koji nikada nisu izgubili bebu zapravo su mislili da se to rijetko događa i da se uvijek događa u bolnici. Drugi nisu mislili da je plod prava osoba u toj ranoj fazi. Treći su pretpostavljali da laik nikad ne bi mogao prepoznati zametak (embrij) ili plod (fetus).

Neki su mislili da smo smiješni što od toga radimo predstavu jer je plod sigurno već bio mrtav. Samo mali broj je shvatio da su trebali pokušati krstiti i osjećali su se loše jer nisu znali kako to učiniti.

Ono što nas je najviše začudilo su bili oni parovi koji su imali nekoliko spontanih pobačaja i koji nisu nikada niti pomislili na krštenje. Da su to sve bili neobrazovani katolici, možda bismo mogli razumjeti, ali oni to nisu bili.

Svatko s kime smo razgovarali htio je znati kako je Jack pronašao plod i što je učinio. Čak su i neki naši prijatelji nekatolici koji su mislili da je krštenje samo svečanost da se službeno imenuje dijete, bili zainteresirani jer im se nije svidjela ideja da se njihovom bebom raspolaže na način bez poštovanja.

Neka od tih razmišljanja postala su još čudnija kada smo pogledali učestalost pobačaja – a radi se o jednoj od deset trudnoća koje tako završe, a neki izvještaji govore i o broju jedna od šest. Mnogi od nas znaju iz vlastitih iskustava ili onih od prijatelja da to nije rijetki slučaj i da bez obzira koliko je djece žena uspješno nosil
a, da sa sljedećim može doživjeti spontani.

Zato je odgovornost svakog
a odrasloga katolika, a posebno svakoga muža i žene, da znaju kako krstiti u takvom slučaju.

Teolozi kažu da
plod može i treba biti kršten pa čak i ako izgleda mrtav jer se duša može neko vrijeme zadržati. Bolje je ne riskirati budući da je pravo raspadanje, koje je jedini sigurni znak smrti, laiku teško utvrditi.

Budući da se tri četvrtine pobačaja događa u prva tri mjeseca, nužno je znati kako plod izgleda kao i znati podijeliti sakrament.

Mnogi liječnici daju trudnicama letke o prenatalnoj brizi i brizi o bebi nakon rođenja u kojima su opisi veličine i težine
ploda u različitim fazama. Oni mogu pomoći upoznati veličine općenito jer nemate vremena gledati u knjigu kada se pobačaj događa. Ti leci također daju znakove opasnosti koji mogu upozoriti muža i ženu na mogući pobačaj i dati im vremena da ponove postupak krštenja. Kada se pobačaj dogodi u katoličkoj bolnici, plod isti tren krsti netko od osposobljenoga osoblja. Kod kuće je druga priča. Bilo kakvo hitno stanje komplicira se zbog nedostatka istreniranog osoblja, a još više uplitanjem emocija.

Majka obično nije u stanju pomoći i otac se suočava s naizgled milijun stvari odjednom.
Plod treba krstiti, majci treba pomoći, liječnika obavijestiti, a zatim sve ostalo za što se ukaže potreba, tim redom. Najvažnije je zapamtiti da je brzina ključna. Zametak ili plod nema puno vremena. On nije opremljen za život izvan maternice, a baš je iskusio nasilan ulazak u svijet.

Većina nas znaju bitne stvari za krštenje u nuždi: nakana; voda, izravan dodir vode s osobom koja se krsti polijevajući je preko glave tako da teče; izgovaranje riječi na glas dok se polijeva vodom.

Isto je i za krštenje ploda osim što nije dovoljno razvijen da se može politi vodom po glavi. U tom slučaju treba ga uroniti u posudu s mlakom vodom dok se izgovaraju riječi. Važno je da sam fetus dodiruje vodu, a ne samo membrana koja ga okružuje. Ta opna se mora probiti prije krštenja ili sakrament nije valjan.

Voda mora dodirnuti „osobu“. Veliki problem u krštenju kod pobačaja je naći
plod. Membrana okružuje plod, ali oboje mogu biti zatvoreni u ugrušku krvi. Membranu se može razlikovati od krvi dodirom. Ako ne ide tako, sve se može staviti na omču gaze i isprati mlakom vodom da se ukloni krv.

Nakon što je membrana probijena tako da voda može dodirnuti sam
plod, njega treba uroniti u mlaku vodu i nježno micati dok se izgovaraju riječi krštenja, obično uvjetnoga: „Ako si sposoban biti kršten/a, ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

Nakon što je fetus kršten, majka
se smirila i liječnik obaviješten, nazovite svoga župnika ili katoličkoga pogrebnika i on će vam reći što učiniti s ostacima. Ako je moguće, treba ih sahraniti u posvećeno tlo na katoličkom groblju, obično u obiteljsku grobnicu ako postoji. Katolička groblja također imaju dio za nekrštene bebe.

Nikako se ne smije ostatke baciti bez poštovanja.
Plod se mora smatrati osobom i s njime se mora postupati s istim poštovanjem i dostojanstvom kao sa svakim drugim ljudskim bićem.

Kada plod premine bez krštenja bez ičije krivice, to nije tragedija. On će živjeti zauvijek u limbu i imati svu naravnu sreću za koju je sposoban. Roditelji koji nisu krstili djecu koju su izgubili spontanim pobačajem nisu krivi ako nisu znali bolje. Ali za dobro takvih duša to neznanje treba ukloniti.

Roditelji mogu reći svojim sinovima i kćerima koji se žene, i nakon vijesti
da iščekuju unuče, mogu upitati buduće roditelje znaju li krstiti ako dođe do spontanoga pobačaja. Bračni tečajevi u srednjim školama i na fakultetima trebaju osvjestiti studente da se takve stvari mogu dogoditi i koja je njihova dužnost. Svećenik može spomenuti to u svojem savjetovanju prije ženidbe ili kada par dođe dogovoriti dan vjenčanja.

Nije nužno ići s mladima u sve pojedinosti. Može im se reći da upitaju katoličkoga liječnika ili medicinsku sestru da im prvom prilikom objasne postupak ili barem kada posumnjaju u trudnoću.

Krstiti
plod nije ugodan zadatak, ali plaća roditelju, da ne govorimo o vječnoj zahvalnosti njihova djeteta, je nemjerljiva.

Naše prvo dijete krstio je svećenik u našoj župnoj crkvi u svo
m sjaju bogoslužja deset dana nakon rođenja. Naše drugo dijete krstio je zabrinuti i zbunjeni otac u kupaonskom umivaoniku jedva tri mjeseca nakon začeća. Slava svega toga je da je sakramenat isti, čineći ih oboje djecom Božjom.

Alana M. Rosshirt

Izvor: http://saintsworks.net/Pamphlet%20-%20How%20to%20Baptize%20in%20Case%20of%20Miscarriage.htm

Nema komentara:

Objavi komentar