Zašto tradicionalna latinska Misa?

Prijatelji, najvažniji dan u mojem životu bio je dan kada sam bio zaređen za svećenika.

“SACERDOS IN AETERNUM” – Rimska Crkva je u vrijeme pape Pija XII. to tako tad zvala.

“SACERDOS IN AETERNUM” u prijevodu s latinskog na bilo koji jezik znači svećenik zauvijek (jednom ređen svećenik zauvijek ostaje svećenik!).

Noć prije ređenja dobio sam knjigu MISSALE ROMANUM odnosno Rimski Misal. Ta knjiga se rabi u vrijeme Mise rimskog obreda. Papa, kardinali, biskupi i većina današnjih (u vrijeme kad je bio intervju) svećenika prije reformacije Drugog vatikanskog sabora su polagali zakletvu. Kao što je bio slučaj sa svima njima, biskup koji me je redio zamolio me da stavim lijevu ruku na tu knjigu, a desnu da podignem i da izgovorim ovu zakletvu:

“Dobrovoljno i bezrezervno prihvaćam apostolsku i crkvenu tradiciju svete, katoličke i apostolske Rimske Crkve i obećavam, zavjetujem i svečano se zaklinjem da ću održati i ispovijedati cijelu tradiciju, nepromijenjenu, do zadnjeg daha života."

Najvažnije i najsvetije od tradicije je Sveta Misa. Misa naših predaka, Tradicionalna Latinska Misa. Ponekad ju nazivamo Tridentska Misa Pape Pija V. zato što je na zahtjev koncilskih otaca koji su se sakupili između 1545. i 1563.godine u talijanskom gradu Tridentu papa Pio V. dao trajno dopuštenje za Tradicionalnu Latinsku Misu, kako smo je nazvali i zavoljeli.

Papa Pio V. nije uveo Novu Misu da bi bila nazvana po njemu jer da je ikad napravio i najmanji potez u tom smjeru, nijedan od njegovih nasljednika na prijestolju Sv. Petra ne bi nikada pomislio da ga kanonizira kao službenog svetca naše Crkve. To je učinio papa Klement XI. proglasivši papu Pija V. 1712. godine svetcem Katoličke crkve. Sveti papa Pio V. od tada ulazi u knjigu povijesti kao papa prave katoličke Mise i također papa svete krunice.

Prava katolička Misa i sveta krunica, kakve li nepobjedive kombinacije!!

Dopustite mi da ponovim, sv. Pio V. NIJE uveo novu Misu. Sve što je učinio jest to da je eliminirao iz tadašnje Latinske Mise vrlo dugačke pobožne molitve koje su na vlastitu inicijativu, s najboljom namjerom, ali pretjerano pobožni biskupi i svećenici u toku stoljeća dodali Misi koju su naslijedili od apostola. Povijesna intervencija sv. Pia V. nije rezultirala stvaranjem Novus Ordo, Novog reda Mise u Crkvi (kojega imamo danas), nego povratku vrlo stare Mise u cijelosti svoje svete jednostavnosti. Toliko stare da neke od njezinih ceremonija i molitva datiraju iz dana Gospodnjih i Njegovih Apostola iz rimskih katakombi gdje su prve Latinske Mise nastale i to prije 1900 godina. Nisu se slavile na stolovima, nego na grobnicama, kamenim grobovima mučenika. Prvi članovi naše Crkve, predivni muškarci i žene, isto tako predivni dječaci i djevojčice koji su imali više čežnje poći u smrt nego li da izdaju ili da kompromitiraju njihovu i našu jednu katoličku vjeru.

Kompletni tekst bule Quo primum je postao integralni dio i to još u početnim stranicama službenog Rimskog Misala, za kojega je isti papa naredio da se trajno i za sva vremena ima upotrebljavati za slavlja svete Misne žrtve. Uistinu su vrlo rijetki slučajevi u povijesti kada je papa nedvosmisleno rekao svijetu da upotrebljava puninu svojeg Apostolskog autoriteta kao vrhovni poglavar Kristove Crkve da bi izdao dekret koji obavezuje neprekidno i za sva vremena prijeteći onima koji bi se usudili da ga prekrše ne samo ekskomunikacijom iz Crkve nego i Božjim gnjevom.

Jedan takav rijetki papinski dekret je dao sv. Pio V. u dogmatskoj buli "QUO PRIMUM" koji se bavi Tadicionalnom Latinskom Misom, i citiram doslovno prevodeći s latinskog teksta koji se nalazi ispred mene riječi svetog pape PIJA V...

,,Zapovijedamo i snagom svete poslušnosti naređujemo svima… neka se ne usude u slavljenju Mise dodati ili recitirati drukčije ceremonije ili molitve od onih koje se nalaze u ovome Misalu… Također im trajno dopuštamo i odobravamo apostolskom vlašću i snagom ove odredbe da odsada potpuno slijede ovaj Misal…, bez ikakvih skrupula u savjesti i bez upadanja u bilo kakve kazne, osude i zabrane, te da se njime mogu i smiju slobodno i zakonito služiti… Jednako tako određujemo i izjavljujemo da se… ne obvezuju slaviti Misu drukčije nego smo to odredili; i da se nitko ne tjera ili primorava zamijeniti ovaj Misal; i da se ovo Naše pismo ni u koje vrijeme ne smije opozvati ili preinačiti, nego da zauvijek čvrsto i valjano ostane na snazi... A ako bi se netko drznuo to pokušati, neka znade da će upasti u srdžbu Svemogućega Boga i blaženih Apostola njegovih Petra i Pavla!"
  

Prijatelji, po zasluzi Apostolskog dekreta "QUO PRIMUM", i oslanjajući se na dogmatski model i kanonsku osnovu koju ovaj dekret pruža i kao bivši glavni profesor koji je služio kao teolog i kanonik te savjetnik u Rimu tijekom Drugog vatikanskog sabora, trebao bih biti sposoban da precizno ocijenim takve dokumente. Kako je Crkva dala svim njezinim svećenicima, jedinstvenu, bilateralno obavezujuću neopozivu privilegiju namjeravam s Božjim blagoslovom zadržati i po njemu živjeti i to svečano obećavam do zadnjeg daha života.

                                                                                               p. Gommar de Pauw

Izvor: https://youtu.be/G-vRfsQEUWY