Prijatelji, najvažniji dan u mojem životu bio je dan
kada sam bio zaređen za svećenika.
“SACERDOS IN AETERNUM” – Rimska Crkva je u vrijeme
pape Pija XII. to tako tad zvala.
“SACERDOS IN AETERNUM” u prijevodu s latinskog na bilo
koji jezik znači svećenik zauvijek (jednom ređen svećenik zauvijek ostaje
svećenik!).
Noć prije ređenja dobio sam knjigu MISSALE ROMANUM
odnosno Rimski Misal. Ta knjiga se rabi u vrijeme Mise rimskog obreda. Papa,
kardinali, biskupi i većina današnjih (u vrijeme kad je bio intervju) svećenika
prije reformacije Drugog vatikanskog sabora su polagali zakletvu. Kao što je
bio slučaj sa svima njima, biskup koji me je redio zamolio me da stavim lijevu
ruku na tu knjigu, a desnu da podignem i da izgovorim ovu zakletvu:
“Dobrovoljno i bezrezervno prihvaćam apostolsku i crkvenu
tradiciju svete, katoličke i apostolske Rimske Crkve i obećavam, zavjetujem i
svečano se zaklinjem da ću održati i ispovijedati cijelu tradiciju,
nepromijenjenu, do zadnjeg daha života."
Najvažnije i najsvetije od tradicije je Sveta Misa.
Misa naših predaka, Tradicionalna Latinska Misa. Ponekad ju nazivamo Tridentska
Misa Pape Pija V. zato što je na zahtjev koncilskih otaca koji su se sakupili
između 1545. i 1563.godine u talijanskom gradu Tridentu papa Pio V. dao trajno
dopuštenje za Tradicionalnu Latinsku Misu, kako smo je nazvali i zavoljeli.
Papa Pio V. nije uveo Novu Misu da bi bila nazvana po
njemu jer da je ikad napravio i najmanji potez u tom smjeru, nijedan od
njegovih nasljednika na prijestolju Sv. Petra ne bi nikada pomislio da ga
kanonizira kao službenog svetca naše Crkve. To je učinio papa Klement XI.
proglasivši papu Pija V. 1712. godine svetcem Katoličke crkve. Sveti papa Pio
V. od tada ulazi u knjigu povijesti kao papa prave katoličke Mise i također
papa svete krunice.
Prava katolička Misa i sveta krunica, kakve li
nepobjedive kombinacije!!
Dopustite mi da ponovim, sv. Pio V. NIJE uveo novu Misu.
Sve što je učinio jest to da je eliminirao iz tadašnje Latinske Mise vrlo
dugačke pobožne molitve koje su na vlastitu inicijativu, s najboljom namjerom,
ali pretjerano pobožni biskupi i svećenici u toku stoljeća dodali Misi koju su
naslijedili od apostola. Povijesna intervencija sv. Pia V. nije rezultirala stvaranjem
Novus Ordo, Novog reda Mise u Crkvi (kojega imamo danas), nego povratku vrlo stare
Mise u cijelosti svoje svete jednostavnosti. Toliko stare da neke od njezinih
ceremonija i molitva datiraju iz dana Gospodnjih i Njegovih Apostola iz rimskih
katakombi gdje su prve Latinske Mise nastale i to prije 1900 godina. Nisu se
slavile na stolovima, nego na grobnicama, kamenim grobovima mučenika. Prvi
članovi naše Crkve, predivni muškarci i žene, isto tako predivni dječaci i
djevojčice koji su imali više čežnje poći u smrt nego li da izdaju ili da kompromitiraju
njihovu i našu jednu katoličku vjeru.
Kompletni tekst bule Quo primum je postao integralni
dio i to još u početnim stranicama službenog Rimskog Misala, za kojega je isti
papa naredio da se trajno i za sva vremena ima upotrebljavati za slavlja svete
Misne žrtve. Uistinu su vrlo rijetki slučajevi u povijesti kada je papa
nedvosmisleno rekao svijetu da upotrebljava puninu svojeg Apostolskog
autoriteta kao vrhovni poglavar Kristove Crkve da bi izdao dekret koji
obavezuje neprekidno i za sva vremena prijeteći onima koji bi se usudili da ga
prekrše ne samo ekskomunikacijom iz Crkve nego i Božjim gnjevom.
Jedan takav rijetki papinski dekret je dao sv. Pio V.
u dogmatskoj buli "QUO PRIMUM" koji se bavi Tadicionalnom Latinskom
Misom, i citiram doslovno prevodeći s latinskog teksta koji se nalazi ispred
mene riječi svetog pape PIJA V...
Prijatelji, po zasluzi Apostolskog dekreta "QUO PRIMUM", i oslanjajući se na dogmatski model i kanonsku osnovu koju ovaj
dekret pruža i kao bivši glavni profesor koji je služio kao teolog i kanonik te
savjetnik u Rimu tijekom Drugog vatikanskog sabora, trebao bih biti sposoban da
precizno ocijenim takve dokumente. Kako je Crkva dala svim njezinim
svećenicima, jedinstvenu, bilateralno obavezujuću neopozivu privilegiju
namjeravam s Božjim blagoslovom zadržati i po njemu živjeti i to svečano
obećavam do zadnjeg daha života.
p.
Gommar de Pauw
Izvor:
https://youtu.be/G-vRfsQEUWY
Hvalim te Bože jer si ovo sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima. Robelar
OdgovoriIzbriši