ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

Klečanje pred Lutherom


S dubokom tugom ovo kažemo:

Ono što se pojavilo tijekom ekumenskoga susreta pape Franje i Svjetske luteranske federacije 31. listopada u Lundu, čini se kao nova religija. Religija koja ima jasne polazne točke, ali mutan, uznemirujući kraj.


Krilatica koja je najviše odjeknula u lundskoj prvostolnici je bila potreba za "zajedničkim putom", koji će voditi katolike i luterane "iz sukoba prema zajedništvu". Obojica, papa Franjo i pastor Martin Junge, tajnik Luteranske federacije, spomenuli su evanđeosku prispodobu o lozi i trsu u svojim propovijedima. Katolici i luterani bi bile "suhe grane" od jednog stabla koje ne nosi voće, kao rezultat rascijepa iz 1517. godine. Međutim, nitko ne zna kakav će to "plod" biti. U ovomu trenutku, jedino katolici i luterani, čini se, imaju zajedničko stanje duboke krize, iako s različitim uzrocima. Luteranstvo je bilo jedan od glavnih čimbenika u sekularizaciji zapadnoga društva, i danas je u smrtnomu grču zbog dosljednosti kroz koju je razvilo sjeme vlastitoga uništenja, nazočnog na samomu početku. Skandinavske države, dugo vremena smatrane modelom naše budućnosti, bile su na čelu sekularizacije. Međutim, Švedska, nakon što je pretvorena u državu multikulturalizma i homoseksualnih prava, danas je država u kojoj samo 2% luterana prakticira svoju vjeru, dok gotovo 10% stanovništva prakticira islamsku.


S druge strane, Katolička je Crkva u krizi samouništenja, kao posljedica napuštanja svoje tradicije, kako bi obuhvatila proces sekularizacije u suvremenomu svijetu, upravo dok se on raspada. Luterani traže dah života u ekumenizmu, dok Katolička Crkva nije uzbunjena zbog daha smrti u tomu zagrljaju.


"Ono što nas ujedinjuje je daleko veći od onoga što nas razdvaja", ponavljalo se na svečanosti u Lundu. Ipak, što točno ujedinjuje katolike i luterane? Ništa, čak ni krštenje, jedini od sedam sakramenta koji su luterani prihvatili. Za katolike, u biti, krštenje uklanja izvorni grijeh, dok se za luterane on ne može poništiti, s obzirom da je za njih ljudska narav radikalno korumpirana i grijeh nepobjediv. Lutherova formula "griješi jako, ali vjeruj još jače", sažima tu misao. Čovjek je nesposoban za dobro i ne može učiniti ništa drugo osim grijeha i slijepo se prepusti božanskomu milosrđu. Bog odlučuje tko će biti proklet i tko će biti spašen, na proizvoljan, neopoziv način. Sloboda ne postoji, samo stroga predodređenost izabranih i prokletih.

"Samo o vjeri" ide uz "samo po Svetomu pismu". Za katolike postoje dva izvora božanske objave: Sveto pismo i tradicija. Luterani odstranjuju tradiciju s tvrdnjom da čovjek mora imati izravan odnos s Bogom, bez posredovanja. To je princip "slobodnoga razmatranja" Pisma, iz kojega izvire individualizam i suvremeni relativizam. Ovo načelo podrazumijeva poricanje Crkve i Pape, kojeg je Luther nazvao "apostolom Sotone" i "antikristom". Posebno je Luther mrzio Papu i katoličku misu, koju je htio svesti samo na uspomenu, negirajući njezinu žrtvenu narav i transupstancijaciju kruha i vina u Tijelo i Krv Isusa Krista. Međutim, za katolike je to obnova nekrvne Kristove žrtve, koja je u misi, jedini izvor Božanske milosti. Je li ovo jednostavno nerazumijevanje i neshvaćanje?


Papa Bergoglio je rekao u Lundu: "Moramo gledati s ljubavlju i iskrenošću na našu prošlost, priznati grješku i tražiti oprost." I još: "mora se priznati s istom iskrenošću, da je naša podjela nastala odstupanjem od izvorne pronicljivosti Božjega naroda, koji je prirodno težio ostati sjedinjen, a ovo je povijesno učinjeno od svjetovnih moćnika, više nego po volji vjernika."


Tko su ti ljudi iz vlasti? Pape i sveci, koji su od samog početka borili protiv luteranstva? Crkva, koja je pet stoljeća osuđivala luteranstvo? Tridentski sabor, koji je dao odlučujuću riječ o nespojivosti katoličke vjere s protestantskom.

Ne možemo slijediti papu Franju na drugomu putu.


Roberto de Mattei


Izvor: http://rorate-caeli.blogspot.com/2016/11/op-ed-kneeling-before-luther-by-roberto.html

Nema komentara:

Objavi komentar