Usporedba stare i nove Mise




Razlika je vidljiva u simbolima. Što je Misa? Misa je najveće od svih blaga Crkve, najdragocjeniji dragulj u kruni Kristove zaručnice. Misa je savršena molitva, beskrajna molitva. Ona mora biti beskrajna molitva jer se prinosi Bogu da bi se ispravila beskrajna uvreda Bogu zbog istočnog grijeha i beskrajnih zločina naših sadašnjih grijeha. To je jedina molitva koja je dostatna da ujedini još jednom ljude s Bogom. Mi smo stvoreni za Boga, da budemo ispunjeni u Bogu, da sudjelujemo u Njegovom božanskom životu, ali grijeh je to sve pokvario. Misa je lijek, beskrajni čin pravde isprepletene milosrđem, beskrajan čin Božje ljubavi prema Njegovim stvorenjima po kojem On privlači sve k Sebi; to je beskrajna molitva.

Misa je žrtva koja je po svojoj definiciji molitva koja se prinosi Bogu samome. Dakle, žrtva je savršenija što je savršeniji dar koji se prinosi: u Misi je dar Isus Krist, čovjek koji je također i Bog; ne može postojati savršeniji dar. Žrtva je isto tako još i savršenija kada je svećenik koji prinosi dar savršeniji; u Misi je svećenik Isus Krist koji samo koristi svećenika (zaređenog svećenika) kao instrument. Misa je savršena molitva jer tu Bog prinosi Boga Bogu. Budući da je ona beskrajno savršena molitva, ona ne može biti višestruka ili ponovljena. Ta savršena molitva, Misa, je ustvari ista žrtva kao i žrtva Isusa Krista na Kalvariji. Svaki put kada se Misa služi, žrtva Isusa Krista na Kalvariji se stavlja pred nas – ne u njezinoj krvavoj, bolnoj grozoti, već na sakramentalan način, što znači da je stvarnost tamo, ali sakrivena iza simbola. Prilike kruha i vina su simboli Tijela i Krvi Isusove koji su zaista prisutni jednom kada svećenik izrekne riječi posvećenja. Razdvojeno posvećenje kruha i vina na Misi je znak odvajanja Tijela i Krvi Isusove kod Njegove žrtve na Križu što je sama bit žrtve. Ta beskrajna, savršena molitva – božanska molitva – postaje prisutna pred nama u svakoj Misi, ne samo da bismo se prisjetili žrtve na Kalvariji, već da bismo se sjedinili s njome tako što s Isusom prikazujemo kao žrtvu naše umove i srca, svoja tijela i duše, svoje klanjanje, zahvaljivanje, molbe i zadovoljštine. Božja molitva i naša molitva zajedno se uzdižu Bogu, a On nas zauzvrat obasipa svojom milošću tako da možemo još savršenije sudjelovati u Njegovom životu. 

U stvarnosti, Misa je savršena molitva koja privlači čovjeka natrag k Bogu. A to nije samo duhovno zajedništvo s Bogom; kada mi primamo Njegovo živo Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo u Svetoj Pričesti, to je i tjelesno zajedništvo. To nije ništa manje od početka raja ovdje na zemlji. Dakle, i stara i nova Misa, kada su služene propisno s pravom nakanom i kada ih služi zaređeni svećenik, su obje ista kalvarijska žrtva koja je učinjena prisutnom na sakramentalan način; one su savršene u tom pogledu. No razlika je u simbolima koji nisu neophodni i koje svaka upotrebljava da bi nas usmjerila na razumijevanje i poštovanje prema stvarnosti.

Stara Misa

Nepromjenjivi simboli koji nisu neophodni, koji su propisani u staroj Misi naglašavaju pravu narav i svetost ponovnog uprisutnjenja kalvarijske žrtve. Njihovo dostojanstvo i ljepota ohrabruju nas da se klanjamo Bogu koji je postao prisutan pred nama u svojem beskrajnom činu ljubavi prema nama. Ti simboli stare Mise pozivaju nas da se sjedinimo sa žrtvom, da uzvratimo na ljubav ljubavlju. Oni nas pripremaju da budemo predani Bogu. Ti nepromjenjivi simboli ukrašeni su svečanim ceremonijama, ruhom, uzvišenim melodijama gregorijanskog korala, anđeoskom harmonijom polifonije i izuzetnim zdanjima koja su sagrađena za staru Misu – katedrale, bazilike, crkve i kapelice. Takvi simboli stare Mise akumulirali su se kroz stoljeća; oni nas povezuju s apostolima i svecima koji su bili ganuti istim simbolima da se klanjaju Bogu i da se žrtvuju. Tu je i uporaba latinskog jezika; on nas povezuje u svetom jeziku – isti gdje god bili na svijetu, isti gdje god bili u vremenu.

Nova Misa

Nova Misa nije ništa poput toga. Simboli nove Mise koji nisu neophodni uvelike su izmišljotina koja je slijedila nakon Drugog vatikanskog sabora (1962.-1965.) – čak i papa Benedikt XVI. to priznaje. Novi obred Mise bio je domišljatost kako učiniti katoličku Misu identičnom protestantskoj Misi tako da te dvije religije mogu biti stopljene u jednu. Ti simboli nove Mise skrivaju stvarnost transupstancijacije koja je pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Isusa Krista. U tim simbolima nedostaju osjećaji svetosti i otajstva. Simboli na novoj Misi predstavljaju Misu kao svečanu večeru ljudi kojima je rečeno da su oni već spašeni. Svećenik, sredstvo Krista koji se žrtvuje, prikazan je kao predsjedatelj skupa - animator zajednice. Ukrasni simboli, poput ruha i glazbe, predstavljaju beskrajnu stvarnost neadekvatnim simbolima djetinjaste banalnosti. Crkve sagrađene za tu Misu mogu rijetko biti opisane ikako drugačije nego ružne. Mnoštvo jezika na kojima je nova Misa služena odsjeca nas i od drugih katolika iz cijelog svijeta i od svetaca kroz stoljeća.

Usporedba stare i nove Mise

Simboli nove Mise oslabljuju vjeru svećenika i vjernika i ohrabruju svetogrdno nepoštivanje stvarne prisutnosti. Novi obred Mise je nedostojan. U staroj Misi, jedina stvar koja je nedostojna je svećenik! Ali Bog to zna, a tako i Crkva; zato je on skriven ispod prekrasne odjeće, okrenut prema Njemu, a ne prema ljudima, i moli najvažniju molitvu u tišini. Bio je jedan veliki svećenik po imenu p. Frederick Faber u londonskom oratoriju. On je opisao staru Misu kao ,,najljepšu stvar s ove strane neba“. Da je doživio vidjeti novu Misu, srce bi mu se slomilo. Svi simboli u njoj su krivi.

p. Robert Brucianni, FSSPX


Izvor: Ite Missa est, listopad-studeni 2016.

Primjedbe

  1. "No razlika je u simbolima koji nisu neophodni i koje svaka upotrebljava da bi nas usmjerila na razumijevanje i poštovanje prema stvarnosti."
    Nije li trebalo ovdje stajati:
    "No razlika je u simbolima koji su neophodni i koje svaka upotrebljava da bi nas usmjerila na razumijevanje i poštovanje prema stvarnosti."
    JbD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovako stoji u izvorniku: "Where they differ is in the non-essential signs each employs to point us to an understanding and reverence of the reality."

      Izbriši

Objavi komentar