nedjelja, 1. siječnja 2017.

,,Drži sebe čista“ (1 Tim 5, 22)


,,,Volja je Božja vaše posvećenje: da izbjegavate bludnost, da svaki od vas zna čuvati svoje tijelo u svetosti i časti, a ne pohotnim strastima poput pogana, koji ne poznaju Boga; da nitko u toj stvari ne griješi i ne zavarava svoga brata, jer Gospodin osvećuje to sve, kako smo vam i prije rekli i posvjedočili. Bog nas uistinu nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. Stoga, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga, koji vam daje svoga Duha Svetoga.“ (1 Sol 4,3-8)

1. Naše tijelo mora služiti našoj duši i Bogu

Čovjek je stvoren od tijela i duše koji ujedinjeni tvore ljudsku osobu tako da i tijelo i duša moraju surađivati u svih ljudskim djelima. Duša je nadređena tijelu, ali ona može djelovati samo tako da koristi tijelo kao instrument. Ako, na primjer, čovjek želi dati milostinju siromašnoj osobi, želja je u njegovom umu i volji, koja daje moći njegovoj duši, ali duša mora iskoristiti ruku, koja je dio tijela, da bi dala milostinju.

Kako tijelo služi Bogu

Da bi nam bilo jasnije kako je tijelo potrebno za služenje Bogu, možemo razmotriti razna djela koja moramo izvršiti u klanjanju i štovanju Boga i posvećenju naših duša. Vidimo odmah kako važnu ulogu u tome igra naše tijelo. Čak i da bismo mislili o Bogu, moramo koristiti naš mozak. Da bismo govorili Bogu u molitvi, moramo koristiti usne i jezik. Naša tijela ulaze u primanje svih sakramenanta. U krštenju, voda se polijeva po našoj glavi. U potvrdi, krizmom se pomazuje naše čelo. U posljednjoj pomasti se svetim uljem pomazuju svi naši udovi. U pokori moramo izreći naše grijehe. U ženidbi mladenka i mladoženja moraju izgovoriti svoj pristanak. Kod svetog reda biskup polaže svoje ruke na glave onih koji trebaju biti zaređeni i oni dodiruju sveto posuđe svojim rukama. Iznad svega, u sakramentu Božje ljubavi, u Euharistiji, tijelo ima vrhovnu čast primiti Tijelo i Krv našeg Gospodina pod prilikama Svete Hostije.

Hram Duha Svetoga

Ne samo da tijelo služi duši na sve ove načine u posvećivanju, već je ono također i prebivalište duše koja se tako posvećuje i zato se zaista može nazivati prebivalištem Božjim.

Dužni smo čuvati i braniti tijelo

Budući da tako tijelo igra vrlo važnu ulogu u svim našim djelima kojima služimo Bogu, dužni smo čuvati tjelesni život i zdravlje tako da naša služba može biti savršenija. Nadalje, ako nam je to dužnost, to je također i pravo i nitko nam ga ne može oduzeti.

2. Šesta i deveta zapovijed

"Ne sagriješi bludno."
"Ne poželi tuđeg ženidbenog druga."

Budući da je ljudsko tijelo tako poštovano od Boga, slijedi da i mi moramo poštivati i cijeniti svoja vlastita tijela i tijela drugih ljudi. Krepost koja nam u tome pomaže zove se krepost čistoće. Njezino drugo ime je anđeoska krepost jer su anđeli, po samoj svojoj naravi, slobodni od ikakve napasti protiv nje.

Svrha šeste zapovijedi

Svrha šeste i devete zapovijedi je da osigura poštovanje i dostojanstvo ljudskog tijela. Šesta zapovijed zabranjuje svako nečisto ponašanje, bilo počinjeno u osami (poput samozadovoljavanja) ili s drugom osobom kao i sve poglede i riječi suprotne kreposti svete čistoće. Šesta zapovijed osobito zabranjuje preljub, koji je ozbiljan grijeh protiv svete čistoće, počinjen s tuđom ženom ili mužem. Oženjene osobe imaju posebnu dužnost čuvati svetu čistoću jer muž i žena pripadaju jedan drugome u duši i tijelu po svetom sakramentu ženidbe.

Primarni cilj ženidbe je rađanje i odgoj djece i iz toga nužno proizlazi da „svaki čin koji, bilo u iščekivanju bračnog čina ili u ispunjenju tog čina, ili pak u razvoju prirodnih posljedica toga čina, pretpostavlja, bilo kao cilj ili kao sredstvo, onemogućivanje začeća, u sebi je nezakonit. Drugim riječima, svaki takav kontraceptivni čin je u sebi pogrešan.“ (nadbiskup J. C. McQuaid)

Hodanje znači izravnu pripremu za brak. Par hoda jer se želi oženiti. Naravno, ne može se oženiti s nekim koga se ne pozna. Zato se izlazi da bi se upoznalo nekoga za koga će se jednog dana oženiti. Nepotrebno je govoriti da je hodanje opasno za dušu. „Duh je voljan,“ rekao je Isus, ,,ali je tijelo slabo. Bdijete i molite da ne padnete u napast.“ (Mt, 26:41) Već je samo svjesno izlaganje prilici za smrtni grijeh - smrtni grijeh. Zbog toga, prema situaciji, hodanje može i ne mora biti grešno. Dozvoljeno je kada su tri uvjeta ispunjena: 1.) kada su oboje dovoljno zreli za brak; 2.) kada hodanje može voditi u brak u budućnosti; 3.) kada muškarac ima sredstva za uzdržavanje obitelji. Napokon, svrha hodanje je da se par upozna, no hodanje nije proba za bračni život. Ponašanje između budućih partnera mora biti ograničeno na ono što je dopušteno između brata i sestre. Siguran znak dobrog budućeg braka je čisto hodanje. Obično nam naša savjest govori da su naša djela protivna kreposti svete čistoće, ali ako nismo sigurni oko nečega, trebamo pitati za savjet svoje roditelje ili svog ispovjednika. Šesta zapovijed također zabranjuje poglede i riječi protivne kreposti čistoće jer one također umanjuju poštovanje i dostojanstvo koje moramo imati za ljudsko tijelo i jer mogu voditi prema djelima protivnima čistoći.

"Zar ne znate da nepravedni neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muželožnici, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega." (1 Kor 6, 9-10)

Svrha devete zapovijedi

Budući da su ponašanja protivna čistoći pogrešna, slijedi da je pogrešno misliti o njima ili ih željeti. Bog je to učinio jasnim u devetoj zapovijedi. Ipak trebamo razumjeti da postoji razlika između napasti i grijeha. Ponekad ljude brinu nečiste misli koje im ne daju mira. Katekizam nam govori što osoba treba učiniti kad je to muči. Treba moliti za milost da se može oduprijeti napasti i zaposliti se nečim korisnim ili rekreacijom koja će odvratiti misli od problema. Također je dobro činiti male žrtvice, kako je Isus rekao: ,,Ova se vrsta duhova može istjerati samo molitvom i postom." (Mk 9,29) Ako se misli i dalje javljaju unatoč svom trudu da ih se otjera, onda nema grijeha. Do grijeha dolazi samo onda kada se svjesno pristaje na određene misli.
"Ljubljeni, zaklinjem vas kao tuđince i strance, da izbjegavate tjelesne požude, koje vojuju protiv duše." (1 Pt 2, 11)

Krepost čistoće – pomoć svim krepostima

Još dok smo mladi, trebamo nastojati formirati veliko poštovanje prema kreposti čistoće, ili svete čistoće. Čistoća je divna pomoć svim drugim krepostima. Ako možemo pobijediti svoje strasti koje nas kušaju da zgriješimo protiv te kreposti, bit će nam lako pobijediti druge strasti. Naš je Gospodin posebno pohvalio čistoću u svojoj propovijedi na gori kada je rekao: ,,Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati." (Mt 5, 8)

Čistoća daje plemenitost duši i ljudi je cijene

Čistoća zaista daje plemenitost duši. Oni koji je prakticiraju moraju razviti moralnu snagu, a njihova su djela, riječi i misli vrijedne sinova Božjih i braće Isusa Krista. Naprotiv, oni koji griješe protiv čistoće degradiraju ljudsku prirodu koju im je Bog dao. Čak i po ljudskoj procjeni, poštuje se one koji su čisti dok se preziru oni koji nisu. Možemo to vidjeti u razgovoru sa svojim poznanicima koji se upuštaju u loše razgovore. Oni možda neke nasmiju ili imaju reputaciju da znaju više od drugih, ali oni koji ih slušaju u sebi često osjećaju gađenje prema njima.

Čistoća daje radost duši

Čistoća daje veliku radost duši. Oni koji su čisti znaju da ispunjavaju Božju volju tako što poštuju i cijene tijelo koje je Njegov hram. Oni shvaćaju da ih Bog uvijek vidi i sretni su što znaju da nikad ne čine ili ne govore nešto zbog čega bi se sramili pred Njegovim pogledom. Naprotiv, grijesi protiv čistoće obično uzrokuju snažne osjećaje srama i tuge.

,,Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim, da prinesete svoja tijela kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje razumno bogoštovlje."  (Rim 12:1)

Sredstva za zaštitu kreposti čistoće

1. Naravna sredstva

A. Glavno prirodno sredstvo za zaštitu čistoće je izbjegavanje svih opasnosti za tu krepost, poput lošeg društva, neprimjerenih i nečednih plesova, izlaženje u paru (osim kao priprema za brak) i nečednih knjiga, predstava i slika.

B. Težak posao. Ako smo vrijedni u našim školskim zadaćama i bilo kojem drugom poslu koji moramo napraviti, nećemo imati vremena za napasti protiv čistoće. Marljivost u radu također ojačava našu volju tako da se možemo bolje oduprijeti napasti. Čak i kad smo slobodni, uvijek trebamo nastojati naći neku zanimaciju i ne ljenčariti, sanjariti ili dokoličariti. Možemo pomagati svojim roditeljima oko kuće, baviti se nekim hobijem ili ići na izlete u dobrom društvu.

C. Duh mrtvljenja. Ako uspijemo pobijediti sebe u drugim stvarima, bit će nam lakše pobijediti napasti protiv čistoće. Tako pobjeđivanje pohlepe ili želje za ugodom može pomoći u zaštiti kreposti čistoće.

2. Nadnaravna sredstva

A. Molitva:

(a) Mi trebamo milost da bismo se oduprijeli napastima i molitva je jedno važno sredstvo za zadobivanje milosti.
(b) Molitvom ispunjavamo svoj um svetim mislima i naša srca svetim željama.

B. Primanje sakramenata Pokore i Svete Euharistije:

To su važna sredstva za zadobivanje milosti.

(a) Pokora: Ako idemo redovito na ispovijed, mi se čuvamo od nemara u području čistoće. Ako imamo nesreću upasti u grijeh protiv ove kreposti, kada ga ispovijedamo, postajemo svjesni njegova zla. Također primamo posebnu sakramentalnu milost koja nam pomaže da taj grijeh u budućnosti izbjegavamo. U ispovijedi, pokornik treba biti ponizan i iskren o svojim grijesima protiv čistoće i ne smije ih, zbog lažnog srama, činiti manjima nego što jesu u stvarnosti. S druge strane, nema potrebe ići u nepotrebne detalje u vezi takvih grijeha. Dovoljno je ispovjediti da smo popustili nekoj misli, želji ili djelu protivno čistoći i ako se radi o djelu, je li učinjeno u osami ili s nekom drugom osobom.


(b) Sveta Euharistija: Svi sveci i Oci Crkve naučavaju da je primanje Svete Pričesti jedna od najmoćnijih sredstava za stjecanje kreposti čistoće. U Svetoj Pričesti mi smo ujedinjeni s Njim koji je posve čist, Sin najčišće Djevice Marije. Iz toga možemo očekivati da je, osim drugih milosti koje nam daje Sveta Euharistija, uključena posebna milost da očuvamo svoj um i tijelo čistim.

C. Poštivanje tijela kao hrama Duha Svetoga:

Vidjeli smo da kada duša prima posvećujuću milost, Duh Sveti dolazi boraviti u njoj na poseban način. Ali tijelo je ujedinjeno s dušom da tvori osobu i zato Duh Sveti također boravi u njima. Sveti Pavao govori o našim tijelima kao "hramovima Duha Svetoga." (1 Kor 6,19) Pomisao na prisutnost Duha Svetoga i u našoj duši i u tijelu treba nam dati veliki strah od grijeha nečistoće koji povređuju hram u kojem On boravi. Ako smo u napasti da počinimo takav grijeh, mi se trebamo moliti Duhu Svetom u nama, da nam On pomogne očuvati hram nepovrijeđenim.
D. Pobožnost prema Gospi:

Naša Gospa je naša Majka. Svaka majka pazi s ljubavlju nad svojim djetetom i želi ga zaštititi od opasnosti i pomoći mu rasti u zdravlju i ljepoti. Tako i naša Majka Marija želi sačuvati u nama prekrasnu krepost čistoće. Ako je zatražimo, pogotovo kroz krunicu, ona će od svog Sina zadobiti milost koja nam treba. Mi trebamo imati naviku reći svakog jutra i svake večeri tri Zdravo Marije; dodajući na svaku kratku molitvicu. ,,O Marijo, kroz Bezgrešno Začeće, učini moje tijelo čistim i moju dušu svetom.“ (300 dana oprosta, ujutro i navečer).

3. Papine riječi

Osobna hrabrost

,,Nemojte biti iznenađeni, voljeni sinovi, ako govoreći o hrabrosti, Mi želimo naglasiti upravo riječ osobna. Da bi se formirala ujedinjena grupa tako kompaktna kao što je vaša, koju ne pokreće želja za nasiljem, potrebno je da bude odlučna na prikladan način i vjerno braniti najviše i najsvetije želje – to je zasigurno odlična stvar. Svatko podupire svakoga, međusobno, bratski i, na taj način, svako odupiranje postaje lakše. Ali ta se hrabrost mora pokazati, čak i ako se, na jednom mjestu ili drugom, u određenom trenutku, zbog određenih okolnosti, nađete u manjini, u jako malom broju, možda čak i sami, suočeni sa suparnicima, bestidnim i brojnijim. Budite spremni oduprijeti se do kraja, protiv svih njih, u svojoj potvrdi Božjih zakona, u obrani vjere i Crkve – danas možemo dodati, i u obrani reda, napretka i društvenog mira, u svakoj prilici kada opće dobro zahtijeva vašu suradnju. Pogledajte prvog mučenika, svetog Stjepana: jedan protiv svih njih, do samog kraja. On je nadmašivao, čak i u inteligenciji i mudrosti, sve svoje okrutne neprijatelje koji nisu mogli odgovoriti na njegove argumente i njegove dokaze (Dj 6, 1-10). Takve muškarce treba Crkva i društvo. (Papa Pio XII. mladima Rima, 8. studenog 1948.)

Mladež koja vjeruje i živi sveto

"Vaše misli, vaša nastojanja, vaši ideali mogu se čitati na vašim licima; ona odjekuju vašim odobravanjem. No ipak, budući da očekujete mjerilo i smjernice od Oca kršćanstva, Mi namjeravamo uzeti iz blaga istine i kreposti koje je sadržano u imenu koje nosite: 'Katolička mladež', odnosno kao da govorite, mladež koja vjeruje i živi sveto.

1. Mladež koja vjeruje: to je mladež koja ima plemenite ciljeve – u čiju je stvarnost, moć i vrijednost potpuno uvjerena. Mladež koja nema takve ciljeve i takva uvjerenja bi, zbog same te činjenice, stavila sebe izvan borbe; bila bi obeshrabrena, raspršena, reducirana na prah jakim i protivničkim pritiskom kontradiktornih ideja i pokreta. Vi, naprotiv, imate te plemenite ciljeve; vi želite raditi za Božje ciljeve; vi otvoreno ispovijedate i to srčanim stilom vašu vjeru u Boga; i vi stižete sa svom svojom energijom „poput snažnog proljetnog pljuska“ gdje god se treba pobijediti modernu bezbožnost, gdje god treba zaštititi ljubav prema Bogu. Vi želite radite za Božje ciljeve i za Njegovu Crkvu. (...)

Tako vi imate pred sobom zaista plemenite ciljeve: najplemenitije koje mladež, svojom žeđi za idealima, može sebi pretpostaviti; oni koji jedini neće prevariti i ostaviti duše razočaranima; jedini koji će ih sa sigurnošću dovesti do konačne pobjede.

Mladež koja živi

2. Mladež koja živi: Katolička vjera, Crkva - to je život. Poslanik i učiteljica mira i ljubavi, Crkva se u dvije tisuće godina ipak našla primorana protivno svojoj volji braniti od stalnih napada svojih neprijatelja, bilo otvorenih bilo skrivenih. Ali ona se ne boji; ona je stara, ali ona je također vječno mlada; ona ima povijest neiscrpnog bogatstva, ali ona nije izgubljena u toj povijesti; ona nikad potpuno ne pripada povijesti jer je uvijek i primarno u sadašnjosti; ona živi u vremenu jer je ona uvijek ovdje i sada, za probleme i njihova riješenja, za ljude koji žive danas na ovoj zemlji. (...) I vi, također, želite biti mladež koja živi, mladež koja u potpunosti i hrabro prevodi svoja uvjerenja u akciju. Vi ćete to kao prvo činiti u sebi; onda ćete to činiti zajedno u raznim područjima života; tako da obitelj može ostati kršćanska; da škole ne djeluju protiv Crkve i kršćanskih obitelji, već budu usklađene s njima; (...) da sav javni život bude uređen tako da promovira opće dobro, a ne određene interese jedne stranke. (...)

Mladež koja živi sveto

3. Mladež koja živi sveto: odnosno snažna, ali ponizna, koja zna da samo svojom snagom ne može ništa učiniti, da se ne može suočiti niti s onim unutra niti vani; zbog toga je to mladež koja svakodnevno moli, i crpi gorljivost iz onih izvora nadnaravnog života koji teku tako obilno iz Kristove Crkve. Mladež koja živi sveto, odnosno čisto. Vi želite biti mladež "bez straha i bez zamjerke." Mi čak možemo reći "bez straha jer nema zamjerke." Čisto srce i neumrljana savjest daje nam pravo da pogledamo svakog čovjeka u oči spokojno, a i svaki događaj, čak i smrt i iznad svega Boga, koji zna sve stvari. Sveta mladež znači mladež s poštovanjem – poštovanjem prema roditeljima; prema autoritetima, crkvenim i civilnim; prema iskustvu starijih; prema ženama i djevojkama; prema svim ljudima. Možete raditi za svoje ciljeve na svaki moralno dopušten način koji zakon stavlja u vaše ruke, ali uvijek imajte poštovanje prema čovjeku čak i ako je vaš protivnik. Sveta mladež: to znači mladež ispunjena Kristom. Uvijek imajte Krista na umu i Njegovo učenje; u svojoj volji tako što ćete držati Njegov Zakon; u svojem srcu po Svetoj Euharistiji. Krist mora uvijek vladati vama i upravljati vašom voljom i djelima. Za Njega niti jedna žrtva nije prevelika; s Njim je sve moguće: ,,Isus Krist, isti je jučer, danas i dovijeka će biti isti. (Heb 13,8)
(Papa Pio XII. Pokretu mladih, 4. siječnja 1948.)

,,Mladići, pišem vama, jer ste jaki, jer u vama ostaje riječ Božja i jer ste pobijedili Zloga. Ne ljubite svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve, jer ništa od onog što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog zemaljskih dobara – nije od Oca, nego je od svijeta. A svijet sa svojom požudom prolazi, a tko vrši volju Božju, ostaje zauvijek.“ (1 Iv 2, 14-17)

KREPOSTI ČISTOĆE I ČEDNOSTI NAJBOLJA SU PREVENTIVNA SREDSTVA ZA BORBU PROTIV POBAČAJA!


Nema komentara:

Objavi komentar