Na ovaj dan sveti i oživotvoreni kovčeg Boga živoga, koji
je u utrobi začeo svoga Stvoritelja, počiva u hramu Gospodnjem, koji nije
načinjen (ljudskim) rukama. I David, njegov tvorac, pred njim poskakuje, i
zajedno s njime plešu anđeli, u glas pjevaju arkanđeli, slave sile, vrhovništva
kliču, vlasti i gospodstva se raduju, prijestolja svetkuju, kerubini iskazuju
hvalu, serafini naviještaju slavu. Ovog dana je Eden novoga Adama primio živi
vrt radosti, u kojemu je poništena osuda, u kojemu je zasađeno drvo života, u
kojemu je naša golotinja pokrivena.
Danas se bezgrešna Djevica, koja nije bila onečišćena
nikakvom zemaljskom požudom, nego obuzeta nebeskim željama – nije vratila u
zemlju, nego, budući da je i sama bila živuće nebo, zauzela je svoje mjesto u
nebeskim stanovima. Od nje je naime svima potekao pravi život, pa kako bi onda
sama mogla okusiti smrti? Nego, iskazala je poslušnost zakonu ustanovljenom od
onoga kojeg je sama rodila, te je kao kći staroga Adama bila podvrgnuta presudi
koju ni njezin Sin, kao život sam, nije odbio, da bi kao majka živoga Boga s
pravom bila uznesena k njemu samome.
(sv. Ivan Damaščanski, II. molitva o
usnuću Blažene Djevice Marije)
Primjedbe
Objavi komentar