srijeda, 11. listopada 2017.

Zašto moram trpjeti? (IX.)


Potreba za savršenim obraćenjem

Deveti razlog zašto su nas zadesile razne nedaće može biti sljedeći – moguće je da nam je potrebno savršeno obraćenje, ne možda iz stanja smrtnoga grijeha, nego iz svjetovnoga života i mlakosti.

Nakon posljednjega poglavlja možda biste rekli: „Hvala Bogu da ne pripadam toj vrsti grješnika.“

Pa ipak, možda Vam je prijeko potrebno temeljito obraćenje iz stanja mlakosti ili ravnodušnosti kojih se na neki način treba bojati i više od stanja smrtnoga grijeha.

Koja je točno narav službe koju dajete Bogu? Trudite li se žarko izbjegavati ne samo smrtni grijeh, nego i svaki namjerni laki grijeh? Ili ste bezbrižni zbog lakih grijeha jer ih smatrate sitnicama? Poduzimate li potrebne mjere protiv zaraze duha vremena kao što se čuvate zaraze teške bolesti, ili je vaša duša doslovno upljesnivila te ju je nagrizao crv svjetovnosti koji dominira ovim našim neopoganskim društvom? Jeste li možda jedan od onih koji pokušavaju budalasto pomiriti ono za što je naš Gospodin rekao da se ne može pomiriti, točnije služite li u isto vrijeme dvama gospodarima? Robujete li na bilo koji način trima strastima koje spominje sv. Ivan – požudi tijela, požudi očiju i oholosti života (I. Ivanova 2, 16) – čak i dok si laskate da je vaša služba Bogu tako savršena da nema mjesta za daljnji napredak?

Vrlo je moguće da ste rob požude očiju, neuredne ljubavi prema stvarima ovoga svijeta. Istina, možda ne ciljate na milijunsku zaradu, ali možda pokušavate zaraditi puno više nego što vam je potrebno za pristojno uzdržavanje svoje obitelji. Možda je Vašu dušu obuzela žudnja za zaradom što veće svote novca, koliko god je više moguće. Da biste uspjeli u svojim planovima, ne libite se koristiti nepravedna ili barem upitna sredstva, a zatim se opravdavate govoreći kako i drugi rade to isto, a što svi rade ne može biti tako pogrešno. Vjerujete li zaista da je moguće da ljudi promjene Božje nepromjenjive standarde pravednoga i pogrešnoga tako da će se univerzalno prihvatiti lažni standardi potaknuti gramzljivošću i pohlepom?

Ponavljam, jeste li posve pošteni u svome poslu ili poduzetništvu, ili na civilnome, političkome ili drugome položaju na kojemu se nalazite? Isplaćujete li pravedne plaće svojim zaposlenicima, i odradite li pošteno posao za koji ste plaćeni ako ste radnik? Činite li djela milosrđa i pobožnosti i dajete li obilne milodare u skladu sa svojim mogućnostima? Temeljito proučite svoje ponašanje prema tim mjerilima i pogledajte je li ljubav prema novcu i svjetovnim stvarima polako otupila vašu dušu i učinila je posve neosjetljivom za nebeske stvari, da, učinila vas čak i spremnim da je prodate i pošaljete na vječne muke u pakao.

Ili ste možda porobljeni požudom tijela? Ne odajete se strašnim grijesima nečistoće, ali vodite život ugode bez mrtvljenja, život neograničenog uživanja svakoga zadovoljstva koje vam đavao i svijet nude, a novac omogućuje. Možda si nikada ništa ne uskraćujete, već uživate u svemu što vam se nađe na putu. Tako Vaš čitavi život stoji u izravnoj suprotstavljenosti sa svečanom izjavom našega Gospodina: „Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na sebe križ svoj svaki dan i neka tako ide za mnom!“ (Luka 9,23) – i načina kako je On hodao putem Kalvarije: „Jer tko hoće život svoj da spasi, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, spasit će ga.“ (Luka 9, 24). Razmislite malo o značenjima ovih riječi. Ako izbjegavate samoodricanje, ne prakticirate nikakvo samosavladavanje, ako tetošite svoje tijelo, živite u lagodnosti i raskoši i slobodno uživate u užicima ovoga svijeta, dovodite u opasnost svoje vječno spasenje, ali ako se odričete sebe, trpite radi kreposti, čak i do one mjere da date svoj život radije nego da pristanete na grijeh, onda ćete spasiti život, odnosno vječnu slavu na nebu.

S tim u vezi mogu se citirati riječi istaknutoga kardinala:

„U opasnosti smo da će naše superobilno bogatstvo stvoriti materijalističku civilizaciju, tako naprednu, tako rafiniranu i ostvarenu s takvom izuzetnom podmuklošću izuma da će zaista biti potrebno biti jako snažan i čvrst da nas to ne omekša. Nema sumnje da u odijevanju, užicima i zabavi postoji takva invazija raskoša u našemu višemu društvu, koja je vrlo opasna, i to iz sljedećega razloga: kada si ljudi dopuste ići do ruba dopuštenoga i zakonitoga, vrlo je lako taj rub prijeći i prestupiti crtu prema onome što je zabranjeno. Crta između onoga što je dopušteno i nedopušteno u tim umovima je vrlo blijeda i zasjenjena, i oni koji uvijek hodaju po rubu provalije, vrlo brzo će u nju upasti. Apostol je, govoreći o ženama, rekao: „ A ona koja je u slastima, mrtva je iako je i živa“ (1 Tim 5,6). Mrlja smrtnosti je nešto daleko onima koji žive rafiniranim i raskošnim životima, nešto što niti ne primjećuju. Nema sumnje da je apostolova uputa danas vrlo potrebna našoj zemlji: „Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neću da me što zarobi.“ (1 Kor 6,12) Primijenite to na odijevanje, na užitke, na zabavu, na to koliko trošite, na vaš kućni i privatni život i pronaći ćete široko područje za njezinu primjenu.“ (Kardinal Manning, „The four great events of the day“, str. 57)


Ono što daje posebnu snagu ovim riječima je činjenica da su one napisane prije izuma gramofona, radijskih emisija, automobila, filmova i brojnih drugih izuma današnjega vremena, koji tako opsežno služe čovjekovoj prirođenoj žudnji za senzualnim užicima te postaju moćan faktor za promicanje potpunoga zaborava o Bogu i vječnim stvarima među masama, koji je tako karakterističan za naše vrijeme.

Oni kojima je još uvijek stalo do njihovih duša trebaju jednom zauvijek shvatiti da nije moguće ujediniti život istinskih kreposti i pobožnosti s neobuzdanim nasladama u mnogim užicima koje suvremena trgovina, znanstvena otkrića i razne umjetnosti stavljaju na dohvat i onima najsiromašnijima. Riječi našega Gospodina nisu izgubile svoje izvorno značenje: „Uđite na uska vrata, jer su široka vrata i širok put, koji vodi u propast, i vrlo mnogi njim idu. Nasuprot uska su vrata i tijesan put, što vodi u život, i malo ih ga samo nalazi.“ (Matej 7, 13-14). I riječi sv. Pavla još su uvijek istinite: „Jer ako živite po tijelu, umrijet ćete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvite, živjet ćete.“ (Rim 8,13).

Na kraju, Vaš život je možda pun oholosti, samodostatnosti i ambicije. Možda je Vaš veliki cilj da postanete poznati u poslu, društvu ili politici, ali budući da vidite da Vam vjera stoji na putu, Vi ju prilagođavate, skrivate ili jednostavno stavljate sa strane kao nešto beskorisno ili kao gnjavažu. Nećete dopustiti da vam spriječi doći do onoga što želite. Da biste zadobili naklonost onih koji Vam mogu biti od koristi, ne libite se podržavati sektaška, a ponekad i antikatolička nastojanja; pridružujete se osuđenim društvima; šaljete svoju djecu u ustanove gdje se Bog i vjera isključuju i gdje je nemoral jako raširen. Aktivno sudjelujete u onim društvenim događajima koji su gori od poganskih, poput besramnih i nemoralnih plesova, gozbi, domjenaka i slično. Možda tvrdite da postoji dvostruki moralni standard, jedan strogi za siromašne i neobrazovane, koji su podložni strogom tumačenju zakona, i drugi labavi za bogate i učene, koji smatraju za sebe da su izuzeti od svega neugodnoga i bolnoga za tijelo i krv u držanju Božjih zapovijedi.

Pregledajte i svoj stav prema riječi Božjoj, prema Crkvi, njezinim svećenicima i njezinim zakonima i propisima. Je li on obilježen poniznom poslušnošću ili oholim kritiziranjem? Ne nastojite li, posebno pred svojim nekatoličkim prijateljima, izgladiti i omekšati teške i bolne istine evanđelja, na primjer, grješnost krivovjerja ili lažno štovanje ili indiferentizam koji tvrdi da su sve religije jednako dobre, a posebno nauk o vječnome prokletstvu. Žalite li se na Crkvu što izopćuje one koji čitaju djela opasna za vjeru i moral i one koji se priključuju zabranjenim društvima, što osuđuje miješane brakove i bezbožne obrazovne sustave? Tražite li joj grešku jer po vašem mišljenju „nije dovoljno liberalna i napredna“ i odbija popustiti oko moralnih točaka, kao na primjer, u slučaju razvoda i sprječavanja rađanja?

Dakle, ako vam nepristrano istraživanje otkriva da ste krivi za neke od točaka koje smo spomenuli u ovom djelu, onda morate zaključiti da ste zaraženi mlakošću. Postoje tri velike strasti koje vas drže svojim zarobljenikom. Što bi to drugo značilo nego da ste u opasnosti od gubitka svoje duše? Vaše sadašnje stanje Vas polako, ali sigurno priprema za potpuni raskid s Bogom, prije ili kasnije, jer Vi „ne možete služiti dvama gospodarima.“
Stoga je jasno da Vam je prijeko potrebno temeljito obraćenje isto kao i da ste natopljeni u najgore oblike smrtnih grijeha. Morate se „odreći svijeta, tijela i đavla“, kao što ste to obećali na krštenju i početi služiti Bogu nepodijeljenom i vječnom odanošću.

Da bi vam omogućio ostvariti taj težak zadatak, Bog vam milosrdno daje svoju pomoć. Preko bolnog trpljenja On Vas pokušava dozvati zdravoj pameti i osjećaju dužnosti. Trpljenje je namijenjeno da Vas oslobodi ljubavi prema svijetu i njegovim ispraznim užicima i da počnete gajiti duboku i trajnu mržnju za sve stvari koje su vam do sada bile uzrok bezbrojnih grijeha. On želi da se i praktično uvjerite o apsolutno potrebnom životu pokore. „Ne, kažem vam, ali ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.“ (Luka 13, 2).

Pokušajte vidjeti Božju neizmjernu ljubav kako se očituje u svakodnevnim nedaćama koje vam šalje. Ne vidite li da bi, da nije tih patnji koje podnosite, postali tako ukleti taštinom i prolaznim užicima ovoga života da bi svu brigu o svome vječnome spasenju bacili u vjetar? Bol i patnja otvorile su nebo tisućama koji bi inače bili sigurno izgubljeni.


(vlč. F. J. Remler , C.M., Zašto moram trpjeti? Knjiga svjetla i utjehe, str. 47-52)

Nema komentara:

Objavi komentar