Riječi ohrabrenja sv. Atanazija za katolike vjerne Tradiciji

Sv. Atanazije (296.-373.) djelovao je u vrijeme jedne od najvećih crkvenih kriza u povijesti, kada je većim dijelom Crkve zavladao arijanizam. Ova hereza nijekala je Kristovo božanstvo i promatrala Krista kao Božje stvorenje – doduše savršeno, ali ipak ograničeno koje nije istobitno s Ocem. Arijanci su progonili katolike vjerne objavljenomu nauku te su uspjeli zauzeti i crkve iz kojih su tradicionalni katolici bili protjerani. Nešto vrlo slično prolaze vjerni katolici i u današnjem vremenu, kada se posvuda po Crkvi nametnula zabluda modernizma – u nauku i bogoslužju, te se tradicionalnim katolicima ne dopušta da slave Boga kao što su to činili njihovi preci kroz sve vjekove – uskraćuje im se pristup crkvama te ih se progoni. Zato se sljedeće riječi ovoga velikoga sveca i crkvenoga naučitelja mogu s punim pravom primijeniti i na današnje vrijeme te iz njih možemo izvući pouku i utjehu.

,,Neka vas Bog utješi!... Ono što vas ožalošćuje... je činjenica da su drugi zauzeli nasilno crkve, dok ste vi cijelo ovo vrijeme vani. Činjenica je da oni imaju građevine, ali vi imate apostolsku vjeru. Oni mogu zauzeti naše crkve, ali su izvan prave vjere. Vi ostajete izvan mjesta bogoštovlja, ali vjera prebiva u vama. Razmislimo što je važnije, mjesto ili vjera? Očito, prava vjera. Tko je izgubio, a tko dobiva u toj bitci: onaj koji drži građevine ili onaj koji čuva vjeru?...

Istina, građevine su dobre kada se ondje propovijeda apostolska vjera, one su svete ako se sve odvija na sveti način...

Vi ste oni koji su sretni, vi koji ostajete unutar Crkve po svojoj vjeri, koji se čvrsto držite temelja vjere koji je došao do vas apostolskom Predajom i ako ju je sramotna zavist pokušala potresti puno puta, nije uspjela. Oni su ti koji su otpali od nje (vjere) u trenutnoj krizi...

Nitko nikada neće nadvladati vašu vjeru, ljubljena braćo, i vjerujemo da će nam Bog jednoga dana vratiti naše crkve...

Zato što nasilnije oni pokušavaju zauzeti mjesta bogoštovlja, tim više se odjeljuju od Crkve. Oni tvrde da predstavljaju Crkvu, dok su u stvarnosti oni ti koji se sami iz nje isključuju i zastranjuju...

Čak i ako katolici vjerni Tradiciji budu svedeni na šačicu, oni su ti koji su prava Crkva Isusa Krista.”

(Coll. Selecta SS. Eccl. Patrum. Caillu and Guillou, sv. 32, str. 411-412).